U kinu Grič, 30. rujna Marijana Stojčić iz Saveza antifašista Srbije, u razgovoru s filmskom kritičarkom Mimom Simić predstavila je svoje istraživanje o ženama u jugoslavenskom filmu. Film je bio jedan od najvažnijih medija širenja ideologije NOB-a, a kao proizvod popularne kulture, istovremeno odražava i oblikuje zbilju. Ženska emancipacija i sudjelovanje u borbi, sustavno je i politički poticana, stoga su u ranoj fazi žene prikazivane kao aktivne sudionice rata ili organiziranja u pozadini. Izlaganje je popraćeno video isječcima, a jedna od prikazanih je i scena iz filma Živjeće ovaj narod Nikole Popovića iz 1947. godine, jedan od rijetkih primjera gdje se žene prikazuje kao kolektiv, naglašava Stojčić. Njeno istraživanje seže do šezdesetih godina, nakon čega primat preuzima televizija, a ženski su likovi sve sličniji “zapadnom idealu žene”. 

Ilustrativni primjer kako se rod uvijek povezivao s klasom slika je dekadentne buržujke koja se često povezuje s kolaboracijom. Osim toga, buržujke su prikazivane tradicionalno stereotipno, kao razmažene i djetinjaste, a njihovi međusobni dijalozi vrte se isključivo oko muškaraca i odjeće. S druge strane, emancipacija pripada ženama iz naroda. Povezivana je prvenstveno s radničkom klasom i nižim slojevima (u početku, to je u pravilu lik nepismene seljanke), dok je kroz emancipacijsku borbu žene radnice prikazano kako ona nije prolazila bez otpora ni u revolucionarnim krugovima, kaže Stojčić.

Nakon sukoba sa Staljinom i političkog udaljavanja od SSSR-a 1948. godine, dolazi do ublažavanja anti-zapadnjačke retorike, a umjesto na proizvodnju, naglasak se sve više stavlja na potrošnju. Lik žene se sve češće, umjesto u odnos s radom, stavlja u pozadinu ili kao primjer suprotnosti muškarcu. Ponovno se javlja lik žene domaćice te se kinematografija vraća tradicionalnom prikazivanju ženstvenosti, prvenstveno kroz kućnu sferu. 

Stojčić kaže kako “smatra simptomatičnim da se niti jedan film za koji zna, ne bavi Antifašističkom frontom žena. Tek se u jednom primjeru AFŽ spominje u vidu kazne i degradacije, što ide u prilog tezi da je žena koja postane preglasna, demonizirana”. Izlaganje i rasprava tek su se kratko osvrnuli na pitanje samo-ukidanja ove organizacije koje korespondira s ostalim društvenim promjenama u Jugoslaviji, vidljivim i na primjeru filma, kao i na pitanje kako se ženski glas uopće mogao čuti kad žene nisu značajnije djelovale iza kamere, kao redateljice ili producentice.

Predavanje je održano u okviru projekta Antifašistički bioskop koji tijekom 2016. godine provodi Savez antifašista Srbije. Predavanje su organizirali Vijeće srpske nacionalne manjine Grada Zagreba i zagrebački pododbor SKD-a Prosvjeta.