U Noći kazališta, 21. studenog, u galeriji Kulturnog centra Peščenica otvorena je izložba Kupujete s osmijehom?, na kojoj je predstavljen rad riječke grupe PI koju čine vizualne umjetnice Saša Furlan, Sanja Kapidžić, Marina Krstačić i Vanja Tataj. Njihovi eksponati su umjetničke tapete otisnute na samoljepljivim PVC folijama, koje se koriste za maštovito i originalno uređenje interijera, ali istovremeno problematiziraju komercijalizaciju umjetnosti i konzumerizam u suvremenoj kulturi. Radove grupe PI možete pogledati do 12. prosinca u KC-u Peščenica, a mi vas uvodimo u priču razgovorom s članicom grupe Sanjom Kapidžić.

KP: Krenimo od početka. Što je nastalo prije – PI ili ideja o tapetama kao mediju za umjetničko djelo?

S. K.: Naziv PI je nastao još tijekom našeg srednjoškolskog ludila kada je bilo strašno zanimljivo igrati se riječima i stvarati interni jezik. To je tada podrazumijevalo posebnost. Mijenjale smo suglasnike drugim suglasnicima pa je tako u jednom periodu slovo ‘M’ bilo zamijenjeno slovom ‘P’, a ‘MI’ smo postali ‘PI’. Ideja o tapetama nije toliko stara.

KP: Koja je od članica (i zašto?) bila idejna začetnica umjetničkih tapeta?

S. K.: To je nekako zajednički osmišljeno. Razmišljale smo o grupnoj izložbi i o poveznicama u našem radu. Željele smo pronaći medij koji bi svakoj od nas bio jednako dostupan u smislu prenošenja primarnih interesa. Većina rješenja tapeta su nastavak prethodnog rada u nekom drugom mediju: slici, crtežu, fotografiji, ilustraciji, 3D objektima… Neki od radova svojom kvalitetom i stupnjem dovršenosti mogu stajati sami za sebe, neki se kolažiraju i razrađuju, a neki služe samo kao podsjetnik na početnu ideju. Cijeli je proces imao svoj logični kontinuitet.

KP: Na kakvim se površinama i u kakvim prostorima vaše tapete mogu koristiti?

S. K.: Tapete se mogu koristiti na bilo kojoj ravnoj površini koja nije vlažna i nije izložena velikim toplinskim promjenama. Grafičko se rješenje printa na eco-solvent printeru na sjajnoj ili mat indoor samoljepljivoj PVC foliji koja se bez upotrebe dodatnih ljepila aplicira na površinu zida. Ova tehnologija nudi puno jednostavnije montiranje i održavanje, ali i mogućnost oblikovanja prema specifičnim uvjetima prostora. Tapete se printaju po narudžbi za točno određeni interijer što nudi mogućnost prethodne prilagodbe rješenja i dimenzija.

KP: Jesu li vaši radovi slični po još nečemu osim po upotrebljenom mediju ili svaka od vas ima vlastiti stil? Ili možda bježite od stilskih odrednica?

S. K.: Nije nam namjera stilski ujednačiti rješenja, jer mislimo da to ne bi bilo dobro niti za nas kao autore niti za potencijalne kupce. Ovo nije produkt za masovnu proizvodnju i ne bi imalo smisla tražiti općeprihvatljiv izraz. Ako se svaka tapeta radi po narudžbi, zašto propustiti priliku za prikladnim izmjenama i nadogradnjama? Imale smo priliku realizirati nekoliko potpuno novih grafičkih rješenja tapeta osmišljenih prema specifičnom uvjetu prostora. Radilo se o već namještenim stanovima gdje je tapetom trebalo osvježiti interijer i dati mu jednu novu dimenziju. Suradnja s naručiteljima bila je više nego dobra tako da još nemam iskustvo udovoljavanja nečijem ukusu.

KP: Je li vaš proizvod jedinstven na hrvatskom tržištu? A na svjetskom?

S. K.: Koliko sam upoznata, ovo je jedini projekt na području Hrvatske koji se bavi isključivo tapetama. Nisam još došla u doticaj s ljudima koji su specijalizirali ovo područje. S druge strane postoje trgovački lanci koji u svojoj ponudi imaju čitav niz kolekcija tapeta inozemnih brandova kao što su Esprit, Eijffinger, Fiona, Dedar, Joop, Marburg ili Osborne & Little, ali sve su to standardizirani motivi isključivo dekorativnog karaktera. A na svjetskom? Pogledajte sami: Blik, Romo, TapetenAgentur ili WebUrbanist.

KP: Smeta li Vam kada se o vašim djelima govori kao o proizvodima ili artiklima?

S. K.: Ne.    

KP: U propagandnom materijalu o Vašoj izložbi piše: “Koristeći tradicionalnu formu tapeta ovaj projekt propituje aktualnu temu kulturološkog značaja konzumerizma i komercijalne kulture.” Što mislite o odnosu umjetnost – tržište i smatrate li da je komercijalizacija umjetnosti za umjetnike dobra ili loša?

S. K.: Aktualnost teme odnosa konzumerizma i kulture, čini se, nikako ne opada. U tom je ratu konzumerizam uvijek imao ulogu vraga, a kultura anđela. Na kulturu se nekako s nostalgijom gledalo, kao nešto što zauvijek gubimo. Granica između umjetničkog i komercijalnog gotovo je nestala, a mi se i dalje brinemo. Elitiziramo umjetnost umjesto da gradimo nove kulturne vrijednosti i sustave. U katalogu izložbe također piše sljedeće: “Komercijalna kultura na neki način prestaje biti objekt prezira, a suptilnom se ironijom, koja je prisutna u izložbenim ‘artiklima’, pokušava potvrditi teza da kultura i marketing predstavljaju ‘narodnu kulturu, našu kulturu’, a mi konzumerističke subjekte. Trebamo li to biti? Trebamo li to kupiti?”

KP: Kakav je, po Vama, položaj umjetnika u današnjem društvu i je li on bolji ili gori nego u prošlosti?

S. K.: Kada bi bili u mogućnosti pitati umjetnike iz prošlosti kako su živjeli i kakav je bio njihov položaj u društvu, nisam sigurna da bi rekli da im je bilo lako. Tako niti danas nije jednostavno živjeti od umjetnosti.

KP: U kojoj mjeri, po vašem mišljenju, mediji prate nezavisnu kulturu i projekte kao što je vaš?

S. K.: Mislim da je medijsko praćenje nezavisne kulture u najmanju ruku nedovoljno. Ne znam točno kakva je situacija u metropoli, ali u riječkom Novom listu, na primjer, kultura se svela na jednu do dvije stranice, a kulturni prilog Mediteran sada broji četiri strane tj. jedan preklopljeni arak. Izbor tema ne želim niti spominjati. Novinara u kulturi je sve manje, pa je tako i njihov izlazak na teren i praćenje događanja sve rjeđi i oskudniji.

KP: Mislite li da bi danas svaki umjetnik trebao biti istovremeno i vlastiti marketinški stručnjak i menadžer?

S. K.: Ne, ali osobno mi to predstavlja izazov.

KP: Jesu li vaše tapete lako dostupne, to jest kakav je odnos njihove cijene i cijene tapeta masovne proizvodnje?

S. K.: Cijene standardiziranih tapeta kreću se od 200 do 1000 kuna po roli koja sadrži 4 ili 5 m². Cijena naših tapeta je 300 kuna po kvadratnom metru.

KP: Što biste izdvojile kao prednosti vaših tapeta?

S. K.: Inovativnost i originalnost vizualnih rješenja, mogućnost prilagodbe specifičnim uvjetima prostora i jednostavnu aplikaciju i održavanje.

KP: Kako do vas doći, gdje vas naći?

S. K.: Partnersko poduzeće odgovorno za proizvodnju i distribuciju tapeta je Tristo d.o.o. iz Rijeke, a više informacija možete dobiti na njihovoj web stranici.