Riječ je, kako stoji u najavnom tekstu, o izvedbenoj fikciji inspiriranoj romanom Čovjek bez osobina austrijskog pisca Roberta Musila. U njenom središtu nalazi se ekstatično partnerstvo, ambivalentan odnos izvođačice i izvođača, čija se konceptualna os zrcali u vezi između Agathe i Ulricha, glavnih likova romana. Oni su sestra i brat koji u ponovnom susretu u rodnoj kući vide mogućnost za stanje drugačijeg življenja. Ova se izvedbena fikcija tako dotiče i onoga što Musil naziva osjećajem za mogućnost, a definira ga kao “sposobnost promišljanja svega što bi jednako tako moglo biti i gledanja na ono što jest kao ništa važnije od onoga što nije”. Drugim riječima, scenski odnos izvođača izlaže se pokušajima uspostave hipertekstualnih mogućnosti utopijskih ideja.

“Agatha i Ulrich povlače se iz života osigurani stečenim nasljedstvom odabirući poziciju cinično-sentimentalnih promatrača te hodaju na granici odnosa provokativnim šarmom što bi se moglo usporediti s izvrsnom ravnotežom između zabrane i mamljenja. Tim istraživanjem mogućnosti novog doživljavanja zbilje, suprotstavljajući se osjećaju za stvarnost te varirajući između intelekta i instinkta, kao da otkrivaju ispunjenje srećom i ljubavi koje je neusporedivo s bilo čime u običnom iskustvu. Reflektirajući se jedno o drugo ili se pak uče voljeti sami sebe, ili voljeti svijet koji im se pred očima krenuo raspadati. Nada se uspostavlja kao fikcija koju stvarnost iznova razbija, ali to ne dovodi do odustajanja. Oni kontempliraju o pitanjima javne sfere unutar, isključivo, privatne sfere, a politička zbilja, uoči Prvog svjetskog rata, u njima uzrokuje i strah i čuđenje. Njihova je želja da u specifičnom povijesnom trenutku ostanu bez osobina poduprta i istovremenim strahom od bezimenosti. Shvaćajući da građansku klasu kojoj pripadaju čekaju velika iskušenja, oni odustaju od donošenja odluka i zauzimanja jasnih (političkih) stavova, ali ne odustaju od zamišljanja potencijala budućnosti. Budućnosti u kojoj nije jasno što će oni zapravo raditi niti tko će na kraju biti”, zaključuju popratni tekst Luka Bosanac i Alexandra Madsen.

Predstava je nastala prema ideji Alexandre Madsen, koja potpisuje koreografiju, dramaturgiju i vizualni identitet, te je uz Franu Maškovića i izvođačica. Kodramaturg je Luka Bosanac, režijsku podršku pružio je Filip Povrženić, scenografkinja je Ivana Škrabalo, glazbu su oblikovali Alex & Filip, a svjetlo Saša Bogojević.

Projekt je nastao u koprodukciji PC Tala i Rezidencijalno-istraživačkog festivala PLATFORMA HR. 

Ulaznice koštaju 10 eura. Za članove UPUH-a, PULS-a cijena iznosi 7 eura, za studente_ice 5 eura, dok je za studente_ice Plesnog odsjeka ADU, učenice_ke plesnih škola, osobe s invaliditetom i osoba u pratnji ulaz besplatan. Karte se mogu kupiti jedan sat prije predstave na blagajni TALA PLE(j)Sa, a rezervirati se mogu putem maila, na ivanerina@tala.hr.

Riječ je, kako stoji u najavnom tekstu, o izvedbenoj fikciji inspiriranoj romanom Čovjek bez osobina austrijskog pisca Roberta Musila. U njenom središtu nalazi se ekstatično partnerstvo, ambivalentan odnos izvođačice i izvođača, čija se konceptualna os zrcali u vezi između Agathe i Ulricha, glavnih likova romana. Oni su sestra i brat koji u ponovnom susretu u rodnoj kući vide mogućnost za stanje drugačijeg življenja. Ova se izvedbena fikcija tako dotiče i onoga što Musil naziva osjećajem za mogućnost, a definira ga kao “sposobnost promišljanja svega što bi jednako tako moglo biti i gledanja na ono što jest kao ništa važnije od onoga što nije”. Drugim riječima, scenski odnos izvođača izlaže se pokušajima uspostave hipertekstualnih mogućnosti utopijskih ideja.

“Agatha i Ulrich povlače se iz života osigurani stečenim nasljedstvom odabirući poziciju cinično-sentimentalnih promatrača te hodaju na granici odnosa provokativnim šarmom što bi se moglo usporediti s izvrsnom ravnotežom između zabrane i mamljenja. Tim istraživanjem mogućnosti novog doživljavanja zbilje, suprotstavljajući se osjećaju za stvarnost te varirajući između intelekta i instinkta, kao da otkrivaju ispunjenje srećom i ljubavi koje je neusporedivo s bilo čime u običnom iskustvu. Reflektirajući se jedno o drugo ili se pak uče voljeti sami sebe, ili voljeti svijet koji im se pred očima krenuo raspadati. Nada se uspostavlja kao fikcija koju stvarnost iznova razbija, ali to ne dovodi do odustajanja. Oni kontempliraju o pitanjima javne sfere unutar, isključivo, privatne sfere, a politička zbilja, uoči Prvog svjetskog rata, u njima uzrokuje i strah i čuđenje. Njihova je želja da u specifičnom povijesnom trenutku ostanu bez osobina poduprta i istovremenim strahom od bezimenosti. Shvaćajući da građansku klasu kojoj pripadaju čekaju velika iskušenja, oni odustaju od donošenja odluka i zauzimanja jasnih (političkih) stavova, ali ne odustaju od zamišljanja potencijala budućnosti. Budućnosti u kojoj nije jasno što će oni zapravo raditi niti tko će na kraju biti”, zaključuju popratni tekst Luka Bosanac i Alexandra Madsen.

Predstava je nastala prema ideji Alexandre Madsen, koja potpisuje koreografiju, dramaturgiju i vizualni identitet, te je uz Franu Maškovića i izvođačica. Kodramaturg je Luka Bosanac, režijsku podršku pružio je Filip Povrženić, scenografkinja je Ivana Škrabalo, glazbu su oblikovali Alex & Filip, a svjetlo Saša Bogojević.

Projekt je nastao u koprodukciji PC Tala i Rezidencijalno-istraživačkog festivala PLATFORMA HR. 

Ulaznice koštaju 10 eura. Za članove UPUH-a, PULS-a cijena iznosi 7 eura, za studente_ice 5 eura, dok je za studente_ice Plesnog odsjeka ADU, učenice_ke plesnih škola, osobe s invaliditetom i osoba u pratnji ulaz besplatan. Karte se mogu kupiti jedan sat prije predstave na blagajni TALA PLE(j)Sa, a rezervirati se mogu putem maila, na ivanerina@tala.hr.

Više informacija o izvedbi potražite ovdje.

Suradnici na plesnoj predstavi su Ana-Maria Bogdanović, Majda Džanić Bogojević, Saša Bogojević, Marko Pekić, Daniela Marčetić, Maša Mikšić, Ivana Šainović.

Predložak rada i polaznice projekta prate i Boškovićevu Teoriju prirodne filozofije: “Ako bi mi netko rekao da neprotežne točke i ti neprotežni načini postojanja ne mogu sačinjavati nešto protežno, ja bih mu jednostavno odgovorio da ne mogu sačinjavati neštoprotežno što je matematički kontinuirano, ali da mogu sačinjavati nešto protežno što je fizički kontinuirano”.

Izvedba je najavljena za četvrtak, 31. listopada, u 20 sati na Maloj Sceni Hrvatskog doma u Karlovcu.