U programu Film&video, 12. veljače predstavio se splitski interdisciplinarni projekt XONTAKT segmentom hrvatskog plesnog filma i videa (DFV): Retrospektivom (1951-2008) te filmovima Tabula rasa Sunčice Fradelić i Pokret Tamare Bilankov. Fraktal Falus Teatar, suvremeni kazališni kolektiv osnovan 1994. godine u Splitu, specifičan je po radu na predstavama i performansima baziranim na fizičkom teatru i novim tehnologijama. Jezike Sama Sheparda u režiji Hrvoja Cokarića izveli su 13. veljače u Centru za kulturu Sarajevo.

Od 5. ožujka bit će otvorena izložba autorica iz Hrvatske, Maje Zemunik Mužinić (Izlaz, 2012, i Sistem Prilagodbe, 2012), Tine Pavoković (QR Fobia, 2012), Danijele Šušak (Grafički reljefi, 2012) i Done Tomić (Dukati, 2012) u Galeriji Novi hram. Izložba ostaje otvorena do 18. ožujka. Kulturni centar Beograda predstavit će se izložbom video radova devetoro umjetnika koji su tijekom prethodne godine postali sastavni dio novoformirane kolekcije Oktobarskog salona. Na izložbi koja će biti otvorena 14. veljače u galeriji Collegium Artisticum sudjeluju Ana Adamović (Madlene), Ana Hušman (Ručak), Ansi Kasitoni (Leteće vjeverice), Vladimir Nikolić (Painting), Samuil Stojanov (10 min Geozavod), Anika Strom (The woman standing inside and outside), Berit Talpsep (Šest topola), Miloš Tomić (Rođački šamar) te XYZ (Re-passage). U ožujku će se predstaviti Ansambl slobodnog plesa Liberdance koreografijom Antona Lachkya, dubrovačko Gradsko kazalište Marina Držića te Planet Art dvjema predstavama, 17. i 18. ožujka.

KP / SZ

28. Internacionalni festival Sarajevo Sarajevska zima, Udruženje likovnih umjetnika Crne Gore: Tag, Collegium Artisticum, 10. 3. — 21. 3. 2012.

Uspostavljanje granica između zemalja bivše Jugoslavije i poslije 20 godina, još uvijek svakodnevno dobija nove dimenzije i varijacije. Skupina onih samoprozvanih moćnika koji odlučuju o tome koja granica i gdje će se povući i danas, urušava zadate i ustaljene okvire, a sve s objašnjenjem stvaranja novog, preporođenog društva. Ovakvo krajnje utopijsko, ali još više nerealno promišljanje vladajućih elita, dovodi nas u stanje egzistencije ispunjene “konstantnim strahom” od toga da li ćemo se jedno jutro probuditi i čuti na vijestima da je nova granica između država uspostavljena upravo u našem stanu. Kako se boriti protiv ovog rascjepkavanja čovjeka i njegovog hronotopa? 

Jedan od načina otpora ovakvom pritisku i ksenofobiji je bolje, ponovno upoznavanje s bliskim susjedima koji su deceniju prije zajedno s nama predstavljali kulturni identitet jedne iste zemlje. Već nekoliko godina unazad umjetnici i kulturni radnici intenzivno rade na obnavljanju ili uspostavljanju novih komunikacija u svrhu normalizacije odnosa i prevazilaženja prepreka ustanovljenih državnim politikama i granicama. Tako je Festival Sarajevska zima 2012. u Bosni i Hercegovini ugostio umjetnike iz Crne Gore, koji pritom naglašavaju da su do sada uspostavili saradnju s Hrvatskom i Makedonijom, ali da nisu imali priliku predstaviti svoju umjetničku scenu u Bosni i Hercegovini. Festival Sarajevska Zima se, tako, pokazao kao dobar način povezivanja umjetnika iz ove dvije države, a sve s ciljem boljeg upoznavanja crnogorske savremene likovne umjetnosti od strane bosanskohercegovačke publike.

U sklopu 28. Internacionalnog festivala Sarajevska zima, Udruženje likovnih umjetnika Crne Gore postavilo je skupnu izložbu Tag u sarajevskoj gradskoj galeriji Collegium Artisticum. Sam naziv izložbe je simptomatičan. Riječ tag u najširem smislu znači oznaka. Međutim, značenje riječi tag u kontekstu naziva ove izložbe ukazuje na ključne riječi u forum diskusijama na Internetu, pri čemu se različite diskusije mogu tematski povezati isključivo ukoliko imaju iste oznake. Deset umjetnika s područja Crne Gore predstavilo je lokalnu savremenu umjetničku scenu upravo kroz različite prakse i jedinstvenu tematiku. Ona se tiče tematiziranja problema s kojima se suočava današnje društvo, a to su tranzicija, globalizam, konzumerizam i recesija.

Svi radovi su nasta(ja)li u periodu od 2009. do 2012. godine. Kada ih posmatramo kao cjelinu, postavljeni su tako da hronološkim nizom odaju utisak evolucije društva i čovjeka. Polazeći od mitskih motiva pa sve do sadašnjih tehnoloških dostignuća, detektiraju se problemi koji su u uskoj vezi s onim što se nama kao kastriranom društvu dešava danas. Umjetnici iz Crne Gore su dijagnosticirali aktualne probleme recesijskog i tranzicijskog doba, te ih pokušali izdvojiti. S tim u vezi, Irena Pejović Lagator fotografijama koje su dio performans instalacije Eksperiment društva ograničene odgovornosti, predstavlja rolne računa iz supermarketa koje gore u vatri nastaloj od upaljene električne sijalice. Spirale rolni potrošačkih računa postavljene su na stol usred prirodnog ambijenta (šume) u doba noći. Jedino osvjetljenje dolazi od upaljenih sijalica, kojima se u prvi plan ističe pomenuti potrošački materijal. Na jednoj od fotografija pored stola je uprizorena i sama umjetnica, kao posmatrač svoje instalacije, koja kontrastima prirodno/tehnološko i svjetlost/mrak potencira problem konzumerizma i doba stalnog povećavanja cijena artikala neophodnih za održavanje egzistencije.

Posebno naglašen segment izložbe jeste onaj koji u prvi plan ističe subjektivitet, identitet i paradoks savremene društvene paradigme, ogledan u “konzumerizmu gdje i sami postajemo predmetom konzumacije”. Nada Kažić instalacijom Haljina, ogledalo, ogledalo, haljina (2012), urađenom od djelića ogledala i postavljenom na zid galerije, oštrim površinama stakla i različitim oblicima haljina na ženama s potpeticama, uhvaćenih u trenutku plesa, gotovo marširanja, akcentira doba opasnog življenja u kontekstu pomenutog paradoksa. Roman Đuranović kombinovanom tehnikom i radom Lifestyle (2012), prikazuje ženu i muškarca odjevene po posljednjoj modi. Žena nosi usku, drečavo rozu haljinu i malu bijelu torbicu u desnoj ruci, a muškarac košulju, odijelo i kravatu. Oboje imaju ozbiljan, gotovo uštogljen izraz lica, na kojem se ističu ogromne sunčane naočare živih boja, obavezni modni detalj u današnjoj pojavnosti pojedinca. Prikazani su kao nepomične, paralizirane, neaktivne figure, koje nisu tako uhvaćene u pauzi između dvije aktivnosti, nego njihovo mirovanje odaje uštogljenost i besciljnost. Umjetnik ovim radom ukazuje na problematiku građenja osobnog stila, budući da je uniformisanost ono što je nametnuto kao standard koji se treba poštovati, ali i na pasivnost pojedinaca, koji postaju doslovno lutke na koje se kače određeni odjevni komadi. 

Agresivne političke medijske nastupe koji su često na ivici nadrealizma ironično predstavlja Siniša Radulović. On u video radu Joy (2012, 3 min. i 20 sec.) u pozu rukovanja postavlja jednog bezglavog i drugog uniformisanog političara koji umjesto glave ima plavu zastavu i ubacuje motiv zmaja koji širi krila nad vodom, a uz to još pušta zvuk škljocanja fotoaparata koji ih fotografira i melodiju Beethovenove 9. simfonije u d-molu. Zvuk fotoaparata koji fotografira političare u pomenutoj pozi čuje se u vremenskom razmaku od pola minute, te do kraja video rada dobija iritirajuću notu. Ivanka Vana Prelević instalacijom Zastave (2010), rađenom kombinovanom tehnikom, kroz nekoliko zastava s parolama poput Ja sam terorista u umjetnosti, Ko to tamo reciklira, Klupko je tek počelo da se odmotava identificira naslove iz novina i drugih medija, ali ih pritom šaljivo i istovremeno ozbiljno, s puno pronicljivosti, okreće sa svrhom odbrane umjetnosti, zastupajući kreativni i umjetnički način njihovog prezentiranja. Skulpture zastava na kojima su aplicirani naslovi iz dnevnih novina postavljene su u centralni dio galerije kao svjedoci današnjeg „društva spektakla“. Na svakoj zastavi s obje strane nalazi se neka parola slična pomenutim, koje više ne funkcioniraju na senzacionalistički način privlačenja naše pažnje, kao što to čine kada ih pročitamo u novinama, već služe kao konektori koji putem ironije podsjećaju da umjetnost treba prepoznati okolnosti savremenog društva, s ciljem njegovog demistificiranja.

Kroz različite umjetničke postupke, umjetnici iz Crne Gore su tematizirali iste probleme savremenog društva, koje dijele sve zemlje bivše Jugoslavije, uz određene nijanse. Teme koje obrađuju, način i umjetnička sredstva koja upotrebljavaju, prepoznatljivi su i sarajevskoj publici. Uprkos ranama iz bliske prošlosti, trudu vladajućih elita da se granice potcrtaju, ova izložba je pokazala da, bar na nivou savremene kulturne produkcije, bitne razlike ne postoje. Posebno s obzirom na fizički veoma ograničen geografski i kulturni prostor zemalja nastalih rascjepom SFRJ, predstavljanja tekućih praksi susjeda su veoma dragocjena i unose malo propuha u dugogodišnje samoizolovane kulturne sisteme koji su svoje reference tražili daleko izvan srodnih kulturnih sredina u bliskom okruženju. Kako ovakva predstavljanja savremenog stvaralaštva u regionu ne bi bili izuzeci, već postali uobičajena praksa, neophodne su izložbe ovog tipa, koje povezuju zemlje zatečene u istim problemima.

Tekst je nastao u sklopu projekta Criticize This! kojeg organiziraju Kulturtreger i Kurziv iz Hrvatske, SeeCult i Beton iz Srbije te Plima iz Crne Gore. Projekt se provodi u sklopu programa ‘Kultura 2007-2013’ Europske Komisije. Ova publikacija se financira uz podršku sredstava Europske komisije.
Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost organizatora projekta Criticize This! i ni na koji način se ne može smatrati da odražava gledišta Europske Unije.

U sklopu ovogodišnjeg izdanja festivala bit će predstavljen projekt What’s inside Ideal X? umjetničkog kolektiva The Moving Crew. Ova je rad nakon riječke premijere u lipnju 2010. gdje je bio realiziran kroz radnu platformu Molekule, donacijom kolektiva postao dio fundusa Muzeja moderne i suvremene umjetnosti. Riječ je o neobičnoj multimedijskoj instalaciji koja je nastajala kroz višemjesečni kolaborativni rad grupe The Moving Crew, riječke publike i stotinjak zainteresiranih sudionika iz različitih krajeva svijeta, koji su se na sudjelovanje odazvali preko web stranice projekta. Projekt okuplja digitalne medije, dokumentarne filmove, videa i fotografije te fizičke objekte – stotine grafički izrađenih kartonskih kutija, koji su sadržajno i vizualno povezane globalno prepoznatljivom ikonom transportnog kontejnera. Izvučena iz marginalnog vizualnog statusa u svakodnevici, kontejnerska ambalaža postaje sredstvo kulturalne i kreativne razmjene, okidač povezivanja i dijaloga različitih ljudi, kultura, okolina i jezika.

The Moving Crew je amorfni umjetnički kolektiv, kojeg čini grupa umjetnika i kulturnih animatora čiji je cilj oblikovanje umjetničkih akcija koje imaju za cilj uskomešati i “pokrenuti” publiku svojim idejama o zajedništvu, pokretu, razmjeni i transformaciji.

Izvor: MMSU