Ova fotografska izložba organizirana je u sklopu trodijelnog pregleda multidisciplinarne suradnje likovnog umjetnika i kustosa Darka Fritza i grafičkog dizajnera Željka Serdarevića koja je trajala od 1987. do 1991. godine. Druga dva segmenta retrospektive uključuju izložbu likovnih radova Podijeljeno vrijeme te izložbu dizajna Oblik vremena u galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva.

Za otvorenje izložbe zakazano je vodstvo i razgovor sa Serdarevićem te s kustosicom izložbe Sandrom Križić Boban.

Osim toga, u petak, 6. prosinca u 19 sati održat će se promocija 8. sveska časopisa Fototxt. U tom će broju uz izbor fotografskih radova biti objavljeni i tekstovi Leonide Kovač, Marka Goluba, Sandre Križić Boban, razgovor s Borisom Bercom te Serdarevićev zapis o fenomenu nezaboravljivosti fotografije. Časopis uređuju kustosice Ureda za fotografiju Ivana Završki, Tena Starčević i Sara Mikelić.

Izložba ostaje otvorena do 6. prosinca, a više detalja o njoj možete doznati ovdje.

“Obje umjetnice primjenjuju interdisciplinarne prakse, posežu za radovima drugih, prisvajaju i mijenjaju, aktualiziraju priče iz prošlosti čiji “repovi” ne miruju. Obje se koriste vizualnim taktikama, tekstom, hvataju se za detalje iz prošlosti prevodeći ih u suvremen likovni jezik u središtu kojeg su ljudski odnosi opterećeni kolonijalnom poviješću, zaboravljenim i skrivenim događajima ugrađenima u naše suvremene identitete. Vješto povezujući povijesna razdoblja i geografske prostore, obje umjetnice ukazuju od čega je sazdano suvremeno društvo, posežući da idiosinkratičnim vizualnim i verbalnim ženskim jezikom koji zaziva poželjnog sugovornika”, u predgovoru izložbe piše Sandra Križić Roban.

Ana Čavić (1979) je ljubljanska vizualna umjetnica, umjetnica performansa, pjesnikinja i istraživačica koja se bavi praksom samo-objavljivanja temeljenoj na izvedbi. U svojoj interdisciplinarnoj umjetničkoj praksi djeluje u različitim poljima i medijima što uključuje papir, umjetničke publikacije, performans, digitalnu animaciju poezije i digitalno potpomognuto izvođenje poezije/pripovijedanje. 

Neja Tomšič (1982.) vizualna je umjetnica čija interdisciplinarna praksa spaja istraživanje s crtežom, videom, poezijom i performansom. Otkrivajući previđene i često skrivene priče iz povijesti, njezina je strast preispitivanje dominantnih povijesnih narativa, istraživanje posebnosti i stvaranje situacija u kojima se mogu oblikovati nova razumijevanja sadašnjosti. 

Je li konceptualna umjetnost dovela fotografiju “do ruba”, prouzročivši neku vrstu erozije inače stabilnih granica unutar kojih se formirala? Što je to novo donijela na nacionalnom planu, i da li je to novo naišlo na razumijevanje ili odbijanje? Koje je to istinske promjene konceptualna umjetnost omogućila i što dokumentarno-konceptualni umjetnički projekti našeg doba pokušavaju izreći, a da već ranije nije bilo rečeno? 

Konceptualna umjetnost u Hrvatskoj kao i u mnogim drugim istočnoeuropskim zemljama egzistirala je kao važan kontrapunkt tradicionalnim izrazima, a tragove te podjele i učestalog međusobnog nerazumijevanja pratimo sve do danas. Eksperimenti i istraživanja na području fotografije omogućuju spoznaju “ideološkog dijagrama” medija na temelju kojeg doznajemo o društvenom mentalitetu i moralnom habitusu te kulturnoj fizionomiji sredine i vremena. Fotografija je i dokument i element diskursa. U razdoblju od kraja 60-ih te osobito u 70-ima postaje područje znanja, iskustva i sjećanja pri čemu vizualni aspekt koji se temelji na pitanju “kako” više nije u fokusu. Takvo “prošireno” značenje fotografije uvjetovano je etičkim odlukama i potrebom za uvođenjem novog jezika koji omogućuje strujanje – pa i sudaranje – vidljivosti, značenja i znanja, o čemu će biti riječi u predavanju dr. sc. Sandre Križić Roban, znanstvene savjetnice s Instituta za povijest umjetnosti, teoretičarke i kritičarke s područja suvremene fotografije. 

Predavanje je zadnje događanje u AK galeriji prije kratke ljetne stanke.