Piše: Vatroslav Miloš

Nakon spekulacija o tome kakve će posljedice imati njegovo odstranjivanje iz Slobodne Dalmacije, Boris Dežulović je sam odlučio o svojoj trenutnoj novinarskoj sudbini u javnom otkaznom pismu koje je preoralo lokalni društvene i medijski krajolik. “Mi, gospodo, nismo iz iste priče”, piše Dežulović, “Ja sam novinar, vi ste biznismeni. Vi našim novinama zarađujete pare, mi vašim novinama želimo reći istinu i nazivati stvari pravim imenom: popa nazvati popom, bob bobom, kukasti križ fašizmom, a jajašce uši gnjidom”. Teško se, doduše, oteti dojmu da ovakva reakcija, iako plemenita, stiže ponešto prekasno. Barem za one nevidljive medijske radnike i radnice – njih oko 2000 – koji su u proteklih pet godina ostali bez posla, a i čini se da takav trend teško da bi što moglo zaustaviti. Ovdje, naravno, treba istaknuti da ovaj kratki komentar nije moralizacija ili relativizacija Dežulovićeva čina. Dapače, on bi trebao poslužiti tek kao podsjetnik na činjenicu da je solidarnost možda i jedino preostalo nam oružje u borbi za struku na putu za rezalište. 

U neočekivanom juridičkom obratu, Sandra Benčić iz Centra za mirovne studije zaradila je kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu zbog “javnog poticanja na nasilje i mržnju”. Prijavu je podnijela udruga U ime obitelji i to zbog stavova iznesenih na okruglom stolu Neotradiocionalizam i protuobiteljske inicijative, održanog u sklopu Subversive festivala, a na kojemu se raspravljalo o neokonzervativnim pokretima i LGBTIQ pravima. “Sram me je”, istaknula je Sandra Benčić komentirajući slučaj u intervjuu za Novosti, “da institute koji trebaju zaštititi manjine i ugrožene skupine od nasilja i govora mržnje sada koriste upravo oni koji se koriste govorom mržnje da bi provodili teror nad slobodoumljem. Sram me je da danas nema niti jeke od onog smijeha slobode kojeg smo imali u neka, tehnički gledano, gora vremena”.

Ono što Oliver Frljić i Marin Blažević rade u riječkom HNK-u očito rade itekako dobro. Ako ništa drugo, pokazuje to “incident uoči Riječkih ljetnih noći”. Naime, Frljić i Blažević su uprizorili tekst koji već neko vrijeme pletu sudionici fejsbuk grupe “Otkaz Frljiću i Blaževiću”, a publici su na raspolaganje stavili i rekvizite poput rajčica, kamenja pa i, zlu ne trebalo, jedan kalašnjikov. Dio publike, očito verziran u idejama kolaborativnog kazališta, ipak je donio vlastite rekvizite: jaja i, naravno, šake. Više o svemu možete čitati i gledati u HRT-ovom izvještaju s mjesta događaja. 

“Generalni urbanistički plan grada Zagreba trebao bi kroz uređenje prostornih odnosa reflektirati ciljeve društvenog razvoja, no administrativna centralizacija grada do koje je došlo 1990-ih dovela je do gubitka planerskog značaja posebnih četvrti, te pada njihove političke i ekonomske moći. Urbanistički planovi tako su postali tek instrument za ‘kupoprodaju’ grada, a ne instrument održive reprodukcije”, pišu Iva Marčetić i Antun Sevšek u analizi zagrebačkog GUP-a na Biltenu.

Nye Bevan mnogostruko je zadužio britanski laburistički pokret 20. stoljeća. I danas ga se smatra arhitektom onoga što će nakon Drugog svjetskog rata postati britanska verzija “socijalne države”, a prvenstveno se tiče uvođenja besplatno zdravstvenog osiguranja za sve (National Health Service) kojemu danas prijeti urušavanje. Nye: The Political Life of Aneurin Bevan Nicklausa Thomas-Symondsa njegova je, kao što i sam naslov ističe, politička biografija, ali, nažalost, kao što se ističe u kritici u LRB-u, “NHS je bio velika politička ideja, no Thomas-Symondsova knjiga nema previše interesa za ideje”.

Zahtjev prenosimo u cjelosti.

“U cilju poštivanja odredbi Venecijanske komisije o Standardima dobre prakse pri provedbi referenduma, a koje posebno naglašavaju važnost javne televizije u obavještavanju javnosti o referendumskom pitanju, proceduri provedbe referenduma, te jednakoj zastupljenosti obje strane u javnom prostoru, izražavamo nezadovoljstvo stavom javne televizije da se ne organizira specijalna emisija u svrhu referendumske debate netom prije samog referenduma na koji bi obje strane imale priliku poslati svoje zastupnike.  

Naime, funkcija javne televizije upravo jest osigurati prostor za razmjenu mišljenja kako bi građani/ke koji će na referendumu sudjelovati imali prilike čuti argumente i jedne i druge strane, kao i mišljenja stručnjaka, te objektivne informacije o načinu provedbe referenduma. Posebice ovdje ističemo da javna televizija nije uopće javnost informirala o ključnim proceduralnim aspektima referenduma kao što je primjerice činjenica da uspjeh referenduma ne ovisi o izlaznosti jer nema određene kvote pa stoga apstitencija nema nikakvog utjecaja na konačan rezultat. 

Nadalje, iako je javna televizija donijela odluku o jednakoj zastupljenosti obje strane, uvjetujući objavu vijesti u informativnim emisijama jedino ako postoji i prateća vijest suprotne kampanje na dnevnoj razini, isto se načelo nije primijenilo u religijskom programu. Time se značajno narušila ravnoteža zastupljenosti referendumskih strana, budući da se u religijskom programu otvoreno agitira isključivo za stranu ZA, a tema referenduma zauzima većinu prostora svake emisije u tom programu. 

Tražimo izjašnjavanje Povjerenstva o pristranosti religijskog programa i utjecaju na balansiranu javnu raspravu. 

Stoga zahtijevamo da u cilju jednake zastupljenosti obje strane izbalansirate emisije religijskog i informativnog programa, te da osigurate predreferendumsku debatu na jednak način kako to osiguravate političkim strankama u predizborno vrijeme. Vjerujemo da uviđate da je ovo pitanje od izuzetne važnosti za javni interes, a posebice stoga što se radi o prvom i to ustavotvornom referendumu na inicijativu birača. 

Također, nužno je da u svom informativnom programu redovito izvještavate građane o načinu provedbe referenduma, nepostojanju kvote izlaznosti i načinu na koji će se obrađivati rezultati izbora”.

Izvor: Glasaj protiv / Fotografija: Ivan Petrović, TV or TV, instalacija

Tribina će biti održana četvrtak, 12. travnja, od 18 do 20 sati u Kući ljudskih prava.

Nova nacionalna politika za promicanje ravnopravnosti spolova predviđa i obilježavanje Međunarodnog dana borbe protiv homofobije i transfobije na instucionalnoj razini. Organizatore zanima na koji način će se iduće godine Međunarodni dan borbe protiv homofobije obilježiti na institucionalnoj razini, a u sinergiji s organizacijama civilnog društva koje se bave ovim područjem unutar šireg spektra zaštite i promocije ljudskih prava.