Umjetnik Kruno Jošt bavi se kreativnim spojem permakulture i samoodrživosti s umjetnošću “odustajanja”. Svoju je umjetničku praksu predstavio predavanjem koje se održalo 8. ožujka, na temu dizajnerskih smjernica permakulture i transdisciplinarnog korištenja kreativnih metoda.

Praktični dio radionice okupio je ukupno dvanaest polaznika_ca koji su zajednički radili na izgradnji modela samoodržive kuće, počevši od ideje i skiciranja pa sve do realizacije u obliku makete. Na radionici su formirane grupe koje su istraživale razne tehnologije koje se mogu primijeniti na “off the grid” permakulturnom imanju, poput solarnih panela i vjetroturbina, istraživanja kvalitete tla i mikroklime.

Kruno Jošt promišlja ekološku kontekstualnost s fascinacijom za ulazak u proširene prostorne sekvence i neočekivane vremenske raspone. Slobodno migrirajući s jedne ljestvice na drugu, spaja subjektivne perspektive u nova kolektivna kretanja i zaplete. Na taj način razvio je jedinstvenu umjetničku praksu koja se bavi permakulturom, životom izvan mreže, održivošću i interakcijom između ljudi i neljudi u polju suvremene umjetnosti.

Više informacija o izložbi možete pronaći ovdje.

Mirko Petrić će u predavanju pobliže objasniti navedene pojmove u kontekstu razvoja kulture i i kulturnih politika u zemljama postsocijalističke Europe. Na predavanju će biti i riječi o nedavno objavljenoj publikaciji o MAC VAL‑u Vitry-sur-Seine, prvom muzeju suvremene umjetnosti u Francuskoj u kojoj sociolog Philippe Bonnet spominje “neoliberalnu fantaziju o samoodrživosti kulture” kao jednu od aktualnih prijetnji ostvarivanju izvorne misije te ustanove.

“Nakon uvodnog predavanja, koje uključuje prikaz razvoja kulturne politike od međuratnog razdoblja do danas te razmatra (ne)uspješnost neoliberalnog pristupa u osiguravanju kulturnog i društvenog razvoja, uslijedit će kraća diskusija sa sociologinjama, Ingom Tomić-Koludrović i Blankom Čop, te rasprava s publikom o temi”, stoji u najavnom tekstu.

Razgovor će moderirati Kristina Tešija i Dario Dunatov.

Više informacija pronađite ovdje.

Intervju s Darkom Ciglarom, voditeljem koordinacijskog tima čakovečke Inicijative 1729/2, o stvaranju Društvenog centra Čakovec na dijelu prostora bivše vojarne Nikola Šubić Zrinski možete čitati ovdje, a o riječkim modelima upravljanja prostorima Palacha, Filodrammaticae i Marganova razgovarali smo s Damirom Batarelom, predsjednikom Saveza udruga Molekula. S koordinatoricom platforme Okret potpora Samantom Stepčić razgovarali smo o različitim oblicima nezavisnog kulturnog djelovanja u Zadru, a intervju s Antoniom Kuzmanić, koordinatoricom splitske Platforme Doma mladih, o prošlosti i budućnosti Doma mladih te zagovaračkim mogućnostima Platforme čitajte ovdje.

O Društvenom centru koji je nastao u prostoru bivše vojarne Karlo Rojc u Puli, postojećem i željenom načinu upravljanja, civilno-javnim partnerstvima te samoodrživosti i samofinanciranju razgovaramo s Dušicom Radojčić, predsjednicom udruge Zelena Istra.

KP: Možete li ukratko opisati najvažnije momente u kronologiji razvoja društvenog centra Karlo Rojc? Kako se razvijala osnovna ideja društvenog centra koji želi poboljšati kvalitetu lokalne zajednice, koje su bile glavne prepreke na koje se nailazilo i ključni ljudi koji su zaslužni za to?  

D.R.: Na početku, u drugoj polovini 90-ih kada prve udruge ulaze u Rojc, i dugo nakon toga, nije uopće postojala ideja o društvenom centru. Mnoge su okolnosti, specifične, slučajne i neponovljive, utjecale na to što se u početku zbivalo u Rojcu. Naprimjer, to što je nakon MORH-ova odlaska zgrada opustošena i devastirana, ali se nitko nije sjetio isključiti struju i vodu. Upravo je to ilegalnim novim stanarima omogućilo obnovu, rad u tim prostorima, grijanje… Zatim se dogodio jedan pročelnik Upravnog odjela za kulturu sa sluhom za Rojc i jezgra korisnika prostora s vizijom samoupravljanja u zgradi. Sretna okolnost bila je i zapanjujuća veličina i dizajn zgrade kao kasarne, pa za ulaganje u obnovu i prenamjenu s komercijalnom svrhom nije bilo zainteresiranih.

Ključno je vrijeme bilo ono predizborno 2008. godine. Rojčani pokreću inicijativu za uspostavljanje djelotvornijeg upravljanja tada Centrom gradskih udruga Rojc. Ukazuju na neracionalnost financijskog upravljanja i predlažu sanacijske mjere. Rojčani od gradonačelnika traže formiranje zajedničkog tijela koje bi upravljalo zgradom i kontroliralo troškove, iskazujući ambiciju za ravnopravnim partnerskim odnosom i preuzimanjem suodgovornosti. U travnju 2008. formirano je Vijeće udruga Rojca, neformano tijelo koje je okupljalo udruge korisnice prostora u zgradi.

Nezadovoljstvo korisnika situacijom u zgradi bilo je tada golemo zbog loših sigurnosnih i higijenskih uvjeta te neracionalnog trošenja novca koji se za održavanje zgrade izdvajao iz gradskog proračuna. Gradonačenik je te 2008. prihvatio prijedlog predstavnika Rojca i imenovao Koordinaciju Rojca – tijelo koje čine po 3 predstavnika udruga iz Rojca i Grada kako bi zajedno upravljali zgradom. Tada je pristao i na sudjelovanje u projektu edukacije i zajedničkog osmišljavanja sudioničkog modela upravljanja Rojcem utemeljenog na javno-civilnom partnerstvu. Zelena Istra, jedna od udruga s adresom u Rojcu, osmislila je projekt “Edukacija i razvoj modela sudioničkog javno-civilnog upravljanja društvenim centrom Rojc”, koji dobiva financijsku potporu Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, s idejom uključivanja Rojčana u upravljačke mehanizme i preuzimanja dijela odgovornosti koja je do tada bila isključivo u domeni javne uprave. Projekt je proveden 2011. godine u suradnji s Pravom na grad i ustanovom Pogon – Zagrebačkim centrom za nezavisnu kulturu i mlade. Ta suradnja postaje ključna u osvještavanju ideje o kreiranju društvenog centra i povezivanje s drugim sličnim inicijativama u Hrvatskoj.

Proces koji je uslijedio išao je ka postizanju više razine zajedništva i unutarnje koordinacije organizacija i rezultirao osnivanjem Saveza udruga Rojca – SUR-a 2012. godine. Godine 2013. Rojc službeno mijenja ime iz Centar gradskih udruga u Društveni centar Rojc. Iste godine SUR otvara Dnevni boravak – veliki zajednički prostor, mjesto za druženje i prezentaciju programa udruga iz Rojca, ali i onih vanjskih. Dnevni boravak je vrlo brzo postao srce Rojca. Tijekom 2014. održana su 72 događanja – izložbe, koncerti, tribine, predavanja, radionice i druge aktivnosti.

KP: Kako biste opisali fazu u kojoj se centar nalazi danas?

D.R.: Kao prijelaznu. Naime, Rojcem i dalje upravlja Koordinacija koja se sastoji od 3 predstavnika Saveza udruga Rojca i 3 predstavnika Grada, no njihove zaključke prethodno mora odobriti nadležna osoba u Gradu. Takav se model upravljanja pokazao spor i nedovoljno učinkovit. Budući da je zgrada u vlasništvu Grada, sve veće investicije podliježu procedurama na koje Koordinacija nema utjecaja i rezultati su daleko od zadovoljavajućih. To postaje kočnica u razvoju planova koje imamo za budućnost Rojca, naprimjer za realizaciju hostela u zgradi, kao jednog od oblika samofinanciranja. Taj tromi način upravljanja ne može na odgovarajući način zadovoljiti nove potrebe i ambicije organiziranog civilnog društva. Samo dugoročno orijentirano upravljanje omogućio bi razvoj i neophodno raznoliko izvanproračunsko financiranje, a to je moguće ostvariti samo na način da je subjektu koji bi upravljao Rojcem to osnovna djelatnost. To vidim kao jedinu mogućnost kompenzacije svih nedostataka današnjeg načina upravljanja Rojcem. Taj novi subjekt mora imati stabilnost koju imaju javne institucije te mora na ravnopravan način uključiti i korisnike – dakle, radi se o mješovitoj javno-civilnoj ustanovi koja bi se trebala formirati za Rojc.

KP: Što smatrate da je ključni doprinos i važnost postojanja ovakvog centra za jednu sredinu, konkretno za grad Pulu?

D.R.: Sigurni prostor pod povoljnim uvjetima je temeljna pretpostavka za razvojh organizacija civilnog društva. Rojc je pridonio razvoju organizacija civilnog društva u Puli, povezao ih je, učinio vidljivima, a one zauzvrat gradu daju mnoge i raznolike aktivnosti i programe. Pula se putem Rojca može pohvaliti suradnjom javnog i civilnog sektora, što je u skladu s najboljim europskim praksama. Rojc je stekao prepoznatljivost u Europi i to doprinosi ugledu grada. Pula se nedavno kandidirala za Europsku prijestolnicu kulture, a u predloženim programima Rojc ima važno mjesto s obzirom da su upravo participacija građana, demokratske procedure, uključenost korisnika i sl. bitni pri ocjenjivanju programa. 

U Rojcu se pokazala sva korist i potencijali korištenja javne infrastrukture za društvene svrhe. Rojc je postao primjer angažmana korisnika u odgovornom su-upravljanju javnom infrastrukturom odnosno dobrim modelom koji predlažemo i za nadzor nad djelovanjem drugih javnih institucija i poduzeća. Primjer Rojca koristimo kao dokaz učinkovitosti sinergije javnog i civilnog pri zagovaranju korištenja javnog dobra, npr. za novi projekt Muzil Starter kojim predlažemo korištenje dijela bivših vojnih zgrada na Muzilu. Uvjereni smo da suradnički javno-civilni modeli daju bolje društvene i ekonomske rezultate, a Rojc je za to postao dobar primjer.

KP: Model funkcioniranja centra, kako internog tako i prema van, te upravljanje, izuzetno je zahtjevan zadatak, s obzirom na 109 organizacija i grupa koje djeluju na devet različitih područja. S obzirom da se puno pažnje polagalo na participaciju pri donošenju odluka, a time ste se i osobno bavili, kako je strukturiran rad centra i kako izgleda model upravljanja?

D.R.: Već početkom 2000-ih organizacije iz Rojca pokazale su interes za samoorganizranjem i osnivanjem tijela koje bi ih okupljalo i predstavljalo u pregovorima s Gradom. Tih su godina osnovani Malo i Veliko vijeće Rojca, koji su s vremenom zamrli. Zatim je 2008. godine osnovano Vijeće udruga Rojca s istim ciljem, ali ovaj put i jasnom idejom o želji za sudjelovanjem u upravljanju zgradom. Vijeću je pristupilo 60-ak udruga korisnica prostora u zgradi. Vijeće je imenovalo svoje predstavnike u Koordinaciju – mješovito tijelo u kojem o upravljanju Rojcem na ravnopravni način odlučuju predstavnici Grada i Rojca. No, pokazalo se s vremenom da na sastancima Vijeća sudjeluje uvijek manje-više istih 20-ak udruga, da je teško donositi i provoditi odluke kada ne postoje utvrđene procedure i odgovornosti. Nakon analize svih za i protiv, udruge u Vijeću Rojca odlučile su da bi formaliziranje zajedništva udruga u Rojcu dovelo do boljeg vođenja procesa komunikacija i odlučivanja, većeg angažmana barem manje grupe ljudi, veće formalne snage odnosno pravne težine, jasnijeg definiranja ciljeva i lakšeg zastupanja i zagovaranja te mogućnosti profesionalizacije.

U osnivanju Saveza smo na početku imali poteškoću jer ga Ured državne uprave u Istarskoj župaiji nije htio registrirati, tvrdeći da zakon ne dopušta registraciju saveza koji čine udruge iz različitih područja djelatnosti. Nakon žalbe višoj instanci Savez je ipak registriran. Na osnivačkoj Skupštini sudjelovalo je 17 organizacija. Dvije su u međuvremenu zatražile istupanje iz Saveza, a tri zatražile pristup članstvu o čemu će biti odlučeno na sljedećoj Skupštini. Potrebno je naglasiti da Savez svoj legitimitet ne crpi iz broja organizacija koje su mu se priključile nego iz otvorenosti za svakoga tko se želi aktivirati u njegovu radu. Ne možete natjerati ljude da se aktiviraju, ali ih možete kontinuirano pozivati. Cijeli proces informiranja i rada Saveza je dokumentiran i javan putem internetske stranice rojcnet.org i novina Centra Veznik (8 brojeva od 2011. godine). Napravili smo veliki pomak – od pozicije korisnika prostora orijentiranih na vlastiti interes formirao se dio aktivnih udruga odgovornih i za zajedničko dobro i spremnih na širi društveni angažman. No, to ne znači da dobar dio udruga i dalje nije orijentiran samo na sebe i svoje korisnike.

KP: Ideja socio-kulturnog centra o kojoj se sve više govori u Splitu, Rijeci, Karlovcu, Čakovcu i drugim gradovima, u Rojcu zapravo živi već dugo vremena. Kako vidite budućnost centra i što je potrebno za njegov razvoj?

D.R.: Trenutni model upravljanja nije dobar jer ne postoje ni ljudi ni subjekt ili pravna osoba kojima bi upravljanje Rojcem bila osnovna i jedina djelatnost. Predstavnici Saveza udruga Rojca u Koordinaciji volontiraju već 6 godina, a obujam svakodnevnog posla stalno raste. To je neodrživo. A u skoroj budućnosti čekaju nas mnogo zahtjevniji poslovi. U Gradu Puli nema niti jedne osobe posvećene Rojcu, nema pravog interesa, samo osobe po “službenoj dužnosti” bez istinske motivacije i entuzijazma. Nužno je, stoga, osnivanje javne institucije u kojoj bi na ravnopravni način bili zastupljeni predstavnici Grada i Rojca, sa zaposlenim profesionalcima zaduženima i predanima planiranju budućnosti Rojca i s odgovornošću za realizaciju tih planova. Toga trenutno nema.

KP: Samoodrživost i samofinanciranje uvijek je jedan od glavnih, gotovo nedostižnih izazova s kojima se organizacije pokušavaju uhvatiti u koštac, a razvoj neke vrste socijalnog poduzeća jedan je od mogućih putova. O kakvih se idejama razmišljalo u dosadašnjem razvoju i kojoj je fazi njihova realizacija?

D.R.: U lipnju 2013. godine Savez udruga Rojca dobio je od Grada ugovor o korištenju prostora “dnevnog boravka”, zajedničkog prostora svih udruga, te cca 600 m2 za razvoj artist-in-residence programa i modela samoodrživosti kroz otvaranje hostela. U Dnevnom boravku želimo realizirati ugostiteljski objekt. U vezi s hostelom, u suradnji s Gradom smo započeli sve nužne predradnje za financiranje projekta iz europskih fondova. Do sad smo napravili idejni projekt za hostel i preliminarnu studiju izvedivosti, a uz pomoć sredstava Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva do svibnja 2015. izradit ćemo Plan održivosti društvenog centra koji će obuhvatiti model upravljanja te programsku, ekonomsku, društvenu, energetsku, okolišnu i financijsku održivost. Izradit ćemo i Plan društvenog poduzetništva hostela u Rojcu te njegov marketinški plan. Savez udruga Rojca danas ima na projektnoj osnovi 3 zaposlene osobe koje brinu o programskim aktivnostima u Dnevnom boravku te o realizaciji prije navedenih aktivnosti. 

KP: Na koji su način politička klima i kontekst utjecali na to što je Rojc danas?

D.R.: Razvoj Rojca kao društvenog centra bio je potaknut inicijativom nekih udruga i pojedinaca koji su, bez obzira na prevladavajući model javnih kulturnih i društvenih ustanova, težili i realizirali neovisne kulturne i društvene centre. Bez njihove angažiranosti i pomoći Rojc se ne bi razvio u smjeru kojim ide danas. Ti su akteri civilnog društva započeli proces zagovaranja osiguranja dugoročne perspektive za djelovanje nezavisnih kulturnih i društvenih centara što je podrazumijevalo i dodjelu prostora i institucionalnu podršku. Osnovni je argument pri tome bio služenje lokalnoj zajednici i značajna uključenost građana, s čime se ni jedna javna ustanova baš ne može pohvaliti. Rojc se našao na tom valu.

KP: Što biste rekli, je li i na koji način Rojc utjecao na maloprije spomenute inicijative i pothvate u drugim gradovima u Hrvatskoj? 

D.R.: Kao što su nama neki od realiziranih centara u Europi bili i još uvijek jesu inspiracija, vjerujemo da je model koji smo primijenili u Rojcu motivacija drugima. I to ne samo za inicijative ili udruge već i za gradske uprave. Jer, kao što je rekao pametni gradonačelnik jednog europskog grada – svaki euro uložen u civilno društvo dvostruko se vraća. Aktivni građani koji preuzimaju teret odgovornosti upravljanja javnim dobrom – pa što bi više neka mudra gradska uprava mogla poželjeti? Svoj model i iskustvo podijelili smo s mnogim organizacijama i inicijativama u Hrvatskoj i izvan nje. S organizacijama i centrima u zemlji povezani smo na mnogo razina, dok je najsnažnija veza sa sličnim centrima u Europi uspostavljena putem mreže centara Trans European Halles.