samir amin – Kulturpunkt

Budućnost Europe

Vatroslav Miloš — Thu, 05 Apr 2012 09:54:27 +0000

Premda je pristupanje Hrvatske Europskoj uniji politički događaj koji povlači niz dalekosežnih posljedica, ozbiljna rasprava izostala je kako prije tako i poslije referenduma.Samo u posljednjih nekoliko mjeseci, nove mjere štednje i strukturalne prilagodbe, izmjene zakona o radu i nove privatizacije, prosvjedima su ispunile ulice od Španjolske i Portugala, preko Italije i Grčke, do Rumunjske i Mađarske. Aktualna previranja unutar Europske unije te ekonomska, financijska, društvena i ideološka kriza europskog projekta, nametnula je i temu ovogodišnjeg 5. Subversive Festivala koji će se od 5. do 19. svibnja kroz različite tematske cjeline i pristupe baviti – Europom.

Prvi festivalski tjedan kao i dosadašnjih godina posvećen je filmskom dijelu programa koji se odvija u kinima Europa i Tuškanac. Pod krovnom temom “Europa Incognita”, a kroz nekoliko filmskih sekcija predstavit će se širok spektar društvenih problematika uronjenih u europski kontekst te dati uvid u suvremeno europsko filmsko stvaralaštvo. Nove tendencije u europskom filmu upoznat ćemo kroz teme migracija, ženskih pobuna, G8 nereda, nemira na obalama Mediterana (Portugal, Španjolska, Grčka), videonadziranja, neonacizma i ksenofobije… Filmsko-teorijska škola bavit će se europskim filmom i ulogom filmskih festivala u distribuciji kinematografija s margine. Glavna gošća filmsko-teorijske škole je Dina Iordanova, stručnjakinja za svjetski film, koja se u svom radu posebno fokusirala na kinematografije Balkana, Istočne Europe te Europe u cjelini.

Konferencijski dio festivala “Budućnost Europe” trajat će od 13. do 19. svibnja u kinu Europa, a dosad potvrđeni učesnici, osim stalnih gostiju poput Slavoja Žižeka, Tariqa Alija, Gayatri Spivak i Samira Amina, su i drugi vodeći intelektualci današnjice poput Stéphanea Hessela, Michaela Hardta, Saskije Sassen, Renate Salecl, Christiana Marazzija, Bernarda Cassena, Erica Toussainta itd. Uz glavna predavanja u sklopu konferencijskog dijela, posebna novost ovogodišnjeg Subversive Festivala jest Subversive Forum – platforma za alternativne društvene mobilizacije. Subversive Forum ima nekoliko tematskih blokova: “Kriza Europe” (14. – 15. svibnja), “Borba za zajednička dobra” (16. svibnja), “Prema Balkanskom socijalnom forumu” (17. – 18. svibnja). Program Subversive Foruma odvijat će se u kazalištu ZKM u podnevnim terminima, a očekuje se sudjelovanje više od stotinu predstavnika društvenih pokreta, sindikata i aktivista iz cijeloga svijeta.

Premda europski prosvjedi dosada nisu uspjeli obrnuti ravnotežu moći i zaustaviti neoliberalni zaokret koji rapidno uništava nasljeđe socijalne države i radikalno mijenja projekt Europske unije, ukazuje se potreba za ujedinjenom borbom koja će uključiti sve društvene sile, od sindikata, pokreta, do akademika i političkih predstavnika. U sklopu velikog skupa u Bruxellesu, gdje je krajem ožujka u ime više od 40 organizacija, sindikata, nevladinih udruga i socijalnih pokreta iz 20 europskih država, donesena politička deklaracija i razrađen detaljan plan akcija, Subversive Festival je uvršten u jednu od pet najvažnijih ovogodišnjih mobilizacija, uz svibanjsku okupaciju Europske centralne banke u Frankfurtu, te nove akcije i skupove u Grčkoj, Španjolskoj i Italiji.

Više informacija o programu potražite na službenoj stranici festivala.

Izvor: SFF

Ususret subverzivnom svibnju

ante — Thu, 15 Mar 2012 07:37:43 +0000

Nije novost da Europska unija proživljava najveći potres od svog osnutka. U pitanju je ekonomska, financijska, društvena i ideološka kriza europskog projekta. Diljem kontinenta umjesto solidarnosti svjedočimo ponovnom izbijanju nacionalnih sebičnosti, jačanju ekstremne desnice, netoleranciji i rasizmu. Mediteranske zemlje koje su najjače pogođene pokazuju nam moguće puteve izlaska iz krize u vidu snažnih društvenih pokreta koji zahtijevaju socijalnu pravdu, drugačijih ekonomskih modela i direktne demokracije. Na ulicama Grčke, Španjolske, Portugala, Italije, Rumunjske, ali i Hrvatske, buduće članice Europske unije, besperspektivna mladost protestira. Putem kritičkog ispitivanja trenutne krize koja potresa Europu, na Subversive Forumu će se pokušati istaknuti realne mogućnosti za transformaciju Starog Kontinenta u sklopu rada na drugačijem političkom, društvenom i ekonomskog projektu. Zasad je potvrđeno učestvovanje Stéphana Hessela, Slavoja Žižeka, Michaela Hardta, Tariqa Alija, Gayatri Spivak, Samira Amina, Saskije Sassen, Renate Salecl, Christiana Marazzija, Bernarda Cassena, Ignatija Ramoneta, Erica Toussainta, Costasa Douzinasa, Borisa Budena i Andreja Nikolaidisa.

Zagreb će unutar Subversive Foruma ugostiti nekoliko događaja u svibnju 2012, uključujući međunarodnu konferenciju nazvanu Budućnost Europe, debate Kriza Europe (14-15. svibanj), Borba za zajednička dobra (16. svibanj), Prema Balkanskom socijalnom forumu (17-18. svibanj), Subverzivni sajam knjiga i, tijekom uvodnog tjedna od 5. do 12. svibnja, peti Subversive Film Festival: Europa Incognita. Na debatama se očekuje sudjelovanje više od stotinu sudionika iz Grčke, Portugala, Španjolske, Francuske, Belgije, Njemačke, Srbije, BiH, Makedonije, Albanije, Slovenija, Mađarske, Rumunjske, Bugarske, Crne Gore, Austrije, Italije, Velike Britanije, Indije i Senegala.

Više informacija o Subversive Forumu potražite ovdje.

Izvor: SFF

Pobune u arapskom svijetu i na Balkanu

Antonija Letinić — Wed, 18 May 2011 09:51:09 +0000

U srijedu, 18. svibnja u 19 sati David Harvey, Slavoj Žižek, Samir Amin i Zygmunt Bauman, uz moderaciju Srećka Horvata, razgovarat će o pobunama na Sjeveru Afrike i Bliskom Istoku na okruglom stolu pod naslovom Značenje Magreba? Stol propituje preslagivanje moći u čitavom svijetu, ali prije svega nastoji istaknuti emancipacijske potencijale narodnih pokreta. Diljem svijeta, od barikada u Ateni do masovnih prosvjeda u Londonu, preko borbi indijskih naksalita i meksičkih zapatista, pa sve do ustrajnog otpora zemalja Latinske Amerike i ponovnog buđenja Afrike, rađaju se nove emancipacijske prakse koje unatoč geografskim udaljenostima i nekim razlikama ipak nose isti biljeg i zajednički nazivnik. Što u tom kontekstu možemo naučiti od Magreba, i što nam je činiti?

Na ovu raspravu nadovezat će se okrugli stol pod naslovom Je li Balkan novi Magreb? u petak, 20. svibnja u 19 sati. U raspravi će sudjelovati Rastko Močnik (Filozofski fakultet u Ljubljani), Mate Kapović (Filozofski fakultet u Zagrebu), Žarko Puhovski (Filozofski Fakultet u Zagrebu), Biljana Kašić (Sveučilište u Zadru Centar za ženske studije), Boris Kanzleiter (Rosa Luxemburg Stiftung), Vedran Horvat (Heinrich Böll Stiftung) i Haris Golemis (Nicos Poulantzas Institute) uz moderaciju Igora Štiksa. U sjeni trenutnih političkih promjena na Bliskom istoku, Balkan se ponovo trese. U Grčkoj se nastavljaju ulične borbe. U Rumunjskoj su organizirani masovni protesti protiv mjera štednje koje je odobrio MMF kao i novog zakona o radu. U Albaniji, u sukobu vlasti i opozicije bilo je i žrtava. Veliki prosvjedi su obilježili kraj zime i proljeće u Hrvatskoj donoseći različita i nerijetko sukobljena stajališta, od desničarskog ekstremizma do snažnog socijalnog i antikapitalističkog bunta i zahtjeva za uvođenjem direktne demokracije. Okrugli stol ima za cilj otvoriti brojna pitanja: što se doista događa na Balkanu? Je li Arapsko proljeće utjecalo na navedena zbivanja? Da li, unatoč očitim razlikama sa situacijom na Bliskom Istoku, možemo naći i neke sličnosti? Što je doista u korijenu ove erupcije bijesa i kakve je zahtjeve donijela? Kako se odrediti prema pojavi novih progresivnih političkih aktera koji se pojavljuju u trenutku u kojem raste desni populizam? Mogu li direktnodemokratske prakse upotpuniti ili čak zamijeniti model predstavničke demokracije koji je, čini se, danas u krizi kako na Balkanu tako i u cijeloj Europi? Koja je uloga Europske Unije u ovim procesima?

Izvor: SFF

Krize kapitalizma, ljevice i zdravog razuma

Antonija Letinić — Mon, 16 May 2011 09:52:44 +0000

Predavanje Samira Amina, politologa i ekonomista, pod naslovom Putanje historijskog kapitalizma na programu je u ponedjeljak, 16. svibnja u 20 sati. Reagirajući na prvu dugu krizu historijskog kapitalizma (1875–1950), narodi periferije započeli su sa samooslobođenjem i mobilizacijom pod zastavama socijalizma (Rusija, Kina, Vijetnam, Kuba) ili nacionalnog oslobođenja, koje su u različitoj mjeri bile povezane s naprednim socijalnim reformama. Od 1917. pa do trenutka kada je “projekt Bandung” (1955–1980) izgubio na snazi te do kolapsa sovjetizma 1990, to su bile inicijative koje su tada dominirale scenom. Prvi val buđenja naroda periferije istrošio se iz mnogo razloga: uslijed svojih vlastitih unutarnjih ograničenja i proturječja te zbog uspjeha imperijalizma u pronalaženju novih načina dominiranja svjetskim sistemom. Usprkos tomu, kapitalizam je pretrpio i drugu, dugu krizu koja je započela 1970-ih godina, točno stotinu godina nakon prve. Na površinu je izbila nova epoha kaosa, ratova i revolucija. U ovoj situaciji, drugi val buđenja nacija periferije (koji je već bio započeo) sada odbija dopustiti kolektivnom imperijalizmu Trojstva (SAD-a – Europe – Japana) da zadrži svoje dominantne položaje ikako drugačije osim putem vojne kontrole planeta. Druga, duga kriza kapitalizma prelazi 2008. u novu fazu. Nasilni međunarodni sukobi započeli su i već su vidljivi. Hoće li, utemeljeni na antiimperijalističkim stavovima, uspjeti osporiti dominaciju poopćenih povlastica?

Dok Amin analizira krize kapitalizam, Bauman zdvaja nad ljevicom. Predavanje pod naslovom Ima li budućnost ljevicu? Zygmunt Bauman, sociolog i jedan od začetnika koncepta postmodernizma, održat će u utorak, 17. svibnja u 19 sati. Bauman izražava duboku sumnju u socijal-demokrate i njihovu predodžbu “dobrog društva” za koje se vrijedi boriti, barem ne u dijelu svijeta koji mi nastanjujemo. Desnica je ta koja je, uz suglasnost ljevice, preuzela neospornu diktaturu nad političkim programom. Desnica je ta koja odlučuje što je popularno, a što nije, što se može izgovoriti, a što treba/mora (p)ostati neizgovoreno. Desnica je ta koja, s povlađivanjem ljevice, povlači liniju koja razdvaja moguće od nemogućeg i na taj je način rečenicu Margaret Thatcher o tome kako ne-postoji-alternativa učinila samoostvarujućom za sebe…

Nakon Baumana, u 21 sat, slijedi predavanje Slavoja Žižeka Situacija je katastrofalna, ali nije ozbiljna. Žižek priziva anegdotu o razmjeni telegrama između njemačke i austrijske vojne središnjice usred Prvoga svjetskog rata: Nijemci su poslali poruku koja je glasila “Ovdje, na našoj strani fronte, situacija je ozbiljna, ali nije katastrofalna” na što su Austrijanci odgovorili: “Kod nas je situacija katastrofalna, ali nije ozbiljna”. Svi znamo da je na pomolu katastrofa – ekološka, socijalna – no nekako je ne možemo shvatiti baš ozbiljno. U psihoanalizi se takav stav naziva fetišističkim poricanjem: Znam vrlo dobro, ali… (ne vjerujem doista u to), a takav je rascijep jasan znak materijalne snage ideologije koja nas tjera da odbijemo ono što vidimo i znamo. Kako smo završili tu gdje jesmo? I koji su izgledi radikalne emancipacijske akcije u svjetlu takvih teškoća.

Sva predavanja održavaju se u Kinu Europa.

Izvor: SFF / Na fotografiji: Slavoj Žižek

Subverzivni program

nikolina — Tue, 10 May 2011 16:20:44 +0000

Filmski program SFF-a bavit će se dekolonizacijom s europocentričnog filmskog i historigrafskog pogleda. Tako možete pogledati širok spektar estetika otpora tzv. treće kinematografije – u ovogodišnjoj selekciji indijske i afričke i tzv. četvrte kinematografije – postkolonijalni etnografski film autohtonih filmskih redatelja Aboridžina, Eskima, brazilskih Indijanaca. Tu su i radovi pionirki feminističke vizualne antropologije Llewelyn Davies i Trinh Thi Minh-Ha.

4. Subversive film festival smjera izvesti jednu radikalnu reviziju estetičkih inovacija među filmskim ostvarenjima umjetnika i umjetnica Trećega svijeta, koja zapadnjačka filmska i općekulturna historiografija uglavom periodizira kao predmodernistička, budući da su – predkapitalistička. No, i ove godine na SFF-u bit će prikazano bogatstvo osebujnih modernističkih estetika Trećega svijeta i alternativnih filmskih prikaza Drugoga.

Uz bogat filmski program, tu su i brojna predavanja, promocije i okrugli stolovi na konferencijskom programu. U kinu Europa održat će se Svjetski forum za alternative čiji je cilj, s jedne strane, raspraviti specifični status Istočne Europe unutar svjetskog sistema, uključujući i Balkan te, s druge strane, uspostaviti veze između ove i ostalih svjetskih regija koje su izgubljene ili nikada nisu ni postojale.

Predavanja će održati Slavoj Žižek, Samir Amin, David Harvey, Antonio Negri i mnogi drugi, a 15. svibnja u 20 sati u kinu Europa možete posjetiti okrugli stol Europa, Mediteran, Bliski istok. U srijedu, 18. svibnja održat će se okrugli stol Značenje Magreba na kojem će sudjelovati David Harvey, István Mészáros, Slavoj Žižek, Samir Amin, Zygmunt Bauman uz moderatora Srećka Horvata.

Više o programu pogledajte ovdje.

Značenje Magreba

Vatroslav Miloš — Fri, 29 Apr 2011 13:54:38 +0000

Još uvijek je teško reći koje je točno značenje Magreba, ali jedno je već i sada sigurno: samospaljivanje mladića u Tunisu pokrenulo je niz narodnih pobuna koje se poput plime šire Sjevernom Afrikom i Bliskim istokom, pokazujući što je to prava borba za demokraciju.

S druge strane Zapad već desetljećima propovijeda nužnost uvođenja “demokracije” diljem svijeta, a ujedno čini sve kako bi njen razvoj onemogućio, pa čak i tako što neskriveno podržava diktatorske režime. I dok su mnogi vjerovali kako se u Magrebu radi tek o spontanom i neorganiziranom revoltu koji će se brzo ugasiti, ustrajnost arapskih naroda ukazuje na promjenu koja bi mogla probuditi i uspavani europski kontinent.

Za razliku od svjetske diplomacije i geostrateških kalkulacija, kojima je glavna briga da se očuva status quo, vodeći intelektualci današnjice – od Slavoja Žižeka i Alaina Badioua preko Antonija Negrija i Tariqa Alija do Samira Amina, Noama Chomskog i Tzvetana Todorova – u knjizi Značenje Magreba reagiraju na događaje koji samo na prvi pogled nisu povezani i s nama. Kroz niz britkih i nerijetko energičnih reakcija, pa i internih neslaganja i polemika, Značenje Magreba pruža uvid u promjene koje nedvojbeno markiraju početak jedne nove ere.

Podsjećamo, u sklopu konferencijskog programa Subversive Film Festivala, održat će se i okrugli stol naslovljen Značenje Magreba?, a u kojem će sudjelovati Zygmunt Bauman, István Mészáros, Samir Amin, David Harvey, Slavoj Žižek i Srećko Horvat. Više o teorijskom programu festivala čitajte ovdje.

Izvor: Fraktura

Bauman, Eagleton i Spivak u Zagrebu

Vatroslav Miloš — Thu, 28 Apr 2011 11:02:35 +0000

“Mislim da je to čudo i da je to skoro pa jedinstveno – ovo što imate u Hrvatskoj. Zato svake godine dolazim na Subversive Film Festival. Vi ste stvorili platformu i to je izuzetno bitno”, prokomentirao je Slavoj Žižek svoj dolazak na konferenciju naslovljenu Nove emancipacijske borbe, a koja će se održati od 15. do 21. svibnja u sklopu četvrtog Subversive Film Festivala u kinu Europa.

Stvorena platforma i ove godine poslužit će kao sjecište progresivnih ideja. Zygmunt Bauman pokušat će ponuditi odgovor na pitanje Ima li budućnost ljevicu?, dok će Terry Eagleton, dekonstruirajući najuobičajenije mitologije marksizma, pojasniti zašto je Marx ipak bio u pravu. Predavanja će održati i drugi, ništa manje relevantni mislioci, nezaobilazni u svjetskim teorijskim i političkim tokovima: Gayatri Spivak, István Mészáros, Samir Amin, David Harvey, Antonio Negri i drugi. Dio njih će se okupiti i na središnjem okruglom stolu konferencije na kojem će se raspravljati o preslagivanju moći u čitavom svijetu, ali prije svega o emancipacijskom potencijalu narodnih pokreta danas kroz prizmu događaja u Magrebu.

“Svjetski forum za alternative” (World Forum for Alternatives) posebna je novost ovogodišnjeg programa. Riječ je o susretu na kojem će se okupiti politički aktivisti, ekonomisti i teoretičari iz Indije, Senegala, Egipta, Kine, Španjolske, Portugala, Rumunjske, Češke, Francuske, Mađarske, Crne Gore, Slovenije, Austrije, Njemačke, Grčke, Cipra i Velike Britanije. Cilj ovog međunarodnog foruma je kroz panel-diskusije osvrnuti se na čitavu regiju i ponuditi analizu političko-ekonomske situacije svake zemlje, te odgovore na pitanja “što se radi (pokreti otpora)” i “što da se radi”. Svjetski forum za alternative, uz podršku europske mreže za alternativno mišljenje i politički dijalog transform!, nije samo intelektualni događaj već prije svega direktna politička poruka o nužnosti regionalnog i transnacionalnog udruživanja radi osmišljavanja alternative.

U sklopu festivalskog programa održava se i dvotjedni sajam knjiga kojim će biti popraćeni svi sadržaji u kinu Europa. Treba svakako naglasiti promocije knjiga na kojima će govoriti sami autori, a koje izlaze uz festival te ga tematski upotpunjuju: Tekuća modernost Zygmunta Baumana, Zbogom, gospodine Socijalizam! Antonija Negrija, Socijalizam ili barbarizam István Mészárosa, Zašto je Marx bio u pravu Terryja Eagletona te Nacionalizam i imaginacija i drugi eseji Gayatri Chakravorty Spivak.

Detaljan program konferencije potražite ovdje, a više o filmskom dijelu festivala – ovdje.

Izvor: SFF / Na fotografiji: Zygmunt Bauman

Nove (de)kolonizacije

Antonija Letinić — Thu, 14 Apr 2011 09:48:17 +0000

Dvadeset godina nakon završetka Hladnoga rata i pedeset godina od osnutka Pokreta nesvrstanih, ponovno se otvara pitanje “dekolonizacije”. Diljem svijeta, od barikada u Ateni do masovnih prosvjeda u Londonu, preko borbi indijskih naksalita i meksičkih zapatista, pa sve do ustrajnog otpora zemalja Latinske Amerike, ponovnog buđenja Afrike i nemira na Bliskom Istoku, rađaju se nove emancipacijske prakse koje unatoč geografskim udaljenostima i nekim razlikama ipak nose isti biljeg i zajednički nazivnik. Kroz teorijski i filmski program, 4. Subversive Film Festival tematizira preslagivanje moći na svjetskoj razini, i nastoji istaknuti emancipacijske potencijale narodnih pokreta.

Filmski program festivala, koji će se održati od 7. do 14. svibnja u kinima Europa i Tuškanac, predstavit će široki spektar estetika otpora tzv. treće kinematografije (indijske i afričke) i četvrte kinematografije (postkolonijalni etnografski film). Indijskom filmu posvećena su dva programa – jedan postavlja fokus na radove iz perioda nakon neovisnosti 1947, “indijskog filmskog zlatnog doba”, neposredno dekoloniziranog društva u kojem film postaje moćan simbol afirmacije nacionalne kulture te drugi koji donosi niz avangardnih i post-avangardnih ostvarenja novog indijskog filma. I afričkoj kinematografiji posvećena su dva programska ciklusa – povijesni donosi pionirska ostvarenja subsaharskih kinematografija od 1960-ih do 1980-ih godina, među kojima su radovi Djibrila Diop-Mambetyja, Meda Honda i Ousmane Sembenea, dok suvremeni predstavlja nigerijski video film, odnosno Nollywood kao drugu najveću filmsku industriju na svijetu – iza Bollywooda, a ispred Hollywooda. Sekcija etnografskog filma predstavit će mladu generaciju autohtonih filmskih redatelja među Aboridžinima, Eskimima i brazilskim Indijancima, čijim se filmskim izričajem događa istinska dekolonizacija pogleda. Uz sedamdesetak filmskih naslova svih metara i žanrova, filmska škola 4. SFF-a, koja će se tematski baviti postkolonijalnim filmom, ugostit će nigerijske i indijske redatelje, te renomirane filmske predavače od Indije do SAD-a.

Nakon filmskog programa, od 15. do 21. svibnja u kinu Europa održat će se međunarodna konferencija naslovljena Nove emancipacijske borbe. Konferencija će okupiti neke od najpoznatijih imena suvremene teorije i radikalne misli – Antonija Negrija, Terryja Eagletona, Zygmunta Baumana, Istvana Meszarosa, Davida Harveyja, Gayatri Spivak, Slavoja Žižeka i Samira Amina.

Izvor: SFF / Foto: Djibril Diop Mambéty, Hijene, 1992.

Subverzije unutar subverzija

Ante Jerić — Tue, 11 May 2010 13:49:38 +0000

Gaspar Miklos Tamas je čovjek kojeg bi bilo krajnje nepošteno svesti na dvije titule i tri funkcije u uvodniku jednog preglednog teksta. Recimo na ovom mjestu samo da je od dojmljivih crtica iz njegove biografije još dojmljivije bilo njegovo izlaganje održano u četvrtak, 6. svibnja u kinu Europa u sklopu konferencije Kolaps neoliberalizma i ideja socijalizma danas. Tema? Dominantan diskurs o državnom socijalizmu, kako primjećuje Tamas, osvajanje vlasti nad državom vidi kao instrument emancipacije većine svjetskog stanovništva koje u doba kasnog kapitalizma na različite načine ispašta zbog posljedica zbivanja na financijskim tržištima. Takva teza je krajnje problematična i poziva na temeljito preispitivanje uloge države. Upravo je to učinio Tamas u svom subverzivnom izlaganju.

Radnički pokreti su, prema njegovim riječima, dosad kapitalizam u pravilu smatrali režimom. Režim je upravljanje državom u okviru nekog političkog poretka koji se može srušiti i zamijeniti nekim drugim. Tamas u a) metodama upravljanja viškom vrijednosti, b) hijerarhijskom poretku među socijalnim grupama, c) metodama osiguravanja unutrašnje kohezije poretka unutar države, d) zakonskom sustavu koji služi političkoj legitimaciji i e) djelovanju kulturalne hegemonije prepoznaje pet zajedničkih strukturalnih obilježja svakog režima. Distribucija moći se nakon dosadašnjih socijalističkih revolucija mijenjala unutar ovih kategorija. Ono što čini kapitalizam – proizvodnja roba, plaćeni rad, specifičan način novčanog posredovanja – ostalo je netaknuto. Zašto? Zato što kapitalizam, kako napominje Tamas, nije režim. Ili, nešto preciznije rečeno, nije samo režim. Ta činjenica mora biti početna točka za razmišljanje o osvajanju državne vlasti kao sredstva u borbi protiv neravnomjerne raspodjele bogatstva i utjecaja imperijalizma velikih sila koji se pojavljuju kao logične posljedice kapitalizma.

Suvremene demokratske ljevice globalne probleme poput nezaposlenosti i siromaštva širokih slojeva stanovništva, svakojakih vrsta isključivosti i podređenosti, eksploatatorskog odnosa prema eko-sistemima možda s pravom smatraju učincima kapitalizma te ih žele riješiti putem preuzimanja državne vlasti. Tamas smatra da država ne može biti rješenje u borbi s kapitalizmom jer ona sama predstavlja utjelovljenje kapitalizma. Podsjetio je pritom na njeno formiranje koje se locira u vremenski interval koji korespondira s prijelazom iz feudalnog u kapitalistički društveni poredak na globalnom planu. Nedostatak svijesti o tome može rezultirati prilično katastrofičnim učincima što je pokazao razvoj sovjetskog društva nakon Oktobarske revolucije. Na tom tragu Tamas ostaje skeptičan glede narodnih demokracija u Latinskoj Americi koje epicentar imaju u Boliviji i Venezueli i njihovih recentnih pokušaja izgradnje društva putem nacionalizacija, obrazovanja širih društvenih slojeva, širokim sustavima socijalne potpore i čvrstom vlašću partijskih kadrova s isturenim karizmatičnim vođama po receptima i po modelu socijalne demokracije iz 1914. Što je u tome loše? Zapravo ništa. Pod uvjetom, naravno, da ne polažemo nade da će dosadašnji proces akumulacije kapitala i problemi povezani s njim jednostavno nestati.

Tamas radničkom pokretu koji je vrhunac doživio u uspostavi socijalističkih društava priznaje konkretne uspjehe. Nekoliko je puta tijekom izlaganja apostrofirao povećanje stupnja socijalne mobilnosti nezamislive podjednako u ancien régimeu i početnom stupnju europskih kapitalističkih društava. Naglasio je da su te uspjehe često bile prisiljene prisvojiti liberalne demokracije te je otišao tako daleko da je ustvrdio kako su tekovine socijalizma stvorile kapitalizam kakvog danas poznajemo. Unatoč svemu tome cijelim njegovim izlaganjem odjekivala je jedna rečenica: Državni socijalizam nije nadilaženje kapitalizma! A što je moguće nadilaženje kapitalizma po Tamasu? Komunizam. Društveni sustav koji potpuno ukida državu. Nakon socijalističkog iskustva u dvadesetom stoljeću na zastupnike te ideje danas, kaže Tamas, čak i dobronamjerni u najboljem slučaju gledaju više kao na naivce nego zločince. Neoliberalna ideologija je naturalizirana u tolikoj mjeri da pogled na društvo koji u temelju nema princip individualne ili nešto šire, ali ipak partikularne sebičnosti izgleda besmisleno. Tamas, koliko ga se moglo slijediti, smatra da komunizam nije utopija, nego – baš suprotno – mogućnost razornog potencijala što su dobro znali njegovi žestoki, ali inteligentni, protivnici kakav je bio Nietzsche. Ideja čije bi ostvarenje s državom ukinulo svaki oblik civilizacije koji poznajemo. Želimo li to?

S donekle otvorenim pitanjem predavanje je privedeno kraju. Izostalo je naravoučenije. Publici nije izdeklamirano ništa slično manifestu. Za to je, naime, trebalo još par sati pričekati Samira Amina. Možda je upravo zato Tamasevo izlaganje izazivalo čuđenje i tako efektno potaknulo na razmišljanje o izboru između žižekovske i badiouovske pozicije glede participiranja u državnoj vlasti kao dvjema mogućnostima koje su suprostavljene dan ranije. Jaz stvoren između Tamasove karizme i Tamasove šutnje isprovocirao je unisono pitanje iz publike: Kako ćemo dalje djelovati? On je sa suptilnom ironijom i možda malo nasmiješene nade rekao jednu rečenicu. Rečenicu koja traži prilično patetični kontekst da bi bila shvaćena na pravi način. Rečenicu koja taj dan doista nije značila ništa, ali već sutradan mogla bi značiti sve:

Djelujte subverzivno.