<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><rss version="2.0"
	xmlns:content="http://purl.org/rss/1.0/modules/content/"
	xmlns:wfw="http://wellformedweb.org/CommentAPI/"
	xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"
	xmlns:atom="http://www.w3.org/2005/Atom"
	xmlns:sy="http://purl.org/rss/1.0/modules/syndication/"
	xmlns:slash="http://purl.org/rss/1.0/modules/slash/"
	>

<channel>
	<title>sagorijevanje &#8211; Kulturpunkt</title>
	<atom:link href="https://kulturpunkt.hr/tag/sagorijevanje/feed/" rel="self" type="application/rss+xml" />
	<link>https://kulturpunkt.hr</link>
	<description>nezavisna kultura / suvremena umjetnost / dru&#353;tvo</description>
	<lastBuildDate>Tue, 10 Feb 2026 16:27:25 +0000</lastBuildDate>
	<language>en</language>
	<sy:updatePeriod>
	hourly	</sy:updatePeriod>
	<sy:updateFrequency>
	1	</sy:updateFrequency>
	<generator>https://wordpress.org/?v=7.1.4</generator>

<image>
	<url>https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2023/02/cropped-Kulturpunkt-baloncic-novo-32x32.png</url>
	<title>sagorijevanje &#8211; Kulturpunkt</title>
	<link>https://kulturpunkt.hr</link>
	<width>32</width>
	<height>32</height>
</image> 
	<item>
		<title>Slobodni rad, izbor bez izbora</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/tema/izmedu-autonomije-i-prezivljavanja/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Tihana Bertek]]></dc:creator>
		<pubDate>Wed, 31 Dec 2025 20:34:38 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Tema]]></category>
		<category><![CDATA[burnout]]></category>
		<category><![CDATA[display europe]]></category>
		<category><![CDATA[efj]]></category>
		<category><![CDATA[freelance journalism]]></category>
		<category><![CDATA[mediji]]></category>
		<category><![CDATA[medijski pluralizam]]></category>
		<category><![CDATA[novinarstvo]]></category>
		<category><![CDATA[sagorijevanje]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?p=80879</guid>

					<description><![CDATA[Freelance novinarstvo obećava autonomiju, ali u praksi to uglavnom znači prekarijat obilježen sagorijevanjem, potplaćenim i neplaćenim radom te stalnom borbom za preživljavanje.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">Medijsko polje izloženo je ekonomskim pritiscima, utjecaju digitalnih tehnologija i fleksibilizaciji tržišta rada, što dovodi do povećanja broja atipičnih, odnosno <em>freelance</em> medijskih radnika i radnica – uključujući one kojima takav način rada nije stvar izbora, već nužde. Iako se <em>freelance</em> novinarstvo često povezuje s većom autonomijom u odnosu na stalno zaposlenje u medijskim organizacijama, kao i s mogućnošću posvećenijeg istraživanja kompleksnijih tema, ono se, kao i novinarstvo u cjelini, suočava s izazovima koji ugrožavaju njegovu održivost i kvalitetu.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Radnim uvjetima <em>freelance</em> novinara_ki u Europi bavilo se nedavno objavljeno <a href="https://taktak.media/2025/11/21/taktak-white-paper-highlights-challenges-facing-freelance-journalists-across-europe/">izvješće</a> koje je provela platforma za monetizaciju novinarskog sadržaja Taktak u suradnji s platformom <a href="https://displayeurope.eu/en">Display Europe</a>, uz podršku Europske unije. Na nepovoljan položaj <em>freelancera</em> upozorio je i najnoviji <a href="https://cadmus.eui.eu/entities/publication/3765ae01-b7e5-48a1-9d4d-8cefe2c9abd4">izvještaj</a> Centra za medijski pluralizam i slobodu medija, koji je za Hrvatsku sastavio <strong>Paško Bilić</strong> s IRMO-a, navodeći kako se <em>freelance</em> novinari_ke u Hrvatskoj suočavaju se s nesigurnim uvjetima rada, niskim plaćama, neadekvatnom socijalnom zaštitom i lošim ugovorima o autorskim pravima.</p>



<h4 class="wp-block-heading">Između poziva i prekarijata</h4>



<p class="wp-block-paragraph">Unatoč nepovoljnom položaju u kojem se nalaze, većina <em>freelancera</em> daje sve od sebe i &#8220;vođeni su snažnim osjećajem profesionalne svrhe i sviješću o svojoj važnoj ulozi u demokratskom društvu&#8221;, navodi se u izvješću <a href="https://taktak.media/about-us/">Taktaka</a>. Od pozitivnih aspekata <em>freelance</em> rada ispitanici su istaknuli mogućnost da sami biraju teme i koriste osobniji pristup, općenito veću razinu autonomije i neovisnost o tradicionalnim medijima, dok negativni aspekti, očekivano, uključuju niska primanja, nesigurnost posla, manjak socijalnih i zdravstvenih prava, nedostatak slobodnog vremena te loše mentalno zdravlje.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Dalje saznajemo da su glavni izvor prihoda u novinarstvu plaće (47,2 %), honorari (46,4 %) te različite potpore i stipendije (29,4 %), što pokazuje, između ostalog, da je vanjsko ugovaranje usluga (<em>outsourcing</em>) postalo uobičajena praksa u medijskoj industriji. Čak i u najpovoljnijim okolnostima, <em>freelance </em>rad rijetko predstavlja jedini izvor prihoda za novinare_ke.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Lišeni stabilnih prihoda, prisiljeni su, dakle, tražiti dodatne poslove i angažmane – često i izvan vlastite profesije. Čak 74,2 % ispitanih <em>freelance</em> novinara izjavilo je da moraju raditi poslove izvan novinarstva kako bi preživjeli, a to uključuje područja kao što su odnosi s javnošću i komunikacija, edukacija, prevođenje, oglašavanje, filmska produkcija, pa čak i poljoprivreda ili čuvanje djece.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Ovdje svakako valja spomenuti i <a href="https://www.snh.hr/wp-content/uploads/2022/12/Medijski-freelanceri.pdf">istraživanje</a> Sindikata novinara Hrvatske iz 2022. o položaju atipičnih radnika i <em>freelancera</em> u hrvatskim medijima, koje je dalo slične rezultate. Dok značajan dio medijskih radnika radi za televiziju ili digitalne medije, mnogi u isto vrijeme rade za različite tipove medija, ili u filmskoj produkciji, kulturnom polju, za <em>streaming</em> platforme i društvene mreže ili, ponovo, u profesijama koje nemaju veze s medijima.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Istraživanje SNH-a pokazalo je i da velik udio <em>freelanacera</em> ima iskustva s kašnjenjem uplate honorara (49,7 % vrlo često i često), a 28,9 % ispitanih često i vrlo često nisu uopće plaćeni za obavljeni posao. Također se često susreću s nemogućnošću uzimanja bolovanja (jer svaki neradni dan znači potpuni gubitak prihoda), neispunjavanjem kriterija za podizanje kredita i neostvarivanjem uvjeta za mirovinu. Takva prekarna pozicija nosi negativne posljedice na čitav niz prava iz polja socijalne i zdravstvene zaštite, stoga je i Europsko udruženje novinara (EFJ) u svojoj <a href="https://europeanjournalists.org/blog/2025/01/24/declaration-of-freelance-journalists-in-europe/">Deklaraciji freelance novinara</a> upozorilo na nužnost osiguravanja pristupa ovim uslugama.</p>



<h4 class="wp-block-heading">Nevidljiva cijena slobodnog rada</h4>



<p class="wp-block-paragraph">S tim u vidu, Taktakovo izvješće posebno se osvrće na problem sagorijevanja (<em>burnout</em>), koji nastaje zbog dugotrajne izloženosti stresu, pritisku ili iscrpljenosti poslom. U Hrvatskoj<em> burnout</em> nije (još) uvršten na listu profesionalnih bolest, ali jest prisutan kao dijagnoza u zdravstvenom sustavu; u <a href="https://iris.who.int/server/api/core/bitstreams/f535f5f9-73ad-48a2-8b9e-e71f8d21efc0/content">Međunarodnoj klasifikaciji bolesti</a>, koju koristi i HZZO, postoji šifra Z73.0 &#8220;Krajnja iscrpljenost (burnout)&#8221; temeljem koje se može otvoriti bolovanje. U faktore rizika spadaju upravo glavna obilježja <em>freelance</em> rada: ekonomska nestabilnost, nesigurnost zaposlenja, nepredvidivi raspored i prekovremeni rad, a sve češće i pritisak da se proizvodi što više sadržaja koji će ostvariti što veći broj klikova. Stoga ne čudi da je čak 60 % Taktakovih ispitanika_ca izjavilo da su doživjeli <em>burnout</em>, bilo da se bave isključivo novinarstvom ili ga kombiniraju s drugim poslovima.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Važno je spomenuti i rodnu dimenziju <em>burnouta</em>: istraživanje je pokazalo da ga <em>freelancerice</em> češće doživljavaju od svojih muških kolega, što se može pripisati dodatnim pritiscima ili preprekama s kojima se susreću žene, poput poslova skrbi i emocionalnog rada, diskriminacije ili uznemiravanja na radnom mjestu.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">U izvješću se također navodi da diljem Europe raste broj žena u <em>freelance</em> novinarstvu, što reflektira i rodni sastav ispitanih: 69,1 % su bile žene, 35,8 % muškarci, a 1,1 % su odabrali &#8220;drugo&#8221; ili su odbili odgovoriti. S jedne strane, rad u ovom polju omogućio je brojnim novinarkama da se bave temama koje su dosad bile marginalizirane, što je svakako doprinijelo kvaliteti i raznolikosti medijskog pejzaža. S druge strane, položaj <em>freelance</em> novinarki osobito je prekaran iz niza razloga – od nemogućnosti usklađivanja poslovnih i privatnih obaveza, preko izloženosti diskriminaciji i prijetnjama, do nametanja nepovoljnih ugovora i kašnjenja/neisplaćivanja honorara.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Izvješće Taktaka stoga ukazuje na svojevrsni paradoks: mnoge novinarke i novinari moraju žrtvovati svoju autonomiju i kvalitetu rada kako bi ostvarili ekonomsku stabilnost, ili pak pristaju na ekonomsku nestabilnost kako bi zadržali željenu kvalitetu i način rada. Riječ je o, kako <a href="https://psycnet.apa.org/record/2022-45457-001">objašnjavaju</a> <strong>Lukan</strong> i <strong>Čehovin Zajc</strong>, o etici &#8220;rada iz ljubavi&#8221;, što znači da su radnici_e u ovom sektoru spremni odreći se boljih radnih uvjeta ili jasnih granica između poslovnog i privatnog života kako bi obavljali posao koji vole i koji vide kao svoj poziv.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Rezultati nedavno objavljenog regionalnog <a href="https://hnd.hr/snh-svaka-druga-medijska-radnica-dozivjela-je-seksualno-uznemiravanje/">istraživanja</a> SNH-a koje otkriva razmjere seksualnog uznemiravanja, nasilja, diskriminacije i kršenja radnih prava novinarki, pokazali su da je svaka druga medijska radnica u regiji doživjela seksualno uznemiravanje – od toga polovica slučajeva dolazi od kolega iz redakcije, a trećina od nadređenih. Nažalost, većina medija nema preventivne mjere niti jasne procedure te velika većina slučajeva ostaje neprijavljena zbog straha od gubitka posla ili odmazde. Posljedice takvih ukorijenjenih obrazaca nejednakosti i nasilja, koji oblikuju svakodnevicu novinarki u Hrvatskoj i regiji, nisu samo osobne, već, kako upozoravaju iz SNH-a, utječu i na kvalitetu novinarstva, jer strah, autocenzura i izostanak institucionalne podrške izravno ugrožavaju medijske slobode.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Konačno, izvješće donosi i preporuke za medijske organizacije, za donositelje odluka i za same <em>freelance </em>novinarke i novinare, koje su svakome tko radi u medijskom polju toliko bjelodane da ih nema ovdje potrebe detaljno navoditi (npr. sindikalno udruživanje, različiti mehanizmi zaštite, pravedni i pravovremeno isplaćeni honorari, itd.). Nažalost, unatoč tome što nam je svima jasno što bi trebalo poduzeti, čini se da većina toga – barem zasad – ostaje izvan dohvata.</p>



<div style="height:10px" aria-hidden="true" class="wp-block-spacer"></div>



<p class="has-cyan-bluish-gray-color has-text-color has-link-color wp-elements-1 wp-block-paragraph" style="font-size:17px">Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta&nbsp;<em>Horizonti promjene</em>&nbsp;koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Svijest o burnoutu se pomakla, ali praksa kaska</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/intervju/svijest-o-burnoutu-se-pomakla-ali-praksa-kaska/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivana Pejić]]></dc:creator>
		<pubDate>Mon, 23 May 2022 15:11:12 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Intervju]]></category>
		<category><![CDATA[burnout]]></category>
		<category><![CDATA[Burnout Aid]]></category>
		<category><![CDATA[k-zona]]></category>
		<category><![CDATA[mentalno zdravlje]]></category>
		<category><![CDATA[mesto žensk]]></category>
		<category><![CDATA[sagorijevanje]]></category>
		<category><![CDATA[urška jež]]></category>
		<category><![CDATA[Vox feminae festival]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=svijest-o-burnoutu-se-pomakla-ali-praksa-kaska</guid>

					<description><![CDATA[S Urškom Jež iz slovenskog Mesta Žensk razgovarali smo o specifičnostima fenomena sagorijevanja u civilnom društvu.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Sindrom sagorijevanja ili <em>burnouta</em> sve češće se pojavljuje u javnom diskursu, dominantno portretiran kao individualni problem koji proizlazi iz nemogućnosti nošenja sa stresnim situacijama, a prati ga gubitak produktivnosti, entuzijazma i općenito osjećaja smislenosti rada. Ipak, sve veća zastupljenost teme u javnom prostoru ne jamči i njezino jasnije razumijevanje, posebno kada se odnosi na <em>burnoutu</em> posebno izložene skupine, kao što su aktivisti.</p>
<p>Kako bi doprinijele boljem razumijevanju sindroma sagorijevanja, tri organizacije iz Poljske, Hrvatske i Slovenije pokrenule su projekt <em><a href="https://burnout-aid.eu" target="_blank" rel="noopener">Burnout Aid</a></em>, specifično usmjeren istraživanju i sprječavanju <em>burnouta</em> među zaposlenima i volonterima u civilnom sektoru. U procesu istraživanja i osmišljavanja alata za prepoznavanje i prevenciju <em>burnouta</em> sudjelovala je poljska <a href="https://cultureshock.pl/en/about/" target="_blank" rel="noopener">Fundacja Culture Shock</a>, organizacija koja koristi nove tehnologije i nove medije u neformalnom obrazovanju, hrvatska udruga <a href="https://voxfeminae.net/udruga-k-zona/" target="_blank" rel="noopener">K-zona</a>, posvećena radu sa ženama i LGBTQ+ zajednicom u području rodne ravnopravnosti, kulture i radničkih prava, te <a href="http://www.cityofwomen.org" target="_blank" rel="noopener">Mesto Žensk</a> iz Slovenije, nevladina organizacija fokusirana na feminizam i rodnu ravnopravnost u umjetnosti i kulturi.</p>
<p>Završna konferencija projekta održana 20. svibnja u sklopu 16. izdanja <em><a href="https://voxfeminae.net/festival/" target="_blank" rel="noopener">Vox Feminae festivala</a></em> bila je povod da s<strong> Urškom Jež</strong> iz Mesta Žensk razgovaramo o razlozima koji treći sektor čine posebno ranjivim kada je u pitanju sindrom sagorijevanja.</p>
<p><strong>Projekt <em>Burnout Aid</em> započeli ste 2019. godine. Otad do danas tema mentalnog zdravlja dobiva sve veću vidljivost, no vratimo se na čas na početak. Što je za vas bio poticaj da se bavite ovim problemom? Je li sagorijevanje bilo nešto čime ste se bavili u vlastitoj organizaciji?</strong></p>
<p>Dolazim iz organizacije koja radi u polju kulture, provodimo umjetničke projekte, ali nam u imenu stoji &#8216;udruženje za promociju žena u kulturi&#8217;, a to podrazumijeva i brigu za dobre radne uvjete za umjetnice i druge kulturne radnice. Kad nas je K-zona pozvala da se uključimo u projekt nismo to mogle propustiti. Sve češće smo govorile o tome da smo sagorjele, da radimo previše, da moramo nešto promijeniti. Činilo nam se da je ovo svakako tema koja se poklapa s našim radom i koja nas dotiče kao i sve druge organizacije civilnog društva.</p>
<p><strong>Krenuli ste od istraživanja i analize postojećih saznanja o sindromu sagorijevanja, između ostalog i prisutnosti ove teme u javnom diskursu zemalja u kojima se projekt provodio. Koji je vaš dojam razumijevanja <em>burnouta</em> na toj općoj razini te kakav je položaj civilnog društva unutar postojećeg korupusa znanja? </strong></p>
<p>Projekt se odvijao u četiri segmenta. Prvi je bio istraživanje, odnosno <em>desk research</em>, tijekom kojeg smo u svim zemljama mapirali što već postoji o <em>burnoutu</em> – koja su istraživanja već provedena, postoje li neki mehanizmi podrške i slično. Nakon toga je uslijedilo terensko istraživanje, studje slučaja pet organizacija koje rade s različitim ranjivim grupama: starijom populacijom, osobama s mentalnim poteškoćama, LGBT zajednicom, ženama i migrantima. Unutar svake organizacije radile smo po tri intervjua s nekim iz vodstva organizacije, s nekim od zaposlenika i volontera. Nastojale smo iz različitih perspektiva mapirati koji su to ključni uvjeti koji nas tjeraju u sagorijevanje u nevladinim organizacijama. Osim terenskog istraživanja, u svakoj od zemalja u kojima se projekt provodio imali smo i pet eksperata koji se na različite načine bave ili <em>burnoutom</em> ili temama koje su važne za njegovo razumijevanje. Pored terapeuta i praktičara, u projekt smo uključile i osobe koje rade na pitanju radnih uvjeta iz pravnog aspekta kako bismo doznale koji su uvjeti rada specifični za civilni sektor i na što bi nevladine organizacije posebno trebale obratiti pažnju.</p>
<p>Ustanovile smo da u nekim zemljama postoje istraživanja vezana za školski sustav, medicinu ili neka druga područja, ali specifično po pitanju <em>burnouta</em> u nevladinim organizacijama nismo puno toga našle. Npr. u Sloveniji je sagorijevanje bilo riječ godine, puno se pričalo o tome, izašle su neke knjige, ali ništa što bi specifično zahvaćalo civilno društvo. No, prisutnost ove teme u javnom prostoru bio je samo jedan aspekt našeg istraživanja. Ono što nam je bilo zanimljivije je mapiranje od kad se uopće govori o sagorijevanju, kako se ono razumije unutar zdravstvenog sustava, je li prepoznato kao bolest, možeš li dobiti dijagnozu <em>burnouta</em>, pravo na bolovanje i slična pitanja.</p>
<p><strong>Odgovore na njih tražili ste kroz istraživanje u tri zemlje – Poljskoj, Hrvatskoj i Sloveniji. Kakvi su vaši nalasci, koji su to uvjeti koji nas tjeraju u sagorijevanje? Postoje li neka preklapanja ili specifične razlike u navedenim zemljama?</strong></p>
<p>Situacija u svim zemljama je jako slična. Ključni faktori koji dovode do <em>burnouta</em> su sistemski, a osnove su projektni ritam rada organizacija i mali broj zaposlenika, što direktno proizlazi iz nedovoljnog financiranja. S jedne strane to su uvjeti rada koji često obuhvaćaju i nedostatak osnove infrastrukture i adekvatnog radnog prostora, zbog čega mnogi zaposlenici nevladinih organizacija rade od doma i koriste vlastite resurse. S druge strane, zanimljivo nam je bilo vidjeti i kakvu ulogu imaju korisnici s kojima organizacija radi, je li i to jedan od faktora koji utječe na <em>burnout</em> u organizaciji. U razgovorima sa zaposlenicima organizacija civilnog društva koje rade s ranjivim skupinama pokušali smo doznati doživljavaju li sekundarnu, tj. posrednu traumu i, naravno, ispostavilo se ona u velikoj mjeri utječe na osjećaj <em>burnouta</em> kod svih, osim možda kod organizacija koje rade sa starijom populacijom.</p>
<p>Još jedan jako važan faktor koji utječe na sagorijevanje je društvo u kojem organizacija radi i kako se ona percipira. S jedne strane dojam je da aktivistički rad nije ozbiljan posao, da to što radimo iz ljubavi ili nam je posao gotovo hobi pa se podrazumijeva da nam ne predstavlja stres. S druge strane, iz pozicije vlasti naš se rad doživljava kao prijetnja, mi smo one koje uvijek rade probleme, postavljaju nezgodna pitanja, upozoravaju na nepravilnosti… Taj antagonizam stvara pritisak koji sigurno utječe na <em>burnout</em>. Također, pomaci na kojima jako teško i naporno radimo su minimalni, treba dugo vremena i puno napora da se nešto promijeni – sve su to faktori koji stvaraju &#8216;plodno tlo&#8217; za sagorijevanje u civilnom društvu.</p>
<p><strong>Na završnoj konferenciji projekta u Zagrebu govorilo se o različitim razinama na kojima možemo govoriti o problemu sagorijevanja u neprofitnom sektoru </strong>–<strong> od individualne, preko organizacijske do strukturne razine koja definira naše radne uvjete. Mogu li se prema vašem mišljenju i iskustvu te razine adresirati odvojeno?</strong></p>
<p>Na individualnoj razini možemo govoriti o preklapajućim vrijednostima ljudi koji ulaze u civilno društvo, koje obično vodi entuzijazam i želja za društvenim promjenama. No mislim da je bitno da osim osobnih razloga koji radnike i radnice civilnog sektora mogu dovesti do <em>burnouta</em> govorimo o ulozi organizacija u kojima rade. Važno je da ne prebacujemo odgovornost – da ne zaključujemo da <em>burnout</em> proizlazi iz pojedinačnih karaktera i navika koje možemo promijeniti. Jako je bitno da se priča o sistemskoj i organizacijskoj razini, jer nam nedostaje strukturirano adresiranje problema. Najčešće se o ovoj temi govori neformalno, u usputnim razgovorima ili uz kavu. To su pokazale i radionice koje smo provodile u sklopu konferencije, koje su potvrdile da se u organizacijama rijetko odvaja posebno vrijeme za razgovor o problemu sagorijevanja. Nemamo vremena stati i pričati o tome kako ćemo raditi manje, kad prije toga trebamo završiti gomilu hitnijih stvari. Ovaj ritam i način rada u velikoj mjeri nam diktira sustav u kojem djelujemo, pa se postavlja pitanje kako izaći iz tog začaranog kruga.</p>
<p>Ono što može pomoći je da organizacija u strateškom smislu odluči što su prioriteti, a što se može ostaviti za kasnije ili uopće nije njena misija. Puno puta pišemo i radimo projekte jer njima možemo u nekom manjem dijelu financirati ono što je bit djelovanja naše organizacije. Mislim da možemo prihvatiti da ne moramo raditi baš sve. Problem je, naravno, u nesigurnom kontekstu. Organizacije civilnog društva imaju perspektivu od pola godine, godinu i zbog toga nijedan poziv, nijedan natječaj neće proći bez prijave. No taj ritam nas dovodi do sagorijevanja i zato tu logiku trebamo osvijestiti i preispitati.</p>
<p><strong>Kroz projekt ste ponudili neke alate i metode koje mogu pomoći u adresiranju problema <em>burnouta</em> i njegovoj prevenciji. Kakva su dosadašnja iskustva u njihovoj primjeni, postoji li otpor prema promjeni ustaljenih praksi?</strong></p>
<p>Cilj svih istraživanja bio je da dođemo do alata koji su potrebni organizacijama za podršku i prevenciju sindroma sagorijevanja. Na kraju se projekt razvio u tri različita pravca. Prvo, proizveli smo scenarije za radionice prepoznavanja i sprječavanja <em>burnouta</em> u organizacijama, koje smo proveli i u Zagrebu. Na stranici projekta postoji <a href="https://burnout-aid.eu/en/30" target="_blank" rel="noopener">osam scenarija za radionice</a> koje se mogu provoditi unutar organizacija ili među zaposlenicima i suradnicima različitih organizacija. Na radionicama nudimo različite alate koji pomažu reflektirati procese koji se odvijaju u kolektivima, osnažuju sudionike_ce u započinjanju razgovora i sugeriraju mjere koje se mogu implementirati kako bi se postigla promjena. Proizveli smo i seriju videa koji služe u svrhu podizanja svijesti o problemu sagorijevanja u neprofitnom sektoru. Donose različite perspektive osoba koje su prošle kroz <em>burnout</em>, intervjue s ekspertima u području radnog prava te razgovore s terapeutima koji rade u poslovnom sektoru. I, naravno, ono osnovno – donose informacije o tome što je <em>burnout</em>, koji su simptomi i kako izgledaju pojedine faze.</p>
<p>Najvažniji rezultat projekta je <a href="https://burnout-aid.eu/hrv/31" target="_blank" rel="noopener">upitnik</a> koji se nalazi na web stranici, koji mogu ispunjavati pojedinci ili predstavnici organizacija. Upitnik je strukturiran tako da obuhvaća različite segmente – od poslovnih procesa i ponašanja, preko zadovoljstva poslom do radnih prava. Rezultati upitnika pokazuju nam koja područja našeg rada su održiva, a gdje trebamo korjenite promjene. Ujedno nam se nude i različite metode kojima možemo pospješiti radne procese – na individualnoj razini to je sve od vježbi disanja i meditacije, do alata koji pomažu u organiziranju <em>to-do</em> liste i uspješnom vođenju projekata. Za organizacije tu je predložak protokola protiv mobinga na radnom mjestu, <em>check-lista</em> s popisom svega što sve treba sadržavati dobar ugovor te alati koje organizacija može koristiti u sprječavanju ili izlasku iz <em>burnouta</em>, što je i najvažnije.</p>
<p>Materijala je zbilja puno i najčešće je pitanje gdje početi, što je prvi korak. Nije nužno aplicirati sve, najvažnije je odabrati ono što je realistično i ima smisla za pojedinačnu organizaciju. Dovoljno je odvojiti pet minuta svaki dan za prakse koje ciljano utječu na smanjenje faktora sagorijevanja. To mogu biti male stvari, npr. promjena načina kako se vode sastanci, koliko ih često imamo, tko sve u njima sudjeluje i slično. Najvažnije je da odlučimo da ćemo primijeniti nešto od ponuđenih alata, da se otvori prostor za sustavni razgovor o ovim temama. Činjenica je da se svijest o problemu pomakla, ali praksa i dalje kaska. Važno je da smo osvijestili problem, prepoznajemo ga i osjećamo na svojim tijelima. Svjesni smo i da zahvaća velik broj osoba koje pokušavaju pozitivno utjecati na društvo koje je u krizi već 30 godina.</p>
<p><strong>Jesu li nakon posljednje, pandemijske krize vidljivi neki pomaci? Jesmo li spremniji napustiti stare mehanizme i usvojiti nove prakse?</strong></p>
<p>Mislim da smo kroz pandemiju naučili da je zdravlje važno, i počeli smo <em>burnout</em> direktno povezivati sa zdravljem. Sve više se priča o mentalnom zdravlju i kao da se prihvaća da je <em>burnout</em> dio ovog korpusa na koji trebamo obratiti pažnju, jer je jednako važno. U postpandemijskom vremenu sve organizacije bave se time kako prijeći s rada od doma na uredski rad. Ipak, mislim da se nijedna organizacija neće vratiti na staro već ćemo trebati naći nove mehanizme koji će biti dovoljno fleksibilni da se prilagode novim potrebama.</p>
<p>Važno je i da prepoznamo koji su benefiti brige o mentalnom zdravlju za čitav neprofitni sektor, ne samo za pojedinačne organizacije. Puno ljudi odlazi iz sektora, odlazi znanje i energija i to se negativno odražava na sve. Čini mi se da su na organizacijskog razini problema više svjesne radnice i radnici srednje generacije. Puno njih je već prošlo kroz burnout i tek sada govore o tome, možda su i otvoreniji jer su iskusili sagorijevanje i shvaćaju što ono znači. Kod mlađih timova i organizacija entuzijazam je još uvijek toliko visok da možda i ne prepoznaju stres, odnosno možda nisu svjesni da i pozitivan stres, da ga tako nazovem, na duge staze doprinosi <em>burnoutu</em>.</p>
<p><strong>Kako vidite nastavak rada na ovoj temi, u sklopu projekta ili na razini vaše organizacije?</strong></p>
<p>Sigurno postoji želja za nastavkom bavljenja ovom temom. Upitnik koji smo kreirale nastavlja prikupljati informacije koje će nam pružiti osnove za planiranje daljnjih koraka. Što se naše organizacije tiče, mi smo uvele neke prakse koje ćemo sigurno nastaviti, a periodički ćemo provoditi radionice i bez projekta jer to smatramo važnim.</p>
<p>Jako bitno pitanje koje na neki način ostaje otvoreno i na kojem bi trebalo nastaviti raditi je pitanje samostalnih umjetnika i drugih <em>freelancera</em> u kulturnom sektoru. Dosad smo se bavili osobama i kolektivom koji funkcionira unutar neke organizacije, a sljedećim korakom bismo voljeli zahvatiti ljude koji rade projektno – umjetnike, producente, dizajnere koji su samozaposleni, nemaju organizaciju koja bi mogla štiti njihove interese. Samozaposlene osobe ili <em>freelanceri</em> moraju balansirati između različitih projekata, ako žele preživjeti mjesec sustav ih tjera da rade nekoliko projekata istovremeno, no rijetko se razgovara o tome tko za njih &#8216;igra ulogu&#8217; organizacije. Postoje li udruženja koja se bave ovom temom, koje nude pomoć i razmišljaju što su sistemske promjene koje će omogućiti sigurnost i zaštitu od <em>burnouta</em>? U nedostatku organizacijskog okvira problem se vraća na individualni nivo, zbog čega mislim da je to tema kojom se u budućnosti trebamo ozbiljnije pozabaviti.</p>
<p><span style="color: #888888; font-family: arial; font-size: small; background-color: #ffffff;">Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta </span><em style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font-variant-numeric: inherit; font-variant-east-asian: inherit; font-stretch: inherit; font-size: small; line-height: inherit; font-family: arial; vertical-align: baseline; color: #888888; background-color: #ffffff;">Kultura na prekretnici</em><span style="color: #888888; font-family: arial; font-size: small; background-color: #ffffff;"> koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.</span></p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Iskrenost je jednostavno previše</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/tema/iskrenost-je-jednostavno-previse/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Dijana Grubor]]></dc:creator>
		<pubDate>Mon, 10 Jan 2022 13:26:32 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Tema]]></category>
		<category><![CDATA[_kulturoskop_tekst]]></category>
		<category><![CDATA[burnout]]></category>
		<category><![CDATA[civilno društvo]]></category>
		<category><![CDATA[i to je pitanje kulture?]]></category>
		<category><![CDATA[mentalno zdravlje]]></category>
		<category><![CDATA[mladi]]></category>
		<category><![CDATA[prekarni rad]]></category>
		<category><![CDATA[rad u kulturi]]></category>
		<category><![CDATA[sagorijevanje]]></category>
		<category><![CDATA[stigmatizacija]]></category>
		<category><![CDATA[umjetnički genij]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=iskrenost-je-jednostavno-previse</guid>

					<description><![CDATA[Zbog isprepletenosti mita o poslu kao ljubavi sa širom društvenom stigmatizacijom, u kulturnom sektoru i dalje je teško, pa i rizično, govoriti o problemima mentalnog zdravlja.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Pitanje mentalnog zdravlja i problema vezanih uz njega u posljednjih je nekoliko godina sve prisutnije u javnom diskursu kroz svojevrsnu popularizaciju psihoterapije, brige o sebi, osvještavanja i zacjeljivanja trauma, ali i pojavu sve produktivnijih rasprava o sagorijevanju kao jednom od najraširenijih problema mentalnog zdravlja. Nastup globalne pandemije 2020. takve je rasprave dodatno intenzivirao, osvještavajući kritičnost kolektivnog psihološkog i ekonomskog stanja u kojem se nalazimo. Dok je u <em>mainstreamu</em> sagorijevanje postalo svojevrsni <em>buzzword</em> obrađivan primarno iz perspektive samopomoći, u kulturnom se sektoru sve više govori o <em>burnoutu</em> kao sistemskom problemu prouzrokovanom disfunkcionalnim oblicima i uvjetima rada. Sagorijevanje je tek jedna u nizu pojava čiji su sistemski korijeni zamućeni individualizacijom i normalizacijom problema poput osjećaja iscrpljenosti, beznadnosti, nezadovoljstva, anksioznosti pa i (ne)uspješnosti njihova navigiranja kao neizbježnih životnih datosti, a koju je zbog očite neodvojivosti od uvjeta rada i sve veće popularnosti najlakše adresirati.</p>
<p>U knjizi <em>Kapitalistički realizam</em>, <strong>Mark Fisher</strong> je istaknuo da je neoliberalna privatizacija ekonomije praćena retorikom izbora sa sobom donijela privatizaciju stresa, proliferaciju depresije i rast anksioznosti. Imajući u vidu podzastupljenost mentalnog zdravlja u javnom diskursu, koji takve tematike obično kontekstualizira unutar privatne sfere u formi individualnih, izoliranih svjedočanstava, moguće je povući šire pitanje gotovo uniformnog tretiranja problema mentalnog zdravlja u različitim sferama društva. Prekarne, eksploatacijske i nesigurne uvjete rada koji u većoj ili manjoj mjeri utječu na mentalno zdravlje prati i niz sociokulturnih narativa o radu i mentalnom zdravlju čija je svrha naturalizirati takvo stanje preko retorike individualizacije i osobne odgovornosti. Oni se međusobno nadopunjuju, osnažuju te u konačnici internaliziraju i reproduciraju u različitim sektorima, diktirajući načine na koje o mentalnom zdravlju možemo misliti i govoriti.</p>
<p>U kontekstu kulturnog sektora, tematiziranje sagorijevanja kroz nekoliko radionica i tribina održanih tijekom 2021. potvrđuje da postoji svijest o sistemskoj naravi tog problema, kao i njegovim feminističkim aspektima i specifičnim posljedicama za mlade i druge marginalizirane skupine. Potaknuto istraživanjem u sklopu projekta <em><a href="https://burnout-aid.eu" target="_blank" rel="noopener">Burnout Aid</a> </em>koji su 2019. pokrenule poljska <a href="https://cultureshock.pl/en/" target="_blank" rel="noopener">Fundacija Culture Shock</a>, hrvatska udruga <a href="https://voxfeminae.net/udruga-k-zona/" target="_blank" rel="noopener">K-zona</a> i slovenska <a href="http://www.cityofwomen.org" target="_blank" rel="noopener">Mesto žensk</a>, u klubu Močvara su u prošloj godini održane tribine <em>Sagorijevanje u trećem sektoru – koliko gorjeti za ideju?</em> i <em>Anksioznost – čega se bojimo?</em>, čiji su ciljevi bili kontekstualizacija sagorijevanja i anksioznosti unutar širih povijesnih i društvenih kretanja i njihova demistifikacija kroz poticanje otvorenog dijeljenja iskustava. No da bi se moglo još kvalitetnije pričati o mentalnom zdravlju u trećem sektoru, čini se važnim razmotriti do koje mjere širi kulturološki narativi i dalje oblikuju naš diskus, kakvu javnu personu izgrađuju i kako konstantno očekivanje njena projiciranja utječe na poimanje vlastitog mentalnog stanja i mogućnosti njegova dijeljenja s drugima.</p>
<p>Moć kulturoloških narativa o radu i mentalnom zdravlju korisno je adresirati upravo zbog njihove raširenosti i samorazumljivosti koja omogućuje podcjenjivanje njihove duboke psihičke i emocionalne dalekosežnosti, otežavajući bilo kakvo zamišljanje alternative. Ti se narativi ponajviše odnose na konceptualizaciju posla kao ljubavi, mit umjetničkog genija i njihova preklapanja sa širim društvenim tendencijama fetišiziranja produktivnosti i stigmatizacije problema mentalnog zdravlja. Posljedicama stigmatizacije i stanja sveopće zakočenosti posebno su izloženi mladi koji tek ulaze u sektor u kojem se nisu još afirmirali jer je njihova startna pozicija već obilježena ekonomskom nesigurnošću, prvim iskustvima navigiranja osobnih, društvenih i poslovnih odnosa, a često i poviješću borbe s problemima mentalnog zdravlja bez ikakve institucionalne podrške ili razumijevanja okoline.</p>
<p><strong>Posao kao ljubav</strong></p>
<p>Konceptualizacija posla kao ljubavi odnosi se na zahtjev da se poslovi obavljaju s požrtvovnošću i strašću, kao ekstenzija osobnog razvoja koja donosi ispunjenje, što je posebno prijemčivo za rad u neprofitnim organizacijama, aktivistički i umjetnički rad. Recentna serija razgovora u sklopu <a href="http://www.blok.hr" target="_blank" rel="noopener">BLOK</a>-ovog projekta <em>Aplauz ne plaća stanarinu: kako žive mladi umjetnici i kulturne radnice</em> bavila se upravo instrumentalizacijom tog mita u opravdavanju potplaćenosti i neplaćenosti umjetničkog rada, s posebnim fokusom na probleme mladih radnika/ca koji/e su još od studija efektivno navikavani/e na prekarnost i eksploataciju u kulturnom sektoru. Kroz otvorena i iskrena dijeljenja iskustava, razgovori su jasno ukazali i na tendenciju samookrivljavanja za sistemski problem te rasvijetlili svakodnevicu rada obilježenu nemogućnošću odbijanja angažmana i sistematičnom izgradnjom socijalnog kapitala preko konstantnog umrežavanja i prisutnosti na sceni, što je opisano kao psihički opterećujuće.</p>
<p>Uz nedavno objavljeno istraživanje <em>Od projekta do projekta. Rad i zaposlenost u kulturnom sektoru</em> koje je za BLOK provela sociologinja <strong>Jaka Primorac</strong>, jedina publikacija koja se do danas obuhvatnije bavila uvjetima i načinima rada u kulturnom sektoru te iskustvima kulturnih radnika/ca je istraživanje <a href="https://kulturanova.hr/file/ckeDocument/files/Osvajanje_prostora_rada.pdf" target="_blank" rel="noopener"><em>Osvajanje prostora rada</em></a> Zaklade &#8220;Kultura nova&#8221; iz 2016.godine, koje su proveli/e sociologinje/sociolozi <strong>Valerija Barada</strong>, Jaka Primorac i <strong>Edgar Buršić</strong>. Istraživanje je, između ostalog, pokazalo da većina zaposlenika/ca organizacija civilnog društva svoj posao smatra pozivom praćenim &#8220;visokim osjećajem odgovornosti prema sadržaju koji proizvode i društvenoj zajednici kojoj ga nude&#8221;. Također se navodi da zbog poimanja posla kao poziva ispitanici/e osjećaju da je sektor izabrao njih pa ga ne percipiraju kao prostor vlastitog poslovnog i instrumentalnog djelovanja, a zadovoljstvo poslom crpe iz kvalitete i ostvarivanja programa koje nude javnosti. U polustrukturiranim intervjuima, većina je ispitanika/ca izjavila da taj posao ne radi zbog novca.</p>
<p>Mnogi su autori i autorice već identificirali zamke mita o poslu kao ljubavi i njegove korijene u neplaćenom ženskom radu u kući, a kasnije i dobrotvornom radu koji je postao model za razvoj neprofitnih organizacija (primjerice, u <a href="https://www.hurstpublishers.com/book/work-wont-love-you-back/" target="_blank" rel="noopener">knjizi</a> <em>Work Won&#8217;t Love You Back: How Devotion to Our Jobs Keeps Us Exploited, Exhausted, and Alone</em>, novinarka <strong>Sarah Jaffe</strong> detaljno opisuje tranziciju iz dobrotvornog rada prema njegovateljskim i učiteljskim zanimanjima te profesionalizaciji NGO-a). Rad u kući i dobrotvorni rad historijski su smatrani ekstenzijom submisivnosti i nesebičnosti ženske prirode rezerviranim za privatnu sferu, a upravo je ta esencijalizacija i umjetna odvojenost od sfere profita omogućila njihovu nevidljivost: to je briga za druge motivirana ljubavlju, a ne rad.</p>
<p>Uslijed prekarizacije rada koju karakterizira porast poslova u uslužnim djelatnostima, prodaji, razvoj kreativne industrije i konstantna uključenost u radni proces, od radnika/ca se sve više zahtijevaju upravo one karakteristike koje su historijski smatrane ženskima – fleksibilnost, požrtvovnost, entuzijazam i sposobnost <em>multitaskinga</em>. Uz navedene karakteristike, sudionici/e istraživanja <em>Osvajanje prostora rada</em> navode i proaktivnost, svestranost, spremnost na rizike te sposobnost dobrog nošenja sa stresnim situacijama. Autori/ce istraživanja zaključuju da &#8220;u OCD-ima na području suvremene kulture i umjetnosti dugoročnije može opstati onaj tip radnika koji je komunikativan, prilagodljiv, snalažljiv i koji može podnositi trajnu financijsku nesigurnost rada koja definira osobne izbore u privatnom segmentu života&#8221;. Nezanemarivo je i zapažanje autora/ica istraživanja da je prisutno očekivanje pristanka novih, mlađih zaposlenika/ca organizacije na takav tip rada.</p>
<p>Feminizacija rada se onda odnosi i na brisanje granica privatnog i poslovnog uzrokovano stalnom dostupnošću, naturalizirane vještine i zahtjev za dubokom osobnom involviranošću u posao koja kulturnog radnika/cu definira kao požrtvovnu figuru čije su potrebe sekundarne potrebama zajednice (i profita), zbog čega je ikakva borba za vlastita prava percipirana kao sebičnost. Na taj način briga o sebi, potreba za kontrolom vlastitog rada i vremena pa i osobni problemi i varirajuća psihička stanja mogu stajati u opoziciji s ambicijama i samim radom, što u sprezi s financijskom nesigurnošću nerijetko onemogućuje prioritiziranje vlastitog mentalnog zdravlja. Posljedice toga mogu biti perpetuiranje osobnog sagorijevanja kao znaka predanosti višim ciljevima, što direktno osnažuje početni narativ, šutnju o problemima mentalnog zdravlja i donekle oblikuje eksploatacijske načine rada.</p>
<p><strong>Mit umjetničkog genija</strong></p>
<p>Dok je rad u organizacijama civilnog društva ekonomski devaluiran na temelju ideje ženske (majčinske) požrtvovnosti, u kontekstu pisanja ili umjetničkog rada devaluacija se promiče u mit kreativnosti i muškog umjetničkog genija. Umjetnik je poiman kao iznimna individua obdarena jedinstvenim talentom, a čin stvaranja kao spontana, slobodna i neizbježna ekspresija tog talenta. Spontanost i neuhvatljivost &#8220;čina stvaranja&#8221; smješta ga u mistificiranu privatnu sferu iznad odnosa ekonomske razmjene i alijenirajućeg učinka &#8220;pukog rada&#8221;, što umjetnički rad istovremeno čini uzvišenim i potpuno nevidljivim, time i nedostojnim monetarne kompenzacije. Poput rada u civilnom društvu, i umjetnički je rad esencijaliziran i percipiran kao motiviran čistom ljubavlju prema poslu. Ključnu, rodno obilježenu razliku tih dvaju vrsta eksploatacije autorica i novinarka Sarah Jaffe postulira kao onu između majčinske i romantične ljubavi.</p>
<p>U <a href="https://utorontopress.com/9781487508418/art-work/" target="_blank" rel="noopener">knjizi</a> <em>Art Work: Invisible Labour and the Legacy of Yugoslav Socialism</em>, <strong>Katja Praznik</strong> je precizno raščlanjuje, ističući da se, za razliku od rada u kući postuliranog kao izraz ženske prirodno usađene nesebičnosti i nagona za brigom o drugima, esencijalizacija umjetničkog rada manifestira kao samoaktualizirajući nagon za stvaranjem umjetnosti. U odnosu na ženski rad koji je uvijek rad za druge, umjetnički rad uživa privilegirani status krajnje subjektivne prakse rezervirane za talentirane pojedince. Percepcija da stvaranje, kao i rad u kući, dolaze prirodno, opravdava ideju da su samoispunjenje i eventualni aplauz dovoljna nagrada. Praznik naglašava da samoaktualizirajući kreativni rad očitovan u sintagmi &#8220;radi što voliš i voli što radiš&#8221; čini osnovu neoliberalne ideologije koja doprinosi neplaćenom i slabo plaćenom radu u svim sektorima, pri čemu se instrumentalizira upravo ideja autonomije umjetnosti odvojene od ekonomije i brisanje statusa umjetnosti kao rada.</p>
<p>Uz normalizaciju potplaćenosti ili neplaćenosti kao očekivane realnosti radnih odnosa, mitovi o poslu kao ljubavi i umjetničkom geniju imaju dublje psihološke implikacije u vidu propisivanja ispravnih načina poimanja patnje i nošenja s vlastitim psihičkim stanjima uslijed i mimo vječne prekarnosti. Grandioznost umjetničkog genija koja ga inicijalno i čini toliko privlačnim dodatno se komplicira i osnažuje preklapanjem s vizijom samog rada kao moralne obveze. Rad je svrha samom sebi, a radna etika definirajuća odrednica svake osobe, pa samoodricanje i trpljenje dobivaju status vrline. S druge strane puritanske (samo)discipline koja gradi karakter kroz uvijek težak rad, stoji romantična slika izmučenog umjetnika čija je patnja znak autentičnosti i dubine, legitimirajući tako i umjetničko djelo kao ekstenziju umjetnikove boli.</p>
<p>Sprega tih dvaju mitova paralelno proizvodi zahtjev za izdržljivošću i validaciju da nas bol čini posebnima i zanimljivima. Kroz tu konfliktnu normalizaciju patnja postaje sastavni dio svakodnevice i laskava potvrda posebnosti karaktera pa se življeno osobno i kolektivno, uvelike sistemski motivirano, iskustvo problema mentalnog zdravlja cementira u domeni nevidljivog tabua ili prevodi u šarmantnu ekscentričnost. Na interpersonalnoj razini, dijeljenje vlastitih problema s drugima svodi se na ironično adresiranje internaliziranog dominantnog narativa, onemugućujući ranjive i otvorene razgovore, bilo zbog osjećaja usamljenosti u problemu čija se legitimnost stalno propituje, i s tim povezanog straha od izlaganja ili negiranja njihovog značaja i potrebnosti. Iskrenost je jednostavno previše.</p>
<p><strong>Stigmatizacija</strong><strong> problema mentalnog zdravlja</strong></p>
<p>Paralelna glorifikaciji umjetničke ekscentričnosti je višestoljetna feminizacija problema mentalnog zdravlja. Riječ je o historijskoj patologizaciji određenih osobina na temelju već ustaljenih stereotipa o prirodnim razlikama između rodova. U <a href="https://psycnet.apa.org/record/2007-08130-002" target="_blank" rel="noopener">tekstu</a> <em>Passionate men, emotional women: Psychology constructs gender difference in the late 19th century</em>, <strong>Stephanie A. Shields</strong> ističe da je psihologija 19. stoljeća žensku emocionalnost okarakterizirala kao slabu, ali istovremeno opasno nereguliranu i neodvojivo vezanu uz žensko tijelo. Naturalizacija žena kao pasivnih i nepredvidljivih omogućila je da se osobine poput perceptivnosti, intuicije i praktičnosti konceptualiziraju kao odstupanje od norme racionalnog, strastvenog i intelektualnog muškog subjekta sposobnog za apstraktno mišljenje, gurajući žene u sferu doma i brige za obitelj.</p>
<p>Osim u devaluaciji ženskog rada u kući kao nacrta za kasniji porast i devaluaciju atipičnih oblika rada, odjeci te degradacije su do danas vidljivi u poimanju iracionalnosti i &#8220;ekscesivne&#8221; emocionalnosti kao rodno obilježenih koncepata koji osobu određuju pasivnom i devijantnom. Treba imati na umu da autoritarna figura, tj. osoba na poziciji moći svojom neupitnom pretpostavljenom racionalnošću definira i legitimira kategorije iracionalnog i ekscesivnog. Stigma problema s mentalnim zdravljem stoga je posebno opasna za žene i ranjive skupine jer je patrijarhat zasnovan na mobilizaciji institucionaliziranih stereotipa radi diskreditacije i dokidanja osobne, političke i društvene moći. Iako se emocionalna nestabilnost i iracionalnost kao osnovni lokus diskreditacije konceptualiziraju drukčije s obzirom na rod, rasu, klasu, seksualnu orijentaciju i njihove intersekcije, u <a href="https://www.asanet.org/sociology-gaslighting" target="_blank" rel="noopener">tekstu</a> <em>The Sociology of Gaslighting</em> <strong>Paige L. Sweet</strong> ističe da je osoba koju se označava kao emocionalno nestabilnu u dominantnom narativu konstruirana kao inferiorni feminizirani subjekt, jer je asociranje osobe s iracionalnošću rodno obilježena strategija koja osnažuje dinamiku moći. Taj se mehanizam u intimnim odnosima manifestira kao impliciranje ludosti, preosjetljivosti, &#8220;teškog karaktera&#8221; ili &#8220;dramatiziranja&#8221;, što se u poslovnom kontekstu može smatrati nekompatibilnim s profesionalnošću radnog okruženja ili zahtjevnošću posla.</p>
<p><strong>Tiranija produktivnosti</strong></p>
<p>Nezanemariv čimbenik koji može negativno utjecati na mentalno zdravlje, prepoznavanje i posvećivanje vlastitih stanjima, kao i načine dijeljenja iskustava svakako je i zahtjev za konstantnom produktivnošću – radu na projektima, prijavljivanju na natječaje ili prihvaćanju svih ponuđenih angažmana radi financijskog opstanka, osobnog profiliranja u sektoru i osiguravanja budućih poziva. Imajući u vidu da većina kulturnih radnika/ca radi po nekoliko poslova (često na određeno), paralelno sudjeluje na više projekata, a sve to nerijetko i uz posao van struke na puno radno vrijeme, produktivnost je manje izraz neutaživog nagona za stvaranjem, a više predstavlja odgovor na zahtjevnost žongliranja obveza i poštivanja rokova angažmana i projekata.</p>
<p>Iako je moguće zaključiti da je &#8220;radoholičarstvo&#8221; posljedica u većoj mjeri nego što je polazište, zamućenost granica među njima potvrđuje i fenomen hvaljenja nedostatkom sna, slobodnog vremena i generalnom zaposlenošću. Promatra li se taj fenomen kao djelomičan odraz mitova o poslu kao ljubavi, umjetničkom geniju i njihovim implikacijama za ideju ispravne kulturne radnice, može se zaključiti da predstavlja primjer načina razgovaranja o sagorijevanju koji ističe požrtvovnost i otpornost kao ispravne načine nošenja s problemom i prevodi ga u produktivnost kao signal vlastite predanosti i traženosti na tržištu, što korespondira potrebi za izgradnjom socijalnog kapitala.</p>
<p>Ako je jedna od ključnih stavki mitova o radu iz ljubavi i onog umjetničkog genija fetišizacija patnje čija se stvarna težina razvodnjuje i promiče u izdržljivost (bilo kroz stoicizam ili kanaliziranje u autentično umjetničko djelo), priznanje da se borimo s anksioznošću, depresijom, sagorijevanjem ili njihovom kombinacijom može se promatrati jedino u terminima individualne krivnje, nedostatka otpornosti osobe koji je diskvalificira kao ispravnu kulturnu radnicu i uopće izgrađenu osobu, što povratno može negativno utjecati <em>i</em> na poslovne prilike<em> i</em> na mentalno zdravlje. Pritom se izmještanje definicije izdržljivosti/otpornosti iz mehanizma preživljavanja rezerviranog za ekstremne situacije u poželjnu ili neophodnu karakternu osobinu rijetko dovodi u pitanje, baš kao i eksploatacijski potencijal takvog <em>rebrandinga</em>, centrirajući umjesto toga percipiranu individualnu nesposobnost, nestabilnost i slabost kao opća mjesta stigmatizacije mentalnog zdravlja.</p>
<p>U kontekstu sektora bez jasnih granica privatnog i poslovnog života, isprepletenost mitova o poslu kao ljubavi i umjetničkom geniju sa širom društvenom tendencijom stigmatizacije mentalnog zdravlja, koja je često odražena u načinima na koje o njemu govorimo, ukazuje na brojne razloge zašto je o problemima mentalnog zdravlja teško pa i rizično govoriti van narativa otpornosti i normalizacije. Iako ćemo o problemima s kojima se nosimo češće otvoreno razgovarati s bliskim osobama, iznimno je važno da uz građenje privatnih mreža podrške o mentalnom zdravlju naučimo govoriti i na široj društvenoj razini. Niz radionica i tribina održanih u 2021., uključujući i dvije tribine posvećene mentalnom zdravlju mladih i LGBTIQA osoba koje je organizirala <a href="https://mmh.hr" target="_blank" rel="noopener">Mreža mladih Hrvatske</a>, predstavljaju važan korak u tom smjeru.</p>
<p>Uz osvještavanje različitih dimenzija problema, specifičnih prepreka i oblika diskriminacije s kojima se nose ranjive skupine, širenje i produbljivanje razgovora postupno mogu dokinuti još uvijek vrlo prisutnu percepciju da su problemi mentalnog zdravlja lako poopćivi na izolirani rezultat manjkavosti karaktera i osobnog neuspjeha, što perpetuira alijenaciju, šutnju i različite posljedice koje iz njih proizlaze. S obzirom na to da su problemi mentalnog zdravlja usko povezani s financijskim opstankom i uvjetima rada, dijeljenje iskustava rada i prekarizacije, a pogotovo djelovanje u svrhu poboljšanja uvjeta rada i osiguravanja da rad bude (dobro) plaćen te prateći razvoj javnih politika neizostavni su dio tog procesa.</p>
<p style="margin: 0px 0px 18px; padding: 0px; border: 0px; font-family: arial; font-size: 15px; font-stretch: inherit; line-height: 20.8px; vertical-align: baseline; font-variant-numeric: inherit; font-variant-east-asian: inherit; background-color: #ffffff;"><span style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font-family: inherit; font-size: small; font-style: inherit; font-variant-caps: inherit; font-stretch: inherit; line-height: inherit; vertical-align: baseline; font-variant-ligatures: inherit; font-variant-position: inherit; font-variant-numeric: inherit; font-variant-alternates: inherit; font-variant-east-asian: inherit; color: #888888;">Tekst je nastao u sklopu projekta <a style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font-family: inherit; font-size: inherit; font-style: inherit; font-variant-caps: inherit; font-stretch: inherit; line-height: inherit; vertical-align: baseline; color: #000000;" href="https://www.kulturpunkt.hr/content/i-je-pitanje-kulture-0" target="_blank" rel="noopener"><span style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font-family: inherit; font-size: inherit; font-style: inherit; font-variant-caps: inherit; font-stretch: inherit; line-height: inherit; vertical-align: baseline; color: #888888;"><span style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font-family: inherit; font-size: inherit; font-style: italic; font-variant-caps: inherit; font-stretch: inherit; line-height: inherit; vertical-align: baseline; font-variant-ligatures: inherit; font-variant-position: inherit; font-variant-numeric: inherit; font-variant-alternates: inherit; font-variant-east-asian: inherit;">I to je pitanje kulture?</span></span></a> koji provode Udruga za promicanje kultura Kulturtreger kao nositelj i Kurziv &#8211; Platforma za pitanja kulture, medija i društva kao partner, u razdoblju od 19. kolovoza 2020. godine do 19. srpnja 2022. godine. Ukupna vrijednost projekta je 1.342.674,05 HRK, a sufinancira ga Europska unija iz Europskog socijalnog fonda u iznosu od 1.141.272,94 HRK. </span></p>
<p style="margin: 0px 0px 18px; padding: 0px; border: 0px; font-family: arial; font-size: 15px; font-stretch: inherit; line-height: inherit; vertical-align: baseline; font-variant-numeric: inherit; font-variant-east-asian: inherit; background-color: #ffffff;"><span style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font-family: inherit; font-size: inherit; font-style: inherit; font-variant-caps: inherit; font-stretch: inherit; line-height: inherit; vertical-align: baseline; color: #888888;"><span style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font-family: inherit; font-size: small; font-style: inherit; font-variant-caps: inherit; font-stretch: inherit; line-height: inherit; vertical-align: baseline; font-variant-ligatures: inherit; font-variant-position: inherit; font-variant-numeric: inherit; font-variant-alternates: inherit; font-variant-east-asian: inherit;">Više o Europskim strukturnim i investicijskim fondovima možete saznati</span><span style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font-family: inherit; font-size: small; font-style: inherit; font-variant-caps: inherit; font-stretch: inherit; line-height: inherit; vertical-align: baseline; font-variant-ligatures: inherit; font-variant-position: inherit; font-variant-numeric: inherit; font-variant-alternates: inherit; font-variant-east-asian: inherit;"> </span><span style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font-family: inherit; font-size: small; font-style: inherit; font-variant-caps: inherit; font-stretch: inherit; line-height: inherit; vertical-align: baseline; font-variant-ligatures: inherit; font-variant-position: inherit; font-variant-numeric: inherit; font-variant-alternates: inherit; font-variant-east-asian: inherit;"><a style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font-family: inherit; font-size: inherit; font-style: inherit; font-variant-caps: inherit; font-stretch: inherit; line-height: inherit; vertical-align: baseline; color: #000000;" href="https://strukturnifondovi.hr/" target="_blank" rel="noopener"><span style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font-family: inherit; font-size: inherit; font-style: inherit; font-variant-caps: inherit; font-stretch: inherit; line-height: inherit; vertical-align: baseline; color: #888888;">ovdje</span></a></span><span style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font-family: inherit; font-size: small; font-style: inherit; font-variant-caps: inherit; font-stretch: inherit; line-height: inherit; vertical-align: baseline; font-variant-ligatures: inherit; font-variant-position: inherit; font-variant-numeric: inherit; font-variant-alternates: inherit; font-variant-east-asian: inherit;">, a o Europskom socijalnom fondu na</span><span style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font-family: inherit; font-size: small; font-style: inherit; font-variant-caps: inherit; font-stretch: inherit; line-height: inherit; vertical-align: baseline; font-variant-ligatures: inherit; font-variant-position: inherit; font-variant-numeric: inherit; font-variant-alternates: inherit; font-variant-east-asian: inherit;"> </span><span style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font-family: inherit; font-size: small; font-style: inherit; font-variant-caps: inherit; font-stretch: inherit; line-height: inherit; vertical-align: baseline; font-variant-ligatures: inherit; font-variant-position: inherit; font-variant-numeric: inherit; font-variant-alternates: inherit; font-variant-east-asian: inherit;"><a style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font-family: inherit; font-size: inherit; font-style: inherit; font-variant-caps: inherit; font-stretch: inherit; line-height: inherit; vertical-align: baseline; color: #000000;" href="http://www.esf.hr/" target="_blank" rel="noopener"><span style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font-family: inherit; font-size: inherit; font-style: inherit; font-variant-caps: inherit; font-stretch: inherit; line-height: inherit; vertical-align: baseline; color: #888888;">ovoj</span></a></span><span style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font-family: inherit; font-size: small; font-style: inherit; font-variant-caps: inherit; font-stretch: inherit; line-height: inherit; vertical-align: baseline; font-variant-ligatures: inherit; font-variant-position: inherit; font-variant-numeric: inherit; font-variant-alternates: inherit; font-variant-east-asian: inherit;"> </span><span style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font-family: inherit; font-size: small; font-style: inherit; font-variant-caps: inherit; font-stretch: inherit; line-height: inherit; vertical-align: baseline; font-variant-ligatures: inherit; font-variant-position: inherit; font-variant-numeric: inherit; font-variant-alternates: inherit; font-variant-east-asian: inherit;">poveznici.</span></span></p>
<p style="margin: 0px 0px 18px; padding: 0px; border: 0px; font-family: arial; font-size: 15px; font-stretch: inherit; line-height: inherit; vertical-align: baseline; font-variant-numeric: inherit; font-variant-east-asian: inherit; background-color: #ffffff;"><span style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font-family: inherit; font-size: inherit; font-style: inherit; font-variant-caps: inherit; font-stretch: inherit; line-height: inherit; vertical-align: baseline; color: #888888;"><span style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font-family: inherit; font-size: small; font-style: inherit; font-variant-caps: inherit; font-stretch: inherit; line-height: inherit; vertical-align: baseline; font-variant-ligatures: inherit; font-variant-position: inherit; font-variant-numeric: inherit; font-variant-alternates: inherit; font-variant-east-asian: inherit;"><img fetchpriority="high" decoding="async" style="display: block; margin-left: auto; margin-right: auto;" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2020/09/lenta_eu_630.png" width="630" height="157" /></span></span></p>
<div><span style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font-family: inherit; font-size: inherit; font-style: inherit; font-variant-caps: inherit; font-stretch: inherit; line-height: inherit; vertical-align: baseline; color: #888888;"><span style="margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font-family: inherit; font-size: small; font-style: inherit; font-variant-caps: inherit; font-stretch: inherit; line-height: inherit; vertical-align: baseline; font-variant-ligatures: inherit; font-variant-position: inherit; font-variant-numeric: inherit; font-variant-alternates: inherit; font-variant-east-asian: inherit;"> </span></span></div>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
	</channel>
</rss>
