Ana Méndez de Andés je arhitektica i urbanistica. Sudjeluje u kolektivnim istraživačkim projektima koji se bave politikom javnog prostora i urbanim zajedničkim dobrima, kao što su areaciega, urbanacción i Observatorio Metropolitano.

Predavanje će se održati 5. lipnja u 19 sati u prostorijama MAZ-a, Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH, Pavla Hatza 16 u Zagrebu i dio je programa m i k r o p o l i t i k e koji uređuje Vesna Vuković. Organizator predavanje je [BLOK] – Lokalna baza za osvježavanje kulture. 

Zadruge, ESOP modeli i drugi modeli radničkog dioničarstva, kojima se vlasništvo i upravljanje nad proizvodnim procesom te rezultatima rada u većoj ili manjoj mjeri  nalaze u “rukama” radnika, važan su doprinos demokratizaciji ekonomske sfere. Mnogo je primjera koji ukazuju da se svrsishodnost ovakvih modela ne iscrpljuje na razini zadovoljenja principa, već je često riječ o ekonomski uspješnom i društveno odgovornom poslovanju.

Ujedno, primjeri poput ITAS-a iz Ivanca, te zagrebačkog Jedinstva ili RIZ-a, ukazuju na još jedan bitan moment – kako bi se uopće došlo u poziciju mogućnosti implementacije modela, često je potrebna višegodišnja borba, koja u navedenim slučajevima znači i borbu za očuvanje proizvodnje. Model organiziranog radničkog dioničarstva (ESOP model) u Hrvatskoj je pravno reguliran Zakonom o radničkom dioničarstvu te je usprkos mnogobrojnim ograničenjima implementiran u 30-ak većih poduzeća premda su u vrlo malom broju tih poduzeća radnici većinski vlasnici i imaju upravljačka prava. 

S druge strane, o modelu zadrugarstva koje se temelji na demokratskim načelima upravljanja do sad se nije razgovaralo u okvirima transformacije pojedinih poduzeća. Institucija radničkih zadruga, uvrštena u posljednji Zakon o zadrugama, u perspektivi predstavlja model kojim bi dionička društva mogla biti transformirana u zadruge u kojima vlasnička i upravljačka prava pripadaju radnicima. Problem ovim alternativnim vlasničkim i upravljačkim modelima predstavlja nedostatak financijskih institucija koje bi stajale iza projekta, te adekvatne podrške kod osmišljavanja i razrade modela. 

Postojeća legislativa, mogući organizacijski modeli te potpora financijskih institucija neke su od tema o kojima će se razgovarati na tribini u nadi zajedničkog osmišljavanja konkretnih rješenja.

Tribina će biti održana u srijedu 30. travnja u 18 sati, u prostorijama Saveza antifašističkih boraca i antifašista u Zagrebu.

Nakon projekcije slijedi diskusija s aktivistkinjama i aktivistima Centra za slobodarska istraživanja iz Tuzle koji su aktivni sudionici tuzlanskih prosvjeda i plenuma.

Glas Dite (26′) dokumentarni je film u produkciji Fronta slobode – Tuzla nastao u vrijeme velikih prosvjeda ispred tvornice deterdženata Dita – Tuzla u prosincu 2012. godine. U filmu je intervjuirana predsjednica štajkačkog odbora Emina Busuladžić.

U studiji Radnička klasa Srbije u tranziciji 1988-2013., polazeći od položaja radništva, autor Goran Musić dotiče se nekih od najsloženijih društveno-ekonomskih procesa u srbijanskom društvu: od uspona nacionalizma kasnih 80-ih, preko gospodarskog kolapsa i deindustrijalizacije za vreme ratova 90-ih, pa sve do “tranzicijskog” preobražaja i ustoličenja neoliberalizma kao dominantnog ideološkog usmjerenja u srbijanskoj politici tijekom prvog desetljeća 21. veka. Ključno pitanje za autora jeste na koji način su pomenuti procesi uticali na svijest radništva, kao i različite oblike artikulacije njihove borbe za preživljavanje.

Lev Centrih će u predavanju Povijest agrarnog pitanja i prekarizacija adresirati oštre polemike koje se već neko vrijeme vode na ljevici o značenju prekarizacije i prekarijata u suvremenim kapitalističkim društvima. Ponekad se u tim raspravama prekarijat tretira kao nova društvena klasa i pritom ga se postavlja u poziciju koja je donedavno pripadala radničkoj klasi. Prekarizacija je stanje u kojem se nalaze radni ljudi, inače podijeljeni u različite klase, kad veliki potresi u ekonomskom i političkom životu konkretnih zajednica počinju ozbiljno narušavati njihovu reprodukciju. 

Goran Musić se bavi istraživanjem radničkih štrajkova u poznom jugoslovenskom socijalizmu te je aktivan sudionik raznih inicijativa za studentska i radnička prava u Srbiji. Član je uredništva internet portala Crvena Kritika. Dr.sc. Lev Centrih je povjesničar i sociolog; član Inicijative za demokratični socijalizam i član uredništva izdavačke kuće Sophia u Ljubljani.

Predavanje Gorana Musića bit će održano u dvorani 6 na Filozofskom fakultetu 13. prosinca, s počekom u 19.30 sati.

Predavanje Leva Centriha bit će održano u prostorima Saveza antifašističkih boraca 19. prosinca, s početkom u 19 sati.

Foto: Jan Truter

“Možda neko na strani sanja da će u Jugoslaviji početi opet po onom starom – pa da žene pređu u kuhinju i da ne odlučuju ni o čemu. Ali, žene su, drugovi i drugarice, položile ispit zrelosti – da su sposobne ne samo da rade kod kućanstva, nego i da se bore s puškom u ruci, nego da mogu i da vladaju (tako je!) i da drže vlast u rukama.” Bez obzira na modernizacijsku potku, iz ovog Titova govora “iskače” jedna gesta oslužbenjenog paternalizma koji je nažalost bio indikator jednog općeg odnosa prema ženama u budućem državnom uređenju, a posebice u domeni udjela u strukturama političkog odlučivanja i upravljanja novom socijalističkom državom.

Time je zasigurno srušena svaka iluzija da će unutar realpostojećeg socijalizma doći do potpune ženske emancipacije, pogotovo kada govorimo o redistribuciji kućanskog rada, ali i utjecaja žena u društvenopolitičkom životu. Na kraju se pokazalo da su Titove riječi izrečene u Bosanskom Petrovcu bile prigodničarske, a aktivna, vidljiva i priznata uloga žena u “izgradnji” nove države kratkog vijeka. Odluka o “samoukidanju” AFŽ-a donesena je 1953. godine.

Ipak, važno je naglasiti kako su antifašističke zasade i (nominalna) jednakost žena u Ustavu RH tekovine narodnooslobodilačke borbe i političkog djelovanja AFŽ-a. Uz neospornu pobjedu i važnost AFŽ-a u svom povijesnom kontekstu te poslijeratnom periodu, postavlja se pitanje današnje valorizacije tih pobjeda i pouka koje se mogu izvući iz djelovanja AFŽ-a, ali i ono ključno pitanje: može li se i kako djelovati antifašistički danas. 

Na ovoj tribini, uz analizu utjecaja, nasljeđa i granica emancipacije unutar AFŽ-a pokušat će se odgovoriti upravo na pitanje je li to djelovanje u autonomnom organiziranju žena i uspostavljanju paralelnih komunalnih struktura kojim su se pokrivale tada nepostojeće institucije socijalne skrbi ili inzistiranje na nimalo izlišnom oprezu i strahu da revolucija još jednom ne proguta “žensko pitanje”.

Tribina će biti održana u petak, 6. prosinca, u 20 sati u prostorima Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (Pavla Hatza 16, Zagreb).

Na tribini govore Ankica Čakardić (Feministički front, Filozofski fakultet u Zagrebu), Aida Gavrić (Filozofski fakultet u Sarajevu), Renata Jambrešić Kirin (Institut za etnologiju i folkloristiku Zagreb) i Svetlana Stojanović (Ženski prostor Niš), a moderira Marija Ćaćić (Feministički front, Zarez).

O čileanskom putu u socijalizam raspravljat će se iz ekonomskog, povijesnog i društvenog aspekta i pokušati to povezati sa recentnim događajima u ovoj južnoameričkoj republici u kojoj se, unatrag nekoliko godina, razvio jedan od najjačih studenskih pokreta lijeve orijentacije na globalnoj razini.

Tribina će se održati u petak, 11. listopada u 19 sati u Hatzovoj 16, u prostorijama SABA-e. Na tribini, u organizaciji Mladih antifašistkinja Zagreba i Centra za radničke studije, izlažu povjesničar Josip Jagić, Mislav Žitko (CRS) i Mario Kikaš (Slobodni Filozofski). Moderator je Marko Kostanić iz CRS-a. Nakon tribine slijedi otvorena rasprava.

Fotografija: Ostatak Allendeovih naočala, pronađenih u Palacio de la Moneda nakon njegove smrti

Predavanje u subotu, 14. rujna, u 19 sati u prostorijama Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske, pod naslovom Stanovanje – od prava do financijalizacije (i nazad) vratit će se nazad u 19. st, u trenutak kad u srcu industrijalizacije nastaje ideja o “pravu na stan”, te će pratiti razvoj te ideje, kao i političke i prostorne forme koje su se razvile u društvima koje su prihvatile da je dostupno i dostojanstveno stanovanje kao pravo osnova za razvoj društva s većim stupnjem jednakosti: rad Otta Neuratha u vrijeme “Crvenog Beča” i “pravo na stan” u Jugoslaviji i Švedskoj. Nadalje, analizirat će se postupno odustajanje od te ideje od sredine 1980-ih i prepuštanje stanovanja ne samo tržištu, već i financijskim makinacijama. U kontekstu “prava na stan” analizirat će se i problem “divlje gradnje” i “legalizacije”. Ideja predavanja je da podsjeti na višedesetljetnu borbu da se izbori pravo na stan i olako napuštanje te ideje te da ukaže na posljedice ovakvog razvoja, kao i da otvori pitanje novog “prava na stan” kao potencijalnog polja emacipatorske borbe za društva s većim stupnjem jednakosti. Posebna će se pažnja posvetiti poziciji arhitekture kao prakse koja se bavi direktnim prevođenjem ideja o stanovanju u prostor i realne projekte. 

Sutradan, u nedjelju, 15. rujna, u 12 sati, na radionici koja će se jednim dijelom održati u Novom Zagrebu, detaljno će se analizirati jugoslavenska politika “prava na stan”: kakav je grad ona gradila, u usporedbi s gradom koji gradi isključivo tržište. 

Dubravka Sekulić bavi se temama transformacije javnog prostora u suvremenim gradovima, javnim dobrima i prostornom pravdom, kao i prostornim posljedicama neoliberalnog planiranja. Diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, bila je stipendistica Akademije Solitude u Stuttgartu, u okviru programa istočnoeuropske razmjene, kao i istraživačica na odsjeku za dizajn Jan van Eyck Akademije u Maastrichtu. Doktorantica je na katedri za povijest i teoriju arhitekture Više tehničke škole (ETH) u Zürichu.

Od njezinih recentnih projekata valja izdvojiti izložbu u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu iz 2012. godine pod nazivom Tri tačke oslonca: Zoran Bojović, u kojoj se kroz fokus na projekte Zorana Bojovića i Energoprojekta u Africi i na Bliskom Istoku govori o vezi između jugoslavenskog modernizma i zemalja nesvrstanih, te izložbu i knjigu Borba za svakodnevicu. Primer Peti park iz 2011. o borbi jedne zajednice za park u Beogradu. U 2012. objavila je dvije knjige, obje u izdanju nizozemske Jan van Eyck Akademije: Glotzt Nicht so Romantisch! On Extralegal Space in Belgrade (Ne bulji tako romantično! O ekstralegalnom prostoru u Beogradu) i, zajedno sa Žigom Testenom i Gal Kirnom, Surfing the Black (Surfujući crno) o jugoslavenskom crnom valu u filmu. Trenutno radi na knjizi pod radnim nazivom Planning for the Unexpected – Sourcebook for Urban Struggle (Planirati za neočekivano – Čitanka za urbanu borbu) koja se temelji na iskustvima regionalnih inicijativa za pravo na grad, a za koju je dobila stipendiju Kraljevskog instituta za umjetnost u Stockholmu. 

Radionica je besplatna, a za sudjelovanje potrebno se prijaviti na jednu ili drugu adresu elektroničke pošte do 12. rujna, s naznakom “Prijava na radionicu”.

Predavanje i radionica održavaju se kao suradnja programa Mikropolitike i Urbanistička početnica. Urbanistička početnica je partnerski edukativno-informativni projekt se bavi osnovnim pitanjima urbaniteta, percepcijom i artikulacijom prostora, arhitekture, urbanizma, dizajna i umjetnosti u javnim prostorima i načinima na koje se oni oblikuju, koriste i planiraju pod utjecajima ekonomskog pritiska na njih i promjena uvjetovanim ubrzanim izgrađivanjem, eksploatacijom prirodnog i urbanog okoliša. 

Partneri su platforme Art radionica Lazareti/Dubrovnik, BLOK/Zagreb, Domaći/Karlovac, Drugo more/Rijeka, Multimedijalni kulturni centar/Split, Muzej moderne i suvremene umjetnosti/Rijeka i Platforma 9,81/Split.

Nedavno održani lokalni referendumi u Fužinama i Dubrovniku kao i aktualno sakupljanje potpisa za državni referendum koje je pokrenula inicijativa U ime obitelji ponovno su u javnom prostoru potaknuli diskusiju vezanu uz teorijske, društvene i zakonodavne probleme s kojima se institucija referenduma kao neposredna metoda političkog odlučivanja nosi, a na koje već dugi niz godina upućuju udruge civilnog društva te različite neformalne grupe i akteri.

Namjera je organizatora ovom tribinom iz različitih perspektiva analizirati problematiku referenduma na teorijskoj i zakonodavnoj razini, ponuditi moguća rješenja aktualnih problema vezanih uz provedbu referenduma te otvoriti prostor za buduću suradnju o ovom pitanju svim progresivnim organizacijama i inicijativama.

Uvodna izlaganja održat će Vanja Škorić (GONG), Nikola Škorić, Izvor Rukavina (grupa Direktna demokracija u školi) i Alen Sućeska, nakon čega će slijediti diskusija. Tribinu će moderirati Iva Ivšić (MAZ).

Gordana Stojaković predstavit će način na koji se Antifašistička fronta žena izborila i nosila s promjenama proizvodnih odnosa koji nastaju uspostavom kapitalističkog načina proizvodnje i izlaskom žene na tržište rada i kroz primjere iz svakodnevnog života prvog poslijeratnog perioda u Vojvodini, usporediti kolektivizaciju reproduktivnog rada ili “ekonomiju njege i brige” do 1950. godine te promjene koje su uslijedile uspostavljanjem samoupravnog sistema.

Domagoj Mihaljević će komparativnom analizom zakonitosti pripadajućih ekonomskih sustava pojasniti što socijalizam, a što kapitalizam znače za ekonomski položaj žena i obiteljski život.

Vedrana Bibić uvest će u raspravu pitanje nadnica za kućanski rad te proizvodni, društveni i povijesni kontekst talijanskih olovnih godina u kojem se kroz “za” i kroz “protiv” kućanskog rada teorijski formulirao zahtjev s ciljem uspostavljanja borbe za nadnicu kao puta prema oslobođenju od dvostruke, a potom i eksploatacije uopće.

Katarina Perković govorit će o iskustvima ženskog sindikalnog organiziranja i položaju žena u radnim kolektivima kao i opasnosti novih fleksigurnih radnih odnosa u Hrvatskoj danas.

Karolina Leaković govorit će s aspekta socijaldemokracije i uopće suvremenog stanja socijalnih prava žena kroz konkretan okvir Zakona o dadiljama.

Namjera je ove tribine nastaviti razgovor otvoren osmomartovskom tribinom u organizaciji BRIDA i Centra za ženske studije te uspostaviti redovitu razmjenu znanja o tome kako proizvodni odnosi utječu na položaj žena i kako je nužno u raspravu o feminizmu uvesti i raspravu o klasnoj borbi i obratno.