Početkom ožujka, prostor GMK kroz program Otvorenog studija pretvoren je u atelje pod vodstvom novomedijskog umjetnika Željka Beljana. U središtu njegovog umjetničkog istraživanja tijekom ovog perioda nalazi se igra, shvaćena kao prostor gdje slobodna kreativna sinergija sudionika dolazi do izražaja.

“Beljan pristupa igri s otvorenošću, istražujući njezinu ulogu i moć u procesu stvaranja. Nastavlja svoj Projekt Arkade, koji je djelomično bio predstavljen u MSU prošle godine, razvijajući elemente igara kao što su varijacije na mini stolni nogomet i pripreme za novomedijsku verziju mini golfa. Koristeći tradicionalne kiparske tehnike i vještine ručnog rada, Beljan umjetnost stavlja u kontekst popularnih igara, čime osnažuje značaj kulture svakodnevnice u suvremenoj umjetnosti”, stoji u popratnom tekstu.

Beljanova rezidencija u sklopu programa Otvorenog studija traje do 31. ožujka.

Više informacija o događaju možete pronaći ovdje.

Iz najave: “Izložba otvara vrata kompleksnoj temi romantičnih odnosa protkanih očekivanjima, nadanjima, konfliktima, razočaranjima, strahom i prekidom. Progovarajući iz vlastite perspektive umjetnica Marlen Ban smješta u fokus ženski odgovor na povrede u romantičnim odnosima – emocionalne, psihološke, fizičke.

Rad nastaje izvezivanjem teksta o prekidu traumatične veze umjetnice, a izborom veza kao tradicionalnog medija koji se kulturološki povezuje uz ženski ručni rad i druženje intuitivno se potiče empatična komunikacija. Uključivanjem žena u proces izrade umjetničkog rada umjetnica stvara sigurno mjesto dijeljenja i dijaloga. Razmjenom suradnice postaju koautorice čije, riječima Sare Ahmed: ‘pripovijedanje priče o boli i povredi nije nužno terapeutskog učinka’ već postaje svjedočenje koje zahtijeva aktivno slušanje. Neposrednim izlaganjem sebe umjetnica štiti potencijalno prisutnu potrebu za anonimnosti suradnica uzimajući u obzir slojevitost priča i kontekst koji jedan rad ne bi mogao obuhvatiti.”

Koautorice: Marta Agičić, Vesna Bosanac, Marta Bosnić, Nora Čulić Matošić, Κaja Dujmić, Ana Janjatović Zorica, Marija Katalinić, Ivana Korpar, Klara Kranjčec, Tea Matanović, Silva Milostić, Karmen Nivić, Petra Pavetić Kranjčec, Μaja Pavlinić, Sara Pavleković Preis, Κatarina Perić, Marija Poljak, Marika Puškarić, Rada Iva Sibila, Nikolina Sever, Antonela Solinečki, Klaudija Solinečki, Sara Šarić, Sarah Kim Šuran, Ema Tomić, Ana Vivoda, Matea Vukić.

Marlen Ban (1999.) studentica je Novih medija, Odsjeka za animirani film i nove medije, Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu te studija Javne uprave Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Kroz umjetničku praksu proučava društvene i osobne odnose te vlastita stanja i strahove. Sudjelovala je na kolektivnim i samostalnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu.

Više informacija o izložbi pronađite ovdje.

U radu Extra time umjetnik povezuje svoju umjetničku praksu ručnog rada i ljubav prema nogometu. Baš kao i ručni rad, koji se mahom doživljava kao hobistička praksa, i amaterski (i niželigaški) nogomet „inferiorniji“ je od nogometa prisutnog u medijima. Nogometna igra s ulice i gerilski tereni, gdje je nogomet bio i ostao igra, daleko su od glamura i multimilijarderske industrije – glavnih asocijacija na profesionalni nogomet. Još kada je umjetnik kao „talentirani dječak“ počeo trenirati, iskorak u profesionalizam nije ga zanimao, no ljubav prema nogometu (i igri u širem smislu) zadržala se do danas, kada redovito posjećuje trećeligaške terene, gdje igraju entuzijasti koji preko tjedna rade svakodnevne poslove, a vikendom obuvaju kopačke i 90 minuta uživaju u igri. Upravo tu poveznicu između ručnog rada kao „inferiornijeg“ oblika umjetničkog izričaja i niželigaškog nogometa kao „inferiornijeg“ oblika igre od profesionalnog istražuje u ovom radu. Uz to, ručni je rad itekako prisutan u kontekstu nogometa (šalovi, zastavice, grbovi) te na određeni način omekšava mačizam nogometne igre. Rad Extra time također se nadovezuje na ono nešto „dodatno“ što okružuje profesionalni nogomet, a na određeni način zaobilazi amaterski – opet zbog financijske strukture, a to su memorabilije, kolekcionarski predmeti i ostali popratni materijal koji prati svaku ligu, svako svjetsko i europsko prvenstvo i ostala natjecanja. To su, primjerice, sličice koje smo u djetinjstvu sakupljali da bismo svake četiri godine popunili novi album, igrajući pritom razne igre kako bismo izmjenili „dupliće“ i osvojili sličice koje nam nedostaju. U sklopu ove prostorne instalacije, u kojoj kroz različite tehnike dekonstruiram motive iz nogometnog univerzuma, umjetnik izrađuje i svoje verzije sličica te će se zajedno s posjetiteljima upustiti u razne igre prijateljskog karaktera, iskušati vještine „tapkanja“ i drugih igara te evocirati trenutke napetosti koje su nam te igre donosile. Imaginarni amaterski klub „Extra time“, ukrašen memorabilijama tipičnim za klupske prostorije svakog velikog kluba, ovom će prilikom dobiti svoje mjesto u „klupskim“ prostorijama HDLU-a.

Željko Beljan (1984., Vukovar) diplomirao je na Odsjeku za animirani film i nove medije Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 2021. U svojoj se umjetničkoj praksi fokusira na fenomen ručnog rada i njegovu poziciju u suvremenim umjetničkim praksama, istražujući tekstil i rukotvorne tehnike kao umjetnički medij. Pritom istražuje odnos između ručnog rada i amaterskog, hobističkog bavljenja sportom, stavljajući pritom naglasak na participativnost i uključenost publike u realizaciju radova. Finalist je nagrade Radoslav Putar za 2023. godinu i alumnus WHW akademije u generaciji 2022. Od 2011. sudjelovao je u znatnom broju skupnih izložbi u Hrvatskoj i regiji, a dosad je ostvario i niz samostalnih: Projekt Arkade (MSU, Zagreb, 2023.); Neriješeno (Galerija Šira, Zagreb, 2022.); Gost (Prostor, Split, 2022.; Tratinska 64 – CIMO, Zagreb, 2021.); Tri kornera penal (Nogometni teren OŠ Marijan – Culture hub Croatia, Split, 2022.; Atelijeri Žitnjak, Zagreb, 2022.); Truth is a Forgotten Memory (usuradnji s Rebeccom Merlić, Etnografski muzej, Zagreb, 2022.); Benjamin Beljan: Željko (Garaža Kamba, Zagreb, 2022.); Benjamin (Galerija CEKAO, Zagreb, 2022.); Mit, vez i Vuteks (NMG@Praktika, Split, 2020.; Galerija Karas, Zagreb, 2020.); Cartoon Core (Galerija Siva, Zagreb, 2018.; Inquiry Inc., Osijek, 2016.).

Iz teksta najave: “U trećoj godini održavanja projekta Mogućnosti MSU predstavlja Projekt Arkade Željka Beljana. Projekt je pokrenula kustosica MSU-a Leila Topić u suradnji sa zagrebačkom Akademijom likovnih umjetnosti, kako bi se ojačala razmjena znanja i nastanak novih odnosa između kustosa, umjetnika i publike te mladim umjetnicima olakšao ostanak u profesionalnom polju. Članovi su ovogodišnje radne grupe Ivan Slipčević, Mirjana Vodopija i Vlasta Žanić s Akademije likovnih umjetnosti te kustosica MSU-a i autorica koncepta Leila Topić.

U svojoj se umjetničkoj praksi posljednjih nekoliko godina Željko Beljan fokusira gotovo isključivo na ručni rad i njegovu poziciju u suvremenim umjetničkim praksama, istražujući tehnike rukotvorina (engl. craft) kao umjetnički medij. Tradicionalne tehnike ručnog rada u njegovoj su obitelji ukorijenjene generacijama te su od ranih dana prisutne u njegovu životu, ali tek je kroz istraživanje suvremenog crafta shvatio njegovu snagu i zanimljivu poziciju na razmeđi između svakodnevnih funkcionalnih predmeta i umjetničkih predmeta. Projekt Arkade nastao je kao posljedica interesa za širi spektar materijala u kontekstu prakse posvećene ručnom radu – uz rad s tekstilom, pri kreiranju stolnih igara ručno obrađuje drvo, pri čemu istražuje odnos između ručnog rada i amaterskog, hobističkog bavljenja sportom (i igre općenito), stavljajući pritom naglasak na participativnost i uključenost publike u realizaciju radova.

Kao umjetnik fokusiran je na proces, a radovi mu nisu unaprijed u potpunosti planirani. Osim tehnike, sve je improvizirano, a improvizacija mu omogućuje da kroz proces nastanka rada istražuje razna područja koja ga trenutačno zanimaju, tako da se nova saznanja iz tih istraživanja isprepliću u samom radu. To uvijek rezultira svježim pogledom na rad, kako za umjetnika tako i za gledatelja.

Igra je jedinstven fenomen u području ljudskih aktivnosti u kojoj je čovjek najbliži svojoj prirodi. Homo sapiens je homo faber, ali povremeno i homo ludens (čovjek koji se igra, zaigran čovjek). Homo ludens naslov je kapitalnog djela nizozemskog povjesničara umjetnosti Johana Huizinge. Prema njemu, cjelokupna ljudska kultura i sve vrste umjetnosti izrasle su iz igre i kao igra. Karakterizira je slobodno djelovanje i prihvaćanje pravila. Kolektivne igre potiču društvene veze i interakcije među ljudima, kao i sadržajno provođenje slobodnog vremena, što je dio poslanja suvremenih muzeja.

Željko Beljan (1984., Vukovar) diplomirao je na Odsjeku za animirani film i nove medije Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 2021. Zanimaju ga craft, narodna umjetnost, autsajderska umjetnost, tradicionalne tehnike ručnog rada i položaj i percepcija ručnog rada u suvremenoj umjetnosti. Finalist je nagrade Radoslav Putar za 2023. godinu i alumnus WHW akademije u generaciji 2022. Izlagao je na više samostalnih i grupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu.”

Izložba Željka Beljana u zagrebačkoj galeriji CEKAO na Pučkom otvorenom učilištu njegov je diplomski rad koji, dok se bavi osobnom pričom, postavom teži podsjećati na postave etnografskih muzeja. Izložbu čini izvezena cerada, objekti u tehnici makramea i tapiserije, kao posrednici Beljanovog subjektivnog narativa.

Izložbom koju je moguće posjetiti do 25. travnja proveo nas je sam umjetnik. Emisiju je snimila i montirala Martina Kontošić.

Kulturpunkt.hr u sklopu rubrike Podcast predstavlja audiovodiče kroz izložbe suvremene umjetnosti u organizaciji aktera koji djeluju na nezavisnoj kulturnoj sceni.