Konferenciju organiziraju i provode Umjetnička akademija u Splitu, Filozofski fakultet u Splitu, SEA-EU alijansa, Sveučilište u Splitu, Galerija umjetnina Split i Sveučilište Marie i Louis Pasteur iz Besançona (Francuska).

Tema ovogodišnje konferencije usmjerena je na rodnu problematiku kao jedan od ključnih fenomena suvremenog društva, istražujući kako se identiteti oblikuju, propituju i reinterpretiraju kroz različite discipline i društvene prakse. Konferencija nastoji osvijetliti složenost roda kao društvenog, kulturnog, biološkog i simboličkog fenomena, analizirajući njegovo značenje u kontekstu svakodnevnog života, povijesti, znanosti, umjetnosti i medija.

Više detalja o uvjetima prijave i natječaju možete pronaći ovdje.

Sažeci prezentacija se šalju na e-mail genderlandscapes@gmail.com, do 15. travnja.

Diskusija će se održati u petak, 18. svibnja u 17.30 sati na kojoj će sudjelovati: Sanja Iveković, Bettina Knaup, Sunčica Ostoić (KONTEJNER), Iva Kovač & Elvis Krstulović, Jelena Petrović, Sandra Sterle i Ivana Bago kao moderatorica. Izložba arhiva re.actfeminism#2 otvorena je u Galeriji Miroslav Kraljević do 26. svibnja. 

Re.act.feminism #2_arhiv performansa je rastući, privremeni i zivući arhiv performansa koji se od 2011. do 2013. godine predstavlja u različitim gradovima Evrope, a uključuje feminističke, rodno-kritičke i queer performativne radove umjetnica i umjetničkih kolektiva od 1960-ih godina do danas, prezentirane kroz fotografsku, tekstualnu i video dokumentaciju. U suradnji s lokalnim partnerima i suradnicima, arhiv se stalno nadopunjuje novim radovima, te animira kroz izlozbene, edukacijske i diskurzivne programe. 

Trenutni sadrzaj arhiva dostupan je ovdje, a nakon prezentacije u Zagrebu bit će obogaćen novim radovima s fokusom na umjetnice/ke iz regije.

U uvodnim riječima organizatorica Rade Borić i Sandre Prlende iz Centra za ženske studije, moglo se čuti kako motiv za ovakvo okupljanje različitih aktera kulturnih politika jest aktualizacija rodne perspektive te pokušaj pronalaženja modela rodno osviještenog partnerstva javnih institucija i civilnog društva. 

Prvi izlagački blok otvorila je dr. Mirjana Adamović iz Instituta za društvena istraživanja, sažetkom svoje studije o viđenju kulturnih politika iz perspektive ženske kulturne elite. Istražujući zapažanja kulturnih menadžerica na trenutne procese upravljanja kulturom u Hrvatskoj, Adamović je došla do zaključka kako žene na upravljačkim pozicijama u kulturi nepovoljno gledaju na aktualnu kulturnu politiku. Njihovi odgovori ukazuju na postojanje simboličke i ekonomske povezanosti društvenog položaja žene i kulture, gdje su obje podvrgnute vanjskim ograničenjima upravljačke moći i nižem ugledu u društvu. Istraživanje pruža sociološku potvrdu tezi o postojanju rodne perspektive u kulturnim politikama te, nadalje, ukazuje da su ovog problema žene itekako svjesne. 

Na Mirjanu Adamović nadovezao se Milan Živković, predsjednik Savjeta za kulturu i medije SDP-a, izlaganjem Rod, kultura i politika u konceptu kulturno održivog razvitka. Živković se, iznijevši nekoliko definicija kulture, politike i njihovog suodnosa, zaustavio na razmišljanju Vjerana Katunarića i njegovog koncepta kulturno održivog razvoja te ponudio smjernice za čitanje muških i ženskih dimenzija ekonomije kulture. Za Živkovića je pitanje financiranja u kulturi osnovni problem i mjesto na kojem se ogoljuje rodna logika, što su i same ispitanice primijetile u ranije predstavljenom istraživanju. Prema njegovim riječima dosadašnja praksa kulturnih politika (ili onog što bi kulturnu politiku trebalo predstavljati) pokazuje da se u kulturi sustavno potiče sve što ima muške vrijednosti, ponajprije uspješnost na tržištu i pragmatičnost sadržaja. Živković također vidi (rodno) spornim tendenciju izolacije kulture na umjetnost i estetsko, ograničavajući fluktuaciju kulture drugim poljima, poglavito obrazovanjem. U tom smislu, kao najjasniju preporuku održivosti kulture kao sustava, pa potom i njeno “uspješno” osvještavanje, Živković je označio školovanje “konzumenata” i osiguravanje uvjeta u kojima bi se kultura “trošila”, dakako nevezano za tržišnu isplativost.

Andrea Zlatar je u svom izlaganju konkretizirala rodni aspekt u kulturi na primjeru analize medijskih reprezentacija žena-spisateljica i žena-upraviteljica u kulturi. Prema Zlatar, one ukazuju na vrlo simptomatičnu homogenizaciju znaka žene. U iznesenim primjerima tobože afirmativne reprezentacije ženskog u domeni kulturnog rada, prepoznaje se vrlo sporno simboličko oplošnjavanje. Na primjerima ženskog rada u kulturi dade se iščitati potiskivanje subjektivnosti i emancipacije u korist “javnog dobra”. U tom smislu, potrebno je osvijestiti heterogenost, kako žena tako i kulture, te partikularno pristupiti potrebama, kako ženski i kulturni identiteti ne bi pali u podređeni položaj. Nadalje, nadovezujući se na prethodnog izlagača, Zlatar je istaknula obrazovanje kao područje u kojem kultura mora zauzeti obuhvatniju ulogu i razotkriti pluralnost problema. Kao mogući model Andrea Zlatar smatra prakse civilnog sektora koji na inventivan i efektan način promišljaju kulturu, rod i političko. 

Na posljedice samooznačavanja umjetnice kao feministice kao i na zazor feminizma od strane samih akterica u kulturi, ukazala je Nataša Petrinjak. U izlaganju o potencijalima diskurzivnog uključivanja žena u kulturnu politiku, novinarka je naglasila da u kulturi također postoje radnici i radnice koji ne mogu živjeti od svog rada, jer su se eksplicitno odredili kao angažirani.

Drugi dio okruglog stola nije se ticao isključivo problematike roda u kulturi, no ipak je jasno ocrtao teze ranijih govornika. U svojim izlaganjima, Veljko Mihalić iz Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport te Katarina Pavić iz Mreže Clubture, pokazali su barem dvije paradigme kulturnih politika, pa tako i njihovu simboličku i praktičnu rodnu dimenziju. Od Mihalića smo, između ostalog, mogli dobiti uvid u procese vrednovanja kulturnih programa, u opravdanosti investiranja u izvjesne kulturne programe, profesionalizaciju i tržišnu politiku kulture, dok je Pavić, predstavivši djelovanje Mreže Clubture, pokazala alternativni diskurs (Mihalićevoj) viziji kulturne politike. Upravo ono što se u prijašnjim izlaganjima obilježilo kao žensko kulture, a to su ponajprije neprofitabilnost, zagovaranje, suradnja i prekarnost, pokazalo se kao modus operandi nezavisne scene okupljene u Mreži Clubture. Ohrabrujući obrat u promatranju pitanja roda (ili ženskog) u kulturi, a koji je proizvelo upravo izlaganje Katarine Pavić, svakako je primjer Clubturea, kojeg unatoč posve oprečnoj logici od one institucionalne, odlikuje inspirativna inventivnost, aktualnost i progresivnost na području umjetničke produkcije, društvene angažiranosti i rodne osviještenosti. 

Okrugli stol zaključila je jedna od organizatorica, Sandra Prlenda, koja je istaknula dva smjera koji bi u budućim modelima kulturnih politika mogli rezultirati rodnom ravnopravnošću. To su ponajprije prepoznavanje problematike i njene pluralnosti te aktivnije uključivanje očito rodno osvještenijih alternativnih kultura kulturnih politika. 

P. N. / Foto: Dawn Woolley, The Substitute (Holiday)

Okrugli stol naslova Gdje je rod u kulturnim politikama? bit će održan u ponedjeljak, 28. studenog od 10 do 14 sati u Europskom domu.

Ideja ovog okruglog stola, koji u skopu Dana Marije Jurić Zagorke organizira Centar za ženske studije, jest otvoriti raspravu oko nužnosti unošenja rodne perspektive u kulturne politike. Namjera organizatorica jest kraćim izlaganjima stručnjaka i stručnjakinja, kao i zajedničkim razgovorom, mapirati i artikulirati emancipacijski potencijal kulturnih politika, propitati strategije partnerstva javnih institucija i civilnog društva te iz specifične pozicije nevladine organizacije smještene u muzejski prostor, razmotriti postojeće organizacijske modele i prakse u kulturi. Za razliku od javnih politika usmjerenih promicanju i zaštiti ljudskih prava, javne politike posvećene kulturi rijetko sadrže elemente iz kojih je vidljivo da su njihovi donositelji svjesni potrebe unošenja rodne perspektive. Iako se u javnom diskursu o diskriminaciji i rodnoj neravnopravnosti često ponavlja potreba za većom edukacijom i za mijenjanjem kulturnih obrazaca i ponašanja koji dovode do diskriminatornih praksi, uloga kulture u prijenosu ili promjeni vrijednosti i odnosa dominacije ne propituje se dovoljno.

Cilj ove manifestacije je pojačati vidljivost ženskog stvaralaštva i djelovanja u društvu izmještajući ga iz postojećih šablona i načina prezentiranja kako bi se stvorio kontekst javnog prostora koji je siguran za promišljanje pitanja roda i izmaknut iz sustava binarnih opozicija.

Jubilarno peto izdanje festivala održavat će se od 3. do 8. studenog u kinu Grič, Dokukinu Croatia i Studiju Smijeha te će u najvećoj mjeri biti posvećeno filmu. U sklopu programa će biti prikazano 30-ak igranih, dokumentarnih i animiranih dugometražnih i kratkometražnih filmova koji različitim pristupima dekonstruiraju pitanja roda. Ove se godine posebno ističu nagrađivani dokumentarni dugometražni filmovi koji se bave eksplicitnim seksualnim i rodnim pitanjima poput  aseksualnosti, interseksualnosti, rodnog terorizma i orgazma.

Tema teorijskog dijela ovogodišnjeg Vox Feminae festivala su ženski likovi u domaćim filmovima, a bit će obrađena kroz video prezentacije, diskusiju i analitičke tekstove filmskih teoretičara Mime Simić i Lukše Benića, te radionice za srednjoškolce/ke i studente/ice koje će u sklopu festivala održati voditeljice sarajevskog festivala ženskog stvaralaštva PitchWise.

Završna večer festivala održat će se u comedy clubu Studio Smijeha gdje će se uz stand-up nastupe najpoznatijih hrvatskih komičarki odigrati i nagradni pub-kviz kojim se želi potaknuti sve uspješne i neuspješne ljubitelje/ice kvizova da se okušaju na tom terenu i pokažu koliko zaista znaju o ženama i ženskoj povijesti.

U sklopu festivala najavljene su kreativne radionice, natječaji i kvizovi. Vox Feminae festival ugošćuje putujuću feminističku radionicu Fondacije CURE iz Sarajeva  koja će biti održana u subotu, 5. studenog u prostorijama Zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade Pogon.

Otvoren je i nagradni art natječaj na temu Ženski likovi u filmu. Vox Feminae tim odabrat će 15 najoriginalnijih radova koje će predstaviti, a najbolji će biti proglašen završne večeri festivala. Stand up radionica komičarke Marine Orsag najavljen je za subotu, 5. listopada u Studiju Smijeha. Tu je i kreativni afterwork sajam / buvljak koji će biti držan u  ponedjeljak, 7. listopada također u  Studiju Smijeha.

Iako su rodne uloge fluidne i promjenjive, društvo ne tolerira nadilaženje nametnutih rodnih uloga. Rodni i spolni identitet i izražavanje istih osnova su diskriminacije (u obitelji, društvu, na radnom mjestu, itd.), psihičkog i fizičkog nasilja te predrasuda i stereotipa. Odnos društva prema transrodnim i transeksualnim osobama, kao i tišina kojom je popraćen, uzrokuje da su ove osobe prisiljene živjeti na margini te nisu u mogućnosti uživati potpun i slobodan život.

Cilj ovog predavanja je upoznati i približiti javnost s kojim se problemima u svakodnevnom životu susreću transeksualne osobe, kakav put prolaze od saznanja da je njihov rodni i spolni identitet različit od njihovog fizičkog tijela pa do same operacije prilagodbe spola.

Predavanje će voditi Kristian Ranđelović, dugogodišnji aktivist organizacije Gayten iz Beograda, koji već 13 godina vodi grupe samopomoći za trans osobe. Posjetitelji će imati priliku poslušati i iskustvo jedne majke transeksualnog djeteta. Radi zaštite privatnosti majke transeksualnog djeteta, medijima nije dozvoljen ulaz na drugi dio predavanja.