Na adresi Dolac 1 MMSU djeluje još kao Galerija likovnih umjetnosti od 1956. godine. Nekoliko godina kasnije mijenja ime u Moderna galerija, a 1999. godine počinje djelovati kao Muzej moderne i suvremene umjetnosti. Zbog nedostatka prostora, javlja se potreba za boljim, adekvatnijim rješenjem, a potraga za novim prostorom pretvorila se u naizgled beskrajnu trakavicu. Prvotno je muzeju bila namijenjena T-građevina spomenutog kompleksa, za čiju prenamjenu je Grad Rijeka raspisao natječaj 2001. godine. Kasnije je taj projekt odbačen, a donesena je odluka da se osim MMSU-a, u kompleks presele i Gradska knjižnica i Muzej grada Rijeke, institucije koje su također prerasle svoje trenutne prostore. U takvoj kombinaciji MMSU je dodijeljen prostor H-zgrade, a proces prilagodbe muzejskim potrebama počeo je iznova.

Zaštićeni industrijski kompleks u samom centru Rijeke prvotno je izgrađen kao rafinerija šećera, no polovicom 19. stoljeća u infrastrukturi propale rafinerije počinje proizvodnja duhana, te se kompleks proširuje historicističkom trokatnicom, takozvanim T-objektom. Paviljoni su međusobno bili spojeni aneksom pa su pritom tvorili tlocrtni oblik slova H, odakle dolazi naziv glavnog objekta. Tvornica prestaje s radom tijekom Drugoga svjetskog rata, a od 1945. do 1995. godine, u kompleksu djeluje Tvornica motora i traktora Rikard Benčić. Poratna tvornica ime je dobila po mladom riječkom ilegalcu koji je ustrijeljen kod Roča u Istri 1944 godine. Njegova bista koja se nalazila u dvorištu kompleksa, ukradena je i vjerojatno pretopljena, no ravnatelj muzeja, Slaven Tolj najavio je kako bi se u suradnji sa studentima Akademije primijenjenih umjetnosti mogao napraviti novi portret mladog antifašista.

Rekonstrukcija H-zgrade za potrebe muzeja dio je projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, a osim preseljenja MMSU-a, uskoro bi trebalo početi uređenje preostalih zgrada u koje bi najkasnije 2020. godine trebali useliti i Muzej grada Rijeke, središnji odjel Gradske knjižnice te Dječja kuća. S budućom Dječjom kućom muzej je povezan željeznim mostom, a u njoj će se odvijati različite edukativne aktivnosti namijenjene najmlađoj publici.

Muzej se useljava u prostor prema projektu arhitekta Dinka Peračića u minimalnom održivom stanju u kojem može započeti s radom, no postavljene su arhitektonske smjernice po kojima će se institucija razvijati u fazama, prema raspoloživim financijama i prema vlastitim potrebama. Tako će u prvoj fazi muzej zauzimati samo dio prizemlja i prvog kata jednog krila H-zgrade, u drugoj bi trebao koristiti cijeli taj prostor, a u sljedećim bi se fazama trebao proširiti i na gornje dvije etaže. Arhitektura je ponudila osnovu po kojoj će se svaka nova intervencija kojom se unapređuje prostor uklopiti u buduću cjelinu, a program i prostor zajedno će se organski razvijati.

Obnova H-zgrade kompleksa Rikard Benčić predstavljena je, s rekonstrukcijom bivše tvornice Jedinstvo u Zagrebu i Doma mladih u Splitu, na prošlom Bijenalu arhitekture u Veneciji, čija je tema bila Izvješća s bojišnice. Autorski tim koji su osim Dinka Peračića činili i Miranda Veljačić, Emina Višnić i Slaven Tolj, predstavio je rad naslovljen To trebamo – to radimo, a aktualizirao je sadržajnu rekonstrukciju triju građevina koje bi trebale postati mjestom dinamičnih i intenzivnih društvenih interakcija. Metode i sredstava koji su razvijeni i korišteni na nezavisnoj kulturnoj sceni sada se koriste za jednu javnu instituciju. Time je napušteni prostor dobio novi život i uporabnu vrijednost, umjesto da ostaje u trajnom stanju čekanja. Istovremeno, muzej je izašao iz hibernacije i postao institucija u razvoju, u izgradnji i transformaciji.

Prema najavi, program muzeja istovremeno će se razvijati u više smjerova i pokrivati više razina djelovanja, a neposredna uključenost i razvijanje participativnih projekata s korisnicima programa osnovna je smjernica rada i načelo djelovanja muzeja. Programom se, između ostalog, želi razbiti predrasude i nelagodu u percepciji suvremene umjetnosti, poticati umjetnička produkcija kao i kritičke diskurse o umjetnosti, kulturi, društvu i politici te otvoriti javni prostor za diskusiju, reakciju, poticanje razvoja i aktivno bavljenje suvremenom kulturom i umjetnošću.

Preseljenje će obilježiti otvorenje izložbe Tomislava Gotovca, Anticipator kriza – Kuda idemo ne pitajte, 22. rujna.

Od 2010. godine, Zoom festival je izraz težnji udruge Drugo more da u Rijeci stvori festival koji će se biti specifičan u odnosu na slične manifestacije u okolini, a koji će s druge strane zadovoljiti potrebe lokalne publike za raznovrsnim i kvalitetnim umjetničkim programom. U fokusu festivala nalaze se oni umjetnički radovi koje je teško svrstati u umjetnička područja, koji bez problema kombiniraju različite tehnike, metode i izričaje, dakle oni koje nazivamo intermedijalnim.

Ovogodišnji će Zoom festival u razdoblju od petka do nedjelje (25. – 27. rujan) ugostiti dvije umjetničke platforme – Smeće: aparat (Dirt: An Apparatus / Dreck: Ein Apparat, Njemačka) i Instutucije treba graditi (Zagreb). Iako je za mjesto održavanja festivala planirana nekadašnja riječka tvornica papira Hartera, nedavni slučaj urušavanja stropa prilikom pripreme istoimenog glazbenog festivala primorao je organizatore da iz sigurnosnih razloga premjeste događaj u drugi prostor – tvornički kompleks “Rikard Benčić”.

Prvi dan festivala rezerviran je za platformu Smeće: aparat, putujući izvedbeni projekt njemačke dramaturginje i kustosice Stefanie Wenner. Polazeći od postavke da su prljavština i smeće sastavni dijelovi naše svakodnevice, a time i neizostavni nusprodukt svake vrste umjetničkog angažmana, Wenner se u potrazi za tzv. materijalističkim teatrom koristi idejom aparata – shvaćenog kao mjesta proizvodnje intra-aktivnih situacija između ljudskih i neljudskih aktera – u pokušaju iskušavanja novih narativa i reevaluacije prljavštine kao upotrebljive materije.

Na cjelovečernjem izvedbenom programu naziva Smeće: šou, u petak, 25. rujna od 19 sati, svoje će radove predstaviti umjetnici koje je Wenner okupila u Berlinu prilikom prve faze razvoja platforme Smeće: aparat. Mreža njemačkih umjetnika cobratheater.cobra riječku će publiku pozvati da slijedi tragove prljavštine u audio-šetnji Sound of [fæktəri], posebno pripremljenoj za ovogodišnji Zoom festival. Bettina Vismann, berlinska arhitektica, umjetnica i znanstvenica, ponudit će zainteresiranima uslugu čitanja sudbine iz Špila prašine (Deck of Dusts), dok će međunarodno priznata koreografkinja i izvedbena umjetnica Simone Aughterlony te audiovizualni umjetnik Michael Günzburger iz Züricha zajedno predstaviti Izviruće tragove (Emergent Vestiges), performans koji istražuje dodir i tragove tijela u prostoru, te njihov otisak na papiru. Thorsten Eibeler, koji je u Berlinu u okviru platforme izgradio Sobu Smeća, kao glavni kuhar će od ostataka hrane pripremiti DIRT Menue za umjetnike i goste. Publici će biti predstavljen i video uradak Foxes berlinske umjetnice Liz Rosenfeld, također osmišljen tijekom šest tjedana platforme Smeće u Berlinu, te fragmenti video dokumentacije Smeća koju je kamerom zabilježila Imogen Heath.

Drugi će dan festivala biti obilježen 24-satnim programom platforme Institucije treba graditi izvedbenog kolektiva BADco. iz Zagreba. Platforma je hibrid žive izvedbe, filmskog seta i privremenog nastanjivanja prostora napuštenih tvornica ili nedovršenih javnih zgrada koji okuplja umjetnike, aktiviste i zagovarače novih institucionalnih kulturnih modela, potencijalne korisnike, filmske statiste i gledatelje tijekom jednodnevnog strukturiranog događaja u formi 8 sati rada, 8 sati obrazovanja i 8 sati spavanja – 24-satno kampiranje s javnim izvedbama, predavanjima, diskusijama i snimanjem filma. Projekt je započet proljetos u Bergenu (Norveška), a u riječkom će izdanju BADco. zajedno s lokalnim umjetnicima, aktivistima, filmskim statistima i gledateljima kroz inscenacije, predavanja i razgovore, pokušati otvoriti niz aktualnih problema koji na razičite načine uvezuju umjetničku proizvodnju, rad, gledanje i vrijeme za odmor. Prostor izvedbe će kontinuirano mijenjati svrhu: iz filmskog seta u izvedbeni pa u prostor za razgovor, kulturni centar, kamp i spavaonicu, pri čemu je umjetnički okvir za ovaj jednodnevni projekt kazališna i koreografska rekonstrukcija koja se vraća na mjesto prvog filma ikad snimljenog, Workers Leaving The Lumiere Factory in Lyon, braće Lumière.

Program će započeti u 10 sati ujutro dolaskom umjetnika u nekadašnju tvornicu Rikard Benčić, gdje će postavljati scenu, razvrstavati scenografiju i namještati filmsku i kazališnu rasvjetu. Nakon kino-projekcije i probe, u podne će se snimati izlazak radnica iz tvornice, dok će poslije glazbenog predaha i ručka uslijediti mapiranje prostora i predstavljanje segmenta nastalog kombinacijom uporabe softvera MAX/MSP i zvučnih efekata. Poslijepodnevne projekcije kadrova različitih tipova radnih prostora bit će – unutar samog prostora tvornice – uživo popraćene glazbenim improvizacijama, nakon čega će uslijediti predavanje filozofa Nebojše Zelića i “Blackmarket” razmjena. Poslije večere i izvedbe Nataše Antulov u 20 sati, BADco. će u 21 sat izvesti predstavu 1 siromašan i jedna 0, dok će Slaven Tolj svoj performans održati u 23 sata. Prije odlaska na spavanje, od ponoći će privremeni stanovnici nekadašnjeg tvorničkog kompleksa, kao i njihovi gosti, imati priliku opustiti se uz plesne ritmove elektronske glazbe riječkih izvođača okupljenih u label Transponder records.

Ulaz je besplatan.

Umjetnica Nadija Mustapić i redatelj Marin Lukanović, članovi Filmaktiva, 2008. godine napravili su suradnički dokumentarac Rikard Benčić, na primjer, 35-minutni film o memoriji tzv. T-objekta bivše tvornice Rikard Benčić, zgrade u centru Rijeke namijenjene novom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti. To je priča o transformaciji i tranziciji ljudi, vremena, običaja, osjećaja i očekivanja, i primjer traumatičnog procesa deindustrijalizacije grada. Film najvećim dijelom govori o iskustvima radnica i radnika koji su proveli veći dio svog života radeći u toj tvornici, i o njihovim sjećanjima na herojsko doba progresa koje je završilo u vrtlogu rata, nacionalne netrpeljivosti i propasti radničkog pokreta. Film je nastao u produkciji Muzeja moderne i suvremene umjetnosti.

Perseverance & How to Develop It  / Upornost i kako je razviti, američke umjetnice Jenny Perlin, odnosi gledatelja na putovanje kroz opsesiju, nagon za uspjehom, radnu rutinu i štrajkove u Ford Motor Company. Film istražuje kako se rast industrije u 20. stoljeću uvelike pouzdao u trikove samopomoći kako bi u mlade radnike usadio želju za uspjehom. Nazvan je po istoimenoj knjizi, objavljenoj 1915. Završno poglavlje pod nazivom Practical Exercises, donosi pet zadataka koje treba svakodnevno vježbati. Iste probleme imamo i danas. Radoholičarstvo, raširena uporaba psiho-farmaceutskih lijekova, knjiga za samopomoć te nezasitna potraga za srećom, sve to ima svoje začetke u trikovima samopomoći, nastalim prije gotovo 100 godina.

Koristeći medije instalacije, performansa i fotografije, unutar specifičnog i nesvakidašnjeg izložbenog prostora, autor nas uvodi u svijet dualizma te posjetiteljima nudi novi doživljaj izložbe fotografija koji se uvelike razlikuje od onih klasičnih. Svojim postavom, izložba je podijeljena u dva dijela koji se vizualno i konceptualno razlikuju jedan od drugoga, a autor putem fotografske leće komparira prirodu i arhitekturu s ljudskim tijelom. Ono što im je zajedničko jesu oblici, ljudska intervencija, svojevrsna arhitektura tijela i prirode. Autorove fotografije govore o (ne)skladu prirode i tijela te nas potiču da otkrijemo ono što je već unaprijed upisano i sadržano u samoj fotografiji. Sadržaj ovih fotografija nas privlači i otkriva namjeru autora, a to je prikazati da postoje dvije ravnopravne kategorije kako stvarnosti, tako i imaginacije.

Nakon izložbe planirano je druženje unutar H-objekta kompleksa. Izložbu je moguće popratiti i u subotu, 9. svibnja, od 10 do 20 sati.

Ulaz je slobodan i uz donaciju.

Režiju filma potpisuje Althea Thauberger, uz asistenciju Nataše Antulov, Natali Bosić, Ivane Golub, Nataše Tepše i Zdravka Tovilovića. Film je nastao u koprodukciji Grada Rijeke i kanadske fundacije Musagetes.

MKC Split, MMSU Rijeka i Platforma 9,81 pozivaju na projekciju filma i razgovor s autoricom u četvrtak, 15. siječnja, u 19 sati u Beton kinu Doma mladih u Splitu. Film je namijenjen kako odraslima, tako i djeci i govori o tome kako djeca promišljaju korištenje i uređenje prostora. Ulaz je slobodan.

Većina dijaloga i pokreta u filmu nastala je improvizacijom samih izvođača. Riječima i pokretom djeca iznova promišljaju politiku, povijest i budućnost lokaliteta i odnos rada, umjetnosti i igre.

Režiju filma potpisuje Althea Thauberger, uz asistenciju Nataše Antulov, Natali Bosić, Ivane Golub, Nataše Tepše i Zdravka Tovilovića. Film je nastao u koprodukciji Grada Rijeke i kanadske fundacije Musagetes.

Projekcija filma bit će održana u srijedu, 14. siječnja, u kino dvorani Visia u Dubrovniku, s početkom u 19 sati.