Skrb, brižnost, njega i pomoć bliski su pojmovi. Oni uključuju uzajaman odnos pružanja i primanja i postoje na različitim razinama. Izraz “skrb” najvjerojatnije ćemo upotrijebiti kada govorimo o javnom i institucionalnom kontekstu zdravstvene ili socijalne skrbi. Pojmovima brižnost i njega sa skrbi je zajedničko to što se radi o postupcima i odnosima koji ne moraju biti recipročni. 

Preobrazbe skrbi uslijed raznih kriza koje proizvodi logika neoliberalizma glavni su fokus Piratske skrbi, projekta istraživačkog tima koji čine Valeria Graziano, Tomislav Medak i Marcell Mars. U temelju Piratske skrbi shvaćanje je skrbi kao praksi solidarnosti u širem smislu, a istraživački tim ispituje nove načine mobilizacije, odnosno taktike otpora kojima različite inicijative diljem svijeta odgovaraju na krizu skrbi. Mnoge od tih taktika, baš kao što odrednica “piratsko” u nazivu daje naslutiti, pronalazimo na samom rubu zakona ili pak u domeni potpune ilegalnosti. 

Podrobnije objašnjenje samog pojma piratska skrb, kao i konkretnih praksi koje u njega možemo ubrojiti ponudila je članica istraživačkog tima Valeria Graziano u tekstu na platformi Medium. U njemu autorica razmatra piratstvo kao etiku i strategiju pružanja skrbi, a promišlja ju na nekoliko razina. Na prvoj razini, Graziano piše o praksama koje su nastavak povijesnih piratskih taktika koje se odvijaju na moru. U tom smislu spominje rad aktivističkih grupa poput Women on Waves koje od 1999. godine morskim putevima pružaju pomoć ženama u ostvarivanju prava na pobačaj. Nadalje, spominje i rad inicijativa poput Sea Watch, koje usprkos antihumanim regulativama koje svako pomaganje migrantima promatraju kao zločin isplovljavaju na sredozemnu pučinu kako bi im pokušale osigurati skrb.

Međutim, piratstvo je danas u svakodnevnoj percepciji prije svega prisutno kao dio digitalne kulture, odnosno niz tehnoloških strategija koje slijede načela hakerske etike, a za Graziano upravo je ta odrednica ključna za koncepciju piratske skrbi. Slijedeći Stephena Levyija, autorica ističe kako se radi o načelima otvorenosti i slobodnog dijeljenja sadržaja, znanja i alata bez obzira na zakonsku regulativu i intelektualno vlasništvo kako ga definira logika kapitala. Na tom tragu, piratska skrb uključuje i inicijative koje se mobiliziraju po principima hakerske etike i dijeljenja znanja. Njima je zajednički specifičan, piratski pristup novim tehnologijama, kao i činjenica da tim pristupom pokušavaju odgovoriti na manjak ili ukloniti prepreke skrbi. Prije svega, njihovo djelovanje usmjereno je protiv zatvorenosti medicine, odnosno interesa krupnog kapitala u zdravstvu, pa ovdje ubrajamo sve pokušaje da se osigura dostupnost zdravstvene skrbi mimo manjkavog javnog sustava, a koji često uključuju DIY metode i stvaranje vlastite open-source tehnologije. Kao primjer ovakve manipulacije medicinskim alatima uslijed nedostatnog pristupa zdravlju, Graziano navodi španjolski kolektiv GynePunk koji DIY načinom stvara ginekološki pribor. Spomenimo u ovom smislu i kolektiv Power Makes us Sick koji također surađuje na projektu Piratska skrb, a čije članice djeluju u sferi prava na zdravstvo trans osoba.

Piratstvo, dakle, u odnosu na skrb sugerira tehnološki pristup i etičku poziciju, odnosno politički stav kakav se ne susteže od građanskog neposluha ili otpora regulacijama s ciljem brige za druge. Osim piratskog pristupa tehnologiji koji proizlazi iz različitih metoda mobilizacije i hakiranja postojećeg sustava, važnom provodnom linijom praksi piratske skrbi pokazuje se problem znanja, odnosno njegova zatvorenost u neoliberalizmu. Znanje je danas roba i pristupi su mu ograničeni, a praktičari i praktičarke piratske skrbi zbog marginaliziranosti, a često i ilegalnosti svojih taktika nerijetko ne mogu komunicirati svoje strategije. 

U tom smislu, prakse piratske skrbi uključile bi i rad na otvorenosti i dostupnosti znanja, pa je jedan od ciljeva projekta Piratska skrb razvoj dokumenta koji će postati javno dostupan silabus taktika piratske skrbi. Riječ “silabus” u kontekstu piratske skrbi možda zvuči pomalo neočekivano, jer silabusi su obično dokumenti koji nastaju u sklopu akademskog, krutog i institucionalnog područja. Međutim, ovakav izbor Marsa, Graziano i Medaka postaje jasniji ukoliko obratimo pažnju na njihov tekst Learning from #Syllabus. Naslovni hešteg odnosi se na online fenomen #Syllabusa, različitih popisa za čitanje koji više ili manje nastaju organski, kao reakcija “odozdo” na društvenu krizu. Među poznatijim primjerima svakako su #FergusonSyllabus koji je nastao kao odgovor na policijsku brutalnost i rasizam u SAD-u ili Silabus gejmanja i feminizma magazina The New Inquiry, inače reakcija na seksističku aferu #gamergate. Prema istraživačkom timu Piratske skrbi, ovakvi silabusi naslijeđe su društvenih pokreta, ali i novomedijski objekt. U svakom slučaju, oni nisu odraz akademske hijerarhije i jednosmjernog prijenosa znanja, stoga ih autori i autorica opisuju i kao način odučavanja.

Piratska skrb spaja slobodan pristup znanju, alatima i tehnologiji na brojnim razinama, promišljajući političnost tehnologije, znanja i potencijale njihove razmjene kao oblik skrbi. Program se odvija u sklopu programskog pravca Dopolavoro koji je dio projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, stoga se silabus dobrim dijelom stvara upravo u Rijeci. Za razliku od #Syllabusa, riječki silabus ne nastaje organski (na razvoju dokumenta radi niz aktivista/kinja, umjetnica i teoretičara/ki koji djeluju u različitim područjima), no zajednička im je posvećenost politici dijeljenja. Osim formacije silabusa koji će autori/ce javno lansirati u ožujku, projekt Piratska skrb uključuje i mjesečnu čitateljsku grupu. U grupi se, pomoću tekstova koji se bave piratskim taktikama, problematikom skrbi i solidarnosti, pristupa nekima od ključnih problema zatvorenosti današnjih sustava skrbi, a različite piratske taktike skrbi bit će i temom izložbe koju istraživački tim planira u lipnju. U svakom slučaju, riječ je o vrlo širokoj i obuhvatnoj koncepciji, stoga će biti zanimljivo vidjeti na koje će se načine Piratska skrb i njezin internacionalni tim praktičara i praktičarki “usidriti” u domaćem i riječkom kontekstu te koje će sve teme iz repertoara problematike skrbi i brižnosti otvoriti. 

Tekst je nastao u suradnji udruge Drugo more i Kurziva – Platforme za pitanja kulture, medija i društva u okviru programskog pravca Dopolavoro projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture.

Uz radionicu koja će se održati u Rijeci od 6. do 10. srpnja, Herbarij je prva aktivnost u sklopu trogodišnjeg koreografskog istraživačko-produkcijskog procesa Rad panike BADco.-a i suradnika.

“Ovaj Herbarij je”, stoji u najavnom tekstu, “neka druga vrsta zbirke koja umjesto biljki pod pritiskom održava pokrete i forme što se odvijaju u vremenu između dvije katastrofe, između dvije elementarne ili koje druge nepogode. Herbarij je proizašao iz znatiželje za ekologiju kao ‘znanost planetarnog održavanja kućanstva’ te za ideju viška u plesu kao otpada, pri čemu taj višak želi shvatiti kao izvor informacija i arhive procesa koji se recikliraju kroz ples. Herbarij upošljava pogled koji gleda oko sebe umjesto progresivistički prema naprijed; stavlja pažnju na ono što je već tu, ostaje sa štetom u kojoj se već nalazimo. Takav pogled radi rez u odnosu na ideju ekspanzije i progresa, i radije se interesira za horizontalne procese rada, pita se o načinima na koje se izjednačavaju s drugim elementima okoliša umjesto onih koji ljudsko tijelo stavljaju u hijerarhijski nadređenu poziciju. Tražili smo pokret izvan naših tijela, u obilju stvari gdje su naša tijela tek jedna od mnogih: među organizmima koji nastaju poslije katastrofe, biljem koje se suši i trune, lišajevima koji se talože i srastaju, i stablima koja ne mogu otići. Stoga koreografija aktivira principe manjka, nedostatka, neproduktivnosti i usporavanja u svojem odnosu prema ljudskim i drugim od ljudskih tijela. Herbarij evocira sklonište koje priznaje ideju sporog nasilja propitivajući režime vidljivosti što raskidaju odnos sa spektakularnim prikazima uništenja okoliša. Umjesto toga artikulira znatiželju za onom vrstom parazitizma koja afirmira nastanjivanje uništenog prostora i čeka. 

Herbarij se zanima za međuzavisnost različitih formi života i okoliša, zamišlja kako izgleda kada puž zaspi i sanja da je gljiva.”

Materijal je informiran radom autora poput Andréa Lepeckija, Roba Nixona, Donne Haraway, Anne Tsing, T. J. Demosa, Paola Virilija i Wernera Herzoga.

Kostimografkinja je Katarina Perić, dok je autor glazbe Adam Lončar. Za produkciju su zaslužne Romana Brajša kao izvršna produkcija i Ana Letunić ispred UO Mašina.

Projekt Herbarij je koprodukcija UO Mašina i BADco.-a, provodi se u okviru programskog pravca Dopolavoro projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture.

Riječ je o događanju koje okuplja znanstvenike i istraživače iz područja povijesti, kulturalnih studija, geografije i drugih interdisciplinarnih perspektiva, koji su fokusirani na dodirne točke, povijesne paralele i usporedbe između Irske i jugoistočne Europe.

Skup započinje u četvrtak, 26. travnja u 16 sati panelom o migraciji, jeziku i religiji. U 18:30 sati slijedi pozdravni govor Olive Hempenstall, irske veleposlanice u Hrvatskoj, i Irene Kregar Šegota, direktorice Sektora za razvoj i strateška partnerstva TD Rijeka 2020. Glavno predavanje Hubert Butler and the Balkans održat će Chris Agee, pjesnik i urednik časopisa Irish Pages, a raspravu će moderirati Vuk Perišić, pisac i novinar iz Rijeke, i Aidan O’Malley sa Sveučilišta u Rijeci.

Znanstveni skup je dio projekta Krajobrazi sjećanja koji istražuje i predstavlja razne teme vezane za kulturu sjećanja Rijeke i regije, čime doprinosi ciljevima programskog pravca Doba moći, sastavnog dijela projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture. Projekt Krajobrazi sjećanja provode Odsjek za kulturalne studije u Rijeci, Rijeka 2020 i drugi lokalni i inozemni partneri.

U petak, 27. travnja od 9 sati na Filozofskom fakultetu u Rijeci održavat će se paneli o okvirima etnonacionalnih sukoba i irsko-balkanskih povijesnih i kulturnih veza. Okrugli stol s početkom u 16 sati vodit će Vjeran Pavlaković sa Sveučilišta u Rijeci.

Znanstveni skup koordiniraju Rory Archer s University College London, Jelena Đureinović sa Sveučilišta u Giessenu i Vjeran Pavlaković sa Sveučilišta u Rijeci.