Zbor građana rijetko je korištena demokratska forma koja, iako definirana Statutom grada Zagreba, desetljećima tavori na papiru sve dok se nakon lokalnih izbora 2017. nije počela sve aktivnije koristiti. U vrijeme kada Zagrebom već dvadeset godina vlada jedan gradonačelnik, a Grad i njegove institucije transformirane su tako da slijede autokratske odluke, ponovno otkrivanje i redefiniranje instituta Zbora građana dolazi kao znak da oni koji žive u gradu imaju namjeru sudjelovati u donošenju odluka koje utječu na njihovu neposrednu okolinu. 

Najčešći razlozi za pokretanje Zborova građana u posljednje tri godine ticali su se prostorno planskih odluka, odnosno urbanističkih planova. Tako su se na Trešnjevci koristeći institut Zbora građani usprotivili planu asfaltiranja jednog od rijetkih trešnjevačkih zelenih poteza koji nije omeđen prometom, u Donjem gradu borili protiv devastacije prostora Trga žrtava fašizma, a na Črnomercu pobunili protiv izgradnje mega-bloka stambeno poslovnih nebodera u tom kvartu. 

No, Zborovi građana nisu nastali u vakuumu, njima su prethodile godine aktivizma, odnosno borbi za socijalnu funkciju gradova, a protiv privatizacije javnih resursa za potrebe profita investitora. Za pokretanje ovih javnih foruma u velikome su zaslužni vijećnici koji ulaze u lokalnu samoupravu iz redova aktivista koji su osvještavali nepravednost privatizacijskog procesa.

Stoga u prvoj epizodi podcasta Pravo na grad Iva Marčetić i Nikola Zdunić o izazovima pokretanja zborova te reakcijama građana i gradske uprave na njihovu provedbu i ishode razgovaraju s vijećnikom Gradske četvrti Donji grad Robertom Faberom, a vlastito iskustvo podijelila je i Ria Bilić, vijećnica s Črnomerca koja je nedavno u svom mjesnom odboru organizirala jedan takav forum. Zvuk je snimio i obradio Marko Levanić.

Podcast je objavljen u sklopu projekta MediActivism – Courageous young citizens test new ways to reclaim their cities, sufinanciran kroz program Erasmus+ Europske komisije.