remont – Kulturpunkt

Odjava Remonta

Ana Vučić — Wed, 02 Oct 2024 07:00:00 +0000

Točno dvadeset pet godina nakon svog osnutka, Remont – Nezavisna umetnička asocijacija odlučila je prestati s radom, navodeći u priopćenju da samo njihovo ime, “remont” koji podrazumijeva analognu logiku i povezivanje elemenata što pokreću jedni druge i tvore cjelinu mehanizma, u digitalnom dobu više nije funkcionalan.

Remont NUA osnovali su 1. listopada 1999. umjetnici_e i povjesničari_ke umjetnosti sa željom za stvaranjem dinamičnog i nezavisnog izvaninstitucionalnog okvira za profesionalnu razmjenu znanja i iskustava. Već sljedeće godine otvorili_e su i Remont Galeriju u kojoj su različitim izložbenim formatima, eksperimentima, formalnim i neformalnim debatama, kao i povezivanjem sa sličnomišljenicima, preispitivali_e ulogu umjetnika i umjetnosti u suvremenom društveno-političkom okruženju i sistemu. Remont je djelovao i kroz izdavačku, edukativnu, savjetodavnu, informativnu i zastupničku djelatnost te je jedan od osnivača regionalne platforme Kooperativa. Intervju s Darkom Radosavljević-Vasiljević, osnivačicom i direktoricom Remonta, možete pogledati ovdje.

Sada su odlučili_e da je vrijeme za povlačenje: u svom priopćenju navode da je suvremena umjetnička praksa, bazirana na propitivanju društvenih vrijednosti, identificiranju i analizi problema te subverziji licemjerja, u stvarnosti i u javnom prostoru “potisnuta komercijalizacijom, mediokritetstvima u obliku ‘lepe dekorativne umetnosti’, produkcijom jednokratnih događaja i kratkoročnih ‘projekata’ upitnog smisla s jedne strane i banalnim aktivizmom, s druge.”

Kao neke od ključnih problema koji doprinose apsurdu koji preopterećuje, iscrpljuje i obesmišljava suštinu njihova rada navode da su ih ugrozili “propagiranje i veličanje identiteta baziranog na banalizaciji i zloupotrebi postulata nacionalnih vrednosti, insistiranje na partijskoj pripadnosti, marginalizacija kritičkog mišljenja, budžetsko finasiranje ‘podobnih’ u lokalnom kontekstu i rigidni uslovi i kriterijumi inostranih donatora”. Također tvrde da je vrijednost prepoznatljivosti organizacije zbog onog što i kako ona radi uvjetovana stalnim smišljanjem novog, nauštrb uspostavljanja stabilnosti, razvoja i unapređenja postignutog.

Remont zahvaljuje prijateljima, kolegama i svima koji su ih podržavali i zaista razumjeli, a svima drugima upućuju riječi Douglasa Adamsa iz Vodiča kroz galaksiju za autostopere: “Doviđenja i hvala na svim ribama.”

Posljednji, oproštajni program pod nazivom Odjava počeo je 1. listopada, točno na 25. godišnjicu osnivanja asocijacije. Vođenje: Kroz 25 godina Remonta realizirali su Darka Radosavljević-Vasiljević, Miroslav Karić, Marija Radoš i Jelena Mijić.

Od 11. do 18. listopada u sklopu festivala Novo doba može se pogledati izložba Sve ove godine, a od 21. do 23. najavljena je i Rasprodaja. Završna Odjava bit će 26. listopada uz audio i video performans Daniela Kovača.

Uspješan otpor pravnim sredstvima

Lujo Parežanin — Thu, 13 Jun 2019 06:45:54 +0000

Piše: Lujo Parežanin

Da razni oblici dijaloga, javnog i drugog pritiska ne utječu da donosioce kulturnih politika odavno je jasno – kontinuirano ignoriranje apela nezavisnokulturnih aktera za poboljšanjem radnih uvjeta najbolji je primjer takvog jednostranog odnosa. U takvoj politički klaustrofobičnoj situaciji kao odgovor često preostaje tek manjkav prostor pozivanja na propise i proceduru, koji ne može ponuditi sistemsko rješenje problema koji nagrizaju kulturno polje.

No ponekad se i u suprotstavljanju pravnim putem otvara poluga pritiska, kao što potvrđuje nedavno razriješeni slučaj tužbe nekolicine organizacija iz područja umjetničkog plesa protiv Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije. Podsjetimo, tužbu su još prije tri godine podnijeli Stanica – Servis za suvremeni ples, Beogradska sekcija međunarodnog saveta za igru CID-UNESKO, Centar za umetnost pokreta PERPETUUM, ERGstatus i Udruženje profesionalnih baletskih igrača, koreografa i baletskih pedagoga Srbije, ukazujući na više proceduralnih propusta u provedbi Konkursa za finansiranje i sufinansiranje projekata iz oblasti savremenog stvaralaštva u Republici Srbiji, kao i na mogući sukob interesa troje članova komisije nadležne za dodjelu potpora. Početkom ove godine Upravni je sud u Beogradu tužbu odlučio uvažiti, poništivši time rješenje Ministarstva i naloživši mu da ponovno provede izbor, ovoga puta poštujući odredbe Zakona o opštem upravnom postupku koje propisuju obavezu obrazlaganja prihvaćanja odnosno odbijanja pojedinih projekata.

Da je ta mala pobjeda ipak polučila određeni, koliko god ograničeni uspjeh pokazalo se na primjeru ovogodišnjih rezultata Ministarstva koji su prezentirani i argumentirani razmjerno transparentno, pokazujući pomak u odnosu na prethodne godine. No dok je taj iskorak bio prisutan u slučaju Ministarstva, isto se ni izbliza ne bi moglo reći i za gradski natječaj, koji je ostao u domeni najgorih mogućih proceduralnih standarada njegovanih na svim razinama u beogradskoj gradskoj upravi.

Potaknuti tim nastavkom nasilja nad procedurom i manipuliranja javnim sredstvima, Asocijacija Nezavisna kulturna scena Srbije, Srpski PEN centar, Udruženje književnih prevodilaca Srbije, Remont – nezavisna umetnička asocijacija, Centar za kulturnu dekontaminaciju, Stanica – Servis za savremeni ples, Institut za urbane politike i Teatar Mimart podnijeli su Upravnom sudu tužbu protiv Sekretarijata za kulturu Grada Beograda, temeljeći je na sličnim argumentima na kojima se zasnivala i uspješna tužba protiv Ministarstva.

U priopćenju koje je, nakon izvršene komparativne analize ovogodišnjih natječaja, tim povodom objavila asocijacija Nezavisna kulturna scena Srbije stoji da je “ovogodišnji konkurs Ministarstva kulture i informisanja za savremeno stvaralaštvo u svim oblastima proceduralno zadovoljio sve pravno regulisane kriterijume dajući objašnjenja komisija za svaki pojedinačni odbijeni i podržani projekat, objavljivanjem imena članova komisija, dok sami rezultati u velikoj meri pokazuju poznavanje scene i prepoznavanje kvaliteta projekata organizacija i ustanova koje već dugo deluju u polju kulture i savremenog stvaralaštva”.

No gradski se natječaj, kao što je već navedeno, ispostavio kao sasvim druga priča. Prema NKSS-ovom sudu, on “donosi još jednom katastrofalne rezultate i pokazuje visok stepen netransparentnosti rada komisija čija imena čak ni nakon zahteva NKSS nisu objavljena. Počevši od toga da nije objavljena lista odbijenih projekata, kao ni obrazloženja za podržane projekte, pa sve do velikog broja ‘sumnjivih’ programa organizacija osnovanih nakon raspisivanja konkursa ili pravnih lica koja u registru delovanja ili nemaju kulturu uopšte ili je navedena u generičkom opisu velikog broja oblasti u rasponu od ekologije do preduzetništva”.

Kao što smo već pisali povodom rezultata iz 2017. i 2018. godine, riječ je o standardnim problemima beogradskog natječaja za financiranje projekata u kulturi. Kao primjere ovogodišnjih spornih dobitnika NKSS je u svojoj javno prezentiranoj analizi izdvojio Folkorni ansambl Frula Beograd, koji je osnovan je 21. siječnja 2019. godine – na dan objavljivanja natječaja! – što Sekretarijat nije spriječilo da njegov projekt Sačuvajmo folklorno i narodno stvaralaštvo i tradiciju srpske kulture podrži s 200 000 dinara, kao i Mrežu za poslovni razvoj, koja je dobila ukupno 1 400 000 dinara za projekte iz područja klasične muzike, premda se sličnim projektima, prema NKSS-u, nikada nije bavila.

Groteskno potplaćene i prekarne radnice i radnike u kulturi u Srbiji sigurno je obradovao i novi uspjeh stalne zvijezde natječaja za financiranje kulture na svim razinama, baletne umjetnice Aje Jung koja je i ove godine postigla spektakularan, iz izvanjske perspektive teško shvatljiv uspjeh. U dijelu tužbe protiv Sekretarijata koji se odnosi na područje umjetničkog plesa tako se ističe “da je ukupan iznos novčanih sredstava dodeljen na predmetnom konkursu 19.740.000 dinara, od čega je iznos od 8.000.000 dinara dodeljen udruženju ‘Savet za igru Srbije’ čiji je zastupnik Aja Jung, dok je iznos od 2.000.000 dinara dodeljen Nacionalnoj fondaciji za umetničku igru, čiji je upravitelj opet Aja Jung, dakle više od ½ ukupnih novčanih sredstava dodeljen je pravnim subjektima čiji je zastupnik/upravitelj jedno te isto lice!?”.

Sve ove nepravilnosti dešavaju se, očekivano, u kontekstu čak i za postjugoslavenske standarde izuzetno niskih relativnih izdvajanja za kulturu na državnoj i gradskoj razini. Prema NKSS-ovoj analizi, Beograd je na samom regionalnom dnu po udjelu kulture u ukupnom gradskom proračunu (4,12%), dok je po izdvajanju za kulturu po glavi stanovnika od njega gora samo Podgorica. Imajući podatke poput ovih na umu ni ne čudi da sredstva za kulturu ostaju rezervirana za nekolicinu umreženih aktera te da se iz njih sustavno isključuju etablirane nezavisnokulturne organizacije. Jedan od takvih primjera je Stanica koja je, prema NKSS-u, prijavila čak deset projekata u području plesa a da nijedan nije podržan. Rječit je i podatak da udio sredstava dodijeljenih članicama NKSS-a kao najveće mreže organizacija nezavisne kulture u Srbiji u ukupnom iznosu sredstava odobrenih na gradskom natječaju iznosi svega – 1%! Samo 8% projekata koje su članice NKSS-a prijavile je dobilo potporu na gradskom natječaju, što u bizarnom raskoraku s natječajem Ministarstva na kojem je prošlo čak 45% NKSS-ovih projekata.

Sve navedeno, ukratko, upućuje na to da bi se i na gradskoj razini mogla dogoditi presuda Upravnog suda kakva je makar proceduralno usmjerila provedbu natječaja Ministarstva. To, dakako, ni izbliza neće riješiti sistemske probleme financiranja kulture u Beogradu i Srbiji, ali se svakako može pokazati kao zagovarački oslonac u povoljnijoj političkoj situaciji. Može se činiti kao mali korak, ali uzevši u obzir iscrpljenost nezavisne kulture u regiji, takvi se trenutno jedino i čine mogućima.

Samosvojna pojava

Matija Mrakovčić — Tue, 29 Mar 2016 12:45:53 +0000

“Mikrob je biće tipično za savremenu istočnu Evropu, može da jede koliko god mu date, a kada ga primorate na glad, može preživeti više meseci gladujući da bi, potom, pristao na bilo kakav politički sistem, na bilo kakvu svinjariju”, rekao je umjetnik.

“Saša Marković Mikrob (1959 -2010) za života nikada nije izlagao u Hrvatskoj, pa je tako ova izložba u Institutu za suvremenu umjetnost njegova posthumna zagrebačka premijera. Na umjetničkoj sceni u Srbiji bio je samosvojna pojava. Svoju je produkciju zasnivao na 6 principa kojih se pridržavao tijekom cijele svoje karijere: umetnost mora biti narativna, svima pristupačna, zabavna i smešna, dosledna, lokalno orijentisana i proizvedena jeftinim sredstvima.

Na tim osnovama izgradio je umetnički idiom koji je spajao njegov životni habitus sa umetničkim izražavanjem, refleksiju svakodnevne društvene i političke stvarnosti sa ličnom mitologijom, autoironijski govor u prvom licu sa govorom o drugima, vizuelni i tekstualni jezik, proizvodnju slika i performativno ponašanje. Njegova umetnost je samonikla, rođena u miljeu beogradske subkulture. Za Markovića je umetnost pre svega bila oblik socijalne komunikacije, druženja, umrežavanja i darivanja, način bivanja u svetu i stalnog traženja vlastitog mesta u njemu”, zapisao je Dejan Sretenović.

Darka Radosavljević, zajedno s Mikrobom suosnivačica je REMONTA – nezavisne umetničke organizacije u Beogradu, predstavlja radove, izložbu, filmove i Mikrobovu monografiju Zbogom andergraund, koje je autorica i urednica, a o Mikrobovom radu govorit će u utorak, 29. ožujka, u 19 sati. Otvorenje izložbe najavljeno je za 20 sati.

Izložba ostaje otvorena do 9. travnja.

Proces koji je promijenio čitavu regiju

Matija Mrakovčić — Tue, 04 Nov 2014 13:31:26 +0000

Aftermath / Mijenjanje kulturnih krajolika prva je regionalna istraživačka i kustoska platforma uspostavljena radi identificiranja i artikuliranja glavne tendencije u polju suvremene fotografije u pogledu njihova odnosa s krajolikom. Uz sudjelovanje partnerskih organizacija diljem bivše Jugoslavije, projekt predstavlja opsežno istraživanje učinaka velikih društvenih razmicanja na sliku fizičkog i mentalnog krajolika i, posredno, na izričaj mnogih umjetnika koji rade u polju umjetničke fotografije. Nakon prve izložbe u Narodnom muzeju Slovenije u Ljubljani te izložbi u Sarajevu, Cetinju, Bratislavi, Beogradu, Zagrebu i Pordenoneu, ova će se putujuća izložba od 6. studenog do 20. prosinca predstaviti u bečkim galerijama Photon i Fotogaleriji.

Povodom festivala Eyes On: Monat der Fotografie, izložba će biti podijeljena na dva dijela, jedan naziva Uvidi u Photonu, i drugi naziva Topografije u Fotogaleriji. U izložbi sudjeluju Andrej Đerković, Asrit Ismaili, Bojan Salaj, Boris Cvjetanović, Borko Vukosav, Domagoj Blažević, Genc Kadriu, Ivan Petrović, Ivan Zupanc, Jasenko Rasol, Lazar Pejović, Milena Zarić, Oliver Musovik, Paula Muhr, Robert Jankuloski, Silvestar Kolbas, Srđan Kovačević, Tomaž Gregorič, Viktor Šekularac i Vojo Radonjić.

Široko interdisciplinarno kustosko istraživanje je fokusirano na umjetničku refleksiju fatalnih društvenih promjena na području cijele bivše Jugoslavije. Pojam aftermath (posljedica) iz naslova projekta, funkcionira kao metafora za stanje koje će nastati nakon naglog raspada kulturnog razvoja unutar zajedničke zemlje i kulturalnog miljea te kao nazivnik za iskustvo proizašlo iz svjedočenja događanja u posljednjih dvadeset godina godina. Zahvaljujući specifičnom vremenskom opsegu, Aftermath suprotstavlja umjetničke refleksije i izričaje različitih generacija od kojih su neki iskusili život u razdoblju prije raspada zajedničke države dok su drugi stvarali isključivo u novom društvenom kontekstu.

Većina umjetnika ipak novu situaciju stavlja u jukstapoziciju sa sjećanjem na nedavnu prošlost. Glavna početna točka radova postavljenih na izložbi je odnos starog i novog, zapis postupnih promjena na pojedinom mjestu i posljedice ideologija na širi društveni i fizički krajolik. U okviru izložbe konceptualno dizajnirani narativi nadrastaju principe dokumentarne reportaže i, za razliku od senzacionalizma masovnih medija, promatraju događaje i situacije s određene distance. Njihova socijalna osjetljivost ipak je vidljiva dok pričama s margine predstavljaju posljedice sveobuhvatne društvene tranzicije kao procesa koji je iz temelja promijenio čitavu regiju.

Projekt je inicirala ljubljanska galerija Photon u suradnji s organizacijama Remont (Beograd), Film&Film (Pula), Suvremena hrvatska fotografija (Zagreb), Nacionalnim muzejem Crne Gore (Cetinje), Collegium Artisticum (Sarajevo), Stacion – Centrom suvremene umjetnosti (Priština) i C.R.A.F. (Splilimbergo). Kustosi su izložbe Miha Colner i Dejan Sluga, u suradnji s Mirjanom Dabović, Albertom Hetom i Valom Osmani, Sašom Janjićem, Anom Opalić i Sandrom Vitaljić, Zoranom Petrovskim i Brankom Vujanović.

Izvor: Photon

Presjek beogradske nezavisne kulturne scene

admin — Mon, 05 Dec 2011 10:55:56 +0000

Piše: Jana Dolečki

Deset dana, 30 nezavisnih kulturnih organizacija, više od 70 najraznovrsnijih pojedinačnih programa (kazališnih predstava, performansa, izložbi, tribina, radionica i koncerata) na više od 30 raštrkanih gradskih lokacija, formiranje neke nove kulturne publike, znatan medijski interes – statistički je opis festivala Na sopstveni pogon.

Festival se po prvi put održao u Beogradu od 25. listopada do 5. studenog ove godine i obuhvatio je stvaralačke programe i projekte kulturnih subjekata nezavisne kulturne scene Beograda.

Pokrenut od strane Asocijacije udruženja i inicijativa Nezavisna kulturna scena Srbije (NKSS), koja od svojeg osnivanja u lipnju 2010. sustavno radi na identificiranju, umrežavanju, potpori i osnaživanju nezavisnog kulturnog sektora Srbije, festival je uspio na sveobuhvatan i vidljiv način široj srpskoj javnosti pokazati puni kapacitet umjetničke i kulturne produkcije koja se događa u vaninstitucionalnom kontekstu.

U gradu u kojemu su neke od najvažnijih kulturnih institucija iz raznih razloga već godinama nedostupne javnosti (Muzej moderne umetnosti je na renoviranju od 2005, Narodni muzej je zatvoren još od 2003. što Srbiju trenutno čini jedino europskom zemljom s nefunkcionalnim središnjim nacionalnim muzejima) ili svojim radom ne uspijevaju zaintrigirati interes suvremene publike, nezavisna scena se kroz ovaj Festival ukazala i dokazala kao najživopisniji i najzaposleniji sektor umjetničke prakse danas. Naravno, propulzivnost i kreativni značaj nezavisne kulturne scene u Beogradu već godinama nije nikakva novost, ali ono što je ovoga puta učinilo bitnu razliku je činjenica da je upravo kroz svojevrsnu festivalizaciju i sav medijski tretman koji prati jednu takvu manifestaciju nezavisna scena na nekoliko dana postala glavna vijest u gradu.

Stečeni uvjeti za osmišljavanje i organizaciju ovakvog Festivala vežu se uz Asocijaciju NKSS koja od lipnja 2010. okuplja sve veći i veći broj aktera vaninstitucionalne scene u Srbiji (u ovom trenutku okuplja 53 organizacije na republičkom nivou) i čiji je rad i inače baziran na promociji programskih aktivnosti članova. Kako nam objašnjava Darka Radosavljević Vasiljević, direktorica umjetničke organizacije REMONT, jednog od glavnih organizatora projekta, inicijalna točka za ideju o kreiranju Festivala bio je javni natječaj Agencije za evropske integracije i suradnju s udruženjima grada Beograda koji je potraživao manifestacije i programe okrenute aktivnostima civilnog sektora. Čelni ljudi Asocijacije NKSS odmah su odlučili da svojim aktivnostima umrežavanja članova nezavisne kulturne scene pridodaju i organizaciju Festivala.

Spomenuta Agencija je vrlo brzo potpomogla projekt s iznosom od 6500 eura i to je bila jedina financijska injekcija festivalu. Vođeni logikom maksimalne iskoristivosti dobivenih sredstava, prvotni plan organizatora je bio Festival održati u najviše pet dana, sa po tri, četiri programa dnevno. Kad su učešće na Festivalu ponudili članicama Asocijacije NKSS i nakon što su im objasnili da će biti moguće novčano pokriti samo neke sitne produkcijske troškove, ostali su zatečeni njihovim interesom. K tome, uz prijavljenu većinu organizacija članica NKSS koje djeluju na teritoriju grada Beograda, na sudjelovanje su se prijavile čak i neke udruge koje do tog trenutka nisu formalno bile dio mreže NKSS. Sveukupno trideset organizacija ponudilo je sedamdesetak najrazličitijih programa – od programa već uhodanih manifestacija poput Kondenz festivala modernog plesa i filmskih projekcija dugogodišnjeg festivala nezavisnog i angažiranog filma Slobodna zona, preko redovnih tribina te književnih i glazbenih programa u Kulturnom centru Grad, do radioničarskih i prezentacijskih programa diljem manjih beogradskih kulturnih prostora.

Ako se bliže promotri programska shema festivala Na sopstveni pogon, zanimljivo je da je od otprilike 77 programa njih samo nekoliko specijalno kreirano za sam festival, svi ostali sudionici ponudili su svoje već osmišljene programe koji su se ionako održavali u tom trenutku. Drugim riječima, ovo definicijski i nije toliko bio festival koliko uvid u zatečeno stanje, presjek desetodnevne aktivnosti nezavisne kulturne scene grada. Brojka od 77 programa u deset dana uistinu je fascinantna i direktno pokazuje njenu snagu i raspon. Kako objašnjava Darka Radosavljević, unatoč naporima organizatora, Festival ipak nije obuhvatio sve projekte nezavisne scene tako da je za pretpostaviti da se u desetak dana održi i više programskih aktivnosti, njih barem sto. A upravo je kvantiteta programa bila ona karakteristika scene na kojoj se i temeljila informacija o Festivalu plasirana u medije – impozantna brojka održanih programa teško je mogla ostaviti ravnodušnom kako širu javnost, pa konzekventno, ni političku javnost Srbije.

U svjetlu činjenice da je programski sadržaj Festivala bio samostalno osmišljen od strane njegovih sudionika, organizacijski se tim u potpunosti posvetio koncepciji medijske promocije manifestacije. Rezultat tih aktivnosti je vjerojatno najopsežnija medijska kampanja koju je srpska nezavisna kultura ikada imala – drugim riječima, koliko smo uspjeli ispratiti, nezavisnom scenom se nisu tematski pozabavili samo nezavisni mediji već se interes prelio i na sve mainstream aktere medijske scene, pa čak i na one radikalnih političkih i uredničkih svjetonazora poput Kurira i Pečata. Iako je taj interes uglavnom ostao na razini najave i do ovog trenutka nije prerastao u kritičke reportaže ili osvrte o kontekstu postojanja i djelovanja nezavisne scene, kroz otvaranje novih medijskih prostora stvorila se značajna prisutnost u javnosti, a posredno kroz nju, i mogućnost aktiviranja neke nove publike.

Nekoliko je stvari pridonijelo tom i takvom javnom interesu – prvo, kao što sam već spomenula, vjerojatno je da dominantni srpski mediji njima izrazito apstraktnu problematiku nezavisne kulturne scene mnogo lakše mogu iznijeti kad je svedena na formu neke određene manifestacije, događaja, festivala. Drugo, i ne manje važno, na otvaranje medija spram srpske nezavisne kulturne scene vrlo je snažno utjecao i angažman gore spomenute Agencije za europske integracije, koja je pak kroz svoje kanale uspjela informaciju o Festivalu progurati do medija koji su do tog trenutka tradicionalno bili nedostupni akterima nezavisne scene. Kao što nam potvrđuje i Darka Radosavljević, “odjednom sam shvatila da je svest o festivalu ušla u sve slojeve društva, svi su znali da se nešto dešava u gradu, barem toliko da se radi o nekim nesvrstanima, i da ih je jako puno”.

Kroz medijsku prisutnost, Festival nije ušao samo u svijest prosječnih građana već su na taj način, kako nam potvrđuje i Darka Radosavljević, o rasponu i važnosti festivala Na sopstveni pogon saznali i političari.

No, politička podrška je dosegnuta i drugim sredstvima – naime, u svrhu produbljivanja dijaloga nadležnima za strateško planiranje razvoja kulture u Beogradu, festival se povezao s projektom Beograd – prestonica kulture 2020, koji posjeduje sveobuhvatne kulturne i političke ciljeve. Sprega s jednim takvim projektom iza kojeg stoji deklarativan politički interes jedne stranke i koji još uvijek nije predstavio jasne smjernice i programski sadržaj, za neke je članove Asocijacije NKSS bio tvrd orah. “Da, neki su članovi bili dosta negativni spram kampanje koja se provlačila kroz projekat Beograd 2020. jer su smatrali da je to politička zloupotreba rada nezavisne kulturne scene. Ja lično mislim da je to potpuno legitiman kanal za popularizaciju našeg rada i čak štoviše, vrlo koristan”, pragmatična je Radosavljević. Bilo kako bilo, ova je suradnja očito potrebna i jednima i drugima – projekt Beograd – prestonica kulture 2020. ovime dobiva programske sadržaje i alibi za svoje postojanje, a Festival je dobio mogućnost da ostvari neku dugoročniju poziciju u planu kreiranja kulturnih prioriteta u nekoliko sljedećih godina. Pritom, kako voditelji projekta Beograd – prestonica kulture 2020. podjednako naglašavaju njegovu društveno-kulturnu ali i – kako je istaknuto u službenoj prezentaciji projekta – tržišnu vrijednost, nezavisna kulturna scena bi u skorije vrijeme mogla postati temeljan kulturni brend grada. U svakom slučaju, bit će zanimljivo promatrati na koji će se način suradnja ova dva projekta razvijati u budućnosti.

Ono što ostaje kao još jedna od nepobitnih zasluga prvog izdanja festivala Na sopstveni pogon je otkrivanje i mapiranje lokaliteta umjetničke prakse koji su doista raštrkani od kraja do kraja Beograda. Pritom, kako napominje Darka Radosavljević, “ovo je prvi festival koji nije namerno razmestio događaje po periferiji grada već ih je tamo zatekao”. Uz ona već ranije poznata mjesta posvećenih nezavisnoj kulturnoj produkciji poput Kulturnog centra Grad, Centra za kulturnu dekontaminaciju ili KC REX, pojavila su se neki novi centri poput novobeogradskog Pozorišta zajednice, a neke su lokacije upravo kroz festival ponovno oživjele. U tom smislu, vjerojatno najzanimljivije ponovno “otkriće” Festivala bila je zgrada BIGZ-a u kojoj se u istom danu održavalo nekoliko pojedinačnih umjetničkih programa i koji je na taj način predstavljao festival u festivalu. Inače, ova je zgrada bivšeg Beogradskog izdavačko grafičkog zavoda, sa svojih 25.000 kvadrata, bila jedna od najvećih poslovnih zgrada u ovom dijelu Europe. Uslijed propasti firme, novi zakupci zgrade su odlučili da do njenog renoviranja i prenamjene prostor iznajmljuju firmama i pojedincima što je iskoristila i nekolicina umjetničkih udruženja. U samo nekoliko godina, BIGZ je postao najživlje mjesto nezavisne kulturne scene gdje se na jednom mjestu okupljaju kazališne grupe, cirkuske radionice, bendovi i samostalnih umjetnici. Od nedavno, na treći kat zgrade se uselio i kulturni centar BIGZ s osnovnim ciljem da usustavi sve umjetničke aktivnosti koje se odvijaju u labirintima ove kulturne znamenitosti grada. Mapiranje svih lokacija na kojima su se odvijali programi nezavisne scene rezultiralo je i konkretnom publikacijom u kojoj se nalazi popis svih sudionika Festivala kao i nove kulturne karte Beograda.

Inače, konkretne ciljeve Festivala Na sopstveni pogon ostvarili su i sami sudionici ove manifestacije – nezavisne kulturne organizacije, udruge i inicijative. Kroz poticano umrežavanje ne samo da su se uvjerili da je grupni nastup kudikamo efektniji u nametanju programskih ciljeva nezavisne scene, već su produbili međusobnu suradnju i komunikaciju (kako mi objašnjavaju organizatori, jedan od najočitijih primjera koristi ove suradnje je razmjena tehnike i ljudstva koja se dešavala između sudionika Festivala). Osim toga, kroz ovaj Festival i medijski angažman dobili su na vidljivosti svojih programskih ciljeva, a s time i mogućnost predstavljanja nekoj novoj publici. No, da li se publika nezavisne kulturne scene uistinu i povećala i proširila uz ovu manifestaciju, teško je reći. Organizatori nisu postavili mehanizme praćenja i analize publike Festivala, a sami sudionici su na nekoliko mjesta potvrdili da su primijetili tek neznatno povećanje broja posjetitelja njihovih programa. Ovaj nevelik odaziv nove publike Darka Radosavljević objašnjava u kontekstu gradskih kulturnih dešavanja s kojima se Festival preklopio: “Mi smo možda pogrešili što smo festival Na sopstveni pogon smestili u isti mesec kad se održavaju i Sajam knjiga i Oktobarski salon (međunarodna izložba moderne umjetnosti, op.a). Pritom, ovogodišnji Salon je već uključio vrlo mnogo projekata nezavisne scene pa se možda u tom smislu desio svojevrsan overdose kulturnim sadržajima te vrste”. Što dakako otvara pitanje na koje će beogradska nezavisna scena u budućnosti morati pronaći odgovor – kako pridobiti novu publiku za alternativne kulturne programe.

Što se samog Festivala tiče, organizatori već ulaze u pripremne projektne aktivnosti za sljedeću godinu, mada, kako naglašava Darka Radosavljević, “programske aktivnosti nezavisne kulturne scene se dešavaju svaki dan, nevezano za naš Festival, tako da je mnogo tačnije reći da on i dalje traje!”

Fotografiranje kulturnih krajolika

petra — Fri, 04 Nov 2011 12:18:22 +0000

Galerija Photon iz Slovenije, zajedno s partnerima iz Umjetničke organizacije Film&Film iz Hrvatske i Nezavisne Umetničke organizacije Remont iz Srbije, pokrenuli su projekt Aftermath/Mijenjanje kulturnih krajolika. Ovim regionalnim projektom želi se ispitati uloga umjetničke fotografije u dokumentaciji i komentiranju društvenih, ekonomskih, kulturalnih i političkih promjena u bivšoj Jugoslaviji u periodu od 1991. do 2011. godine. Cilj istraživanja jest uočiti utjecaje promjena društvenog i kulturalnog okoliša na suvremenu umjetničku produkciju. Pojam aftermath (posljedica) iz naslova projekta, funkcionira kao metafora za stanje koje će nastati nakon naglog raspada kulturnog razvoja unutar zajedničke zemlje i kulturalnog miljea te kao nazivnik za iskustvo proizašlo iz svjedočenja događanja u posljednjih 20 godina.

Organizatori projekta žele iz različitih očišta sagledati temu mijenjanja kulturalnih krajolika te povezati tradicije, povijesti i doživljaje zajedničke različitim gradovima regije. Od rata do tranzicije političkih i ekonomskih struktura, projekt će ispitati kako suvremena umjetnost u mediju fotografije, shvaćena kao autonomno polje umjetničke ekspresije, reagira i reflektira tektonske promjene u kulturnom krajoliku. Rezultati će biti prikazani u formi putujuće izložbe popraćene opširnim teorijskim programom kao što su razgovori s umjetnicima, predavanja stručnjaka te projekcije igranih i dokumentarnih filmova u svim partnerskim gradovima.

Nakon prve izložbe Aftermath/Mijenjanje kulturnih krajolika u Cankarjevom domu u Ljubljani u lipnju 2012, druge dvije velike izložbe bit će organizirane u Zagrebu (listopad 2012.) i Beogradu (travanj 2013). Skupne izložbe bit će popraćene raspravama i projekcijama kao i serijom javnih događanja u ostalim partnerskim gradovima (Cetinje, Sarajevo, Priština) između travnja 2012. i rujna 2013. Kao zaključak, organizatori planiraju objaviti publikaciju koja će okupiti sve specifičnosti ovog putujućeg projekta.

Više informacija možete dobiti ovdje.

Izvor: BIFC

Nova mapa beogradske kulture

Vatroslav Miloš — Wed, 19 Oct 2011 14:46:13 +0000

U programu Beogradska nezavisna kultura – Na sopstveni pogon – koji ukazuje na probleme i izazove sa kojima se nezavisna kultura suočava, ali i na moguća rješenja za njihovo nadilaženje – sudjeluje gotovo 30 organizacija, kulturnih centara, inicijativa i neformalnih grupa, koje su većinom članice Asocijacije Nezavisna kulturna scena Srbije (NKSS), a predstavit će više od 70 programa na lokacijama širom Beograda – od Zemuna do Krnjače.

Vodeći publiku kroz drugi, kreativni Beograd, koji nije samo u najužem centru, već i na periferiji, program Na sopstveni pogon predstavlja novu mapu beogradske kulture koja je danas znatno drugačija nego prethodnih desetljeća, prije svega zahvaljujući inovativnim programima nekoliko desetina organizacija, umjetničkih grupa i inicijativa sa nezavisne kulturne scene.

Važne institucije godinama su zatvorene zbog rekonstrukcije ili još čekaju sanaciju, a veći broj nekada kultnih mjesta više ne postoji ili su izgubili publiku zbog pasivnosti. Iako se na prvi pogled čini da je kulturna scena zamrla i da su nove generacije za nju nezainteresirane, činjenica je da je u 21. stoljeću zapravo promijenjena mapa punktova – živih mjesta na kojima se stalno nešto događa, gdje se kultura stvara. U centru i na periferiji, unutrašnjim dvorištima, tržnim centrima, školama, industrijskim zgradama, na katovima, u podrumima, spremištima, pored rijeka ili usred vreve tranzitnog prometa, povremeno u gostima kod institucija, ali i na ulicama, već godinama se zbiva nešto važno, drugačije.

Intenzivan desetodnevni program Na sopstveni pogon trenutni je presjek te ponude, a obuhvaća izložbe, kazališne predstave, javne diskusije, prezentacije, performanse, radionice, koncerte i DJ nastupe, javna čitanja, multimedijalne programe, video i filmske projekcije.

Počevši od festivala suvremenog plesa Kondenz (Stanica), publici će biti ponuđeni dnevni i večernji, pa i noćni programi, poput performansa Spavanje u Trećem Beogradu (Krnjača), gdje je u tijeku i izložba predstavnika Rusije na 54. Bijenalu u Veneciji Kolektivne akcije. Program obuhvaća i izložbe Press photo Serbia (Centar za razvoj fotografije), Arhitektura za poneti Slobodana Maldinija (nKA), In memoriam srpskom selu / DNK za veštačku oplodnju Zorana Rajšića (Bazaart). U Ozonu će biti predstavljena retrospektiva novinske fotografije, Remont predstavlja Artyčok, projekat nekomercijalne televizije Akademije lijepih umjetnosti u Pragu…

Kazališni program obuhvaća predstave Odabrani se bude (Mimart), Kod Nastasijevića (Dah teatar) i Psi (ERGstatus), a u ponudi su i radionice breakdancea, kazališta sjena i cirkuske kazališne tehnike u BIGZ-u.

Debatni program obuhvaća javne razgovore o položaju umjetničkih organizacija u odnosu na kulturne institucije i civilni sektor, o ulozi nezavisnog kulturnog sektora u projektu Beograd 2020, kao i o javnim prostorima za kulturu s fokusom na Magacin u Kraljevića Marka.

Bit će održane i javne diskusije o autonomiji sveučilišta (Centar za kulturnu dekontaminaciju), perspektivi studiranja na umjetničkim akademijama (SEEcult.org) i stanju radničke borbe u Srbiji (Kontekst u mesnoj zajednici).

U Reksu će, kao uvod u sedmi filmski festival Slobodna zona, nastupiti Boris Kovač (Srbija) i David Yengibarian (Armenija), a jazz-koncerti i DJ nastupi bit će organizirani u KC Grad.

Program Na sopstveni pogon nudi i književne promocije u vrijeme Sajma knjiga u Beogradu, pa će u KC Grad gostovati Zajednica nakladnika i knjižara Hrvatske, kao i kuća Rende, a u Reksu američki umjetnik i pisac Brett Bloom.

Na svim lokacijama prodavat će se mjesečnik Liceulice, a program će biti zatvoren multimedijalnim Festivalom besmislenih i beskorisnih veština – LEFEB u Zemunu, u organizaciji ZMUC-a i Korneta, koji je zabranjen samo za profesionalne političare.

Osim raznovrsnim programom širom grada, nova mapa beogradske kulturne scene bit će predstavljena i dvojezičnim katalogom sa adresarom svih sudionika i prostora u kojima djeluju.

Sudionici programa Na sopstveni pogon su ApsArt, Bazaart, BIGZ, Cirkusfera, CZKD, Centar za razvoj fotografije, Dah teatar, Dez org, ERGstatus, Hop.la!, Kiosk, Kontekst u mesnoj zajednici, Kornet, Kulturni front / KC Grad, Liceulice, Magacin, Mimart, nKA, O3one, Plavo pozorište, KC Reks, Remont, SEEcult.org, Stanica Treći Beograd i ZMUC.

Partneri u projektu su Remont – nezavisna umetnička asocijacija, Kulturni front/Kulturni centar Grad, ZMUC – Zemunski mali umetnički centar, SEEcult.org, Liceulice i Dah teatar – Centar za pozorišna istraživanja, u suradnji sa svim ostalim sudionicima programa Na sopstveni pogon.

Projekat je podržala Agencija za evropske integracije i saradnju sa udruženjima Gradske uprave Beograda.

Više o programu potražite ovdje.

Izvor: SEEcult

Okupljanje nezavisne scene Srbije

Antonija Letinić — Fri, 01 Apr 2011 09:59:18 +0000

Mreža NKSS, koju čini više od 70 organizacija i inicijativa iz Srbije, predstavlja pionirski pokušaj okupljanja nezavisnih aktera na nivou cijele zemlje. Prva konferencija NKSS održana je u lipnju 2010. u Beogradu, a nakon druge, održane sredinom siječnja ove godine u Zrenjaninu, potpisan je i Protokol o suradnji s Ministarstvom kulture, kojim je potvrđen doprinos NKSS-a općem interesu u kulturi te predviđen mehanizam za poboljšanje položaja tog sektora, kao i za nastavak dijaloga s nadležnima. Na konferenciji u Zrenjaninu utvrđena je strategija djelovanja, izabran privremeni Izvršni odbor, koji čine organizacije iz Beograda, Niša, Novog Sada i Zrenjanina.

Predstavnici organizacija aktivno uključenih u razvoj mreže 1. i 2. travnja sudjeluju na radionici u beogradskom Kulturnom centru Rex, koju vodi Emina Višnić, ravnateljica Pogona, Zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade. Cilj radionice je analiza trenutne situacije u razvoju mreže NKSS i definiranje okvira za daljnji razvoj unutrašnje strukture i društvenog djelovanja. Konkretni ciljevi radionice su upoznavanje sudionika i njihovih očekivanja i motiva, evaluacija trenutnog stanja, (re)definiranje mreže i njezinih ciljeva za trogodišnji period te upoznavanje s praksama u Hrvatskoj i Evropi.

U radionici sudjeluju predstavnici 20 udruženja i inicijativa – UA Zrenjanin, Napon iz Novog Sada, Centar za empirijske studije kulture jugoistočne Evrope iz Niša, Klupče iz Zrenjanina, Milenijum iz Kragujevca, Generator iz Vranja, Asocijacija mladih iz Kruševca i Elektrika iz Pančeva, te beogradske organizacije Stanica – servis za savremeni ples, Kulturni front / KC Grad, Remont, Rex, Mimar, Kontekst, SEEcult.org, ZMUC, Liceulice / Smart, Građanske inicijative, Hopla i Treći Beograd.

Koordinatori i organizatori radionice su Dušica Parezanović (Rex), Marko Miletić (Kontekst), Darka Radosavljević (Remont) i Dejan Ubović (KC Grad), a organizirana je u okviru inicijative Platforma za Jugoistočnu Evropu Regionalne kancelarije programa BIFC (Balkan Incentive Fund for Culture/Balkanski fond za promociju kulture) u Ljubljani, u saradnji sa NKSS.