Tekstovi ovogodišnjih predložaka, Zis am folja i Marice fętice, napisani su na vlaškom odnosno istrorumunjskom jeziku kojim se još uvijek služe sjeverni Istrijani. O buđenju starih glasova i razigranih žanrovskih motiva koji se u ovom izdanju javljaju, razgovarali smo s Marinom Jurcanom iz Metamedija, kao i s autorom ovjenčanog remiksa, Jurjem Rebernjakom. 

Snimili: Marino Jurcan, Sara Gurdulić
Uredila: Sara Gurdulić

Remiks identiteta je dugogodišnji glazbeni projekt Udruge Metamedij, proveden u sklopu Metamedia Laba i glazbenog community studija Metamusic. Projekt se bavi istraživanjem mogućnosti komunikacije između tradicijske i suvremene glazbe te potiče dijalog među društvima, kulturama, tradicijama i povijesnim razdobljima kroz zvuk. Cilj projekta je očuvati tradicijsku glazbu te ju prenijeti novim generacijama kroz suvremeni kontekst. Sva dosadašnja izdanja Remiksa identiteta dostupna su na platformi Metamusic na Bandcampu.

Temu i okosnicu ovogodišnjeg natječaja čine dvije tradicijske pjesme: Marice fętice i Zis am folja. Obje pjesme pripadaju prvoj tradiciji (dvoglasju tijesnih intervala). Unutar stila tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja svojim se specifičnim glazbenim značajkama izdvajaju četiri podstila: Kanat, Tarankanje, Bugarenje i Diskantno dvoglasje. Ove pjesme povezane su s istarskom tradicijom, koja je neraskidivo vezana uz svakodnevne aktivnosti i običaje lokalnih zajednica. Kroz ovaj natječaj, sudionici imaju priliku oživjeti ove tradicije kroz suvremene glazbene obrade, kombinirajući prošlost s modernim produkcijskim tehnikama.

Uvjeti sudjelovanja su sljedeći:

• Sudionici_e natječaja trebaju izraditi remikseve koristeći elemente jedne od navedenih pjesama.
• Remiksevi mogu biti u bilo kojem glazbenom stilu, ali je važno zadržati prepoznatljive
  elemente tradicijskog materijala, poput originalnih vokalnih ili instrumentalnih dijelova.
• Natječaj je otvoren za sve, bez obzira na glazbeno iskustvo.

Zainteresirani se mogu prijaviti za sudjelovanje na natječaju putem online obrasca. Nakon popunjenog obrasca svim će prijavljenima biti poslana poveznica za preuzimanje materijala za remiksiranje. Konačne radove u formatu WAV ili MP3 možete poslati na e-mail adresu kontakt.radionice@gmail.com s naznakom “Remiks identiteta 9 – prijava na natječaj”. Za slanje velikih datoteka koristite servise kao što su WeTransfer ili Jumbo mail.

Stručni žiri, u sastavu Milan Đurić, Noel Šuran i Marino Jurcan, odabrat će dva najbolja rada. Prva nagrada je 150 eura, a druga 75 eura. Najbolji radovi bit će objavljeni na zajedničkom albumu te promovirani putem platformi Udruge Metamedij.

Rok za prijavu je 1. studeni.

Nakon što je 2017. godine Remiks identita 3 pokazao svojevrsni iskorak u smjeru redefiniranja tradicijske glazbe i tendenciju njena promišljenijeg povezivanja s dominantnim trendovima alternativne glazbe, četvrta i peta verzija projekta jasnije propituju i ideju samog remiksa, nastojeći iznaći neposredniji način autorske intervencije i kontekstualizacije odabranog materijala. Zajednički predstavljene 31. listopada 2019. godine u buffetu Bunker u Pazinu, obje kompilacije u svojoj domeni označavaju dodatan pomak za projekt, bilo kroz inkorporaciju većeg broja glazbenih žanrova i raznorodnijih produkcijskih postupaka ili kroz strukturnu promjenu same metode rada koja proizvodi posve novi set izazova, ali i zanimljivije rezultate.

Remiks identiteta 4 prati pristup ranijih radionica birajući za temu trieštinke, dijatonske harmonike koje su se izrađivale u radionici A. Plonera od 1862. te su smatrane prepoznatljivo istarskim tradicionalnim instrumentom. Polaznici radionica snimili su 13 remikseva skladbi Myriam De Bonte i Duška Angelinia, primarno polki i valcera. Nenad Kovačić i Goran Farkaš vraćaju se kao mentori radionica, a ponavlja se i dio polaznika, poput svestranog Deje Žminjskog, Rimone i Ma Quisa. Četvrta kompilacija se u odnosu na prethodnu ističe bogatstvom glazbenih stilova i raznolikošću interpretacija izvornih skladi. Nerijetko se ista skladba u rukama drugog izvođača preobražava u svoju gotovo neprepoznatljivu, više ili manje uspješnu inačicu, diktiranu ponajviše glazbenim afinitetima autora. Tako Stari valcer Duška Angelinia u verziji Morskog postaje lijeni, isčilani Stari dub na konfini sa zvukom trieštinke u prvom planu, a u distorziranijoj polovici trake oplemenjen semplom recitala Milana Rakovca. Nasuprot tome, Ma Quisova znatno mračnija verzija Škuri ples iščašuje i usporava izvornu melodiju te je upotpunjuje sjetnom violinom Gorana Farkaša i melankoličnim inkantacujama Edne Jurcan i Ane Orsag. Kompilacijom žanrovski uglavnom prevladavaju takvi upečatljivi crossoveri, od kojih se izdvajaju St. Vincent Gig(ue) dua Wunschbaum, inače remiks skladbe Žiga Myriam De Bonte, i Molka voda, remiks Angelinieve Stare polke u režiji hodoMa i Pički sa šanka. Wunschbaumova Žiga funkcionira kao neka improvizirana kasnonoćna radijska emisija, prošarana sanjivim i vrludavim uplivima klasične glazbe, jazza i duba. Srž remiksa Molka voda čini vokalna izvedba Pički sa šanka. Dvoglasje Edne Jurcan i Ane Orsag vrlo efektno nosi minimalni aranžman ostatka remiksa, dajući mu vrlo emotivnu tradicijsku notu.

Zahvaljujući smjelijem i zaigranijem pristupu tradicijskom materijalu, kao i nešto kompleksnijem poimanju remiksa, četvrta kompilacija Remiksa identiteta nudi niz zanimljivih rješenja, koja u konačnici ipak često rezultiraju žanrovski formulaičnim i predvidljivim skladbama. I u slučaju ovog izdanja projekta stječe se dojam poopćenog odnosa prema izvornom materijalu, te barem idejno površnog shvaćanja tematike. U usporedbi s njime, nedavno objavljeni Remiks identiteta 5 čini se kao prirodna evolucija koja uspješno nadvladava dio tih blokada.

Peti ciklus radionica donosi dobrodošao konceptualni zaokret kroz izbor novih mentora i razrađeniji pristup predmetu proučavanja, što otvara šire mogućnosti poimanja fragmentarnosti identiteta, procesa i uvjeta njegova konstruiranja te suodnosa s medijem kroz koji se reafirmira. Tema petog Remiksa identiteta, Tehnologija i priroda, preklopila se sa širim aktivnostima udruge Metamedij u 2018. godini kao logički nastavak projekta, dajući mu fleksibilnu usmjerenost koja je u prošlim iteracijama donekle nedostajala. Posljednja je kompilacija rezultat decidirano DIY pristupa tradicijskoj glazbi i metodama glazbene produkcije – umjesto korištenja gotovih tradicijskih skladbi kao predmeta remiksiranja, na radionici Herbasonarij Noela Šurana polaznici su učili izradu i sviranje instrumenata od sezonskih biljaka pomoću kojih su kreirali vlastite melodije. Novomedijski je aspekt projekta ovog puta zastupljeniji kroz radionicu Elektromagnetske aktivacije Tina Dožića posvećenu izradi pickup mikrofona i kontaktnih mikrofona za ozvučivanje elektromagnetskih valova, snimanje sirovih zvukova i terenskih snimki. Cilj radionica bio je stvoriti vlastiti repozitorij melodija i zvukova koji će poslužiti kao temeljna građa svakog remiksa, obogaćena elementima snimljenim u studiju.

Spoj istraživanja apstraktnijih i opskurnijih vidova tradicijske glazbe i jednostavnih tehnika snimanja zvuka omogućuje dvostruko razlaganje proučavanih koncepata na njihove semantički bogate, pa i nesavršene konstitutivne elemente, njihova izmještanja i kolažiranja u potencijalno osebujnije inačice obilježene izraženijim kreativnim anagažmanom autora ili autorice skladbe, kao i njegovim_njezinim poimanjem i mogućim propitivanjem tradicije i identiteta. Takav eksperimentalniji pristup također otvara prostor za slojevitije, intertekstualno tumačenje remiksa, na dosadašnjim izdanjima uglavnom konceptualiziranog u svom klasičnom obliku, te pruža zanimljivo polazište za još jedan pokušaj fuzije “oprečnih svjetova”, ovaj put manje opterećen već ustoličenom simbolikom materijala kojima se poigrava. Ipak, nepredvidljiva narav eksperimenta krije potencijalne zamke sasvim drugačije vrste konvencionalnosti.

Imajući u vidu polazišne uvjete i metode nastanka ovog izdanja, prvenstveno preusmjeravanje fokusa na zvučne nesavršenosti poput šumova, glitcheva i abrazivnih tekstura, nimalo ne iznenađuje da je Remiks identiteta 5 dosad stilski najzaokruženija i najmračnija iteracija projekta. Većina se remikseva kreće na razmeđi nerijetko jezovitog techna i sound arta, uz povremene uplive duba, psihodelije i neofolka. Identificiranje žanra korisno je tek kao početno mjesto neprecizne specifikacije šireg termina eksperimentalne glazbe, koji je s vremenom razvio vlastite prilično uniformne odrednice. Ustaljenost suprotstavljanja oprečnih struktura uz nekoliko se iznimki potvrđuje i na primjerima ovdje predstavljenih skladbi.

S obzirom na to da je na kompilaciji zastupljen zamjetno manji broj novih izvođača, većinu skladbi potpisuju Morski i Dejo Žminjski, koji već godinama čine jezgru projekta. Morski je kreirao četiri remiksa bazirana na interpretacijama nekoliko tradicjskih melodija i napjeva koji dominiraju  i ostatkom izdanja. Dok se trake Pod Učkom tićice i Deboto polka primarno zasnivaju na očuđavanju melodije loopiranjem, igrom frekvencijama i dodatkom beata, Morski balun, a posebno Cestom ide mašina dostižu novu razinu apstrakcije. Naglašena uporaba terenskih snimki, zrnatih i abrazivnih tekstura u kombinaciji s plutajućim, gotovo kozmičkim ehom rezultira uspješnom fuzijom raznorodnih metoda. Sa svoje tri trake Dejo Žminjski  još jednom pokazuje zaigrani pristup čak i znatno mračnijem zvuku. Orko tić fragmente melodije utapa u klokotave efekte i vibracije nošene sukcesivnim beatom, a Metronom ska krije vrlo suptilan klupski potencijal u maniri citata psytrancea podebljanog ležernim ska ludizmom. Jušto liepo funkcionira kao spoj oba pristupa uz dodatak simpatičnog vokalnog samplea.

Preostale četiri skladbe donose raznolike pristupe remiksu, naizgled više obilježene osobnošću njihovih autora nego komfornom zonom ustaljenih estetika. Tubak Žminjski je svojoj poskočici Sega jutra na pustelje pristupio s velikom dozom znatiželje i humora pa je tako remiksirao melodiju stvorenu na radionici Herbasonarij i upotpunio je kontinuiranim nepravilnim beatom. Multimedijalna umjetnica Helga Goran se kroz Remiks identiteta prvi put okušala u stvaranju glazbe, no karakternost i inovativnost njene trake barem djelomično izvire upravo iz amaterizma. Washing machine alla istriana izdvaja se već idiosinkratičnom bilingualnošću naslova pretočenom i u zvuk. Prilično zloslutan obrtaj vešmašine praćen je sveprisutnim vibracijama i povremeno uparen s usporenom tradicijskom melodijom, smještajući tradicijske elemente u svakodnevni kontekst na mistično-šašav način.

Opuštenijim pristupima Tubaka Žminjskog i Helge Goran na drugom kraju spektra parira intuitivna studioznost Dine Ivas i Tina Dožića. Magnetitizam Dine Ivas opire se na gustim, šumovitim i maglenim teksturama koje kao da dopiru do srži neke skrivene primordijalnosti, prenoseći tradicijski duh profinjenom razradom atmosfere. Postupna gradacija napjeva i ritma dovodi do elegantnog i intenzivnog prožimanja organskog i sintetskog do apstraktne hibridne forme čije se strukture ne bi posramio ni rani Dead Can Dance. S druge strane, Elektromagnetska aktivacija Tina Dožića s razlogom nosi naziv radionice koju je mentrorirao. Sempliranjem elektromagnetskog zračenja Dožić očekivano proširuje sferu eksperimenta: bogat spektar sirovih zvukova, treptaja, noisea i granularnih tekstura bestežinski obavija sintetička toplina, postupno emulirajući postklupski šarm ambijentalnog techna. Dožić se ovdje nalazi na vlastitu terenu, zbog čega se njegov doprinos kompilaciji može tretirati prvenstveno kao uvid u nepresušne mogućnosti redefiniranja sound arta, pa i svojevrsno oprimjerenje ranije naznačenih potencijala ovakvog projekta, barem u segmentu apstrahiranja ideje remiksa.

Već zbog same činjenice korištenja individualno snimljenih terenskih sninki, neobičnih zvukova i melodija, i ostale skladbe sadrže osobni pečat svakog autora, no razina inovativnosti eksperimenta uvelike varira. Kod nekih se traka teško oteti dojmu ponavljanja konvencionalnih postupaka u nominalno eksperimentalnom okruženju, kao i prevelikog utjecaja davno formiranih ukusa. To rezultira tješnjim međusobnim doticajem tradicijskih i novomedijskih elemenata, no ne i njihovom istinskom sinergijom. Imajući u vidu da je u pitanju projekt neformalnijeg karaktera motiviran napretkom i entuzijazmom sudionika, to i nije prevelika zamjerka. Ipak, upravo skladbe koje iznenađuju spontanom kolizijom i intenzivnim ispreplitanjem elemenata nagoviještaju daljnje mogućnosti projekta i otvaraju dodatna pitanja vezana uz teme tradicije i identiteta.

Remiks identiteta se i kroz zadnje dvije kompilacije pokazao kao projekt u stalnom dijalogu s vlastitim počecima i pozitivnim kritičkim odnosom prema korištenim metodama. Uz neupitan talent i strast sudionika, upravo u tome leži razlog njegova pravocrtnog napretka. Stoga bi možda i ključan korak naprijed mogla biti diverzifikacija sudionika. Iako praćenje progresa projekta kroz razvoj vještina i spoznaja individualnih polaznika donosi zanimljive uvide i jača afektivne veze u zajednici koja ga podržava, namjera promoviranja novih i nepoznatih umjetnika donijela bi nalet svježeg zraka.

Remiks identiteta je višegodišnji projekt udruge Metamedij koji se provodi u okviru Metamedia Remiks Lab-a (kreativnog laboratorija DC-a Rojc) i glazbenog community studija Metamusic. Projekt nastoji uspostaviti dijalog između tradicijske i suvremene glazbe, te istražuje mogućnosti komunikacije među društvima, kulturama, tradicijama, povijesnim razdobljima i smjerovima kroz suvremenu glazbu, remiksirajući tradicijsku glazbu sa suvremenom.

Radionica je namijenjena mladima, studentima, te mladim glazbenicima i producentima. Uvjet za prijavu je: osnovno poznavanje sviranja nekog glazbenog instrumenta (trzalački, puhački, udaraljke, klavijature, itd.) ili pjevanja, te osnovno poznavanje rada u digitalnim alatima za produkciju glazbe (Ableton, Cubase, Reason, itd). Mentori radionice su Goran Farkaš i Marino Morosin, a umjetnički voditelj Nenad Kovačić.

Neka od predavanja otvorena su za javnost, a kako se prijaviti na radionicu potražite ovdje.

Objavljena u sklopu projekta Udruge za razvoj multimedijalnih umjetnosti Metamedij iz Pule i udruge TradInEtno iz Pazina, kompilacija Remiks identiteta 3 predstavlja rezultate s trećeg izdanja istoimene radionice koja nastoji uspostaviti dijalog između suvremene i tradicionalne glazbe. Pod mentorstvom glazbenika Gorana Farkaša, Marina Morosina i Nenada Kovačića (nekima možda poznat iz bendova Antenat i Afion, među ostalima), polaznici su se okušali u remiksiranju svježih snimki tradicionalnih pjesama nacionalnih manjina iz dijela jugozapadne Istre i Labina.

Kao i kod drugih sličnih projekata, Remiksu identiteta 3 prijeti opasnost od suviše simplificiranog ili nedovoljno promišljenog shvaćanja pojmova kojima barata, od identiteta i tradicije do suvremene glazbe i njenih tehnika. Ako preispitivanje poimanja tradicionalne glazbe kao samodostatne oznake identiteta i nedorečenost značenja “remiksiranja identiteta” pukom intervencijom u njegovu performativnu komponentu možebitno nadilaze kontekst nepretencioznog projekta očigledne zanimljivosti za lokalnu zajednicu, glazbene postavke kompilacije također otvaraju neka relevantna pitanja.

Sam početak kompilacije, kao i donekle nezgrapno objašnjenje projekta u pratećoj knjižici koja lako može uputiti na stereotipno shvaćanje remiksa tek kao dodavanja elektroničke komponente glazbi lišenoj iste, većina skladbi na kompilaciji izbjegava ovu zamku. Iako uvodna skladba možda zvuči upravo onako kako biste očekivali od remiksa tradicionalne glazbe, sljedeća White Fairy lagano daje naznačiti potencijal drugačijeg pristupa zanimljivom tutnjavom ispresijecanom više-manje doslovnim citatom izvornog napjeva. No tek Dejo Žminjski, inače aktivni promotor “žminjskog” zvuka, doista uspješno pronalazi sponu između tradicije šišanske glazbe i kakve moderne mediteranske folktronice. Njegova simpatična Shishanska mantignada kombinacija je zabavne strane freak-folka s primjesama elektronike u maniri ranih Animal Collective ili Panda Beara koja zvuči kao prozračni hit kakav ne bi djelovao izmješteno na pozornici ljetnog indie festivala. Na nju se u donekle sličnom stilu sunčanog reggae ritma odlično nastavlja početak Dormi bella Angolina i Zmije, također temeljene na glazbi šišanskih Talijana. Stvar, međutim, vrlo brzo iznenadi gitarskim riffom i rap dijelom koji gotovo da podsjećaju na duet Grimes s repericom Aristophanes, a na koncu je tu i mih pušten s lanca. Solidna je to količina akcije za pjesmu koja traje manje od tri minute, ali sve skupa začudo na neki način funkcionira, ističući usput asocijativnu veza između tradicionalnog stila “nabrajanja” stihova i rap vokalne izvedbe.

Rinoma i Maquis ne kvare tijek s nešto mračnijim doprinosima. Dok se Trippy Three, remiks pjesme u izvedbi Društva perojskih Crnogoraca Peroj 1657, naslanja na ritam i zloslutni bas karakteristične za trip-hop, dubom nadahnuta Mantinjada za space ansambl, kako i ime možda sugerira, zvuči kao talijanski didovi koji plutaju svemirom. Ovaj solidni niz naprasno prekida Mojoj majci u viziji mladog Donovana Zvonareka, napadna kombinacija plesne glazbe i sevdaha. Doza EDM-a ubrizgana u tradicionalni zvuk nešto je što bi možda pomoglo posrnulom plasmanu hrvatskih predstavnika i predstavnica na Euroviziji, ali u kontekstu ove kompilacije naprosto strši kao jedini takav pokušaj. Za sevdahom u izvedbi labinske pjevačice posežu još hodoM i Velo, s poprilično različitim rezultatima. Prigušeni instrumental i istaknuti vokal Srde mogli bi krasiti odjavnu špicu nekog filma Jasmile Žbanić, a Srdo moja pak započinje slično Radioheadovoj Jigsaw Falling into Place, samo što vas umjesto standardno tugaljivog Thoma Yorka dočeka još očajnija Alisa Čeliković. Iako koristi istu izvornu skladbu kao i spomenuta dance stvar, Morski joj u svom doprinosu Mothership Sevdub pristupa poprilično drugačije, utapajući neizmjernu tugu ženskog vokala u psihodeliji, a dub utjecaj možda je očitiji u Maquisovoj Darkgazing koja također završava nekako prikladnim rasplinjavanjem. Sudeći prema njima, pjesme preuzete s kolekcije Šišanske mantinjade – Mantignade sissanezi (u izdanju Zajednice Talijana Šišana, 2015) nisu ovdje jedine koje imaju izražen potencijal crossovera u barem donekle modernije forme alternativne glazbe. Suvremena verzija tradicionalne glazbe, uostalom, ne mora nužno posegnuti za uglancanim elektroničkim zvukom.

Doista, kompilacija donekle zaobilazi neke od najočitijih zamki ovakvih projekata poput jednostavnog dodavanja elektroničkog beata tradicionalnim pjesmama, no i dalje ne iskorištava puni potencijal poigravanja kako značenjem skladbi tradicionalne glazbe i suvremenog konteksta, tako niti radikalnijim pristupima izvornom materijalu. Unatoč nekim zanimljivim idejama, većina se rješenja na koncu doimaju suviše konvencionalnima. Razlike u pristupu između različitih remikseva uglavnom se kriju u žanrovskim preferencijama autora više negoli u bitno različitim pristupima remiksiranju, mahom fokusiranima na cjelovite sampleove i nadahnutima atmosferom izvornog materijala u koji je isti onda više ili manje bezidejno umetnut, dajući, ironično, poprilično tradicionalne rezultate.

Treći Remiks identeta čini se, ipak, do sada uvjerljivo najuspješnijim izdanjem ovog projekta i potencijalnim korakom u zanimljivom smjeru oživljavanja lokalne tradicionalne glazbe pristupom koji je, zapravo, tretira kao žanr kompatibilan s nekim drugim žanrovima izniklima iz drugih tradicija. Širenjem spektra glazbenih utjecaja i različitih pristupa gotovom materijalu, posvećivanjem pažnje sadržaju koliko i formi tradicionalne glazbe te istraživanju mogućnosti umetanja njenih elemenata u samu strukturu suvremenih žanrova, na narednim bi se kompilacijama moglo doći i do daleko zanimljivijeg dijaloga između “starog” i “novog”.

Na poveznici potražite prethodna izdanja Remiksa identiteta, a ovdje kanal gdje udruga Metamedij objavljuje skladbe s trećeg izdanja.

Album je rezultat istoimenog projekta i radionice remiksiranja tradicijske glazbe održane u listopadu 2016. u organizaciji udruge Metamedij i TradInEtno. Remiksirajući tradicijsku glazbu narodnih manjina iz urbanih sredina sa suvremenom urbanom glazbom, projekt istražuje mogućnosti za interkulturalnu komunikaciju kroz glazbu te daje uvid u način na koji mladi doživljavaju tradicijsku glazbu.

Polaznici radionice (Ang Maružin, Alen Paver, Velimir Todorović, Donovan Zvonarek, Dejan Damijanić, Marino Morosin, Toni Flego, Marino Jurcan, Marko Kalčić, Nenad Kovačić, Bruno Legović) su na šestodnevnoj radionici producirali remikseve pjesama kroz grupni rad i samostalno te uz pomoć mentora, producenta Marina Morosina te glazbenika Gorana Farkaša i Nenada Kovačića koji su na remiksevima intervenirali snimajući razne tradicijske instrumente (mih, kaval, tambura, dvojnice, šurle, djembe, kanđira, kalabaš i mnoge druge).

Glazba koja je remiksirana prikupljena je s područja Peroja, Šišana i Labina te uključuje Društvo perojskih Crnogoraca “Peroj 1657”, Alisu Čeliković (pjevačica sevdaha iz Labina) te glazbu s CD-a “Šišanske mantinjade – Mantignade sissanezi” (Zajednica Talijana Šišana, 2015.)

S obzirom da se na drugom CD-u kompilacije nalaze remiksirane verzije tradicionalnih pjesama, izvođači će se orijentirati na izvođenje i reinterpretiranje tih remikseva, a riječ je o elektronskoj glazbi, ponajviše hip-hopu, house-u i lounge-u. Nakon promocije i nastupa publiku očekuje plesnjak, a za dobru zabavu zadužen je DJ Teddy Lee i VJ Zeko.

Cijeli događaj odvijat će se od 19 do 24 sata, a ulaz je slobodan.

Remade In Rojc – Remiks identiteta je dvostruki CD na kojem se nalaze tradicionalne pjesme nacionalnih manjina te njihove remiksirane verzije u modernom elektronskom zvuku. CD je nastao kao proizvod projekata Rojc Remiks Lab i Remiks identiteta koji su usmjereni razvoju kulture mladih u području novih medija i tehnologija.