Problematiziranje prvih crta arhitektonskih bojišnica u srazu s akutnim suvremenim društvenim problemima tema je ovogodišnjeg Venecijanskog bijenala arhitekture, a izloženi radovi trebaju prezentirati primjere angažiranog i djelotvornog arhitektonskog djelovanja. Jedan od zanimljivih primjera koji odgovara na postavljeni zadatak čileanskog arhitekta i teoretičara Alejandra Aravene je projekt ReGen Villages danskog arhitektonskog ureda EFFEKT. ReGen Villages projekt je samoodrživih, zelenih naselja predstavljen u sklopu izložbe Art of Many and the Right to Space danskog paviljona. Kustosi Boris Brorman Jensen i filozof Kristoffer Lindhardt Weiss trebali su naglasiti humanistički fokus danskog dizajna, a predstavljeni projekti teže pozitivno utjecati na ljudsko ponašanje te istovremeno promicati osjećaj zajedništva. 

Projekt ReGen Villages predstavlja model kojim se dotiče širi spektar globalnih problema, od nedostatka hrane i vode do povećanja emisija CO2. “Naš suvremeni način života u potpunosti je neodrživ i to poziva na pronalaženje boljih rješenja u budućnosti. Tehnologija već postoji, samo je pitanje primjenjivanja te znanosti na arhitekturu svakodnevice”, objasnio je Sinus Lynge, partner na projektu. Svako naselje sastojalo bi se od niza građevina s priključenim staklenicima, odnosno prostorom za uzgajanje hrane i pročišćavanje otpadnih voda, kao i integriranih tehnologija održive energije.

Projekt je nastao na temelju istraživanja Sveučilišta u Stanfordu, a cilj je početi gradnju prvog naselja tijekom 2016. godine u Almeru u Nizozemskoj. Drugi pilot projekti spremaju se u Švedskoj, Norveškoj, Danskoj i Njemačkoj, a postoje planovi za razvoj u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Kini i Africi. Autori smatraju kako je ovo alternativa masovnoj urbanizaciji te predviđenoj seobi preko 2.5 bilijuna ljudi u gradove u idućih 50 godina. 

Osim stambene i arhitekture predviđene za proizvodnju hrane i energije, plan uključuje i komunalne građevine te javne površine opskrbljene tehnologijom za maksimalnu proizvodnju i iskorištavanje zelene energije. Naselje je planirano za oko sedamdeset pet do sto stanovnika, no čini se kako inicijalnim projektom nije predviđena mogućnost njegovog širenja ili razvoja nove infrastrukture prema potrebama zajednice. Također, u naselju nije planirana nikakva industrijska proizvodnja, stoga ono ne može biti u potpunosti samoodrživo. Unatoč tome, ovaj pilot projekt trebao bi poslužiti upravo kao model drugačije mogućnosti stanovanja i izgradnje zajednice te razvoju ideje održive budućnosti.