Klanjčić, inspiriran avangardnim i neoavangardnim pokretima, pojašnjava autor predgovora Gregor Sirotić Marušić, “svoje slikarstvo napušta jer primjećuje da ga vode tuđe slike, a ne podnosi ponavljanje. Tada postaje umjetnik promatrač, u raznolikosti svijeta lovi prizore i predmete te ih preuzima i nadopunjuje”. Njegovi radovi ne nude gotovo značenje, nego grade odnose koji traže iskustvo i znanje, primjerice o referencama na povijest moderne umjetnosti ili kanonskim autorima_cama.

U svom umjetničkom procesu Klanjčić “ne pristupa predmetima s alatom kojim ih mora obraditi i okvirom pod koji ih mora svesti nego jednostavno prati svoju percepciju u njezinoj formaciji i objektivizaciji”. Zbog toga, “umjesto stabilne cjeline, izložba funkcionira kao niz napetosti i pomaka, u kojima se ono što vidimo stalno iznova rađa i izmiče fiksaciji”, zaključuje Sirotić Marušić.

Izložba se može posjetiti do 10. siječnja, a više detalja pronađite ovdje.

Izložba je nastala kao dio kustoske koncepcije Duplo pakiranje pod umjetničkim vodstvom Saše Živkovića, s namjerom povezivanja umjetnika_ca različitih područja čiji se radovi preklapaju u vizualno-likovnom izrazu.

Nikolina Ivezić u ovome radu predstavlja ciklus slika koje problematiziraju temu logotipa u suvremenom društvu. Naime, ciklus sadrži prikaze žena u svakodnevnim situacijama uz umetanje loga različitih bendova, glazbenika ili filmova. Ovaj likovni izraz istovremeno je kritika društvenih odnosa, medija, kulture kiča i trasha, ali i poigravanje s njima kroz oblikovanje i iznošenje vlastitog feminističkog svjetonazora.

Književnik Hrvoje Milić u slikarstvu koristi kombinirane tehnike i stvarne objekte poput novinskih isječaka, fotografija, platna i drva. Njegove slike u ovoj izložbi često graniče s formom skulpture, te traže aktivnog promatrača_icu koji_a će imati namjeru otkriti dublje značenje unutar umjetnikova rada.

Poveznica između radova spomenutih umjetnika nalazi se, između ostaloga, u korijenima pop arta: “Dok je kod Hrvoja Milića karakteristična neodadaistička linija pop arta koji se izražava u različitim domenama od slikarstva, preko ready madea do assemblagea, za Nikolinu Ivezić je to simbolički pop art koji doslovnije prikazuje simbole vrijednosti i oblike izražavanja masovne kulture”, napominju organizatori_ce izložbe.

Više detalja o događaju možete pronaći ovdje.

Tematska cjelina sastavljena je od serije slika na platnu i intervencija na ready made print reprodukcijama koje prikazuju preobrazbu jednog te istog motiva. Preslagivanjem dijelova motiva nastaju slobodnije kompozicije koje “iz ezoteričnog prelaze u dekorativno”, stoji u najavi izložbe. 

Crteži i intervencije na print reprodukcijama nastali su za vrijeme autorove umjetničke rezidencije u Lisabonu 2018. godine. Sve reprodukcije korištene u tih mjesec dana boravka pronađene su na odlagalištima ili kupljene na sajmu za par eura, dok se nakon povratka u Zagreb praksa nastavlja s predlošcima iz obiteljske ostavštine uglavnom anonimnih printeva što su završili po podrumima, izopćeni od svoje dekorativne funkcije. 

Izložba ostaje otvorena do 15. veljače 2019. 

Na prijelazu stoljeća svijet umjetnosti je konačno prihvatio i prisvojio nove mogućnosti koje je omogućila industrijska revolucija te je počeo koristiti sada već rasprostranjene i lako dostupne materijale masovne produkcije. Rezultat toga su kolaži, fotomontaže, assemblage i ready-made djela koja su samo jedna od korištenijih pristupa u posljednjem stoljeću. U današnjem svijetu zasićenom vizualnim impulsima, u kojem je svaka osoba potencijalni tvorac slika, opsesivna potreba da se proizvode nove slike je u padu. U veoma postmodernoj maniri, umjesto da se stvaraju originalna umjetnička djela, umjetnici koji djeluju u polju suvremene fotografije nalaze se u ulozi urednika pronađenog vizualnog materijala. 

Izložba Copy Paste okuplja umjetnika iz Slovenije, Hrvatske, Italije i Austrije koji imaju različite formalne i konceptualne pristupe u odnosu prema reciklaži rekontekstualizaciji pronađenih fotografija. Oni ih pronalaze u neograničenom internetskom prostoru, tiskovinama, reklamama i fotografijama iz osobnih kolekcija te obiteljskih albuma. Osim što koriste klasični postupak umjetničke aproprijacije, posvećeni su sastavljanju i rastavljanju pronađenih fotografija u posve nove kompozicije.

Na izložbi će biti predstavljeni radovi Darija Belića, Aljaža Celarca, Martine Dinato, Lenke Đorojević, Jure Kastelica te Martina Stöbicha.

T.Ž. / Photon

Poput njih, Irena Pejović i Ana Sladetić, ne samo da čuvaju sjećanje, već ga žele prikazati u njegovoj materijalnoj formi. No kako sjećanje materijalizirati? Ana želi, umjesto fotografiranja pojedinog mjesta, ponijeti sa sobom onaj čuvstveni osjećaj doživljenog prostora. Taj osjećaj uzima i utiskuje u svoj mentalni ormar sjećanja. Uzimajući teksturu doživljenog prostora, ona želi “dodirnuti” svoja sjećanja. Za razliku od nje, Irena želi memoriju “savladati” in situ. Pod ovim se podrazumijeva stvaranje memorije na licu mjesta, u samom procesu otiskivanja. Otiskujući predmet jedan preko drugoga iznova producira sjećanje na svaki prethodni otisak. Preopterećenjem memorije samog otiska stvara “uredni nered” – individualno iskustvo jednog otiska na drugom.

Obje autorice u svom radu koriste readymade u koji minimalno ili uopće ne interveniraju. Kako bi oslobodile svoj rad od eklekticizma i tradicije autorice nesputano istražuju te pomičući granice vlastitih opažanja odstupaju od naučenih akademskih formi. Nije bitna perfekcija otiska koji stvaraju, nisu bitne zadane forme, već sam proces; istraživački dio samog stvaranja grafike”, piše Antonia Došen u najavi izložbe.

Izložba će biti otvorena u Galeriji Karas 3. rujna u 20 sati te ostaje otvorena do 14. rujna.

Više o autoricama i izložbi možete pronaći ovdje.  

Lijepa naša domovino sastoji se od serije ready madea, ukradenih namirnica i proizvoda koji simboliziraju golu egzistenciju. Njihov izložak popraćen je osnovnim podacima o krađi svakog pojedinačnog artikla (datum, vrijeme, trgovački lanac, adresa). Naziv rada, Lijepa naša domovino, na ironičan način ukazuje na iznevjerena očekivanja nove države, koja je sagrađena i koja živi po nasljeđenom principu Snađi se, druže! u njegovom najkoruptivnijem smislu. Ukradeni proizvodi poput brašna, ulja, toaletnog papira i sl., istovremeno se dotiču pitanja društveno najugroženijih, čije je preživljavanje u doba recesije prava umjetnost (kao i umjetnika samih), pa se krilatica Snađi se, druže! može shvatiti i afirmativno. S obzirom da se zasniva na krivičnoj radnji, rad problematizira ideju morala, lažnog morala i gubljenja morala, u okvirima hrvatske stvarnosti.

Umjetnička akcija i video rad Radni dan, bavi se problematiziranjem situacije u kojoj se nalazi većina samostalnih umjetnika u Hrvatskoj kad je u pitanju gola egzistencija, te propitivanjem statusa samostalnih umjetnika u našem društvu. Sam naziv projekta s ironijom naglašava nedostatnost struke, unutar koje opstanak nije moguć, s obzirom da se naš rad ne honorira a tržište suvremene umjetnosti ne postoji. Drugim riječima, rad i zarada ne dolaze zajedno u paketu. Simboličkim činom kopanja po kantama i kontejnerima za smeće u potrazi za povratnom ambalažom, u odjeći sa logom Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, ovaj rad želi na rastuću listu socijalno ugroženih, pored beskućnika, penzionera, nezaposlenih, dodati i samostalne umjetnike.



Milijana Babić (r. 1974.) je umjetnica iz Rijeke, koja radi u mediju instalacije, performansa i umjetničke akcije. Diplomirala je na odsjeku likovnih umjetnosti u Durbanu, Južnoafrička Republika u 2001, a magistrirala u Ljubljani 2007. Dugogodišnja je suradnica Internacionalnog festivala suvremene umjetnosti Mesto žensk u Ljubljani. Od 2007 do 2011 radi kao vanjska suradnica na Katedri za kiparstvo riječke Akademije primijenjenih umjetnosti. Njen rad prezentiran je na brojnim izložbama i festivalima u zemlji i inozemstvu.

Izložba će biti otvorena 18. studenog u 20:30 sati u rječkoj Galeriji SIZ.