Tema novog susreta bit će knjiga Kaliban i vještica: Žene, tijelo i prvobitna akumulacija autorice Silvije Federici. Voditeljice emisije, Izabela Šegedin i Ema Marača će na primjeru knjige analizirati progone vještica, njihove povode i posljedice, te povezanost sa kolonijalnom ekspanzijom i osnaživanjem kapitala. Tematska okosnica bit će oprimjerena suvremenim slučajevima progona vještica i njihova konteksta.

“Uz to ćemo se osvrnuti i na najčešće ‘zločine’ vještica na filmskom platnu, kao i na pokojem malom ekranu! Raznovrsnost prikaza vještica u medijima je rezultirala velikom plejadom njihovih potencijalnih grijeha, kao i karakterizacija, a mi ćemo izdvojiti ove najkompleksnije i najzanimljivije. Na tapeti: klasici, vještice devedesetih, i pokoje fantastično suvremeno ostvarenje”, poručuju organizatorice.

Više detalja pronađite ovdje.

Radio Student je počeo emitirati listopada 1996. godine, a smješten je u zgradi Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. Od osnutka, emisije na ovom radiju prate i tematiziraju nezavisnu umjetničke scene, a u okviru mnogih su sudjelovali_e raznoliki gostujući glazbenici_e i drugi akteri alternativne scene.

U sklopu radija djeluje i kulturna sekcija, a riječ je o redakciji koja prati aktualna kulturno-umjetnička zbivanja u Zagrebu i šire. Javni poziv, kako stoji u tekstu poziva, otvoren je svima koji u slobodno vrijeme posjćuju izložbe, prate kazališne izvedbe i filmove, a navedene medije vole i “konstruktivno kritizirati”.

U prijavi je potrebno priložiti kratku vijest o nekom aktualnom kulturnom događanju (duljine 300-500 znakova) i kratku biografiju. Prijave se šalju mailom na adresu kultura@radiostudent.hr uz naznaku ‘Novinar_ka kulturne redakcije’.

Rok za prijavu je 1. travnja.

Prvo ovogodišnje izdanje Dokukino Etera “nadahnuto je studentskim blokadama u Srbiji”, pišu organizatori_ce te donosi projekciju filma koji govori o blokadi nastave na Filozofskom fakultetu u Rijeci 2009. godine. Dokumentarni film Plenumovi “isprepliće arhivske snimke i razmišljanja protagonista s odmakom od pet godina, stvarajući dijalog kroz vrijeme”.

Nakon projekcije održava se razgovor s redateljicom filma Anom Jurčić, Evom Marijom Jurešić iz inicijative Studentice za Palestinu koja će govoriti o prosvjednim akcijama zagrebačkih studentica i Irinom Masnikosa koja će više reći o studentskoj blokadi Filozofskog fakulteta u Zagrebu 2009. Razgovor će moderirati Tereza Kelam s Radio Studenta i Sara Panjkota s Radio Studenta i iz Kluba studenata Fakulteta političkih znanosti.

Više o programu pročitajte ovdje.

Emisija se sastoji od tri dijela, a čine ju intervju, glazbeni prilog po odabiru gostiju, prilog s terena i vijesti. Predstavljajući koncepciju formata, Šegedin je istaknula: “smatramo da je potrebno da postoji emisija u kojoj se ne govori o ljudima u pokretu u trećem licu, već u kojoj oni sami sudjeluju i stvaraju program.” Iz navedenog razloga za pripremu emisije potrebna je adekvatna priprema, koju članice uredničkog tima s dugogodišnjim iskustvom u aktivizmu i raznovrsnim radijskim formatima, Karla Kurtoić, Ema Marača i Sara Panjkota, provode u suradnji s prevoditeljima_cama i kulturnim savjetnicima_ama. 

Naime, svaka epizoda Kulture u pokretu dostupna je na dva jezika – hrvatskom i prvom jeziku sugovornika_ca, a prošlotjedni prilog na arapskom s gostom, vizualnim umjetnikom Ramijem Al Qubaitarijem prati simultani prijevod Nadera Wahecha. “Za dvojezični format smo se odlučile jer smo u razgovoru s udrugama i prijateljima koji su i sami ljudi u pokretu zaključile da je jako teško iskreno se i samouvjereno izražavati na jeziku koji ti nije blizak”, pojašnjava Šegedin. Navedena nesigurnost u (ne)poznavanju jezika, ističe urednica, može dovesti i do autocenzure zbog čega je potreba za prevoditeljima_cama u emisiji, čija je temeljna ideja “osnažiti glasove ljudi u pokretu”, dodatno apostrofirana.

Da je riječ o suradničkom procesu, potvrđuje prva epizoda u kojoj se može čuti mnoštvo komentara prevoditelja i isječaka iz razgovora potaknutih zajedničkim iskustvom snimanja u triju Šegedin, Al Qubaitari i Wahech. Dojam neformalne opuštene atmosfere proizlazi iz podjele intervjua na privatni, politički i kulturni dio. Tim je povodom Rami prenio neka iskustva boravka u Hrvatskoj po dolasku iz Sirije, poput vlastitog osvrta na kulturne sličnosti i razlike ili preporuka za bogata sirijska jela i salate, a prokomentirao je i probleme, poput neadekvatnih i izolirajućih uvjeta života u prihvatilištima poput Porina.

Na tragu uspješne prve epizode, Šegedin najavljuje pojedinačne suradnje s osobama u pokretu i šire, s kulturno-umjetničkim i/ili ljudskopravaškim organizacijama poput Are You Syrious, Živi atelje, Panafričko društvo u Hrvatskoj i Centar za mirovne studije s kojima je projekt inicijalno započet. Počevši od šireg pojma Kulture u pokretu, autorice emisije nadaju se produbiti temu povezivanjem s drugim aktivističkim emisijama na Studentu u čijem okviru rade kao novinarke i/ili urednice te tematskim ciklusima s fokusom na prava ljudi u pokretu, ali i na pravo ljudi na kretanje općenito. Odgovarajući na pitanje kakvim se kulturnim susretima u skorijoj budućnosti možemo nadati, Šegedin odgovara da su u planu suradnje s osobama iz Iraka, Gambije i Južnoafričke republike, a nadolazeće epizode mogu se poslušati svake nedjelje u 15 sati. 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kulturne trase društvenosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

U toj su posljednjoj etapi u suradnji s Kulturnom redakcijom Radio Studenta producirani audioprilozi o nekadašnjem prostoru Galerije suvremene umjetnosti (Petra Galović), izlagačkom prostoru Haustor (Franka Štrkalj), prostoru radne zajednice umjetnika Podroom (Ivana Završki) te prostoru Galerije proširenih medija (Tereza Kelam). Također su provedena istraživanja o nekadašnjoj Galeriji Križić Roban i Galeriji Doma JNA.

U sklopu predstavljanja projekta održat će se razgovor s autoricama audiopriloga i jednim od nekadašnjih voditelja Galerije Križić Roban, Nenadom Robanom, te predstaviti novi web sadržaji. Posjetiteljima će također biti omogućeno preslušavanje audiopriloga (putem QR kodova) te pregledavanje odabranih publikacija.

Projekt Kodirani prostori platforma je za mapiranje iščezlih sadržaja koja se bavi istraživanjem izlagačkih prostora u širem smislu, metodom mapiranja putem QR kodova postavljenih na trajnim spomen pločama te formiranjem digitalnog arhiva na webu. O prvoj etapi projekta Kodirani prostori , povodom predstavljanja publikacije u Booksi, pisala je Marija Krstanović.

Više o projektu možete saznati ovdje, a detalje o događaju ovdje.

Program benefita je raznolik, a nastupit će Brain Holidays, pioniri reggae glazbe u Hrvatskoj, poznate kantautorice, Sara Renar i Nina Romić, mladi pop pjevač Marko Bošnjak i groove bend Baby Babilon. Koncert će zaključiti Maja Pa, hrvatska selektorica rave i eksperimentalne dance glazbe uz DJ Emira, urednik i voditelj world music emisije Izvorišta na zagrebačkom Radio Studentu.

“Nakon što je Inicijativa za slobodnu Palestinu, u suradnji sa Zakladom Slagalica, prikupila 21.820 eur za naše sugrađane i sugrađanke evakuirane iz Gaze, odlučili smo organizirati novu humanitarnu akciju za direktnu pomoć ljudima u Gazi. To je minimalno što možemo učiniti kako bismo dali podršku bar dijelu od dva milijuna istraumatiziranih ljudi, a pogotovo djeci”, istaknuli su organizatori.

Pozivajući publiku na prisustvovanje humanitarnoj akciji i apelirajući na podršku ljudima u Gazi, organizatori poručuju: “Nepojmljiva je kontinuirana patnja Palestinaca i Palestinki, a nerazumljiva daljna podrška izraelskom režimu”.

Minimalna donacija na ulazu je 10 eura, a po završetku koncerta, doniranje će biti moguće na poseban račun Udruge BRID za ovu humanitarnu akciju.

Više detalja možete pronaći ovdje.

Tuga i tugovanje nezaobilazan su dio ljudskog iskustva; u neku ruku, tuga čini čovjeka jer nitko nije imun na rad tugovanja. Individualna tuga je često inspiracija za umjetnička djela, a na kolektivnoj razini, zadaća čuvanja sjećanja i tuge pripada spomenicima. No, jesu li ti spomenici objektivni u svom prikazu tuge? I kakve veze s tim ima kapitalizam?

Tuga često guši, tutnja, iscrpljuje, umara, nekada i proganja poput fantoma. Ali, možemo li je iz pukog očaja transformirati u nešto konstruktivnije? Što nam o tugovanju i otporu govore Angela Davis, James Baldwin i Cindy Milstein? I kako izgleda tuga za onim čega nikad nije ni bilo?

Odgovore potražite u petoj u nizu seansi koje osmišljavaju i vode Ema Marača i Izabela Šegedin iz Knjiškog moljca, kulturne emisije Radija Student.

Riječ je o jednom od svega nekoliko filmova koji progovaraju o izuzetno važnom dijelu jugoslavenske prošlosti koji je obilježio živote velikog broja stanovnika Dalmacije. Kroz zapanjujuće snimke svjedočimo činu Josipa Broza Tita koji je uz pomoć Saveznika organizirao evakuaciju tisuća ljudi u pustinju egipatskog poluotoka Sinaja stvarajući kompleks izbjegličkih logora. “Ti su logori predstavljali svojevrsni komunistički model naselja kojim je trebalo pokazati Zapadu kako će funkcionirati nova Jugoslavija kad završi II. svjetski rat”, navodi se u najavi filma.

Koristeći videozapise jednog britanskog dokumentarnog filma snimljenog u El Shattu i dostupne arhivske fotografije, Ramljak konstruira priču kroz svjedočanstva osam živućih sudionika koji prepričavaju svakodnevne zajedničke zadaće i rad, koje su činile kazališne družine, zborovi, slikarske škole, tisak novina, orkestar, nogometne utakmice, tečajevi jezika i brojne druge aktivnosti.

Nakon filma čije prikazivanje kreće u 20 sati slijedi razgovor s redateljem Ivanom Ramljakom te umjetnicom Florom Novak i spisateljicom Dariom Stilin koje se također bave temom El Shatta, ali kroz druge medije. Stilin razvija TV seriju Platneni grad dok mlada umjetnica Novak stvara ciklus grafika s motivima zbjega. Razgovor o različitim umjetničkim pristupima tematici moderirat će Tereza Kelam s Radio Studenta i Dajana Ivičić iz Kluba studenata Fakulteta političkih znanosti.

Temi El Shatta posvećena je i emisija iz podcast serijala Kulturpunkt u eteru koju možete poslušati ovdje.

Početnica je namijenjena studenticama i studentima preddiplomskih i diplomskih studija povijesti umjetnosti, umjetničkih akademija, humanističkih, ali i drugih struka, koji su dosad imali malo ili nimalo iskustva s pisanjem u formi likovne kritike ili kratkog eseja.

Polaznici_e Početnice učit će kako pristupati suvremenim umjetničkim djelima interdisciplinarnog, multimedijskog i istraživačkog karaktera, kako ih gledati i čitati te, naposljetku, kako o njima pisati. Program Početnice sastojat će se od grupnih posjeta izložbama, razgovora s autorima_cama, kustosima_cama i voditeljima_cama izložbenih i umjetničkih prostora, rada na tekstovima uz podršku i vodstvo mentorica, grupnih konzultacija sudionika_ica i mentorica, čitanja i kritičkog komentiranja teorijskih tekstova, te druženja s umjetnicima iz Atelijera Žitnjak. Produkcijsku i uredničku podršku programu pruža redakcija studentskog portala Kulturflux, koji će objavljivati tekstove nastale tijekom Početnice, dok će na portalu Suvremena hrvatska fotografija biti objavljeni završni tekstovi polaznika.

Polaznici_e će Početnice, također, stjecati znanje o kritici kao književnom rodu u (post)digitalno doba, kada se ona istovremeno grana i razvija na internetu, u tisku, na radiju i televiziji. Dodatni segment Početnice bit će usmjeren na radio, te će obuhvaćati upoznavanje s pisanjem za medij radija, snimanjem zvuka, osnovama montaže i obrade zvuka, kao i radijskim govorom. Radijska praksa ostvarit će se u suradnji s Kulturizacijom, središnjom emisijom Kulturne redakcije Radio Studenta, a prilozi polaznika_ca Početnice bit će emitirani u sklopu redovnog programa emisije.

Poziv za sudjelovanje otvoren je do nedjelje, 15. listopada u ponoć. Polaznici_e će se odabrati na temelju životopisa, motivacijskog pisma te napisanog teksta o suvremenoj umjetnosti.

Točno trajanje i termini održavanja Početnice bit će dogovoreni sa sudionicima nakon provedbe poziva te odabira sudionika. Program Početnice likovne kritike u potpunosti je besplatan.

Prijava treba sadržavati:

• kratku biografiju (do 900 znakova s razmacima)
• motivacijski tekst duljine najviše jedne kartice (1800 znakova s razmacima)
• jedan primjer dosad napisanog (ne nužno i objavljenog) teksta ili dijela teksta na temu suvremene umjetnosti (do 3600 znakova sa razmacima)

Prijave se šalju na e-mail adresu, s naznakom “Za Početnicu 2023.” Prijave koje ne sadrže sve potrebno neće se razmatrati. Voditeljice Početnice likovne kritike 2023. su Franka Štrkalj i Petra Galović (Kulturna redakcija Radio Studenta) za radijski dio, te Tena Starčević (Ured za fotografiju) i Mirna Rul (Atelijeri Žitnjak) za pisani dio Početnice, uz uredničku podršku redakcije portala Kulturflux i Suvremena hrvatska fotografija (Ured za fotografiju).

Pojam nezavisne kulture najčešće povezujemo s onim oblicima kulturnog djelovanja koje se odvija izvan institucija, stasajući u okviru trećeg ili civilnog sektora. Iako je izvaninstitucionalnost važna karakteristika nezavisne kulture, njezin odnos prema institucijama čini izuzetno važan segment zalaganja njezinih aktera, a upravo je formiranje otvorenijih institucija utemeljenih na principima sudjelovanja građana i uključivanja kulturne i šire zajednice jedan od važnih smjerova organiziranja nezavisne scene na našim prostorima. Ovakvim preklapanjima institucionalnog i izvaninstitucionalnog djelovanja u kulturi, a u svjetlu nedavnih političkih zbivanja u regiji, bavila se tribina Institucionalni okviri za razvoj nezavisne kulture, održana u Ljubljani u organizaciji dviju mreža koje okupljaju udruge u kulturi – regionalne platforme Kooperativa i slovenskog Društva Asociacija. Na tribini su govorili Mirela Travar iz Operacije Grad (Zagreb), Vullnet Sanaja iz kosovskog Anibara (Peja), bivša predsjednica Asociacije Jadranka Plut i Mateja Demšič iz Odjela za kulturu Grada Ljubljane, dok je razgovor moderirao Metod Zupan s Radija Študent. Tribina je oslikala sličnosti i razlike u položaju i boljkama s kojima se susreću nezavisnokulturni akteri u svojim političkim okruženjima u regiji.

Kao država koja je neovisnost proglasila 2008., Kosovo nije imalo kulturnu legislativu ni politiku, a novostečenu samostalnost države, kao i drugdje u regiji, pratila je intenzivna privatizacija. “Organizacije nezavisne kulture ujedinile su se u zaštiti zajedničkih dobara i javnosti resursa”, objasnio je Sanaja. “Pokušavajući stvoriti mjesto za sebe, okrenule su se ponovnom prisvajanju prostora za javnost”.  Za razliku od Hrvatske gdje se borba za prostore prije svega vodila oko bivših tvornica (kao što je zagrebačko Jedinstvo) ili nekadašnje vojne infrastrukture (poput pulskog Rojca), u Kosovu su one mahom već bile privatizirane, pa su se zalaganja nezavisne scene fokusirala na prostore javnih kina kojima je prijetila prodaja. 

Festivali, prvenstveno oni filmski poput Anibara i Dokufesta, svoje su aktivnosti organizirali na privremenim lokacijama, realizirajući kulturne programe kao “poligone ponovnog prisvajanja prostora za javnost”, kazao je Sanaja. Važan primjer takvog prisvajanja predstavlja borba za bivše gradsko kino u Prizrenu, čija je prodaja nakon zalaganja kulturne zajednice ujedinjene u Inicijativu za zaštitu kina Lumbardhi uspješno zaustavljena, a prostorom od 2014. godine upravlja Zaklada koju čine akteri nezavisne kulture. Nakon prizrenskog, upitnom se pokazala i sudbina kina Jusuf Gërvalla, jedinog takvog prostora u gradu Peji, no organizacije nezavisne kulture još su jednom uspješno zaustavile privatizacijski proces, a zgradom danas upravlja Anibar i ona do daljnjega ostaje namijenjena kulturnim sadržajima za javnost. 

Kroz sustavno zalaganje za to da infrastruktura pod prijetnjom privatizacije ostane na raspolaganju građanima_kama s jedne strane, a s druge činjenicom da je glavni proizvođač kulturnog sadržaja u državi, nezavisna scena je na Kosovu osigurala podršku šire javnosti. Organizacije u kulturi, zaključio je Sanaja, uspješno su se etablirale kao “ozbiljni igrači” čije je djelovanje važno za zajednicu i kojima pripada mjesto za stolom u razgovoru o raspolaganju infrastrukturom i formiranju kulturnih politika. 

Ipak, da mjesto za stolom nikad nije do kraja izboreno ni sigurno, zorno pokazuje situacija u kojoj se posljednje dvije godine nalazi nezavisna kulturna scena u Sloveniji, opisana na stranicama ovog portala kao “sveobuhvatni desant na kulturu”. Podsjetimo, u Sloveniji ranjavanje kulturnog sektora, odnosno onog njegovog dijela u čijem fokusu nije očuvanje baštine ni promocija jednodimenzionalnih nacionalističkih narativa, traje od početka pandemije koji se preklopio s formiranjem još uvijek aktualne Vlade. Tamošnje se udruge u kulturi zajedno s ostatkom civilnog i medijskim sektorom suočavaju se sa žestokim i surovim nasrtajima vladajućih. Pisali smo o pokušaju evikcije Metelkove 6, zgrade u kojoj posljednja dva desetljeća djeluje niz organizacija nezavisne kulturne scene, a čija sudbina do danas ostaje krajnje neizvjesna. Destrukcija kulturne scene, kako nezavisne, tako i institucionalne, nastavila se uz poseban interes vladajućih za kadroviranje kroz seriju smjena ravnatelja_ica kulturnih institucija. Niz oštrih rezova u financiranju suvremene kulture i umjetnosti proširen je početkom ove godine ukidanjem državnog financiranja nizu relevantnih organizacija u području izvedbenih umjetnosti među kojim su Maska, Mesto žensk, Emanat, Delak, Nomad Dance Academy Slovenija i Gledališče Glej. 

Ovim primjerima, koje je nazvala tek “vrhom sante leda”, Plut je pridružila i podatak o značajno povećanom iznosu koje je Ministarstvo odlučilo izdvojiti za kulturu u ovoj godini (238 milijuna eura). Unatoč značajnom povećanju sveukupnog izdvajanja za kulturu, iznos je za kategoriju Promicanje kulturnog stvaralaštva, presudnu za financiranje udruga u kulturi smanjen je u rebalansu proračuna za 2022. godinu za gotovo polovicu – sa 6 i pol milijuna na manje od 3 i pol milijuna eura. Nasuprot nimalo suptilnoj destrukciji i rezovima usmjerenih području nezavisne kulture, vladajući su čak 14 milijuna eura izdvojili za osnivanje novog Muzeja neovisnosti Slovenije, uz potpuno isključivanje glasova struke iz procesa odvagivanja potrebe za takvom ustanovom. Ovaj Muzej je Plut izdvojila kao ilustrativni primjer manjka dijaloga s Ministarstva s vlastitim sektorom, a indikativan se čini i što se tiče vrste kulture kakvu oštre škare vladajućih žele krojiti.  

Potpuno dokidanje dijaloga kao presudan problem je istaknula i predstavnica lokalne vlasti, voditeljica ljubljanskog Odjela za kulturu Mateja Demšič, ustvrdivši kako je odlučivanje o kulturnoj politici u Sloveniji do tolike mjere centralizirano da nema dijaloga ni između državne i lokalne razine. Kao primjer je istaknula strateški osmogodišnji dokument na nacionalnoj razini koji je nedavno izradilo Ministarstvo, napisan bez uključivanja kulturne zajednice. Dokument je, njenim riječima, predmoderan – favoritizira institucije i dovodi nezavisni dio sektora u poziciju ovisnosti o njima. Raznovrsna i živa nezavisna kultura, zaključila je Demšič, “ranjena je u tolikoj mjeri da će oporavak biti dug i bolan”. Mirela Travar iz Operacije Grad zaključno je povezala slovensku situaciju s onom u kojoj su se zatekli hrvatski akteri nezavisne kulture 2016. godine, koja se također može opisati kroz prizmu izostanka svakog dijaloga. Ipak, naglasila je, u demokratskom društvu nedostatak dijaloga uopće ne bi trebao biti tema, dijalog bi trebao biti preduvjet i baza, a participacija građana u donošenju odluka cilj kojemu se stremi. Nepostojanje takve baze u kulturi ukazuje na ozbiljnu ugrozu demokratskih principa u čitavom društvu, ustvrdila je.