Nezavisna kulturna scena u Splitu, najvećim dijelom fizički smještena u prostoru nikad dovršenoga Doma mladih, dobila je novog, neobičnog člana. Riječ je o jednom od prvih hrvatskih community radija imena KLFM (Kunst & Liebe Frequency Machine), koji je nastao nakon (ne)očekivanog zaokreta Radija KL-Eurodom prema nešto isplatljivijem i masovnijem konceptu. Promjenom vlasničke strukture promijenio se i spektar prvog splitskog “radija u boji”, koji je od 1996. do 2012. godine svakodnevno (s povremenim smetnjama u programu koje su bile “zaštitni znak” gotovo do 10. rođendana) nasmijavao, informirao, glazbeno educirao i živcirao svoje vjerne slušatelje, željne dobrih vibracija i otklona od komercijalnih programa. Stoga je dio tima s KL-a, uz priključene članove iz drugih (kulturnih) djelatnosti, osnovao udrugu Radio u zajednici i nastavio tradiciju u još iskričavijem tonu kroz formu community radija, koji prema UNESCO-u predstavlja “radio stanicu koja nastaje u zajednici, za zajednicu, vodi je zajednica i bavi se problemima zajednice”. 

Njihov se rad može pratiti samo putem 24-satnog live streaminga. Razlozi za to su različiti: nedostatak slobodnih FM frekvencija, nedostatna oprema te, barem zasad, izostanak institucionalne financijske potpore, odnosno održavanja čitavog projekta isključivo na volonterskoj bazi, osobnom angažmanu i ulaganju (srećom, većina članova radija ima posao pa si mogu priuštiti trošak sa strane). 

Ante Frankić i Vjeran Stojanac, članovi radijske zajednice, podijelili su s nama razmišljanja o budućnosti projekta: “Svjesni smo da ulaskom u FM stvaramo i fiksne mjesečne troškove koje sad nemamo, a nije nam u interesu ići niz dlaku tržištu i pretvoriti se u još jedan komercijalni radio koji živi od reklama za svinjske polovice. Namjera nam je osigurati neko ‘pametno’ godišnje financiranje i onda svim snagama nastojati dobiti koncesiju, jer se trenutno čini da bismo morali opet sami financirati i sve troškove vezane uz FM kako bi Split imao jedan ovakav mediji. Želimo da naše postojanje bude prepoznato kao opći interes, što na koncu i jest. U ovih godinu dana počeli smo se postupno javljati na domaće natječaje, ali taj proces traje. Dakle, sve ovo što smo do sada odradili, odradili smo sami – i financijski, i logistički, i programski.”

Od Hrvatske agencije za poštu i elektroničke medije (HAKOM), koja raspoređuje televizijske i radijske frekvencije, dobili su informaciju da one malobrojne, predviđene za neprofitna radija, na području Splita zauzimaju Radio Sunce, Hrvatski Katolički Radio i Radio Marija. (S obzirom na to da je točan podatak o broju i nazivu neprofitnih radijskih postaja nemoguće pronaći, za početak bi Agencija za elektroničke medije trebala izraditi bazu podataka o postojećim i ugašenim neprofitnim radijskim postajama.) KLFM-ovci priliku vide u tome što Vijeće za elektroničke medije, zajedno s Ministarstvom kulture i HAKOM-om, namjerava u okviru raspoloživih frekvencija dodatnu pažnju posvetiti ponuditeljima za obavljanje djelatnosti neprofitne televizije i/ili radija, odrediti interes za ovakve vrste koncesija i osloboditi neke od frekvencija. Također, nužno je razlikovanje neprofitnih i community medija s obzirom da su potonji uži pojam. Iako oba tipa medija pripadaju tzv. trećem medijskom sektoru kao antipodu komercijalnim medijima, kojima premreženost različitih interesa utječe i na formu i na sadržaj, community medije određuje naglašena otvorenost i uključenost zajednice u kreiranje programa. Ovakav model radija u svijetu odavno nije ni nepoznat niti stran. Spomenimo primjerice rudarska community radija u Boliviji koja su, između ostaloga, služila za komunikaciju radnika i obitelji ili radija za treću dob na sjeveru Engleske gdje penzioneri čitaju novine onima koji ih više nisu u mogućnosti sami pročitati… 

Frankić i Stojanac objašnjavaju kako bi njihov radio trebao izgledati u praksi: “KLFM je zamišljen kao open source u kojem se, nakon naobrazbe o osnovama medija koju pružaju iskusni i stručni članovi, možete izražavati na kulturnom, umjetničkom, edukativnom i informativnom polju, a funkcionira i kao medijski moment svih neprofitnih i nezavisnih kulturnih organizacija u Splitu. Ukoliko se razvije u očekivanom smjeru, smatramo da bi naš projekt dugoročno mogao imati ulogu referentnog centra i biti model za učenje sličnim projektima u budućnosti. Postoji i ideja o nacionalnoj FM mreži neprofitnih radija koja zakonodavcima još uvijek nije na radaru.”

Na sličnom tragu djeluje Kruno Jošt, jedan od osnivača nekadašnje mreže Internet radija, Slobodne Radio Stanice M.I.R. i pokretač projekta Slobodni putujući radio, s čijim su radom KLFM-ovci upoznati, no ističu da su otišli korak dalje: “Osigurali smo 24-satni program i prema vani smo produkcijski, sadržajno i vizualno sve više jedan ozbiljan medij. Da imamo sredstva i još par ljudi, sutra bismo mogli emitirati na FM-u. To je naša dodatna odlika u odnosu na spomenuti Joštov ‘grassroots’ projekt. Dakle, mi smo aktivistički medij koji inzistira na tome da aktivizam nije uvijek amaterizam.”

Radio su tretirali transmedijalno, odnosno kao suvremeni mediji kojeg prati web portal s tekstovima i podcastovim emisija koji se naknadno mogu slušati na zahtjev: “Manu smo pretvorili u prednost – manjak mogućnosti distribucije u eteru nas vezuje uz web kao medij, ali pogoduje portalu, pa imamo suživot tih dviju formi.”

Smjernice djelovanja, koje uključuju suradnju s ostalim akterima u kulturnoj produkciji grada, doslovno i simbolično ilustrira vizualno privlačan i funkcionalan portal, rad Nikše Vukše i Olega Šurana, koji su diplomirali na Odsjeku za Dizajn vizualnih komunikacija Umjetničke akademije u Splitu. Upravo sinergija sa studentskom populacijom, stručnjacima i udrugama koje već djeluju u Domu mladih mogla bi (i trebala) biti osnova ove radijske zajednice, kojoj će se u jednom trenutku zainteresirani moći priključivati i kreirati program van studija, praktički bilo gdje. Sadašnju jezgru čini 7-8 ljudi, a aktivnih ih je dvadesetak.

Ovim polako dolazimo na pitanja infrastrukture i funkcioniranja KLFM-a koji se, baš kao i sve organizacije sličnog tipa, zasniva na volontiranju, entuzijazmu i odmaku od mainstreamskih sadržaja kao sine qua non principima. Nakon početnih seljenja u potrazi za osnovnim uvjetima, podršku im je pružila Koalicija Udruga Mladih (KUM) ustupivši im prostor u sklopu kluba Kocka za koji ne snose nikakve troškove. Omanji prostor su adaptirali i u njega unijeli vlastitu opremu koju ipak treba nadograditi kako bi se omogućila tehnička automatizacija i uspostavila otvorena platforma, pa o trenutnim potrebama kažu: “Treba nam sve – od građevinskog materijala za urediti prostor do kraja, pa do finih kompresora za ‘peglanje’ zvuka. Za početak bi nam dobar diktafon i studijski telefon uvelike olakšali djelovanje. No, i ovako funkcioniramo, a ono što se emitira tehnički zvuči bolje od mnogih komercijalnih stanica s mega budžetima, zato što s nama surađuju autoriteti na području zvuka, educirani ljudi nove generacije, prije svega Hrvoje Pelicarić i Tonči Bakotin.”

Kako nisu uspjeli doći do sredstava namijenjenih infrastrukturi, samofinanciraju se i novac zarađen na gažama ulažu u opremu. U tu svrhu planiraju uvođenje godišnje članarine (koja bi bila i povratna informacija o interesu i razini podrške zajednice), a kao nekomercijalni medij imaju pravo na tri minute reklama po satu emitiranja koje, pametno iskorištene, mogu biti solidan izvor prihoda. Također, surađuju s Udrugom za promicanje urbane kulture Osa iz Labina, a podržao ih je i Clubture. U Booksi će 9. listopada sudjelovati na tribini Moj, tvoj, naš radio u organizaciji zagovaračke platforme Novi prostori govora, a 10. listopada se predstavljaju u Močvari uz koncert grupe Mayales.

Iako djeluju u jednoj specifičnoj zajednici i za nju, ne žele se lišiti internacionalnog aspekta koji se očituje kako u njihovom pristupu – “radimo kao da nas cijeli svijet sluša” – tako i u činjenici da IP adrese slušatelja dolaze iz različitih dijelova svijeta, a ni glazba koju puštaju ne poznaje geografske granice. Upravo ih to, uz temeljiti otklon od komercijalnih sadržaja, drži van dometa i nameta ZAMP-a što bi si teško mogli priuštiti. O tome da polako izranjanju na mapi projekata sličnog tipa svjedoči činjenica da im se javio jedan bend iz New Yorka i besplatno ustupio svoju glazbu.

Ovaj community radio mnogim mladim ljudima može biti prvi korak ka profesionalizaciji. U tom smislu treba istaknuti Maju Karačić i Ivana Svagušu koji nikada prije nisu radili na radiju, ali vole (i rade) strip. U tandemu vode “Bučne stripove”, emisiju u kojoj, gotovo avangardno, glazbenim asocijacijama vizualni medij pretaču u soundtrack i prikazuju strip iz različitih perspektiva, a u kojoj su gosti bili pok. Željko Zorica Šiš, Vinko Barić, Damir Ercegović, Tomislav Primorac i dr. Uz “Bučne stripove”, slušatelji mogu uživati i u “Perolakih 20”, “Dasaizmu”, “Exitu”, “Pili naopako”, “El Segundu”, “Balkanizatoru”… – glazbenim poslasticama kojih je dio poznat s KL-a, a dio su noviteti i broj im je u porastu.

KLFM je još jedan pokazatelj dobrih vibracija koje se u zadnje vrijeme šire Splitom – nadamo se uskoro i na FM frekvenciji koja će zaokružiti smisao cijelog projekta i učiniti ga šire dostupnim. Za kraj poručuju: “Nije uopće bitno da vam se svidi cijeli program, bitno je da nađete nešto za sebe.” Mi bismo dodali da je važno imati izbor – u medijskom prostoru KLFM čini razliku upravo time što ga nudi, i to na produkcijski vrlo visokom novou, uz mogućnost participacije. Na zajednici je da se time nauči koristiti, a na institucijama da ih podrže potrebnim minimumom. 

Fotografija: Živana Šušak Živković / dalmacijanews