Prostor Klaonice, u kojem se razgovor i održao, industrijska je baština u propadanju, a prostor je mjestimično iskorišten za potrebe privatnog sektora. U isto vrijeme, nedostatak radnih prostora za umjetnike_ce predstavlja egzistencijalni problem za nezavisne autore_ice i kolektive. Okupljeni oko inicijative, očuvanje postojeće strukture i osiguravanje stabilnih radnih uvjeta za kulturno-umjetničke prakse vide kao komplementarne ciljeve koji mogu imati zajedničko rješenje.

U ime umjetnika_ica okupljenih oko Inicijative, koja trenutno broji više od 160 članova_ica, Luana Lojić, Predrag Pavić, Nikola Radeljković, Tea Kantoci, Marko Pogačar i Bojan Mrđenović približili su okupljenima prostorne potrebe u različitim područjima umjetničke djelatnosti. Dotakli su se i ankete provedene među članstvom inicijative. Prema rezultatima, njih 85% nema adekvatne uvjete za rad zbog čega su alternativu prisiljeni tražiti u komercijalnim najmovima stanova ili u vlastitom stambenom prostoru. Pritom, najizraženija je potreba za ateljeima i radionama za koje je takav oblik prostora vrlo često neprikladan.

Panel raspravu koja je uslijedila moderirao je Filip Pračić, istraživač i programski suradnik u udruzi Pravo na grad, i u uvodu istaknuo da je velika prednost Klaonice ta da je potpunom u vlasništvu Grada i to kao strateška razvojna cjelina, a ne skupina pojedinačnih parcela. Iz toga proizlazi drugi veliki cilj inicijative – osmišljavanje modela upravljanja Klaonicom kao urbanim dobrom namijenjenom kulturno-umjetničkom radu i proizvodnji kako bi se izbjegla ¨stihijska uporaba prostora, gentrifikacija uzrokovana komercijalizacijom, a ponajviše institucionalna obnova i prenamjena¨.

Sven Janovski u ime Operacije grad i Jana Šarinić, sociologinja sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na panelu su predstavili programske, odnosno sociološke smjernice koje smatraju ključnima na temelju zasebno provedenih analiza.

Analiza praksi dodjele prostora za kulturu koju su 2025. godine mreža Clubture i Mreža društveno-kulturnih centara (DKC-HR) proveli i u Zagrebu, pokazala je, sumira Janovski, da se kao glavni problem izdvaja imovinsko-pravna neizvjesnost. Razlog tomu su neriješeno vlasništvo velikog broja prostora, ali i sporadični zahtjevi za povratom prostora od strane države. Također, analiza je pokazala da su resorni gradski odjeli s jedne strane preopterećeni po pitanju količine zahtjeva koju trebaju obraditi, ali im jednako tako nedostaje kadar koji bi procijenio iskoristivost prostora i potrebe korisnika_ca. 

Šarinić je 2021. izradila sociološku studiju Gradski projekt Zagrepčanka u Heinzelovoj ulici u kojoj zaključuje da projekt mora podmiriti potrebe svakodnevnog života u vidu zelenog prostora i prostora konzumacije kulturnog sadržaja s obzirom na to da gradska četvrt Trnje i dalje nema kulturni centar. Istaknula je da je za ostvarenje tog cilja nužna rekonstrukcija po fazama kako bi se prostor postepeno afirmirao, a građani stekli naviku korištenja. Također podsjetila je na skvot u Zagrepčanki kao ¨samoniklu kulturu¨ koju treba jednako čuvati kao zelenilo i baštinu.

Preostale sudionice panel rasprave, Ana Boljar iz Društva arhitekata Zagreb, Nataša Milutin Naglić kao predstavnica Gradskog ureda za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje te Kornelija Mlinarević, predsjednica Razvojne agencija Grada Zagreba, iznijele su operativno-praktičnu perspektivu o budućnosti Klaonice.

Iz prostorne i urbanističke perspektive, Klaonica ispunjava značajne preduvjete za izradu programa gradskog projekta. Boljar prije svega izdvaja lokaciju i dobru prometnu povezanost zbog čega Klaonica ima potencijal biti kulturni produžetak centra grada. Nadalje, na tom prostoru mikrourbanizam već postoji (zgrade, prometnice, zelenilo) i u budućnosti se ne bi mijenjao po pitanju izgrađenosti i namjene, odnosno radni prostori naslijedili bi radne prostore. Nažalost, neosjetljivost i rigidnost standardnih gradskih procedura usporavaju proces transformacije prostora za javnu namjenu zbog čega Boljar smatra da je propitivanje tih procedura imperativ u daljnjem bavljenju ovim kompleksom.

Nastavno na protokole, Milutin Naglić poručuje da je problem birokracije neizbježan, a procedura kompleksna i dugotrajna, no kao takva je propisana GUP-om pa prostora za tumačenje i propitivanja nema mnogo. Podsjećajući da je Zagrepčanka dio usvojenog urbanističkog plana uređenja Heinzelova-Radnička-željeznička pruga (2006.) te da se aktivnosti oko kompleksa nisu pokretale dijelom i zbog toga što konzervatorski elaborat iz 2023. nije uspio proći revalorizaciju, Milutin Naglić poručuje da Grad iskazuje interes i da unatoč komplikacijama postoje zadovoljeni uvjeti da se krene u postupak pripreme gradskog projekta.

S obzirom na obujam, značaj i kompleksnost cjelokupnog prostora nekadašnje Klaonice, Mlinarević konstatira da je projekt proizvodno-umjetničke infrastrukture moguće izdvojiti i kao zaseban zbog brže provedivosti, ali podsjeća i da Europska unija pozdravlja takav tip regeneracijskih, teritorijalno i sektorski integriranih projekata kakav bi bio cjelokupni zahvat rekonstrukcije i revitalizacije zone Zagrepčanka.

Na kraju rasprave pred okupljene je stala i Suzana Dobrić, članica Vijeća GČ Trnje i zastupnica u Gradskoj skupštini, kako bi pročitala prijedloge koje je Vijeće dalo 2024. godine u sklopu gradskog projekta revitalizacije prostora Zagrebačke Klaonice. Prijedlog uključuje prenamjene dijela prostora u kulturno-umjetničke svrhe i utoliko se podudara se s ciljem Inicijative kojoj je Vijeće izrazilo punu podršku.

Dok se raspravlja o budućnosti Klaonice, prazni i nekorišteni dijelovi kompleksa nastavljaju propadati, iako nisu svi pod istim stupnjem zaštite ili podjednako nedostupni za korištenje već danas. Upravo zato inicijativa zagovara postepeno stavljanje u funkciju onih dijelova koji ispunjavaju elementarne uporabne uvjete. Takav pristup ne predstavlja zamjenu za sustavnu obnovu, nego način da prostor ostane živ i relevantan te da se oko njega gradi zajednica korisnika.

Kada jednom dođe vrijeme za opsežnije zahvate, postojanje aktivne i organizirane zajednice moglo bi biti presudno za daljnje zagovarnje javnog interesa i održivog razvoja kompleksa. Dok je postupno korištenje prostora jedan od načina izgradnje zagovaračke zajednice, inicijativa prepoznaje komplementarne formate artikulacije zajedničkih stavova i interesa u obliku prikupljanja potpisa podrške putem formulara i javnog susreta Forenzika Klaonice najavljenog za rujan, kao jednako važne oblike umrežavanja i jačanja.

Tekst je objavljen u sklopu projekta Kulturni hodogram, sufinanciranog potporom male vrijednosti Grada Zagreba za proizvodnju i objavu programskih sadržaja u elektroničkim publikacijama.

Zapošljavanje je na neodređeno vrijeme uz probni rok od šest mjeseci. Radno mjesto podrazumijeva obavljanje administrativnih i organizacijskih poslova tajništva, uključujući:

• praćenje financijske evidencije (URA, IRA, izvodi) te komunikacija s računovodstvom; 
• komunikacija s partnerima, zaprimanje i slanje pošte, briga o uredskom prostoru, skeniranje i arhiviranje dokumentacije, vođenje zapisnika prema potrebi, nabava uredskog materijala itd.;
• poslove vezane uz članstvo (vođenje evidencije, izdavanje potvrda, administrativna obrada novih članova, pisana i usmena komunikacija s članstvom i sl.);
• sudjelovanje u ažuriranju web stranice (WordPress) i društvenih mreža te pripremi i distribuciji newslettera (MailChimp);
• sudjelovanje u organizaciji i provedbi programa Udruženja (događanja, diskurzivni programi i izložbe);
• sudjelovanje u izradi prijava za financiranje i programskih izvještaja

Kandidati trebaju imati VŠS / VSS, a radno iskustvo u administraciji ili civilnom sektoru je prednost, ali nije uvjet. Potrebno je napredno poznavanje MS Office paketa (posebno Word, Excel, Outlook), aktivno znanje engleskog jezika, izvrsno poznavanje hrvatskog pravopisa, te vozačka B kategorije.

Traži se osoba koja odgovorno pristupa radnim zadacima, razmišlja analitično i logično, fleksibilna je i prilagodljiva, može raditi samostalno, ali i surađivati u timu, proaktivno pristupa rješavanju problema, ima razvijene organizacijske vještine, pokazuje inicijativu za učenje i profesionalni razvoj i sustavna je i uredna u radu.

U prijavi na adresu tajnistvo@uha.hr treba poslati e-mail prijave s predmetom “Prijava za posao”, priloženim kratkim motivacijskim pismom (do jedne A4 stranice), kratkom biografijom (do dvije A4 stranice) i potvrdom o završenom obrazovanju (skenirano, ne mora biti ovjereno), do zaključno 29. lipnja.

Predavanje i raspravu koja je uslijedila moderirala je Jaka Primorac, znanstvena istraživačica s Odjela za kulturu IRMO-a i jedna od suurednica zbornika. Spomenuto istraživanje specifično je po tome što je odrađeno participativno – Praznik je 2022. suosnovala slovenski sindikat nezavisnih umjetnika ZASUK te je njezin pristup temi rada u kulturi jednako drugarski koliko i kritičko-akademski.

Otvorila je zato predavanje presudnim pitanjem: zašto dosadašnja istraživanja i dokumentiranja prekarnosti u umjetničkom i kulturnom radu nisu proizvela sustavnu promjenu? Kroz feminističku analizu, Praznik je pokazala da umjetnički rad ima sličan društveni tretman kao i reproduktivni rad, i to jednako u teoretskom proučavanju koliko i u praksi. Dok potonji rad društvo smatra urođenim imperativom i iskazivanjem rodbinske ljubavi – koje stoga nije oblik rada koji bi trebao biti plaćen – umjetnički rad se svodi na urođeni talent. Umjetnice i kulturni radnici ne “rade” već “stvaraju” iz ljubavi, što ih idealizira kao egzaltirane individue, ali i normalizira i opravdava malu ili nikakvu kompenzaciju.

Taj paradoks skriva i klasnu podjelu: “Oni bez neovisnih sredstava, nasljeđene kuće, obiteljske podrške ili partnerovih_ičinih prihoda sustavno su isključeni iz polja umjetnosti”, naglasila je. Ideologizacija umjetničkog rada kao strasti također utječe na samopercepciju radnika te umjetnici ni sami sebe, prema Praznik, ne percipiraju kao članove kolektiva s dijeljenim interesima, što staje na putu njihovoj kolektivnoj borbi.

Bitan je faktor i činjenica da kulturni sektori u RH i Sloveniji uvelike ovise o radu freelance ili samozaposlenih umjetnika, čiji je tretman istovjetan tretmanu mikro tvrtke ili poduzeća, tj. poslovnog subjekta. Prema Praznik, time se dokida status umjetnika kao radnika_ce, a zatim i prava i zaštite koje dolaze s njim, poput prava na bolovanje, plaćeni dopust i kolektivne pregovore.

U radu sa ZASUK-om, Praznik je identificirala upravo spomenute probleme, ali i “internalizaciju eksploatacije”. Njezini_e su sugovornici_e iznosili da se osjećaju nemoćnima promijeniti radne uvjete te da i sami sudjeluju u eksploataciji suradnika_ca. Zato je ZASUK tijekom početnog organiziranja provodio ankete te razgovore jedan na jedan s umjetnicima_ama i kulturnim radnicima_ama kako bi prevladao osjećaj izolacije. Sindikat je zatim organiziran nehijerarhijski, s radničkim odborom koji čine koordinatori, regionalni delegati i koordinatori akcijskih skupina.

Zahvaljujući ZASUK-ovom radu, slovensko se Ministarstvo kulture 2023. godine obvezalo započeti kolektivno pregovaranje sa samozaposlenim radnicima u umjetnosti. No vodstvo javnih institucija, najčešćeg naručitelja u Sloveniji, izrazilo je otpor jer “nemaju dovoljno novca”. Kako je istaknula Praznik, to se čini kao praktičan razlog, no također razotkriva njihovu “strukturnu ovisnost o eksploataciji umjetničkog rada”. Ministarstvo je zatim implementiralo dekret koji određuje da honorarni radnici_e u suradnji s javnim institucijama moraju primati jednaku kompenzaciju za jednak rad kao i njihovi zaposlenici. To je bio značajan korak, ali krajnji cilj kolektivnog pregovaranja nije postignut.

Problem je predstavljala i unutarnja kohezija te neslaganja oko načina vođenja ZASUK-a, zbog čega šira umjetnička scena nije imala ni informaciju o potencijalu kolektivnih ugovora ni svijest o potrebi za mobilizacijom. “Zagovaranje i obvezivanje na politiku nisu dovoljni bez organiziranog masovnog pritiska samih radnika”, poentirala je Praznik.

Njezina analiza hrvatskog organiziranja u kulturi fokusirala se na rad sindikata SKUPA, koji od 2021. okuplja radnike_ce u organizacijama civilnog društva. Njihovo istraživanje pokazalo je da samo 10 % ispitanika_ca smatra da su im prekršena radna prava, unatoč raširenom uzorku neplaćenih prekovremenih sati te rada tijekom bolovanja i godišnjeg odmora. Prema Praznik, struktura projektnog financiranja postavlja institucije i privatne donatore u položaj indirektnog poslodavca koji određuje radne uvjete, a udruge u položaj direktnog poslodavca bez sredstava i načina da promijeni te uvjete. 

Obraćajući se okupljenima u Institutu, Praznik je istaknula da sama proizvodnja znanja zato nije dovoljna za strukturnu promjenu te, iako može doprinijeti promjeni, i sama egzistira u institucionalnim okvirima. Potrebno se zapitati koja je svrha istraživačkog rada: “Jesmo li, kao istraživači i politički akteri, stručni kolege koji produciraju znanje o kulturnim radnicima ili smo drugovi u borbi za promjenu kulturnog rada? To nije fiksna pozicija, već tenzija zahtijeva stalno pregovaranje. Zahtijeva da promislimo ne samo o onome što proučavamo, već i o tome u kakvom je odnosu naš rad s postojećim strukturama moći i doprinosi li im ili ih preispituje. Pitanje nije samo što znamo, već što radimo s tim znanjem, i s kim”, zaključila je.

U raspravi koja je uslijedila otvoreno je pitanje mogućnosti zajedničke borbe različitih sektora u kulturi te dogovora oko osnovnog standarda, poput preporučenih cijena rada koje predlažu strukovne udruge. Praznik je naglasila da je u posljednjih 15 godina svijest o stvarnosti i potrebama kreativnih radnika sve šira te da zbog zajedničkih interesa vidi i “izuzetan potencijal” za povezivanje kulturnih radnika s drugim samozaposlenim radnicima. Spomenula je i mogućnost štrajka samozaposlenih u kulturi jer o njima ovisi velik dio kulturne produkcije. Uvjeti rada u RH, istaknula je, definirani su Zakonom o radu koji bi trebao vrijediti i za samozaposlene te, iako priroda kulturnog rada često zahtijeva neregularne uvjete, postoje temelji za definiranje minimalnih standarda bez kojih angažman samozaposlenih suradnika_ca ne bi bio moguć.

Tema predavanja je nevidljivost rada u kulturnom sektoru kroz prizmu analiza društvene reprodukcije i participativnog istraživanja koje je provedeno sa samostalnim kulturnim radnicima_ama, a održava se povodom izlaska novog zbornika Kreativni i kulturni rad u Europi.

“U predavanju se polazi od postavke da se umjetnički rad sustavno svodi na ‘kreativnost’ – individualizirani izraz strasti ili talenta – čime se zamagljuje radni proces, normalizira neplaćeni rad i omogućuje ekstrakcija vrijednosti u prekarnim uvjetima. Oslanjajući se na iskustva organiziranja sindikata samostalnih kulturnih radnika_ica u Sloveniji i Hrvatskoj, predavanje će pokazati kako se ovaj ideološki okvir sve više dovodi u pitanje kroz kolektivnu akciju koja ponovno potvrđuje umjetnički rad kao rad.

Istodobno, u predavanju će biti dan kritički osvrt na ograničenja u zagovaranju javnih politika i istraživanja tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, koja su opsežno dokumentirala prekarnost u kulturnom sektoru, ali nisu uspjela proizvesti strukturne promjene”, istaknuto je u najavi predavanja.

Predavanje će se održati na engleskom, a diskusija na hrvatskom jeziku. Prijavu za sudjelovanje moguće je poslati do 18. svibnja na mail kultura@irmo.hr.

Više detalja pronađite ovdje.

Organizator_ica tehnike sudjeluje u koordinaciji tehničkih i scenskih aktivnosti prilikom pripreme i održavanja programa i aktivnosti, postavlja scenografiju za scenske programe te pomaže pri dekoraciji i uređenju prostora za realizaciju programa. Osim toga, postavlja izložbe, postavlja i skida vanjske transparente i plakate, prisustvuje probama, upoznaje se s potrebama programa te sudjeluje u njegovoj realizaciji, te sudjeluje prilikom utovara, istovara, prijevoza i montaže tehničke, scenske i ostale opreme.

Uvjeti za prijavu uključuju srednju stručnu spremu, najmanje šest mjeseci radnog iskustva na odgovarajućim poslovima, razvijene komunikacijske i organizacijske sposobnosti i vozačku dozvolu B kategorije. Probni rok traje dva mjeseca. Puni tekst poziva i natječajnih uvjeta možete pronaći ovdje.

Rok za prijavu je 6. svibnja.

Kandidati_kinje moraju imati VSS društvenog, humanističkog ili umjetničkog područja, najmanje godinu dana iskustva na sličnim poslovima, te razvijene komunikacijske i organizacijske sposobnosti.

Radno mjesto stručnog suradnika podrazumijeva sudjelovanje u osmišljavanju pojedinih programa, savjete oko strateškog plana i razvoja Centra, organizaciju, koordinaciju i provedbi aktivnosti, predlaganje umjetnica_ka, sastavljanje rasporeda, administraciju i ostale relevantne poslove. Probni rok traje tri mjeseca.

Uz prijavu, kandidati_kinje su obvezni priložiti dokaz o stečenoj stručnoj spremi, dokaz o radnom iskustvu, uvjerenje pribavljeno od nadležnog suda, životopis s opisom dosadašnjeg rada.

Više detalja o propozicijama poziva pronađite ovdje.

Rok za prijavu je 8. svibnja.

Rezidencije će se istovremeno održati u Dubrovniku, Budimpešti i Lidicama, u razdoblju od 14. rujna do 13. listopada 2026. godine. Program European Solidarity Residency tijekom 2025. i 2026. osigurava 20 potpuno financiranih rezidencijalnih boravaka. Partneri programa su Lidice Art Collection – Památník Lidice, Pro Progressione i Art radionica Lazareti.

Program uključuje smještaj, putne troškove, coworking prostor, mentorsku podršku i honorar u iznosu od 1.500 eura, uz pokrivene troškove putovanja unutar Europske unije te besplatno članstvo u ESR Commonsu. Kroz ESR Commons svi prijavitelji_ce — neovisno o tome budu li odabrani — dobivaju pristup predavanjima uživo, Q&A susretima i rastućoj online biblioteci resursa.

Prijaviti se mogu kustosi_ce i kulturni_e profesionalci_ke na početku karijere koji žive u zemljama programa Creative Europe, uključujući prijavitelje_ice s djecom ili invaliditetom, kao i osobe pogođene ratom.

Prijave se vrše učlanjenjem na ESR Commons platformu i ispunjavanjem pripadajućeg obrasca. Osim toga, potrebno je poslati životopis i motivacijsko pismo (do 500 riječi). Slanje portfolija nije obavezno, a prijave u audio ili video formatu su dobrodošle. Više detalja o prijavi pronađite ovdje.

Rok za prijavu je 13. svibnja.

Upravo zato posebnu pažnju privlače primjeri kulturnih politika koje ovim pitanjima pristupaju nešto inventivnije, a među njima se u posljednje vrijeme ističe irski program temeljnog dohotka za umjetnike, pokrenut kao pilot-projekt o kojem je krajem 2025. za Kulturpunkt detaljnije pisala Julija Savić. Program Basic Income for the Arts (BIA) u međuvremenu je dobio i svoju trajnu verziju: irska vlada u veljači je potvrdila da će se nastaviti provoditi kao stalna mjera kulturne politike. Riječ je o trogodišnjim ciklusima podrške, u kojima će oko dvije tisuće umjetnica i umjetnika primati tjednu naknadu od 325 eura.

Pilot-shema uvedena je na inicijativu tadašnje ministrice kulture Catherine Martin kao odgovor na dugotrajnu nesigurnost umjetničkog rada. Tijekom trogodišnjeg eksperimenta sudjelovalo je dvije tisuće umjetnika iz različitih disciplina – od vizualnih umjetnosti i književnosti do glazbe, filma i izvedbenih umjetnosti – dok je gotovo tisuću dodatnih sudionika sudjelovalo u kontrolnoj skupini kako bi se pratili učinci programa.

Prema evaluacijama irskog Ministarstva kulture, zajamčeni prihod smanjio je financijsku nesigurnost i razinu anksioznosti među sudionicima, dok su istodobno zabilježeni povećani opseg umjetničke produkcije i veće ulaganje vremena u kreativni rad, jer sudionici nisu bili prisiljeni raditi poslove nepovezane s umjetničkim radom kako bi preživjeli. Većina sudionika nije živjela isključivo od tog iznosa, već ga je koristila kao stabilnu osnovu uz druge izvore prihoda, najčešće za pokrivanje osnovnih životnih troškova.

Pored blagotvornog utjecaja na mentalno zdravlje i egzistencijalnu sigurnost uključenih umjetnika i umjetnica, analiza je pokazala i širi društveni učinak programa. Naime, službena procjena irske vlade navodi da je svaki euro uložen u pilot-projekt generirao oko 1,39 eura društvenog povrata kroz porezne prihode, potrošnju i druge ekonomske učinke, što je zasigurno značajno pridonijelo odluci da program temeljnog dohotka postane trajna mjera kulturne politike.

Odluku irske vlade pozdravile su brojne organizacije koje djeluju unutar kulturnog i kreativnog sektora, ističući da program predstavlja važan korak prema stabilizaciji uvjeta umjetničkog rada. U njihovim reakcijama posebno se naglašava da takva mjera šalje i snažan signal kako država prepoznaje društvenu vrijednost umjetnosti i njezinu ulogu u javnom životu, odnosno potrebu da se umjetnički rad promatra kao društveno relevantna djelatnost koja zahtijeva stabilne i koliko je moguće predvidive uvjete za rast i razvoj.

Istodobno, dio umjetničke zajednice upozorava da program i dalje ima određena ograničenja. Sudjelovanje je vremenski ograničeno na tri godine po ciklusu, a umjetnici ne mogu kontinuirano primati potporu bez ponovne prijave, što ograničava dugoročnu stabilnost koju bi takva mjera trebala pružiti. Pojedini komentatori također ističu da iznos prije predstavlja stabilizirajući dodatak prihodu nego potpunu egzistencijalnu sigurnost.

Unatoč tim rezervama, irska mjera već je privukla značajnu međunarodnu pozornost. Kulturne organizacije i istraživači u nizu europskih zemalja pomno prate rezultate programa, prepoznajući u njemu potencijalni model za stabilnije oblike javne podrške umjetničkom radu. Njegov nastavak u trajnom obliku mogao bi dodatno potaknuti rasprave o javnom financiranju kulture, ali i o širem konceptu temeljnog dohotka u kulturnom i kreativnom sektoru.

Organizator_ica tehnike sudjeluje u koordinaciji tehničkih i scenskih aktivnosti prilikom pripreme i održavanja programa i aktivnosti, postavlja scenografiju za scenske programe te pomaže pri dekoraciji i uređenju prostora za realizaciju programa. Osim toga, postavlja izložbe, postavlja i skida vanjske transparente i plakate, prisustvuje probama, upoznaje se s potrebama programa te sudjeluje u njegovoj realizaciji, te sudjeluje prilikom utovara, istovara, prijevoza i montaže tehničke, scenske i ostale opreme.

Uvjeti za prijavu uključuju srednju stručnu spremu, najmanje šest mjeseci radnog iskustva na odgovarajućim poslovima, razvijene komunikacijske i organizacijske sposobnosti i vozačku dozvolu B kategorije. Probni rok traje dva mjeseca. Puni tekst poziva i natječajnih uvjeta možete pronaći ovdje.

Rok za prijavu je 3. ožujka.

Nagrada ima za cilj otkriti i promovirati mlade autore_ice koji_e se odlučuju za profesionalnu i umjetničku karijeru u pisanju scenarija. Nagrada je otvorena za mlade talijanske i strane scenariste_ice, u dobi od 16 i mlađe od 30 godina do roka prijave (15. travnja 2026.). U slučaju djela koje je napisalo više autora, svaki_a autor_ica mora se pridržavati dobnih ograničenja.

Svaki prijavitelj_ica može prijaviti samo jedan rad za selekciju. Moguće je prijaviti samo originalne i neobjavljene (tj. nikada nagrađene, producirane ili objavljene) radove do tri autora. Tema je slobodna. Scenariji moraju sadržavati sinopsis od najviše jedne stranice. Radovi moraju biti poslani u .pdf formatu. Duljina priča mora biti između 5 i 10 stranica, priče moraju sadržavati sinopsis od najviše pola stranice.

Dodjeljuje se nagrada za najbolji scenarij igranog filma u iznosu od 5.000 eura i nagrada za najbolju priču od 1.500 eura. Finalisti za najbolje priče dobit će potporu za obuku, tj. podučavat će ih profesionalni scenaristi koji će im pomoći u razvoju njihovih priča. Na kraju obuke, najbolje razvijena priča dobit će 1500 eura.

Puni tekst natječaja možete pronaći ovdje.

Prijave se vrše do 15. travnja.