Polazeći od promišljanja Didiera Eribona, politike prijateljstva razumiju se kao temeljne prakse kroz koje kvir životi postaju mogući. Kroz odabrane odnose i srodstva, pojedinac_ka ne pronalazi samo potvrdu sebe, već i prostor u kojem se vlastiti život može zamisliti drugačije. queerANarchive je izrastao iz takvih odnosa, a kroz godine se razvijao kao mreža povjerenja, razmjene i zajedničkog stvaranja. Politike i prakse prijateljstva u prijavljenim radovima mogu biti prisutne kao tema, ali i kao način rada, produkcije i kolektivnog opstanka.

Inspirirani mišlju autora_ica poput Muñoza, Cvetkovich, Ahmed, Preciada i drugih, ovaj poziv ne ostaje na dijagnozi sadašnjosti. “Polazimo od osjećaja da sada i ovdje nije dovoljno ali odbijamo pristati na to kao konačno stanje. Ne tražimo radove koji se iscrpljuju u vidljivosti ili potvrđuju postojeće okvire prepoznatljivosti. Zanimaju nas prakse koje izmiču normi, koje odbijaju asimilaciju i koje u pukotinama sadašnjosti grade druge mogućnosti.

Želimo izaći iz okvira u kojima su kvir tijela svedena na mjesta traume, regulacije i kontrole, i misliti ih kao mjesta otpora, nježnosti, užitka i transformacije. Posebno nas zanimaju radovi koji afekte izvlače iz ekonomija srama i straha te ih preusmjeravaju prema solidarnosti, brizi i političkoj imaginaciji. Kroz politike i prakse prijateljstva zanima nas kako umjetnost može otvoriti prostor za drukčije društvene odnose, ali i kako može inzistirati na horizontima koji još nisu ostvareni, a već oblikuju naše djelovanje.

U okviru ovog poziva tražimo vizualne i multimedijalne radove koji se mogu izložiti u galerijskom prostoru kroz program qIZLOŽBE, izvedbene radove za program qFEST, kao i umjetničke prakse koje se mogu razviti u radioničke formate kao dio popratnog programa qRADIONICE.

Odabrani umjetnici_ce imat će priliku predstaviti postojeće ili producirati nove radove u okviru programa qIZLOŽBE (u Splitu i Zagrebu) i qFEST (u Splitu). Osiguravamo produkcijsku podrušku prezentacijskom formatu, a moguća je produkcijska podrška za nove radove umjetnika_ca iz Hrvatske, dok će međunarodnim umjetnicima_cama queerANarchive pružiti podršku u pronalaženju izvora financiranja i razvoju projekta”, poručuju organizatori_ce.

Prijava treba sadržavati kratak opis rada (do 1000 znakova), vizualne ili multimedijske materijale te kratku biografiju (do 1000 znakova). Prijave se šalju putem e-maila na adresu queerANarchive@gmail.com.

Rok za prijavu je 31. srpnja.

Rad Bath House transformira galerijski prostor u spekulativno kupalište, oslonjeno na umjetničkino istraživanje praksi kupanja – od kvir kulture kupališta, preko rituala finskih sauni, do suvremenih formi poput sound bathinga. Kroz instalaciju sastavljenu od arhivskih materijala, tekstualnih zapisa, zvučnih i sapunskih skulptura, videa i olfaktornih elemenata, prostor postaje ambijent usporenog vremena i poroznih granica koji poziva na zajedničko iskustvo i prisutnost.

Umjetničko istraživanje polazi od jednodnevnog lezbijskog događanja The Pussy Palace, održanog u jednom kupalištu u Torontu 2000. godine. Događanje je završilo policijskom racijom, a javna istraga, medijski odjek kao i iskustva sudionica potiču nas na promišljanje o politikama vidljivosti, regulacije i nadzora seksualnosti. Elementi novinskih članaka i transkripata usmene povijesti pojavljuju se u radu otisnuti na ručnicima, ugrađeni u sapunske skulpture ili disperzirani unutar prostora. Time arhiv ne ostaje statičan dokument, već postaje taktilan, zvučan i mirisan. Nešto što se može dodirnuti, udisati i ponovno osjetiti.

Kao takav, rad dodatno otvara pitanje arhiva kao živog mjesta. Usmene povijesti i efemerni tragovi ne služe isključivo rekonstrukciji prošlosti, već stvaranju uvjeta za nove susrete. U toj otvorenosti arhiv se pojavljuje kao mjesto spekulacije, otpora i užitka. Strukturirana poput ritualne kupke, instalacija koristi pješčane satove i difuziju mirisa kako bi usmjerila pažnju na tijelo, ritam i osjetilno iskustvo, gradeći intimni kvir prostor zajedništva i imaginacije.

Izložba ostaje otvorena za posjetitelje od 13. do 19. lipnja, svaki dan osim nedjelje, od 17 do 21 sati.

Kako piše u najavi programa, “qFEST je prostor u kojem kvir kultura nije samo predstavljena, nego se aktivno proizvodi – kroz učenje, suradnju, pokret, glas i zajedničko promišljanje. Istovremeno, festival gradi sigurne i inkluzivne prostore za LGBTIQ+ zajednicu, ali i otvara vrata širem društvu, pozivajući na susret, razumijevanje i solidarnost”.

Festival započinje u nedjelju, 3. svibnja radionicom o queer tijelima u javnom prostoru pod nazivom Queers (per)Form Split i pod vodstvom Norija Tsoulouche. Polaznici_e radionice bavit će se performansom u javnom prostoru Splita, te reinterptretacijom gradskih ulica kroz prizmu queer teorije. U ponedjeljak, 4. svibnja na rasporedu je qružok, odnosno radionica sitotiska u Domu mladih, a sudionici_e će otiskivati motive iz kurikukuluma posvećenog queer autorima_cama.

Izvedbeni segment festivala otvorit će solo predstava Alkemijska zvijer Sindri Uču u Beton kinu. Ova izvedba zasnovana je na “istraživanju pristutnosti u okvirima digitalnih tehnologija, te iskustva i osobnosti koje tu nastaju. Sama izvedba refleksija je i na istraživački proces koji joj je prethodio – bilješke iz istraživanja slijede unutarnju logiku, neprestano ponavljajući beskrajne popise stvari koje treba isprobati”, istaknuto je u najavi.

Srijeda, 6. svibnja, rezervirana je za razgovor o vodiču za za formiranje awareness timova u klupskim prostorima koji se održava u Klubu Kocka. Nakon razgovora, u istom prostoru otvara se izložba Queer Whispers Norija Tsoulouche koja uključuje performans uživo. Četvrti dan festivala započinje radionicom plesa koja funkcionira kao uvod u izvedbu naslovljenu Kontamina Matea Babića i otvorena je svima – bez obzira na prethodno plesno ili izvedbeno iskustvo.

Posljednji dan festivala uključuje prezentaciju izvedbe Kontamina u Domu mladih, projekcije četiriju filmova u selekciji Sarnta Utamachote, te završni party program u Klubu Kocka na kojem će nastupiti DJ Labud, dok su za warm-up i after zaduženi DJ-evi_ice Giljo i natali karuza.

Detalje o programu i satnici možete pronaći ovdje.

Cattani ovom izložbom kroz formu umjetničke instalacije sačinjene od pronađenih predmeta “istražuje čin ‘izbacivanja’ kao proces kvir samootkrivanja, autorefleksije i pomirbe s vlastitom prošlošću. Polazeći od osobnih sjećanja na obiteljsku farmu, umjetnik taj prostor ponovno prisvaja kao liminalno mjesto na kojem se prepliću želja, sram, gubitak i emancipacija.

Kroz motive vreća za žito, odbačenih predmeta, obiteljskih videozapisa i klica pšenice, izložba tematizira identitet kao proces neprestanog pregovaranja i pritom nadilazi autobiografski okvir te otvara prostor za šire iskustvo kvir samoprihvaćanja, pokazujući kako se sebstvo gradi upravo kroz fragmente onoga što je nekoć bilo odbačeno”, stoji u najavnom tekstu.

“Izloženi radovi otkrivaju umjetnikovu zrelu svijest o tome da samoprihvaćanje nikada nije linearno, već sačinjeno od neprestanih povrataka, pregovora i novih čitanja vlastite prošlosti. Upravo zato Cattanijeva izložba nadilazi autobiografski okvir i otvara prostor kolektivnog afekta”, istaknuo je kustos izložbe Leopold Rupnik.

Stefano Cattani (on/ona) vizualni je i performativni umjetnik čija se praksa temelji na istraživanju. Njegov rad, ukorijenjen u queer iskustvu, istražuje sjecište tijela, identiteta i prostora. Njegova praksa propituje hijerarhijsku strukturu suvremenog zapadnog društva, polazeći od osobnih iskustava i opažanja te tražeći relacionalnost u razgovorima i kritičkoj teoriji.

Izložba se može razgledati do petka od 16 do 19 sati i u subotu od 10 do 13 sati, zaključno s 18. travnja. Više detalja možete pronaći ovdje.

Izlaganje u organizaciji udruge queerANarchive vodi Paola Radovniković, predsjednica udruge HELP i stručnjakinja za znanstvenu podršku istraživanju, inovacijama i strateškom predviđanju u Agenciji Europske unije za droge. Tijekom predavanja, Radovniković će se usredotočiti na fenomen chemsexa, te predstaviti iskustva iz prakse i alate za pomoć pri gubitku kontrole.

Predavanje počinje u 19 sati, a više detalja pronađite ovdje.

Štefanek ovom izložbom istražuje osjećaj površne i iscrpljujuće digitalne komunikacije oslanjajući se na koncept ne-mjesta Marca Augéa. Rad je predstavljen u obliku ambijentalne instalacije nalik na kafić, a umjetnik se bavi temama otuđenosti i usamljenosti, te kroz queer perspektivu kritički promišlja uvjete identiteta i zajedništva u suvremenim digitalnim okruženjima.

“Preplavljenost koju stvaraju interakcije u digitalnom svijetu umjetnik evocira i u popratnom audio radu koji odjekuje galerijom. Sastavljen od nasumičnih audio isječaka s TikToka, rad povezuje rascjepkane riječi u narativnu cjelinu koja dočarava prekid odnosa ispričan iz perspektive jednog sugovornika.

Kroz pozorno slušanje publici se otkriva da je riječ o umjetnoj inteligenciji, personificiranoj nadimkom Archie, s kojom umjetnik prekida odnos. Disocijativnost u prekidu odnosa s neživim, digitalnim bićem satirično prikazuje još jedan element postkapitalističke proizvodnje digitalnih sfera, u kojima ponekad jedini pažljivi slušač i podrška u moru neuspjelih interakcija postaje upravo inteligentno osmišljen korporativni sustav”, stoji u popratnom tekstu Leopolda Rupnika.

Izložba se može razgledati do petka od 16 do 19 sati i u subotu od 10 do 13 sati, zaključno s 4. travnja.

“Rad PRISUTNOST, NEPOZNATA: FAZA IV. Davida Wilhelma fokusira se na ritualne i apotropejske prakse, koje autor već dulje istražuje kroz niz faza i iteracija. Polazeći od tradicionalne funkcije apotropejskih objekata, zaštite od zla, bolesti i nesreće, umjetnik ih premješta u polje spekulativne arheologije, gdje propituje njihovu simboličku i materijalnu prisutnost u suvremenom, istodobno digitalnom i fizičkom prostoru.

Apotropejski objekti kroz povijest funkcioniraju kao materijalizirani oblici zaštite: talismani, amajlije i amuleti koji tjeraju zle sile, osiguravaju plodnost ili štite tijelo i prostor. U različitim kulturama pojavljuju se u srodnim oblicima, od rimskog fascinuma, preko egipatskih talismana, do srednjovjekovnih runa, gdje falusoidni motiv često simbolizira snagu, vitalnost i zaštitničku energiju. Autor preuzima tu arhetipsku funkciju, ali je smješta u imaginarni, distopijski kontekst, brišući granicu između autentičnog artefakta i fiktivnog relikta. Tako njegovi objekti postaju elementi fikcionalne arheologije”, stoji u popratnom tekstu Ive Jurić.

David Wilhelm studira na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. U svojoj umjetničkoj praksi istražuje odnos digitalnog i fizičkog, queer identitet i eksperiment u zvuku, tekstu i videu, a većinu vremena igra videoigre i radi na baušteli.

Više detalja pronađite ovdje.

Mergeduš će ovom izložbom predstaviti rad Krik fazana koji je potaknut pronalaskom ptice na lokaciji napuštene plinospreme u zagrebačkoj industrijskoj zoni. Prisustvo ptica u radu État des lieux des forces Sache Ray inspirirano je umjetnikovim susretom s ružičastim flamingosima.

Osim ptica, kako piše u popratnom tekstu, “radovi dijele i važne konceptualne polazišne točke. Oba rada polaze od uvjerenja da kvir otpor nije samo suprotstavljanje nasilju, već i izmišljanje načina življenja koji nadilaze zadane okvire, kroz kvir tijela, odnose i temporalnosti”.

Postavljeni jedan uz drugog, ovi radovi donose različita čitanja queer identiteta. “Umjesto da razrješava te razlike, izložba ih zadržava u napetosti: prizemljenu ustrajnost i flambojantnu vidljivost, buku i slavlje, odbijanje i probu. Zajedno, radovi sugeriraju da queer otpor nema jedan oblik. Kreće kroz tijela, afekte i ekologije, ponekad se odmičući od svijeta kakav jest, a ponekad uvježbavajući onaj koji tek može nastati”, stoji u najavi.

Anja Mergeduš rođena je u Novoj Gradiški. Sudjelovala je na brojnim grupnim izložbama, izvedbama i performansima, kao i na samostalnim izlaganjima, a njezin se rad temelji na eksperimentalnim, multidisciplinarnim, istraživačkim i kolaborativnim praksama.

Sacha Rey je vizualni umjetnik i redatelj sa sjedištem u Marseilleu u Francuskoj. Tijekom proteklih godina, Sacha je sudjelovao na brojnim grupnim izložbama i filmskim festivalima. U pokušaju da odgovori na tišinu hijerarhijskog društva, Sacha razvija metodologiju koju naziva “dokumentarni ples” kako bi stvorio “odu mnoštvu i nestabilnosti identiteta” (I.Alfonsi).

Riječ je o završnom rezultatu umjetničko-istraživačkog projekta dua die Blaue Distanz koji čine Adam Erdmann i Franzi Goralski, a kako stoji u najavi, bavi se “dokumentiranjem, mapiranjem i umjetničkim preoblikovanjem kvir tragova i underground klupske scene povezane s Klubom Kocka u Splitu”.

Materijali korišteni u knjizi prikupljeni su kroz participativne radionice, razgovore s članovima zajednice i pregledavanje arhivskih materijala. U pripremi radova za izložbu, “autori_ce su istraživali kako su se kvir životi, prakse solidarnosti i clubbing kultura razvijali unutar prostora Doma mladih i šireg lokalnog konteksta. (…) Umjesto linearnog ili ‘definitivnog’ zapisa, knjiga nudi umjetnički pristup arhiviranju koji daje formu osjećajima, ephemeri i afektivnim tragovima koje institucionalni arhivi često previđaju”, stoji u popratnom tekstu.

Dizajn publikacije potpisuje Rafaela Dražić.

Više detalja pronađite ovdje.

Iva Jurić u predgovoru ističe kako Drožđan “oblikuje atmosferični prostor zaglavljenosti – instalaciju koja kroz imaginarni restoran postaje mjesto nemogućnosti zaborava, otpuštanja i bijega. Polazište rada autor pronalazi u scenama koje prizivaju stihovi suvremenih pop pjesama, onih koje oslikavaju unutarnje zastoje i trenutke prekida, gdje su osjećaji zarobljeni u prostoru i vremenu.”

“Inspiriran slikom osobe ostavljene za stolom restorana, doslovno i emocionalno, Drožđan istražuje prostore u kojima se osjećaji ne probavljaju, nego se uporno gomilaju, premještaju i obnavljaju. To je mjesto zastoja, na raskrižju emocija, gdje vrijeme prestaje teći, a iskustva ostaju servirana poput jela koje nije pojedeno do kraja. Restoran, inače prostor zajedničkog objedovanja i susreta, ovdje se transformira u metaforički interijer unutarnjih stanja, krajolik nostalgije, gubitaka i tihe nelagode”, nastavlja Jurić.

Andrej Drožđan vizualni je umjetnik koji se u svom radu izražava kroz medije instalacije, ilustracije, fotografije i grafičkog dizajna. Istražuje pojam i estetiku svakodnevnog, utjecaj digitalne sfere na percepciju pojedinca te prisutnost pop kulture u kulturi svakodnevice.

Više informacija o izložbi potražite ovdje.