Performans je izgrađen na susretu dvaju izvođača_ica i skupovima predmeta poput portreta javnih osoba, mrtve prirode i drugih. Kako piše u najavi, kroz objekte, zvuk, video i koreografiju, performans 2009 “promišlja prikazivanje, tehnologiju i povijesnost, te koristi argumentaciju, odnosno praksu uvjeravanja, kao izvedbeni postupak.

Ovdje dekontekstualizirano, ime izvedbe obilježava dugo prvo desetljeće 21. stoljeća koje promatramo kao formativnu epohu, svojevrsnu priču o odrastanju koja je danas dovoljno udaljena da joj se možemo vratiti interpretacijom. Gledajući unatrag, pitamo se kako smo postale podložne popularnim oblicima koji nas danas organiziraju. Izvedba je organizirana oko susreta”.

Izvedba nastaje unutar projekta Opit, 1, te u koprodukciji UO Objekt Plesa (Zagreb) i kolektiva queerANarchive (Split). Dijelove kostima izradila je Lydia Mcglinchey. Zbog ograničenog broja mjesta potrebno je poslati prijavu na prozori.galerija2@gmail.com s naznakom za koji datum se prijavljujete.

Marko Gutić Mižimakov je vizualni i izvedbeni umjetnik koji živi i radi između Bruxellesa i Zagreba. Zanima se za načine oblikovanja osjetilnih materijala putem intimnih, suradničkih i društvenih procesa. Trenutno radi kao vanjski suradnik na Akademiji Likovnih Umjetnosti u Zagrebu.
 
Stefa Govaart je umjetnik s bazom u Bruxellesu. Njezin rad, po prirodi suradnički, propituje ulog kritike danas, te razmatra izvođačicu kao “funkciju” uhvaćenu u različitim oblicima institucionalnosti. Trenutno surađe s Markom Gutićem Mižimakovom na dva filmska projekta i izvedbi naslova 2009. 

Više detalja o performansu pronađite ovdje.

Zvučno-prostorna instalacija izgrađena je oko dvaju parketa preuzetih iz različitih prostora i konteksta. Pećarina preuzima predmete koji već imaju svoje funkcije, vrijednosti, povijesti i nasljeđa te ih postavlja u nove odnose unutar galerijskog prostora. Izložba je organizirana u suradnji s udrugom queerANarchive.

“Dio serije radova koji promišljaju sudbinu kao partituru, U naklonosti čuda ili nesreće vječnosti polazi od svakodnevne površine izmještene iz funkcionalnog, simboličkog i ekonomskog prostora, iz strogo nadzirane infrastrukture običnog, iz svoje transakcijske, produktivne i reproduktivne okoline. Riječ je o fragmentu poda nekadašnje tiskare Nacionalne banke Belgije, u kojoj se do prekida proizvodnje 2020. godine tiskao euro, a prije uvođenja eura, belgijski franak.

Pod tiskare postavljen je u prostor galerije s parketom uklonjenim iz obiteljske kuće stečene ostavinom, kao dio zvučno-prostorne instalacije. Pod je podloga, odnosno okidač za promišljanje utjecaja materijalnih uvjeta proizvodnje na ovaj trenutak – za sitni sukob s nečim historijskim, za trag izvedbenosti koju uzrokuje vrijednost i njeni procesi habituacije”, istaknuto je u popratnom tekstu.

Nika Pećarina magistrirao je Umjetničke prakse na Dutch Art Instituteu te na Odsjeku za nove medije Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Djeluje na križištu audiovizualnih i izvedbenih umjetnosti, njegujući praksu eksperimenta i improvizacije. Kritički pristupa zvuku i tekstu, povezujući lirsko, analitičko i osjetilno.

Polazeći od promišljanja Didiera Eribona, politike prijateljstva razumiju se kao temeljne prakse kroz koje kvir životi postaju mogući. Kroz odabrane odnose i srodstva, pojedinac_ka ne pronalazi samo potvrdu sebe, već i prostor u kojem se vlastiti život može zamisliti drugačije. queerANarchive je izrastao iz takvih odnosa, a kroz godine se razvijao kao mreža povjerenja, razmjene i zajedničkog stvaranja. Politike i prakse prijateljstva u prijavljenim radovima mogu biti prisutne kao tema, ali i kao način rada, produkcije i kolektivnog opstanka.

Inspirirani mišlju autora_ica poput Muñoza, Cvetkovich, Ahmed, Preciada i drugih, ovaj poziv ne ostaje na dijagnozi sadašnjosti. “Polazimo od osjećaja da sada i ovdje nije dovoljno ali odbijamo pristati na to kao konačno stanje. Ne tražimo radove koji se iscrpljuju u vidljivosti ili potvrđuju postojeće okvire prepoznatljivosti. Zanimaju nas prakse koje izmiču normi, koje odbijaju asimilaciju i koje u pukotinama sadašnjosti grade druge mogućnosti.

Želimo izaći iz okvira u kojima su kvir tijela svedena na mjesta traume, regulacije i kontrole, i misliti ih kao mjesta otpora, nježnosti, užitka i transformacije. Posebno nas zanimaju radovi koji afekte izvlače iz ekonomija srama i straha te ih preusmjeravaju prema solidarnosti, brizi i političkoj imaginaciji. Kroz politike i prakse prijateljstva zanima nas kako umjetnost može otvoriti prostor za drukčije društvene odnose, ali i kako može inzistirati na horizontima koji još nisu ostvareni, a već oblikuju naše djelovanje.

U okviru ovog poziva tražimo vizualne i multimedijalne radove koji se mogu izložiti u galerijskom prostoru kroz program qIZLOŽBE, izvedbene radove za program qFEST, kao i umjetničke prakse koje se mogu razviti u radioničke formate kao dio popratnog programa qRADIONICE.

Odabrani umjetnici_ce imat će priliku predstaviti postojeće ili producirati nove radove u okviru programa qIZLOŽBE (u Splitu i Zagrebu) i qFEST (u Splitu). Osiguravamo produkcijsku podrušku prezentacijskom formatu, a moguća je produkcijska podrška za nove radove umjetnika_ca iz Hrvatske, dok će međunarodnim umjetnicima_cama queerANarchive pružiti podršku u pronalaženju izvora financiranja i razvoju projekta”, poručuju organizatori_ce.

Prijava treba sadržavati kratak opis rada (do 1000 znakova), vizualne ili multimedijske materijale te kratku biografiju (do 1000 znakova). Prijave se šalju putem e-maila na adresu queerANarchive@gmail.com.

Rok za prijavu je 31. srpnja.

Rad Bath House transformira galerijski prostor u spekulativno kupalište, oslonjeno na umjetničkino istraživanje praksi kupanja – od kvir kulture kupališta, preko rituala finskih sauni, do suvremenih formi poput sound bathinga. Kroz instalaciju sastavljenu od arhivskih materijala, tekstualnih zapisa, zvučnih i sapunskih skulptura, videa i olfaktornih elemenata, prostor postaje ambijent usporenog vremena i poroznih granica koji poziva na zajedničko iskustvo i prisutnost.

Umjetničko istraživanje polazi od jednodnevnog lezbijskog događanja The Pussy Palace, održanog u jednom kupalištu u Torontu 2000. godine. Događanje je završilo policijskom racijom, a javna istraga, medijski odjek kao i iskustva sudionica potiču nas na promišljanje o politikama vidljivosti, regulacije i nadzora seksualnosti. Elementi novinskih članaka i transkripata usmene povijesti pojavljuju se u radu otisnuti na ručnicima, ugrađeni u sapunske skulpture ili disperzirani unutar prostora. Time arhiv ne ostaje statičan dokument, već postaje taktilan, zvučan i mirisan. Nešto što se može dodirnuti, udisati i ponovno osjetiti.

Kao takav, rad dodatno otvara pitanje arhiva kao živog mjesta. Usmene povijesti i efemerni tragovi ne služe isključivo rekonstrukciji prošlosti, već stvaranju uvjeta za nove susrete. U toj otvorenosti arhiv se pojavljuje kao mjesto spekulacije, otpora i užitka. Strukturirana poput ritualne kupke, instalacija koristi pješčane satove i difuziju mirisa kako bi usmjerila pažnju na tijelo, ritam i osjetilno iskustvo, gradeći intimni kvir prostor zajedništva i imaginacije.

Izložba ostaje otvorena za posjetitelje od 13. do 19. lipnja, svaki dan osim nedjelje, od 17 do 21 sati.

Kako piše u najavi programa, “qFEST je prostor u kojem kvir kultura nije samo predstavljena, nego se aktivno proizvodi – kroz učenje, suradnju, pokret, glas i zajedničko promišljanje. Istovremeno, festival gradi sigurne i inkluzivne prostore za LGBTIQ+ zajednicu, ali i otvara vrata širem društvu, pozivajući na susret, razumijevanje i solidarnost”.

Festival započinje u nedjelju, 3. svibnja radionicom o queer tijelima u javnom prostoru pod nazivom Queers (per)Form Split i pod vodstvom Norija Tsoulouche. Polaznici_e radionice bavit će se performansom u javnom prostoru Splita, te reinterptretacijom gradskih ulica kroz prizmu queer teorije. U ponedjeljak, 4. svibnja na rasporedu je qružok, odnosno radionica sitotiska u Domu mladih, a sudionici_e će otiskivati motive iz kurikukuluma posvećenog queer autorima_cama.

Izvedbeni segment festivala otvorit će solo predstava Alkemijska zvijer Sindri Uču u Beton kinu. Ova izvedba zasnovana je na “istraživanju pristutnosti u okvirima digitalnih tehnologija, te iskustva i osobnosti koje tu nastaju. Sama izvedba refleksija je i na istraživački proces koji joj je prethodio – bilješke iz istraživanja slijede unutarnju logiku, neprestano ponavljajući beskrajne popise stvari koje treba isprobati”, istaknuto je u najavi.

Srijeda, 6. svibnja, rezervirana je za razgovor o vodiču za za formiranje awareness timova u klupskim prostorima koji se održava u Klubu Kocka. Nakon razgovora, u istom prostoru otvara se izložba Queer Whispers Norija Tsoulouche koja uključuje performans uživo. Četvrti dan festivala započinje radionicom plesa koja funkcionira kao uvod u izvedbu naslovljenu Kontamina Matea Babića i otvorena je svima – bez obzira na prethodno plesno ili izvedbeno iskustvo.

Posljednji dan festivala uključuje prezentaciju izvedbe Kontamina u Domu mladih, projekcije četiriju filmova u selekciji Sarnta Utamachote, te završni party program u Klubu Kocka na kojem će nastupiti DJ Labud, dok su za warm-up i after zaduženi DJ-evi_ice Giljo i natali karuza.

Detalje o programu i satnici možete pronaći ovdje.

Cattani ovom izložbom kroz formu umjetničke instalacije sačinjene od pronađenih predmeta “istražuje čin ‘izbacivanja’ kao proces kvir samootkrivanja, autorefleksije i pomirbe s vlastitom prošlošću. Polazeći od osobnih sjećanja na obiteljsku farmu, umjetnik taj prostor ponovno prisvaja kao liminalno mjesto na kojem se prepliću želja, sram, gubitak i emancipacija.

Kroz motive vreća za žito, odbačenih predmeta, obiteljskih videozapisa i klica pšenice, izložba tematizira identitet kao proces neprestanog pregovaranja i pritom nadilazi autobiografski okvir te otvara prostor za šire iskustvo kvir samoprihvaćanja, pokazujući kako se sebstvo gradi upravo kroz fragmente onoga što je nekoć bilo odbačeno”, stoji u najavnom tekstu.

“Izloženi radovi otkrivaju umjetnikovu zrelu svijest o tome da samoprihvaćanje nikada nije linearno, već sačinjeno od neprestanih povrataka, pregovora i novih čitanja vlastite prošlosti. Upravo zato Cattanijeva izložba nadilazi autobiografski okvir i otvara prostor kolektivnog afekta”, istaknuo je kustos izložbe Leopold Rupnik.

Stefano Cattani (on/ona) vizualni je i performativni umjetnik čija se praksa temelji na istraživanju. Njegov rad, ukorijenjen u queer iskustvu, istražuje sjecište tijela, identiteta i prostora. Njegova praksa propituje hijerarhijsku strukturu suvremenog zapadnog društva, polazeći od osobnih iskustava i opažanja te tražeći relacionalnost u razgovorima i kritičkoj teoriji.

Izložba se može razgledati do petka od 16 do 19 sati i u subotu od 10 do 13 sati, zaključno s 18. travnja. Više detalja možete pronaći ovdje.

Izlaganje u organizaciji udruge queerANarchive vodi Paola Radovniković, predsjednica udruge HELP i stručnjakinja za znanstvenu podršku istraživanju, inovacijama i strateškom predviđanju u Agenciji Europske unije za droge. Tijekom predavanja, Radovniković će se usredotočiti na fenomen chemsexa, te predstaviti iskustva iz prakse i alate za pomoć pri gubitku kontrole.

Predavanje počinje u 19 sati, a više detalja pronađite ovdje.

Štefanek ovom izložbom istražuje osjećaj površne i iscrpljujuće digitalne komunikacije oslanjajući se na koncept ne-mjesta Marca Augéa. Rad je predstavljen u obliku ambijentalne instalacije nalik na kafić, a umjetnik se bavi temama otuđenosti i usamljenosti, te kroz queer perspektivu kritički promišlja uvjete identiteta i zajedništva u suvremenim digitalnim okruženjima.

“Preplavljenost koju stvaraju interakcije u digitalnom svijetu umjetnik evocira i u popratnom audio radu koji odjekuje galerijom. Sastavljen od nasumičnih audio isječaka s TikToka, rad povezuje rascjepkane riječi u narativnu cjelinu koja dočarava prekid odnosa ispričan iz perspektive jednog sugovornika.

Kroz pozorno slušanje publici se otkriva da je riječ o umjetnoj inteligenciji, personificiranoj nadimkom Archie, s kojom umjetnik prekida odnos. Disocijativnost u prekidu odnosa s neživim, digitalnim bićem satirično prikazuje još jedan element postkapitalističke proizvodnje digitalnih sfera, u kojima ponekad jedini pažljivi slušač i podrška u moru neuspjelih interakcija postaje upravo inteligentno osmišljen korporativni sustav”, stoji u popratnom tekstu Leopolda Rupnika.

Izložba se može razgledati do petka od 16 do 19 sati i u subotu od 10 do 13 sati, zaključno s 4. travnja.

“Rad PRISUTNOST, NEPOZNATA: FAZA IV. Davida Wilhelma fokusira se na ritualne i apotropejske prakse, koje autor već dulje istražuje kroz niz faza i iteracija. Polazeći od tradicionalne funkcije apotropejskih objekata, zaštite od zla, bolesti i nesreće, umjetnik ih premješta u polje spekulativne arheologije, gdje propituje njihovu simboličku i materijalnu prisutnost u suvremenom, istodobno digitalnom i fizičkom prostoru.

Apotropejski objekti kroz povijest funkcioniraju kao materijalizirani oblici zaštite: talismani, amajlije i amuleti koji tjeraju zle sile, osiguravaju plodnost ili štite tijelo i prostor. U različitim kulturama pojavljuju se u srodnim oblicima, od rimskog fascinuma, preko egipatskih talismana, do srednjovjekovnih runa, gdje falusoidni motiv često simbolizira snagu, vitalnost i zaštitničku energiju. Autor preuzima tu arhetipsku funkciju, ali je smješta u imaginarni, distopijski kontekst, brišući granicu između autentičnog artefakta i fiktivnog relikta. Tako njegovi objekti postaju elementi fikcionalne arheologije”, stoji u popratnom tekstu Ive Jurić.

David Wilhelm studira na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. U svojoj umjetničkoj praksi istražuje odnos digitalnog i fizičkog, queer identitet i eksperiment u zvuku, tekstu i videu, a većinu vremena igra videoigre i radi na baušteli.

Više detalja pronađite ovdje.

Mergeduš će ovom izložbom predstaviti rad Krik fazana koji je potaknut pronalaskom ptice na lokaciji napuštene plinospreme u zagrebačkoj industrijskoj zoni. Prisustvo ptica u radu État des lieux des forces Sache Ray inspirirano je umjetnikovim susretom s ružičastim flamingosima.

Osim ptica, kako piše u popratnom tekstu, “radovi dijele i važne konceptualne polazišne točke. Oba rada polaze od uvjerenja da kvir otpor nije samo suprotstavljanje nasilju, već i izmišljanje načina življenja koji nadilaze zadane okvire, kroz kvir tijela, odnose i temporalnosti”.

Postavljeni jedan uz drugog, ovi radovi donose različita čitanja queer identiteta. “Umjesto da razrješava te razlike, izložba ih zadržava u napetosti: prizemljenu ustrajnost i flambojantnu vidljivost, buku i slavlje, odbijanje i probu. Zajedno, radovi sugeriraju da queer otpor nema jedan oblik. Kreće kroz tijela, afekte i ekologije, ponekad se odmičući od svijeta kakav jest, a ponekad uvježbavajući onaj koji tek može nastati”, stoji u najavi.

Anja Mergeduš rođena je u Novoj Gradiški. Sudjelovala je na brojnim grupnim izložbama, izvedbama i performansima, kao i na samostalnim izlaganjima, a njezin se rad temelji na eksperimentalnim, multidisciplinarnim, istraživačkim i kolaborativnim praksama.

Sacha Rey je vizualni umjetnik i redatelj sa sjedištem u Marseilleu u Francuskoj. Tijekom proteklih godina, Sacha je sudjelovao na brojnim grupnim izložbama i filmskim festivalima. U pokušaju da odgovori na tišinu hijerarhijskog društva, Sacha razvija metodologiju koju naziva “dokumentarni ples” kako bi stvorio “odu mnoštvu i nestabilnosti identiteta” (I.Alfonsi).