<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><rss version="2.0"
	xmlns:content="http://purl.org/rss/1.0/modules/content/"
	xmlns:wfw="http://wellformedweb.org/CommentAPI/"
	xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"
	xmlns:atom="http://www.w3.org/2005/Atom"
	xmlns:sy="http://purl.org/rss/1.0/modules/syndication/"
	xmlns:slash="http://purl.org/rss/1.0/modules/slash/"
	>

<channel>
	<title>queer zagreb sezona &#8211; Kulturpunkt</title>
	<atom:link href="https://kulturpunkt.hr/tag/queer_zagreb_sezona/feed/" rel="self" type="application/rss+xml" />
	<link>https://kulturpunkt.hr</link>
	<description>nezavisna kultura / suvremena umjetnost / dru&#353;tvo</description>
	<lastBuildDate>Fri, 03 Apr 2026 01:11:06 +0000</lastBuildDate>
	<language>en</language>
	<sy:updatePeriod>
	hourly	</sy:updatePeriod>
	<sy:updateFrequency>
	1	</sy:updateFrequency>
	<generator>https://wordpress.org/?v=7.1.4</generator>

<image>
	<url>https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2023/02/cropped-Kulturpunkt-baloncic-novo-32x32.png</url>
	<title>queer zagreb sezona &#8211; Kulturpunkt</title>
	<link>https://kulturpunkt.hr</link>
	<width>32</width>
	<height>32</height>
</image> 
	<item>
		<title>Queer Zagreb sezona: Arapski queer </title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/festival/queer-zagreb-sezona-arapski-queer/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Paula Ćaćić]]></dc:creator>
		<pubDate>Tue, 14 May 2024 09:44:03 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[arapski queer]]></category>
		<category><![CDATA[ballroom]]></category>
		<category><![CDATA[queer]]></category>
		<category><![CDATA[queer zagreb sezona]]></category>
		<category><![CDATA[udruga domino]]></category>
		<category><![CDATA[vogue]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?post_type=kp_22_announcement&#038;p=64580</guid>

					<description><![CDATA[U srijedu, 15. svibnja u 20 sati, otvara se 22. izdanje Queer Zagreb sezone u Zagrebačkom plesnom centru (Ilica 10). Manifestacija je ove godine posvećena temi arapskog queera, a otvara je premijera plesne predstave&#160;The Love Behind My Eyes libanonskog umjetnika&#160;Alija Chahroura.&#160;Predstava je dio njegove trilogije Love, a bavi se različitim mitovima o ljubavi i strasti...]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">U srijedu, <strong>15. svibnja</strong> u 20 sati, otvara se 22. izdanje <em>Queer Zagreb sezone</em> u Zagrebačkom plesnom centru (Ilica 10).</p>



<p class="wp-block-paragraph">Manifestacija je ove godine posvećena temi arapskog queera, a otvara je premijera plesne predstave&nbsp;<em>The Love Behind My Eyes</em><strong> </strong>libanonskog umjetnika&nbsp;<strong>Alija Chahroura</strong>.&nbsp;Predstava je dio njegove trilogije <em>Love</em>, a bavi se različitim mitovima o ljubavi i strasti temeljenim na arapskom nasljeđu. Predstava je inspirirana arapskom pričom, koja govori o tragičnoj i zabranjenoj ljubavi između <strong>Mohameda Bin Daouda</strong>, teologa, učenjaka i pravnika, i <strong>Mohameda Bin Jamee</strong>, mladića iz Isfahana.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Prije predstave<strong>, </strong>od 19 sati u dvorištu ZPC-a posjetitelji_ice moći će pogledati video instalaciju <em>Tvoja zemlja</em> <strong>Arijane Lekić-Fridrih</strong>&nbsp;u kojoj pripadnici manjina iz država arapskog govornog područja izvode pjesmu <em>Tvoja zemlja</em> <strong>Vice Vukova</strong>.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Intimnost i ljubav, pitanje pripadnosti, rodna podijeljenost i tranzicija, antropologija jezika, hrana, tradicija i suvremenost unutar arapske kulture i zajednice, samo su neke od teme kojima se bavi raznovrsni izvedbeni program ovogodišnjeg izdanja festivala.</p>



<p class="wp-block-paragraph">U sklopu festivala u Zagrebačkom plesnom centru nastupit će i egipatsko-nizozemski novinar i pripovjedač <strong>Mounir Samuel </strong>koji će kroz dva dijela svojeg performativnog predavanja <em>The shisha sessions</em> publiku odvesti u skriveni <em>queer </em>svijet sjeverne Afrike i zapadne Azije (16. svibnja u 21 sat) te otkriti svoje osobno putovanje kao trans muškarac, koji je pred očima nizozemske javnosti i svoje egipatske obitelji prešao iz zgodne Nizozemke u neželjenog i prijetećeg Arapina (17. svibnja u 21 sat).</p>



<p class="wp-block-paragraph">Ukoliko vas zanima ples <em>vogue</em> i kultura <em>ballrooma</em>, moći ćete se priključiti radionici <em>Početci ballrooma i plesa vogue</em> <strong>Borisa Vrdoljaka</strong> (<strong>Boris 007</strong>), koja se održava 16. svibnja u terminu od 17:30 do 19:30 u MaMi. Polaznici_e će na radionici učiti elemente plesa vogue <em>Old Way</em>, upoznati se s poviješću <em>ballrooma</em>, natjecateljskim kategorijama na balovima, s važnošću izgradnje sigurnog inkluzivnog prostora te načinima preispitivanja rodnog izražavanja u <em>ballroomu</em>. </p>



<p class="wp-block-paragraph">Više o ostalim sadržajima festivala možete saznati na <a href="https://thisisadominoproject.org/" data-type="link" data-id="https://thisisadominoproject.org/">poveznici</a>.</p>



<p class="wp-block-paragraph"><br></p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Biofikcija kao sentimentalni kič</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/kritika/biofikcija-kao-sentimentalni-kic/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Mihael Željko Crnčec]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 26 May 2023 08:29:25 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Kritika]]></category>
		<category><![CDATA[alan turing]]></category>
		<category><![CDATA[benoit solès]]></category>
		<category><![CDATA[ivica buljan]]></category>
		<category><![CDATA[nejc cijan garlatti]]></category>
		<category><![CDATA[queer mitologija]]></category>
		<category><![CDATA[queer zagreb sezona]]></category>
		<category><![CDATA[timon šturbej]]></category>
		<category><![CDATA[turingov stroj]]></category>
		<category><![CDATA[Zagrebački plesni centar]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?p=55561</guid>

					<description><![CDATA[Didaktičko-politička ambicija predstave "Turingov stroj" ostaje nerealizirana jer oni ljudi koji bi od nje nešto mogli dobiti nisu došli.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">U suvremenim <em>queer</em> preispitivanjima povijesti i, nažalost, potragama za paradigmatskim gay mučenicima (bez brige, reći će se koja i o<strong> Oscaru Wildeu</strong>), jedno je od nezaobilaznih imena <strong>Alan Turing</strong>, gotovo do te mjere da je nakon poznatog filma <em>Igra imitacije</em> <strong>Mortena Tylduma</strong> iz 2014. godine postao popkulturnim simbolom. Naravno, nije Tyldumov film u tom smislu ništa novo, ali svakako je kulminacija interesa za ovog britanskog matematičara. Sama drama <strong>Benoita Solèsa </strong><em>Turingov stroj</em>, izvedena 20. svibnja u <a href="https://zagrebackiplesnicentar.hr/en/" data-type="URL" data-id="https://zagrebackiplesnicentar.hr/en/" target="_blank" rel="noreferrer noopener">Zagrebačkom plesnom centru</a> u sklopu 21. Queer Zagreb sezone, inspirirana je ranijom dramatizacijom Turingova života, <em>Breaking the Code</em> <strong>Hugha Whitemorea</strong> iz 1986., a temeljena na biografiji <em>Alan Turing: The Enigma</em> <strong>Andrewa Hodgea</strong> iz 1983. (koja se danas oglašava kao &#8220;knjiga koja je inspirirala <em>Igru imitacije</em>&#8220;). U tom smislu prva stvar koju sam se zapitao prije gledanja predstave bila je može li adaptacija Solèsova teksta u režiji <strong>Ivice Buljana</strong>, a u produkciji slovenskog <a href="https://www.mini-teater.si/en/index.php" data-type="URL" data-id="https://www.mini-teater.si/en/index.php" target="_blank" rel="noreferrer noopener">Mini teatera</a>, i na koji način novim svjetlom obasjati već i pomalo iscrpljenu priču o Alanu Turingu, bilo u umjetničko-poetičkom smislu, bilo (kulturno)političkom. Pokazalo se da ne može.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Predstavu otvara Turing (<strong>Nejc Cijan Garlatti</strong>), zabijajući se u zid i trčeći s jedne strane scene na drugu, dok ga zasad neimenovani lik (<strong>Timon Šturbej</strong>) samo gleda pušeći cigaretu. Sličnim se segmentom, ali sa zamijenjenim ulogama, predstava i završava. Kako će se kasnije u jednom pripovjednom segmentu eksplicirati, Turing je cijeli svoj život trčao. Skoro će se svaki vizualni kod i simbol u ovoj predstavi – od Snjeguljice, jabuke, enigme, stroja i njihovih poveznica s Turingom – još i nepotrebno tekstualno eksplicirati ili ponavljati <em>ad nauseam</em>. Scena se, primjerice, svako malo osvjetljava projekcijom koja bi trebala aludirati na računalo i/ili enigmu jer, ako niste shvatili, Turing je bio matematičar koji je osmislio takozvani Turingov stroj i razbio njemačku enigmu. Na taj način većina simbola postaje redundantna – osvjetljenje, u tom smislu, osim što, barem u crnoj dvorani ZPC-a estetski više &#8220;strši&#8221; nego što je dojmljivo, također ne daje nikakvu novu informaciju.&nbsp;</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img fetchpriority="high" decoding="async" width="2560" height="1401" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2023/05/Turingov-stroj-2-scaled.jpg" alt="" class="wp-image-55564"/><figcaption class="wp-element-caption">foto: Toni Soprano Meneglejte</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Osim toga, eksplicitno referiranje na Snjeguljicu u više navrata tijekom predstave na nimalo suptilan način anticipira Turingovo samoubojstvo – ubio se, naime, otrovanom jabukom, a neki biografi smatraju da je to zbog njegove opsesije Snjeguljicom, posebice jabukom. Ne ulazeći uopće u istinitost takvih teorija, predstava se njima svakako koristi kao potencijalno snažnim simbolom. Meni je upotreba Snjeguljice i jabuke pak iznimno problematična. Ne ulazeći u to koliko je jabuka kroz svoju biblijsku konotaciju postala dosadan i nemaštovit simbol, ona se ovdje kao motiv koristi kako bi romantizirala i fetišizirala Turingovo samoubojstvo, koje se prikazuje i kao estetski (estetičan?) čin. </p>



<p class="wp-block-paragraph">Pred kraj predstave, Turing oblači bijelu haljinu i iz kovčega u kojem se nalazi stroj vadi jabuku, postavši ne samo Snjeguljica, nego i simbolički žena. Netom prije odijevanja haljine spominje se kako su mu u svrhu kemijske kastracije ubrizgavali injekcije estrogena, od čega su mu počele rasti i grudi, stoga bijela haljina ne aludira samo na Snjeguljicu, već i na njegovu feminiziranost, a preko jabuke feminiziranost, a onda i homoseksualnost, kao grijeh (Turing obučen u bijelu haljinu dok u ruci drži jabuku sasvim lagodno može evocirati i biblijsku Evu). </p>



<p class="wp-block-paragraph">&#8220;Smatrate li se Oscarom Wildeom?&#8221; upita u jednome trenutku policajac Turinga, što može biti odličan ironičan komentar na potragu za takvim mučeničkim figurama, na što se Wilde prečesto svodi, ali ovdje se, dakako, nastoji uspostaviti nova karika u lancu mučeničke <em>queer</em> mitologije. Možda je to stvar preferencije, ali nisam ljubitelj ovakvog neironičnog mitologiziranja marginaliziranih skupina, pogotovo kada se bez najmanje doze autorefleksije uklapaju u androcentrične mitološke okvire, što im onda daje i fatalistički prizvuk. Wilde je bio predmetom sličnih dramatizacija, nastalih mahom oko stogodišnjice njegove smrti, od <em>Judas Kiss</em> <strong>Davida Harea</strong> do <em>Saint Oscar</em> <strong>Terryja Eagletona</strong>. </p>



<p class="wp-block-paragraph">Da budem sasvim jasan, nije problem ukazivanje na povijesne nepravde prema <em>queer</em> i bilo kojim drugim marginaliziranim skupinama, već romantiziranje takvih sudbina i to još neironičnom upotrebom simbolike koja je od glave do pete uronjena u patrijarhat (mislim, Snjeguljica!?). Također, načelno imam problem s time što se predstava hrani Turingovim traumama poput vampira koji iz njegovog tragičnog života svom silom želi isisati emotivnu reakciju iz publike, što je zapravo strategija sapunice, ali kada se primjenjuje na život stvarne osobe, ipak je možda uputno imati bar određenu razinu pristojnosti. Naravno, paradigma je ovo koja se pronalazi u mnogim suvremenim autofikcijama i biofikcijama – Turingov stroj je u tom smislu <em>à la mode</em> – ali ako netko svoj vlastiti život i probleme želi svesti na gomilu sentimentalnog kiča, a to se nužno događa kada određen žanr hipertrofira do te mjere da sve što ima za reći bude toliko puta rečeno da postane klišej, to je njihova stvar, ali koristiti tuđu traumu za iste svrhe nije u najboljem ukusu. </p>



<p class="wp-block-paragraph">Ovime ne nastojim omalovažiti tuđe traume, ali ako se trauma prevodi u auto- ili biofikciju <em>kao žanr</em>, istovremeno doprinoseći žanrovskom prezasićenju tim formatima, nužno se riskira graničenje s jeftinim tropima. Tužno je, drugim riječima, da sam na priču o Turingovu životu deset puta zakolutao očima zbog jeftinog sentimenta. Ako i stavite sa strane etičku dimenziju o kojoj sam pričao (a mnogi bi ju odbacili), ovakvi su postupci i u umjetničkom smislu klišej i sentimentalni kič, a to je još veći grijeh od pseudomitologiziranja. </p>



<p class="wp-block-paragraph">Ostali elementi izvedbe također imaju melodramatsku notu. Glazba nema nikakvu funkciju osim kao nametljivi, patetični <em>soundtrack</em> koji se može pronaći u bilo kakvom prosječnom holivudskom biografskom filmu – koji također, usput budi rečeno, ima tendenciju da romantizira sudbine svojih protagonista – a ova predstava previše graniči s tim izlizanim formatom, a čak je možda na njega i svediva s obzirom na to da se radnja svodi na fragmentarno, kronološki izmješteno nizanje epizoda iz Turingova života, počinjući s njegovim hapšenjem u Manchesteru 1952., a završavajući s njegovim samoubojstvom 1954. </p>



<p class="wp-block-paragraph">Osim ispovjednim obraćanjima publici, četvrti se zid ruši i pozivanjem članice publike da pročita presudu na Turingovu suđenju, što sugerira, pomalo naivno, kao i u slučaju mnogih drama o Wildeu, da je problem društvo, dakle publika, a da je ovaj slučaj tek simptom širih povijesnih okolnosti koje svi mi svjesno ili nesvjesno perpetuiramo. </p>



<p class="wp-block-paragraph">Predstava završava obraćanjem publici u kojem se iznose informacije o broju homoseksualaca koji su stradali zbog Labouchereova amandmana, koji je kriminalizirao tzv. <em>gross indecency</em>, odnosno koji se koristio za progon homoseksualaca kojima se nije mogla dokazati &#8220;sodomija&#8221;, što je također već izlizan postupak, kojemu je učinak često suprotan od namijenjenog (sjetite se tematski bliskog biopica <em>Bohemian Rhapsody</em>, koji završava sličnim kadrovima, ali referirajući se na AIDS). </p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2560" height="1440" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2023/05/Turingov-stroj-4-scaled.jpg" alt="" class="wp-image-55565"/><figcaption class="wp-element-caption">foto: Toni Soprano Meneglejte</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Cijela predstava zapravo ima ambiciju educirati, bilo da se radi o homoseksualnosti i društvenoj pravdi, bilo da se radi o Turingovim promišljanjima o strojevima kao vrsti živih bića. &#8220;Zašto uskraćivati stroju pravo na inteligenciju?&#8221; zapita Turing u jednom trenutku, a u vrijeme tehničkih dostignuća poput ChatGPT-a i ostalih izuma umjetne inteligencije promišljanje dosega tehnologije svakako je ne samo zanimljivo, već i nužno. U tom smislu na tematskom planu ne može se reći da predstava ne povlači društveno relevantne teme, ali jedno umjetničko djelo – bilo da se radi o predstavi ili nečem drugom – ne može efektivno prenijeti poruku ako jednako ne obraća pozornost i na formu i na sadržaj. </p>



<p class="wp-block-paragraph">U ovom slučaju, konvencionalna forma trivijalizira sadržaj ili ga u najmanju ruku čini dosadnim i nemaštovitim. Ako promotrite kostur priče o Turingu, kao i o Wildeu, on je užasno jednostavan: 1) marginaliziranu osobu, 2) ujedno genijalca, 3) odbacuje društvo zbog &#8220;devijantnosti&#8221;, 4) da bi na kraju ta osoba završila tragično. <em>That&#8217;s it, that&#8217;s the story</em>. Ako se još stavi u konvencionalan format, priča postaje samo još jedna od mnogih. U postmodernom svijetu u kojem su velike, primjerne priče dekonstruirane, jedan je od načina da se oživi tipična priča pokušaj domišljanja neke začudnije forme, a interaktivni wikipedistički biografizam svakako nije u tom smislu učinkovit.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Da ne bude sve tako sivo, valja ipak pohvaliti i više nego solidne glumačke izvedbe. Nejc Cijan Garlatti pronalazi izvanredan balans u prikazivanju Turingove nervoznosti, koja katkad prelazi u stidljivu razigranost, a češće ipak u maniju i očaj. Najviše mu se treba čestitati jer Turinga glumački nije pretvorio u karikaturu iako mu ni tekst ni izvantekstualni znakovi nisu igrali u korist. Garlatti Turingu pridaje gotovo zazornu dozu tjelesnosti – posebice u relativno eksplicitnom prikazu pokušaja silovanja Turinga, jedinoj sceni koja me uspjela čak i visceralno angažirati – tako da se doista dobije dojam da je Turing bio fizičko tijelo koje pati i koje je u bolovima, a ne samo kulturni simbol mučeništva, čemu posebno treba aplaudirati jer to nije lako postići. Timon Šturbej također vješto tumači sve ostale uloge u drami, od policajca do Turingovih ljubavnih interesa. Priroda tih uloga, koje još više funkcioniraju kao tipični, plošni likovi, ne omogućuje pretjerano kompleksna glumačka ispisivanja, ali Šturbej od svakog lika iskoristi puni potencijal.&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph">Na koncu, moje omiljeno pitanje, pogotovo ako predstava, poput ove, ima didaktičke ambicije – tko je implicitna publika? Među nama koji smo sjedili u ZPC-u većina smo dio <em>queer</em> zajednice, više od pola publike znam imena (bilo jer se radi o <em>queer</em> ljudima koje poznajem, bilo jer se radi o ljudima s Akademije dramskih umjetnosti, ili pak oboje). Ne znam za njih, ali meni ovakav tip edukacije nije bio sasvim potreban, svakako ne u ovom obliku. Ako je forma žrtvovana da bi sadržaj bio &#8220;pristupačniji&#8221;, onda se pak u centar razmišljanja o predstavi mora dovesti publika za koju je namijenjena, a mislim da takve publike nema. Didaktičko-politička ambicija ove predstave stoga ostaje nerealizirana jer oni ljudi koji bi od nje nešto mogli dobiti nisu došli. Nije to nepoznata boljka našeg kazališta, iako se uglavnom zapravo i prešućuje, ali za predstavu koja namjerava educirati, nije važno samo koji je materijal, već i tko je publika.&nbsp;</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Vitamin disco</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/party/vitamin-disco/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivana Pejić]]></dc:creator>
		<pubDate>Tue, 16 May 2023 11:25:58 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[attack]]></category>
		<category><![CDATA[dante sentimento]]></category>
		<category><![CDATA[FAKI]]></category>
		<category><![CDATA[queer art]]></category>
		<category><![CDATA[queer zagreb sezona]]></category>
		<category><![CDATA[toch]]></category>
		<category><![CDATA[vitamin disco]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?post_type=kp_22_announcement&#038;p=55139</guid>

					<description><![CDATA[Vitamin Disco je audio-vizualno-emotivni spektakl disko zabave koja se oslanja na dekadentno nasljeđe njujorških underground klubova 70-ih ispresijecane s bljeskovima EX YU Disko Funka. U nedjelju, 21. svibnja udružuju snagu s Queer Zagreb Sezonom &#8211; festivalom koji ove godine slavi queer art u spoju s glazbom i Festivalom alternativnog kazališnog izričaja &#8211; FAKI koji je...]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph"><em>Vitamin Disco</em> je audio-vizualno-emotivni spektakl disko zabave koja se oslanja na dekadentno nasljeđe njujorških <em>underground</em> klubova 70-ih ispresijecane s bljeskovima EX YU Disko Funka. </p>



<p class="wp-block-paragraph">U nedjelju, <strong>21. svibnja</strong> udružuju snagu s <a href="https://kulturpunkt.hr/najava/festival/21-queer-zagreb-sezona/">Queer Zagreb Sezonom</a> &#8211; festivalom koji ove godine slavi <em>queer art</em> u spoju s glazbom i Festivalom alternativnog kazališnog izričaja &#8211; <a href="https://kulturpunkt.hr/najava/festival/26-faki/">FAKI</a> koji je ovogodišnje izdanje posvetio temi radikalne ljubavi. Prvi festival zatvaraju, a drugi otvaraju DJ-evi <strong>Dante Sentimento</strong> i <strong>Toch</strong>.</p>



<p class="wp-block-paragraph"><em>Dress code</em> čine standardne trapezice, šljokice, perike, životinjski uzorci i gola tijela, poželjne su sve vrste perja, duginih boja i <em>drag</em> <em>inspired</em> rekvizita. </p>



<p class="wp-block-paragraph">Ulaz je 5 eura, osim za one koji odjenu krila u duginim bojama u znak poštovanja prema temi FAKI-ja (<em>radical love</em>) i Queer Zagreba, kao i one koji odaberu Kupidov kostim u <em>queer</em> izdanju.</p>



<p class="wp-block-paragraph"></p>



<p class="wp-block-paragraph"></p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>21. Queer Zagreb Sezona</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/festival/21-queer-zagreb-sezona/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Matko Vlahović]]></dc:creator>
		<pubDate>Wed, 10 May 2023 12:35:47 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Bruno Isaković]]></category>
		<category><![CDATA[ivica buljan]]></category>
		<category><![CDATA[mija zalukar]]></category>
		<category><![CDATA[queer zagreb sezona]]></category>
		<category><![CDATA[queereeoke]]></category>
		<category><![CDATA[udruga domino]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?post_type=kp_22_announcement&#038;p=54947</guid>

					<description><![CDATA[Udrugo Domino u petak, 12 svibnja, otvara 21. Queer Zagreb Sezonu, središnji queer festival regije koji je ove godine za svoju temu odabrao glazbu. &#8220;Pripremite se za deset dana glazbeno-scenskog spektakla u queer izdanju s preko 50 umjetnika iz deset različitih zemalja. Do 21. svibnja zagrebačke pozornice donose premijeru plesne predstave Heroes Brune Isakovića i...]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph"><a rel="noreferrer noopener" href="https://thisisadominoproject.org/" data-type="URL" data-id="https://thisisadominoproject.org/" target="_blank">Udrugo Domino</a> u petak, <strong>12 svibnja</strong>, otvara <em>21. Queer Zagreb Sezonu</em>, središnji queer festival regije koji je ove godine za svoju temu odabrao glazbu. </p>



<p class="wp-block-paragraph">&#8220;Pripremite se za deset dana glazbeno-scenskog spektakla u queer izdanju s preko 50 umjetnika iz deset različitih zemalja. Do 21. svibnja zagrebačke pozornice donose premijeru plesne predstave <em>Heroes</em> <strong>Brune Isakovića</strong> i <strong>Mije Zalukar</strong>, poseban kazališno-glazbeni karaoke spektakl njemačkih umjetnika <em>Queereeoké</em>, vogue ballroom posvećen queer ikonama koje su ovakve zabave utemeljile, predstave, performanse, partyje i radionice te hrvatsku premijeru predstave <em>Turingov stroj </em>redatelja <strong>Ivice Buljana</strong> koja stiže u ZPC nakon uspješno turneje u New Yorku&#8221;, navode u najavi.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Raspored događanja možete pronaći <a href="https://thisisadominoproject.org/" data-type="URL" data-id="https://thisisadominoproject.org/" target="_blank" rel="noreferrer noopener">ovdje</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Probudimo ravnodušne</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/kritika/probudimo-ravnodusne/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Diana Meheik]]></dc:creator>
		<pubDate>Thu, 10 Jun 2021 13:58:11 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Kritika]]></category>
		<category><![CDATA[Bojan Đorđev]]></category>
		<category><![CDATA[Đorđe Galić]]></category>
		<category><![CDATA[Luka Papić]]></category>
		<category><![CDATA[Miloš Timotijević]]></category>
		<category><![CDATA[queer zagreb sezona]]></category>
		<category><![CDATA[Seks-umetnost-komunizam]]></category>
		<category><![CDATA[siniša ilić]]></category>
		<category><![CDATA[Slaven Došlo]]></category>
		<category><![CDATA[Tamara Antonijević]]></category>
		<category><![CDATA[Tamara Pjević]]></category>
		<category><![CDATA[tanja šljivar]]></category>
		<category><![CDATA[Vladislava Đorđević]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=probudimo-ravnodusne</guid>

					<description><![CDATA[<p><em>Seks-umetnost-komunizam</em> ispituje nasljeđe dvadesetostoljetnih revolucija i podsjeća da to nasljeđe može ostati naše samo ako nastavimo borbu prethodnih generacija.</p>]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>U vremenu u kojem migranti bez putovnica i osobnih dokumenata putuju s mobitelima u džepovima, možemo li očekivati da će nam ta ista tehnologija ponuditi više od ponavljanja uvijek istog, potvrđujući ono što znamo, kao i ono što ne znamo? Slično tržišnoj logici u kojoj je mušterija uvijek u pravu jer je to isplativo za trgovca, tako i gledatelj/korisnik s druge strane ekrana može biti siguran da će dobiti upravo onaj sadržaj koji traži. Iste vijesti: Sirija je još u ratu, Jemen je još uvijek u nemjerljivoj humanitarnoj krizi, Kurdi i dalje žive pod represijom, Palestina još nije oslobođena, ali nove Nike tenisice su upravo na akciji. Dakle uvijek isto, usprkos tome što je svijet u ožujku 2020. stao zbog globalne pandemije. Ili samo mislimo da je stao. Kakav je to svijet za koji čekamo da se vrati u normalno stanje, a još važnije, što je u tom svijetu bilo normalno?</p>
<p>U takvom ozračju nastajala je predstava Bitef teatra <a href="https://www.pogon.hr/program/bojan-djordjev-i-bitef-teatar-seks-umetnost-komunizam/" target="_blank" rel="noopener"><em>Seks-umetnost-komunizam</em></a> redatelja <strong>Bojana Đorđeva</strong>, koja je u Zagrebu gostovala u sklopu <a href="https://thisisadominoproject.org/programi/queer-zagreb-sezona/" target="_blank" rel="noopener"><em>Queer Zagreb Sezone</em></a>. Probe su počele u Beogradu tjedan dana prije službenog proglašenja epidemije i trajale su godinu dana s povremenim prekidima. U godini koja je na drastičan način zaustavila svaku mogućnost kolektivne organizacije te prepustila javni prostor brižnicima o higijeni i sigurnosti nacije, kada su granice zatvarane ili otvarane ovisno o procjeni ili potrebi državnog aparata, u godini u kojoj su najbogatiji postali još bogatiji, usprkos optimističnim najavama da gledamo kraj kapitalizma, autori predstave su odlučili otići dalje u prošlost: u 20. stoljeće. Kroz prizmu seksualne revolucije, umjetničke avangarde i komunističke borbe ispituju nasljeđe prošloga stoljeća u domenama današnjeg diskursa o seksu, odnosno žudnji, umjetničkom djelovanju, te klasnoj i ekonomskoj nejednakosti. Govoriti o revolucijama koje su radikalno raskinule sa starim poretkom da bi stvorile nove i pravednije uvjete, u suvremenom društvu koje je postalo, kako autori napominju u najavnom tekstu predstave, duboko reakcionarno, apsolutno je nužno.</p>
<p><img decoding="async" title="FOTO: Dalibor Urulaković" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2021/06/duhovi630.jpg" width="630" height="420"></p>
<p>Uz Bojana Đorđeva, suautorice teksta <strong>Tamara Antonijević</strong> i&nbsp;<strong>Tanja Šljivar</strong> odabrale su troje umjetnika prošloga stoljeća, <strong>Marguerite Duras</strong>, <strong>Oskara Davičoa</strong> i <strong>Piera Paola Pasolinija</strong> kao nositelje revolucionarnih ideja o seksualnoj, umjetničkoj i komunističkoj emancipaciji čovjeka. Njihov umjetnički rad i javno djelovanje čine okosnicu izvedbenog teksta predstave. Amalgam njihovih tekstova i intervjua s tekstovima <strong>Borisa Postnikova</strong> i <strong>Ingrid Šafranek</strong>, intervjuom <strong>Vojina Bakića</strong> i političkim pjesmama <strong>Jazra Khaleeda</strong>&nbsp;čini jedno kompleksno tekstualno tkivo koje sjedinjuje motive ljubavnika, ženskoga tijela, majčinstva, samoubojstva, siromaštva, klasne borbe, žudnje za pisanjem i pisanjem o žudnji. Glumci <strong>Vladislava Đorđević</strong> u ulozi Duras, <strong>Slaven Došlo</strong> kao Davičo i <strong>Miloš Timotijević</strong> kao Pasolini prenose moćne količine teksta s lakoćom i dubokim razumijevanjem, što nesumnjivo olakšava slušanje i procesuiranje višeslojnih i heterogenih narativa koji nemaju linearan niti vremenski određeni slijed, nemaju ni početak ni kraj, ali su povezani pobunjeničkim stiskom njihovih riječi. Kao bljeskovi iz njihovih života i tekstova (jer u ovom slučaju nemoguće je odvojiti autore od djela) nižu se pitanja i provokacije koji gledatelju naglašavaju pasivnost i reakcionizam zapadnog društva.</p>
<p><img decoding="async" title="FOTO: Dalibor Urulaković" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2021/06/duras630.jpg" width="630" height="420"></p>
<p>Najupečatljivija takva scena je ona u kojoj Timotijević iznosi&nbsp;<em><a href="http://proletter.me/portfolio/kpi-mladima/" target="_blank" rel="noopener">KPI mladima</a>,</em>&nbsp;kontraverznu Pasolinijevu poemu koja suosjeća s policajcima tijekom studentskih prosvjeda u Rimu 1968. jer studenti su povlašteni sinovi buržoazije dok su policajci, njihovi vršnjaci, sinovi siromaha koji u zamjenu za niske naknade rade za izrabljivačku vlast koja ih dehumanizira i pretvara u instrument represije. Nakon što smo prošle godine kolektivno svjedočili ubojstvu <strong>Georgea Floyda</strong> od strane policajaca koji su ga priveli zbog sumnje da je u trgovini, odakle je netom izašao, koristio krivotvorenu novčanicu od 20 dolara, Pasolinijeva obrana policajaca odzvanja dvoranom Pogona Jedinstvo, gdje se predstava izvodila, i s težinom pada na publiku, ili bar na mene, istovremeno izazivajući i protest i slaganje. Jasno (mi) je da je rasizam sistemski i samim tim veći od tih policajaca, jasno (mi) je da bi neprijatelj potlačenih trebao biti i neprijatelj policije, koji su sinovi i kćeri nepriviligiranih, ali isto tako, policija postoji, prvenstveno, da bi oružjem čuvala granice povlaštenih. Dok sjedim zaštićena polumrakom dvorane, uvijek mogu ugušiti jedan od podvojenih glasova u sebi i nastaviti dalje nepokolebana, ali sama mogućnost da to ne učinim ili da svoju odluku odgodim, možda je najbolje što kazalište svom gledatelju može ponuditi.</p>
<p>Dramaturški kontrapunkt trojci su dvoje mladih, djevojka i mladić koji nemaju ime ni cilj, možda tek poneku ideju koju nisu sposobni sprovesti do kraja. Na primjer, mladić se želi ubiti, odlučiti kraj vlastitog života, ali ne može jer ga je sram majke koja će pronaći njegovo mrtvo tijelo. Oni su glasovi 21. stoljeća, pojedinci zatočeni u svojim prosječnim životima u kojima, usprkos raznim proklamacijama o slobodi govora, slobodi izbora, slobodi kretanja, seksualnoj slobodi itd., ne vide labilnost svojeg statusa. Kao likovi, oni nisu jednodimenzionalni; shvaćaju, na primjer, da avokado nije samo (super)voće, nego je i poprište tržišnog nadmetanja, marketinška bomba, uzrok mafijaških obračuna, plod potplaćenog rada, pa je utoliko, bez imalo ironije, promišljanje avokada u monologu djevojke potencijalno promišljanje otpora. Ali usprkos tome, oni su dramaturški najslabiji aspekt predstave, sto plesačici <strong>Tamari Pjević</strong> i glumcu <strong>Đorđu Galiću</strong> otežava, a često i onemogućava da se iz pozadine probiju u prvi plan. Na sceni su često u pozadini ili sa strane, njihova uloga je, većinu vremena, da svojom pasivnošću podcrtaju vrlo očitu autorsku namjeru, da publika ponovno spozna ono sto već zna – nasljeđe revolucija 20. stoljeća je naše, jer uživamo prava za koja su se prethodne generacije izborile, ali to nasljeđe je naše samo ako nastavimo borbu.</p>
<p><img decoding="async" title="FOTO: Dalibor Urulaković" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2021/06/seksumetnostdecki.jpg" width="630" height="420"></p>
<p>Ipak, to ne znači da se u scenskoj pozadini ništa ne događa. Svi glumci, u trenucima u kojima se ne obraćaju publici ili jedno drugom, na podu oslikavaju veliko platno, publici nevidljivo do samog kraja predstave kada nam napokon pokažu sliku koja je nastajala tijekom dva sata, koliko je otprilike trajala izvedba. Apstrakcija, naslikana u stilu <strong>Jacksona Pollocka</strong>, izlijevanjem i kapanjem boje na pod, mijenja odnos tijela i platna, čime uvjetuje mehaniku samog slikanja, a time i konačnu sliku, koja je u svakoj izvedbi, pretpostavljam, drugačija. S obzirom da je scenografija (<strong>Siniša Ilić</strong>) vizualno nenametljiva, kao što je i glazba (<strong>Luka Papić</strong>) auditivno gotovo utišana, kao da ne prate predstavu nego se odmotavaju svojim vremenskim i prostornim tokom, gledanje tijela organiziranih u zajednički rad, osjećamo kao zasluženi odmor od revolucionarnog zahtjeva koji nam se nameće (i koji ne priznaje odmor).</p>
<p>S jedne strane, autori ne umanjuju sposobnosti publike, pretpostavljaju inteligentnog gledatelja koji ne mora znati biografske podatke Duras, Davičoa i Pasolinija, da bi mogao misliti zajedno s njima, o njihovom vremenu kao i o vremenu u kojemu živimo. No s druge strane, prije nego što se zajednički oduševimo političkim potencijalom ove predstave, prisjetimo se da duhovi ne osjećaju bol, dok proleteri krvare, i to ne u kazalištu, nego u tvornicama, rudnicima, na gradilištima, ulicama, u moru. Očito je da je i autorska ekipa predstave svjesna te razlike, kad na kraju predstave, potrpani jedni do drugih ili jedni preko drugih, glumci izgovaraju <a href="https://vimeo.com/168602874" target="_blank" rel="noopener">stihove</a> grčkog pjesnika Jazre Khaleeda <em>Gone is Syria, Gone</em>. Iako je već izlizana ta afektivna slika migranata koji preko mrtvih tijela svojih suputnika, supatnika i suboraca kroče na europsko tlo, ona je tu s razlogom. Podsjeća nas da borbu trebamo nastaviti, ne zbog toga da bi duhovi prošlosti nastavili figurativno živjeti, nego zbog toga da bi i najpotlačeniji od nas mogli živjeti.</p>
<p>Da se, za kraj, vratim na početno pitanje o tehnologiji, njenoj sveprisutnosti i mogućnostima promjene u društvu atomiziranom na pojedince koji ne znaju misliti, pa ni osjećati, izvan uskog kruga kojemu pripadaju. Bojan Đorđev u jednom <a href="https://rs-lat.sputniknews.com/kultura/202103021124758316-reditelj-predstave-seks-umetnost-komunizam-proleteri-danas-nemaju-sta-da-izgube/" target="_blank" rel="noopener">intervjuu</a> povodom premijere predstave kaže: &#8220;Ono čuveno geslo kojim se završava <em>Komunistički manifest</em> da proleteri nemaju šta da izgube osim svojih lanaca danas bi glasilo – proleteri nemaju šta da izgube osim svojih mobilnih telefona.&#8221; Možda je teško zamisliti povratak analognoj tehnologiji, ali nije teško čuti glasove onih koji prosvjeduju. Dapače, zahvaljujući digitalnoj tehnologiji, danas je to lakše nego ikada. Umjesto da slušamo što moćnici misle o tome kako bi se potlačeni trebali boriti protiv svojih kolonizatora, te iz udobnosti svoje fotelje izjavimo nešto naoko bezazleno poput &#8220;uvijek će biti rata na tom Bliskom istoku&#8221;, poslušajmo glasove onih koji se bore. Čut ćemo glasan zveket njihovih lanaca i zvonjavu njihovih mobitela: tu su da ometaju ravnodušne.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Izlog kao metafora boljih vremena</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/blic/izlog-kao-metafora-boljih-vremena/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Hana Sirovica]]></dc:creator>
		<pubDate>Tue, 22 Dec 2020 11:46:07 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Blic]]></category>
		<category><![CDATA[domino]]></category>
		<category><![CDATA[izlog]]></category>
		<category><![CDATA[jasmina kosanović]]></category>
		<category><![CDATA[queer zagreb]]></category>
		<category><![CDATA[queer zagreb sezona]]></category>
		<category><![CDATA[Vizualne umjetnosti]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=izlog-kao-metafora-boljih-vremena</guid>

					<description><![CDATA[<p>U sklopu <em>Queer Zagreb Sezone</em>, udruga Domino otvara novi prostor za umjetničke instalacije u centru Zagreba.</p>]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Pripremila: Hana Sirovica</p>
<p>Udruga <a href="https://thisisadominoproject.org" target="_blank" rel="noopener">Domino</a>, zagrebačka organizacija čiji se rad većinom ostvaruje u području izvedbenih umjetnosti, ove je godine bila posebno aktivna u osmišljavanju novih i prilagodbi postojećih formata pandemijskih okolnostima. Nakon zaustavljanja planiranog programa tijekom prvog <em>lockdowna</em> pokrenuli su tako&nbsp;<em>Kućnih performansa</em>, a njihov se centralni festival, <em>Ganz Nove Perforacije</em>, uspio održati diljem Hrvatske tijekom popuštanja mjera.&nbsp;</p>
<p><em>Queer Zagreb Sezona</em>, drugi prepoznatljiv program udruge, realizira se tijekom prosinca, a 2020. godinu Domino privodi kraju otvaranjem novog prostora za umjetničke intervencije. Dio gradskog ureda koji udruga koristi, a nalazi se na adresi Petrinjska 38, odlučili su prenamijeniti u prostor za umjetničke instalacije.&nbsp;</p>
<p>&#8220;Prostor je, kao i mnogi u našoj ulici, bio zapušten i dugo godina zatvoren, a danas je mjesto kojem orbitiraju mnogi suvremeni izvedbeni umjetnici. Ova nas je pandemija potaknula na promišljanje što nam znače prostori slobode, prostori izvedbe, prostori sigurnosti, javni i privatni prostori&#8221;,&nbsp; objašnjavaju motivaciju iza odluke da izlog, koji je dio toga prostora, otvore umjetnicima_ama. Prva je instalacija već postavljena, a riječ je o prigodnom, božićnom radu lutkarske umjetnice <strong>Jasmine Kosanović.</strong></p>
<p>&#8220;Izlog kao metaforu boljih vremena smo prvo ponudili Jasmini Kosanović da nas uvede u bajkoviti svijet u kojem obitava Noel s <em>queer</em> predznakom. Lutak, odnosno lutka koja je <em>master of ceremony</em> ovog našeg otvorenja<em> Izloga</em> pripada fantastičnoj seriji likova <em>queer</em> bajki, identitetskih premišljanja, modnih previranja&#8221;, objašnjava Domino svoj izbor.</p>
<p><a href="https://www.jasminakosanovic.com" target="_blank" rel="noopener">Jasmina Kosanović</a>&nbsp;stvara lutke te radi kao scenografkinja i ilustratorica knjiga za djecu, a njezini radovi redovito se pojavljuju u kazališnim predstavama (Kazalište Tvornice lutaka, Teatar Poco Loco, Kazalište slijepih i slabovidnih osoba Novi život, Tigar teatar i dr.).</p>
<p>Instalacije u <em>Izlogu</em> u Petrinjskoj, najavljuje Domino, mijenjat će se u redovitom ritmu, a udruga će pozivati domaće i međunarodne umjetnike_ce da interveniraju u ovaj ulični prostor za eksperiment.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Zdravica za slobodu i osnaživanje</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/program/zdravica-za-slobodu-i-osnazivanje/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivana Pejić]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 27 Apr 2018 09:35:24 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[anita wach]]></category>
		<category><![CDATA[dugine obitelji]]></category>
		<category><![CDATA[house of flamingo]]></category>
		<category><![CDATA[Jeremy Goldstein]]></category>
		<category><![CDATA[Kris Grey]]></category>
		<category><![CDATA[queer zagreb sezona]]></category>
		<category><![CDATA[stotinu zdravica]]></category>
		<category><![CDATA[via negativa]]></category>
		<category><![CDATA[Zagreb]]></category>
		<category><![CDATA[Zagrebački plesni centar]]></category>
		<category><![CDATA[ZPC]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=zdravica-za-slobodu-i-osnazivanje</guid>

					<description><![CDATA[<p>Domaći i međunarodni izvedbeni program <em>Queer Zagreb Sezone</em> bavi se temama intime, identiteta, odnosa tradicije i suvremenosti te problemima s kojima se susreću trans osobe.</p>]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Od <strong>15.</strong> do <strong>19. svibnja</strong> u<strong> Zagrebačkom plesnom centru</strong> nastavlja se izvedbeni program<em> Queer Zagreb Sezone</em> koji ugošćuje umjetnike i umjetnice iz SAD-a, Indije, Filipina, Velike Britanije, Njemačke, Poljske, Slovenije, Srbije i Hrvatske.&nbsp;</p>
<p>Svibanjski program otvara britanski umjetnik <strong>Jeremy Goldstein</strong> sa svojim &#8220;kazalištem zajednice&#8221; koje se bavi temom slobode govora i osobnim osnaživanjem. U njegovoj predstavi sudjeluje i deset osoba iz Hrvatske koje će s Jeremyjem tijekom njegove rezidencije u Zagrebu razviti kratki tekst ili priču posebno za ovu izvedbu. Na festivalu gostuje i poznata slovenska skupina <strong>Via Negativa</strong> s izvedbom <em>Stotinu zdravica</em> nastalom u suradnji s poljskom umjetnicom <strong>Anitom Wach</strong>, a posebno na ovoj izvedbi nazdravlja se <strong>Josipu Brozu Titu</strong>. Američki trans umjetnik <strong>Kris Grey</strong> donosi izvedbu <em>Prekarnost</em> kojom upućuje publiku u teme i neravnopravnosti s kojima se susreću trans osobe. Gostovanje ovog umjetnika organizirano je u suradnji s riječkim festivalom <em>Smoqua</em>.&nbsp;</p>
<p>Od festivalskih zanimljivosti vrijedi naglasiti i pionirski program <em>Bajke u dragu</em> u okviru kojeg domaća skupina <strong>House of Flamingo</strong> djeci čita queer bajke i slikovnicu <em>Dugine obitelji</em>. Na programu su i plesne predstave <strong>Sujate Goel</strong> iz Indije, <strong>Maayan Danoch</strong> i <strong>Özlema Alkisa</strong> iz Njemačke, <strong>Joshue Serafina</strong> s Filipina, te grupe umjetnica (<strong>Rahel Barra</strong>, <strong>Ida Daniel</strong>, <strong>Ana Dubljević</strong>, <strong>Frida Laux</strong> i <strong>Zrinka Užbinec</strong>) koje se bave temama intime, gay identiteta, ženske pornografije i odnosa tradicije i suvremenosti.</p>
<p>Ulaz na programe <em>Queer Zagreb Sezone</em> je slobodan, a više o samim izvedbama i raspored potražite na <a href="https://thisisadominoproject.org/" target="_blank" rel="noopener">stranici</a> organizatora.&nbsp;</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Petronio i Cunningham</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/izvedba/petronio-i-cunningham/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Vatroslav Miloš]]></dc:creator>
		<pubDate>Thu, 29 Sep 2016 13:17:50 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[izvedbene umjetnosti]]></category>
		<category><![CDATA[KUC Travno]]></category>
		<category><![CDATA[locomotor]]></category>
		<category><![CDATA[merce cunningham]]></category>
		<category><![CDATA[prašume]]></category>
		<category><![CDATA[queer zagreb sezona]]></category>
		<category><![CDATA[stephen petronio]]></category>
		<category><![CDATA[suvremeni ples]]></category>
		<category><![CDATA[Zagreb]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=petronio-i-cunningham</guid>

					<description><![CDATA[Stephen Petronio u sklopu Queer Zagreb Sezone izvodi Cunninghamove 'Prašume' te svoj rad 'Locomotor' koji pak u suvremeni plesni kontekst stavlja pitanje "što od Cunninghama možemo naučiti".]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p><em>Queer Zagreb Sezona</em> u četvrtak, <strong>6. listopada</strong> s početkom u <strong>21 sat</strong> u Kulturnom centru Travno poziva na izvedbe jednog od najznačajnih predstavnika suvremenog plesa, <strong>Stephena Petronia</strong>, koji sa svojim kolektivom prvo izvodi <em>Prašume</em>, rad <strong>Mercea Cunninghama</strong> na kojem je radio i <strong>Andy Warhol</strong>, te zatim i <em>Locomotor</em>, vlastiti rad koji u suvremeni plesni kontekst stavlja pitanje &#8220;što od Cunninghama možemo naučiti?&#8221;.</p>
<p>Posljednji puta kada je zagrebačka publika mogla vidjeti Petronia bilo je prije dvadesetak godina u Zagrebačkom plesnom centru, a u međuvremenu je znameniti koreograf razvio izrazito uspješnu karijeru ovjenčanu brojnim nagradama. Petronio je jedan od rjeđih suvremenih plesnih umjetnika čije ime zvuči poznato i površnim poznavateljima suvremenog plesa. Na početku svoje plesne karijere surađuje s <strong>Trishom Brown</strong>, koja je obilježila razvoj modernog i postmodernog plesa, a u čijem je ansamblu Stephen Petronio bio prvi muški plesač, što je dovelo i do njegove kasnije suradnje sa <strong>Steveom Paxtonom</strong>.</p>
<p>U godinama koje slijede Stephen Petronio ostvaruje brojna priznanja, prima stipendiju fondacije John Simon Guggenheim, kao i stipendiju Zaklade za umjetnost New Yorka koju prima dvadeset godina. Prvi je dobitnik nagrade ustanovljene od strane Američke nacionalne plesne fondacije za koreografiju (1987.), a nositelj je i najpoznatije američke izvedbene nagrade Bessie.</p>
<p>Izvedbe u programu <em>Queer Zagreb Sezone</em> predstavljaju dio serije radova koju Petronio razvija posljednjih godina, a u kojima koreograf proučava &#8220;obiteljsko stablo&#8221; američkih postmodernih plesnih izvedbi. U Zagrebu će se predstaviti svojevrsnom studijom opusa Mercea Cunninghama, prvo izvodeći njegovu predstavu <em>RainForest</em> (Prašuma) iz 1968., a zatim i vlastitu koreografiju inspiriranu istraživanjem Cunninghamovog djelovanja.</p>
<p>Izvedba Prašume, čiju izvornu scenografiju potpisuje i Andy Warhol, slijedi originalnu verziju baziranu na prikazu životinjskog apstraktnog pokreta i zvuka, uz glazbenu pratnju koju će u Kulturnom Centru Travno uživo izvoditi glazbenici iz gostujućeg ansambla. Nakon toga će uslijediti Petronijeva autorska koreografija <em>Locomotor</em> &nbsp;ilustrativno od autora opisana kao &#8220;esej o Cunninghamu&#8221; u kojoj progovara o svom viđenju Cunninhama kao autora te o njihovoj suradnji. Poznavaoci Cunninghamovog rada će u ovoj izvedbi moći lako prepoznati njegov utjecaj na Petronijev izričaj. Plesni vokabular izvedbe vezan je uz balet, ali s promijenjenom frazeologijom, izraženijim korištenjem gravitacije i većim naglaskom na torzo. U jednoj od svojih izjava vezanih uz ovu predstavu Petronio ističe da se mogla zvati i &#8220;što od Mercea još možemo naučiti?&#8221;</p>
<p>Izvedbe su besplatne uz prethodno rezerviranje ulaznica putem <a href="mailto:udrugadomino.marketing@gmail.com" target="_blank" rel="noopener">elektroničke pošte</a>.&nbsp;</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Potpuno nesnalaženje među programima</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/vijesti/potpuno-nesnalazenje-medu-programima/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Martina Domladovac]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 06 May 2016 16:04:31 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Vijesti]]></category>
		<category><![CDATA[_vijesti_kulturnepolitike]]></category>
		<category><![CDATA[kulturne politike]]></category>
		<category><![CDATA[Ministarstvo kulture]]></category>
		<category><![CDATA[Perforacije]]></category>
		<category><![CDATA[queer zagreb sezona]]></category>
		<category><![CDATA[udruga domino]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=potpuno-nesnalazenje-medu-programima</guid>

					<description><![CDATA[Pogrešnim podacima iznesenim u priopćenju, Ministarstvo kulture pokazuje da pri određivanju queer programa ne gleda njihov sadržaj već "orijentaciju" onih koji ih provode.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Piše: Martina Domladovac</p>
<p>Nakon nepreciznih medijskih natpisa o izdašnom financiranju queer i LGBT programa putem dodjele sredstava za <a href="http://www.min-kulture.hr/userdocsimages/Odobreni%20programi%202016/2016%20%20inovativne%20%20odobreni.pdf" target="_blank" rel="noopener">Inovativne umjetničke i kulturne prakse u 2016. godini</a>, jučer se očitovalo Ministarstvo kulture. U priopćenju <a href="http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=14582" target="_blank" rel="noopener">stoji</a> da je &#8220;među odobrenim programima Inovativne prakse u 2016. godini i 11 programa LGBT i queer tematike, za koje je ukupno izdvojeno 274 tisuće kuna, u odnosu na 2015. godinu kada je za ukupno sedam odobrenih programa (pet jednogodišnjih i dva trogodišnja) izdvojeno 336 tisuća kuna. Cjelovitim uvidom u odobrene programe LGBT i queer tematike pod stavkom Inovativne prakse, proizlazi kako su u 2016. godini dijelu programa dotacije povećane, dijelu smanjene, a dio sredstava odobren je i za nove programe&#8221;.&nbsp;</p>
<p>Na očitovanje Ministarstva danas je reagirala <strong>udruga Domino</strong> čije priopćenje prenosimo u cijelosti.</p>
<p>&#8220;Ministarstvo kulture RH svojim jučerašnjim (5. svibnja, 2016.) priopćenjem razotkriva potpuno nesnalaženje među programima koje sufinancira u okviru javnih potreba u kulturi. Pogrešnim podacima koje su iznijeli u svom priopćenju, navevši da je u 2015. godini financirano 7 programa LGBT i queer kulture u iznosu od 336.000 kuna, u odnosu na 11 programa u 2016. godini u iznosu od 274.000 kuna postaje jasno da ni nakon 14 godina postojanja <em>Queer Zagreba</em>, i drugih queer programa u Hrvatskoj, Ministarstvo kulture ima zabrinjavajući &#8220;ključ&#8221; određivanja što je queer. Odnosno, Ministarstvo kulture ne gleda sadržaj programa, već &#8220;orijentaciju&#8221; onih koji ih provode.</p>
<p>Naime, u svom priopćenju Ministarstvo kulture je sve programe udruge Domino (valjda zato što su to neki tamo queerovci, pederi i lezbe i slični) uvrstila u &#8220;LGBT i queer programe&#8221;, pa se tamo tako našla i dječja predstava o klimatskim promjenama (<em>Djed i najveća repa u svemiru</em>), <em>Noć performansa</em>, <em>Festival Perforacije</em> te instalacija prema radu <strong>Željka Zorice Šiša</strong> (<em>Fledermaus Tische-KunstHistorische Freundschaft</em>).</p>
<p>Nismo sigurni što točno Ministarstvo kulture ovime želi dokazati / pokazati, ali stvarno stanje je slijedeće: u okviru potpora inovativnim umjetničkim praksama Ministarstvo kulture je 2015. sufinanciralo 5 &nbsp;&#8220;LGBT i queer programa&#8221; u ukupnom iznosu od 221.000 kn, a u 2016. riječ je o 7 &#8220;LGBT i queer programa&#8221; u ukupnom iznosu od 152.000 kn.</p>
<p>Još jednom podsjećamo da je ovogodišnja potpora za <em>Queer Zagreb Sezonu</em> smanjena za 100.000 kuna bez obrazloženja, bez razloga i sasvim sigurno bez opravdanja. Sama činjenica da ni Ministarstvo kulture nije u stanju razlučiti što je queer program nam daje naslutiti da je smanjenje napravljeno bez ikakvih kompetencija i mi je čitamo kao direktno kažnjavanje zbog naših dosadašnjih kritika na rad ministra <strong>Hasanbegovića</strong>. Uostalom, ako i samo Ministarstvo kulture radi ovakve pogreške u evaluaciji vlastitog rada dodjele dotacija, zašto bismo im vjerovali da su u stanju evaluirati naš rad i paušalno smanjivati dotaciju (jedino) <em>Queer Zagrebu</em> za 55% od svih, kako ih Ministarstvo voli zvati, &#8220;LGBT programa&#8221;.</p>
<p>Na isti način, jer to rade tamo neki queerovci, je smanjena vjerojatno i potpora <em>Perforacijama</em> za 20%, unatoč prošlogodišnjoj nagradi kao jednom od 12 najinovativnijih festivala u konkurenciji među 750 drugih festivala u Europi.</p>
<p>Žalbe na ove odluke, a i dodatna pojašnjenja od Ministarstva kulture o objektivnim kriterijima prema kojima su se navodili kad su dva (<em>Queer Zagreb Sezona</em> i festival <em>Perforacije</em>) dugoročna, uspješna i itekako međunarodno priznata programa udruge Domino ove godine naišla na tako veliko smanjenje dotacije, službeno ćemo tražiti u ponedjeljak. Prije toga, u okviru <em>Queer Zagreb Sezone</em>, u suradnji s MSU, u nedjelju na Cvjetnom trgu točno u podne predstavljamo treći dio performansa <em>O lijepa, o draga, o slatka slobodo</em>&nbsp;posvećenog upravo metodama kojima se ministar Hasanbegović obračunava s neistomišljenicima – izvrtanjem činjenica i paušalnim rezovima. Iz ovoga se vidi da ne stoji tvrdnja Ministarstva kulture da je &#8220;dijelu LGBT i queer programa dotacija smanjena, a dijelu povećana&#8221;, jer je smanjena dotacija jedino udruzi Domino&#8221;.&nbsp;</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Lezbijska ljubavna priča</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/film/lezbijska-ljubavna-prica/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[admin]]></dc:creator>
		<pubDate>Tue, 19 Apr 2016 14:16:08 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[catherine corsini]]></category>
		<category><![CDATA[francuski institut]]></category>
		<category><![CDATA[Kino Europa]]></category>
		<category><![CDATA[Kino Europa, dvorana Müller]]></category>
		<category><![CDATA[queer zagreb sezona]]></category>
		<category><![CDATA[Zagreb]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=lezbijska-ljubavna-prica</guid>

					<description><![CDATA[<p>Queer Zagreb Sezona u suradnji s Francuskim institutom najavljuje prikazivanje filma <em>Ljeto</em> francuske redateljice Catherine Corsini.</p>]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<h2>Zagreb, Kino Europa, dvorana Müller, 26.-27. travnja</h2>
<p>Film <em>Ljeto</em> (<em>La belle saison</em>) francuske redateljice <strong>Catherine Corsini</strong> prikazuje se<strong> 26. travnja u 18:30 sati</strong> te <strong>27. travnja u 20:30 sati u dvorani Müller kina Europa</strong>.</p>
<p>Film smješten u sedamdesete godine 20. stoljeća donosi ljubavnu priču između 25-godišnje Delphine (<strong>Izia Higelin</strong>) i 35-godišnje Carole (<strong>Cecile de France</strong>) koje započinju odnos usprkos svim preprekama koje proizlaze iz odgoja, podrijetla pa i razlike u godinama. Radnja se odvija tijekom procvata feminističkog pokreta u Francuskoj, u kojem sudjeluje i Carole, opisujući ga na početku riječima: &#8220;Mi nismo protiv muškaraca, mi smo za žene&#8221;.</p>
<p>Na pitanje zašto je 2015. godine odlučila snimati film o Pokretu, redateljica Catherine Corsini naglašava da je željela odati počast svim ženama koje su u njemu sudjelovale, a koje su često bivale izvrgnute ruglu i nazivane &#8220;neurotičnima&#8221;. Među mnogobrojnim ženama i muškarcima koji su se borili za izjednačavanje radnih, ali ostalih prava, značajnu su ulogu odigrale pripadnice seksualnih manjina koje su taj preokret prepoznale i kao prvi korak u izjednačavanju prava svih bez obzira na to kojoj skupini pripadaju. Upravo kroz razliku u njihovim godinama, ali i životno iskustvo glavnih protagonistica, redateljica gradi dva svijeta koji gotovo nemaju dodirnih točaka, ali među kojima postoji privlačnost koja se ne može sakriti. Ta se suprotnost odražava i u stalnoj izmjeni dvaju priča &#8211; onoj o francuskom Pokretu za oslobođenje žena s jedne strane i ruralnoj melodrami s druge, koja kao odrednicu ima kontinuirano propitivanje dužnosti pojedinca prema obitelji i zajednici te osobnoj sreći.</p>
<p>Film tako donosi portrete Carole, samosvjesne žene &nbsp;koja se bori za jednakost primanja, pravo na pobačaj i edukaciju o kontracepcijskim metodama, što sve predstavlja strane pojmove u francuskim seoskim gospodarstvima toga doba, gdje su žene radile jednako ili više od svojih muževa, ali bez naknade, te Delphine, odgajane u tradicionalnom duhu, koja odlazi u Pariz te se upoznaje s potpuno novim svijetom koji je za Carole svakodnevica. Između njih se rasplamsava strast koju su uspoređivali s onom iz <em>Adelinog života</em>.</p>
<p>Više o filmu potražite na <a href="http://www.kinoeuropa.hr/raspored/" target="_blank" rel="noopener">službenim stranicama</a> Kina Europe.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
	</channel>
</rss>
