Kustosica izložbe je Ivana Meštrov, članica šireg autorskog tima kojeg uz umjetnicu Anu Hušman čine Ana Labudović, Dubravka Sekulić, Nikola Bojić i Marko Tadić. Projekt je nastao u partnerskoj organizaciji s Irenom Bekić i Galerijom Prozori te ARL Dubrovnik sa Srdjanom Cvijetić.

U najavi stoji kako je projekt “rezultat istraživanja dubrovačkog lokaliteta Pustijerna koji je specifičan po tome što je ostao po strani razvoja gradske infrastrukture i turističke namjene, premda se nalazi unutar gradskih zidina. Pristupajući mu kao svojevrsnom urbanom fenomenu, lokalitet je preuzet kao pilot za promišljanje mogućnosti nježnog urbanog preobražaja kojeg danas gotovo da i nema”.

“Izložbeno-prezentacijski dio se sastoji od materijala proizašlog iz istraživanja predstavljenog u obliku ambijentalne instalacije gdje i sama struktura kolažnog postava na drvenim paravanima sugerira otvorenost i krhkost. Uz mnoštvo fotografskog i dokumentarnog gradiva, sastavni dio projekta čine i umjetnička knjiga i devet izdanja fanzina koji služe kao uporište za prikupljanje svakodnevnog iskustva i teorijskog znanja o kulturi življenja i podizanju svijesti o potrebi za zajednicom”, stoji u opisu događanja.

U subotu, 10. svibnja, Studio Pangolin će za posjetitelje_ice biti otvoren od 13 do 17 sati, a u nedjelju, 11. svibnja, od 11 do 13 sati.

Više informacija potražite ovdje.

O njihovoj transformaciji u vremenu sve dubljeg prodora digitalizacije u sve sfere javnog i privatnog života govori Shannon Mattern, čiji će tekst Knjižnica kao infrastruktura u sklopu Noći knjige čitati multimedijalna umjetnica Ana Hušman. U tekstu, prvotno objavljenom u časopisu Places u lipnju 2014., autorica promišlja knjižnice kao mreže integriranih, međusobno podržavajućih struktura (prostorne, tehnološke, društvene…), čije nam istraživanje može pomoći u prepoznavanju njihove uloge u suvremenom svijetu.

“Koje ideje, vrijednosti i društvene odgovornosti možemo ugraditi unutar materijalnih sustava knjižnice?”, pita se Mattern koja se u svojem znanstvenom radu dominantno bavi utjecajem trenda digitalizacije na fizičke prostore grada i institucija. Autorica je triju knjiga: The New Downtown Library: Designing with Communities, Deep Mapping the Media City i Code and Clay, Dirt and Data: 5000 Years of Urban Media. Kolumnistica je u spomenutom časopisu Places, a na svojoj internetskoj stranici nesebično dijeli silabuse i materijale za nastavu koju drži na Odsjeku za antropologiju pri The New School u New Yorku.

Knjižnica kao infrastruktura drugi je tekst preveden u sklopu Biblioteke 0 Općenito, koja je zamišljena kao polazišna točka za istraživanje i razvoj različitih metoda pristupa i perspektiva, razmjenu ideja i otvoreni dijalog. “Poput radnog stola za prekrajanje i promišljanje, ona nastaje organički i proizlazi iz radnog procesa i istraživanja u više lica”, stoji u njenom opisu. Navodi se i kako je nastala u okviru Pustijerne, suradničkog projekta Ane Hušman, Ivane Meštrov, Dubravke Sekulić, Marka Tadića i Ane Labudović, nazvanom po arheološkom lokalitetu u dubrovačkoj staroj gradskoj jezgri. Cilj je projekta istražiti transformacije javnih i stambenih prostora, “kroz vizure i figure onih za koje grad nije mišljen”.

Sam naziv biblioteke dolazi od sustava prema kojem se znanje u knjižnicama sistematizira i pohranjuje, a u kojem je 0 oznaka za kategoriju “opće” u koju se stavlja sve ono što se ne može klasificirati. Prvi tekst objavljen u biblioteci prijevod je eseja Johna Bergera Zašto gledati životinje?, koji je također predstavljen javnim čitanjem, u istoimenom programu Galerije Prozori na kojem vizualni umjetnici čitaju naglas okupljenim slušateljima. Kao i Bergerov, tekst Shannon Mattern preveo je Marko Maras, a u pripremi su i tekstovi Brandona LaBellea, Hito Steyerl, Leslie Kanes Weisman i drugih.

U digitalnom duhu trenutka, čitanje teksta Knjižnica kao infrastruktura prenosi se online, uživo na Facebook stranici Galerije Prozori.

“Skupna intervencija u prostoru Pustijerne “bez naziva” Pustijerna naše je svojevrsno umjetničko istraživanje kako prostora Pustijerne tako i našeg bivanja, boravka i djelovanja u njemu. Događanja na Pustijerni zamišljena su kao proces, ispitivanje, dugotrajno događanje, razvoj situacije bez nužnog (sretnog) završetka”, umjetnički je statement kolektiva koji čine Anamarija Bezek, Ivana Dražić Selmani, Katerina Duda, Ivana Pegan Baće, Luko Piplica, Ana Požar Piplica, Slaven Tolj, Ivona Vlašić, Petra Golušić, Petra Milički i PLACA kolektiv za istraživanja o prostoru. 

Osim intervencija i umjetničkih radova, u Pustijerni će organizirati nekoliko događanja – stručno vodstvo kroz povijest i prošlost Pustijerne, predstavljanje planova i programa Zavoda za obnovu Dubrovika za Pustijernu, druženje sa susjedstvom i limenom glazbom, razgovore s autorima, susjedima, bivšim stanarina … Prostor će biti otvoren i za nove ideje i prijedloge novih umjetničkih i drugih radova u Pustijerni. Prostor Pustijerne će nakratko postati javni prostor, a potom se vratiti (u zaborav).