Elsevier je najveći komercijalni izdavač znanstvenih radova koji posjeduje neke od najvećih baza podataka akademskog materijala čija je cijena toliko visoka da si ih čak ni Harvard, najbogatije sveučilište globalnog sjevera, ne može priušititi. Akademski znanstveni rad, podržan javnim novcem, zbog previsokih cijena znanstvenih časopisa tako postaje privilegij nedostupan većini znanstvenika i istraživača diljem svijeta. Također, s 37 posto profitne marže i oko milijardu dolara neto dobiti, poslovanje Elseviera je u snažnom kontrastu s rastućim naknadama za izdanja i iznosima studentskih kredita te smanjenih plaća fakultetskog osoblja. 

Ove je godine Elsevier podnio tužbu zbog povrede vlasničkih prava protiv besplatnih arhiva knjiga i znanstvenih istraživanja Science Hub, Library Genesis i BookFi, tražeći od njih milijune dolara naknade štete. Sud u New Yorku donio je odluku kojom je odobrio zahtjev Elseviera da se navedenim sajtovima zabrani daljnja diseminacija sadržaja te ukinu domene i zaključio je da pretvaranje zaštićenog materijala u besplatni “ne služi javnom interesu”. Osnivačica Sci-Huba Alexandra Elbakyan smatra da potez Elseviera ukazuje na opasnu ideju, odnosno da “javnost nema pravo na znanje”.

U trenutku izricanja zabrane, urednički je kolegij časopisa Lingua u vlasništvu Elseviera predao kolektivnu ostavku radi odbijanja izdavača da omogući slobodan pristup i odustane od visokih naknada koje naplaćuje autorima i njihovim akademskim institucijama. Također, pokrenuta je peticija kojom se želi spriječiti zatvaranje Ashgatea, donedavno nezavisnog izdavača, kojeg je izdavač Informa PLC odnosno njegov ogranak Taylor&Francis nedavno kupio, a nizozemsko Ministarstvo obrazovanja već je prije najavilo mogući bojkot Elseviera.

Grupa ljudi koja radi na dostupnosti digitalnih knjižnica i arhiva u javnom je pismu upozorila da se radi o trenutku u kojem je potrebno zauzeti stav i izaći iz anonimnosti. Pismo potpisuju Dušan Barok (monoskop.org), Sean Dockray (aaaaarg), Kenneth Goldsmith (ubu), Sebastian Lütgert (textz.org), Anthony Iles, Josephine Berry i Pauline van Mourik Broekman (Mute), Femke Snelting (Constant/Memory of the World), spideralex (Calafou/Memory of the World), Lawrence Liang (Alternative Law Forum), Dubravka Sekulić, Tomislav Medak i Marcell Mars (Memory of the World). Između ostalog, upozoravaju da se prije Science Huba i Library Genesisa isto dogodilo sajtovima Library.nu i Gigapediji, prije Gigapedije bio je textz.org, a prije njega nije bilo gotovo ničega. “Veliki igrači”, komercijalni izdavači, većinu javnih knjižnica, besplatnih repozitorija svjetskog znanja, žele svesti na ništicu, a u tome imaju svesrdnu pomoć sudova i zakonodavstva. 

“Imamo sredstva i načine da znanje postane dostupno svima bez ekonomskih barijera i uz manju cijenu za društvo u cjelini. Zabranjen pristup akademskim istraživanjima, visoki profiti monopola i njihova glavna uloga u alokaciji akademskog prestiža gazi javni interes. Komercijalni izdavači priječe open access izdavaštvo, kriminaliziraju ga, presuđuju našim herojima, uništavaju naše knjižnice. (…) Naše znanje kao zajedničko dobro raste u krivinama iskvarenog sistema. Mi smo kustosi znanja, kustosi iste infrastrukture o kojoj ovisi proizvodnja znanja, kustosi tog plodnog, ali krhkog zajedničkog dobra. Biti kustos znači, zapravo, preuzimati, dijeliti, čitati, pisati, recenzirati, uređivati, digitalizirati, arhivirati, održavati, činiti dostupnim, ukratko – koristiti, a ne prisvojiti znanje”.

Potpisnici upozoravaju da se nalazimo u odlučujućem trenutku u kojem moramo prepoznati samo postojanje ovog zajedničkog dobra kao čin građanske neposlušnosti. “Vrijeme je da se prestanemo skrivati i da svoje ime pridružimo ovom činu otpora. Možda se osjećate izoliranima, no mnogo nas je”. Sci-Hub, BookFi i LibGen ne namjeravaju se pokoriti odlukama suda. 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Demokracija bez participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

U razdoblju od 27. svibnja do 13. lipnja u Galeriji Nova Što, kako i za koga/WHW i Multimedijalni institut organiziraju izložbu, radionicu i konferenciju o umjetnosti kao infrastrukturi znanja te aktivaciji materijala taktičkih arhiva i slobodnih digitalnih zbirki u široj društvenoj borbi. Izložba je nastavak njihove dosadašnje suradnje, predstavljene na međunarodnim izložbama Draga umjetnosti u ljubljanskom MSUM-u i Calvertu 22 u Londonu, Stvarno korisno znanje u Muzeju Reina Sofía u Madridu te na izložbi u štutgartskom Kunstvereinu. U Galeriji Nova bit će predstavljeni taktički arhivi MayDay Rooms iz Londona, Učitelj neznalica i njegovi komiteti iz Beograda, slobodni digitalni repozitoriji Library Genesis, Aaaaarg.org, Katalog oslobođenih knjiga (K_O_K), (Digitalizirani) Praxis, digitalizirani opus Midnight Notes Collective te Textz.com i digitalnim repozitorijima UbuWeb i Monoskop.

Tijekom trajanja izložbe u Showroomu Galerije Nova na raspolaganju će biti selekcija knjiga vezanih uz pitanja knjižnica, razvoja informacijskih znanosti, medijske teorije i zajedničkih dobara na posudbi iz Medijskog arhiva Multimedijalnog instituta.

U sklopu izložbe, od 4. do 6. lipnja, bit će održana konferencija u kojoj će sudjelovati umjetnici, hakeri i aktivisti koji grade infrastrukture za razmjenu znanja te aktiviranje materijala u promjeni društvene zbilje. Sudjeluju Marcell Mars i Tomislav Medak, Alberto Manguel, María G. Perulero i Celia Gradín, Anthony Davies i Rosemary Grennan, Noa Treister, Dubravka Sekulić, Sean Dockray, Dušan Barok, Sebastian Lütgert i Jan Gerber, Femke Snelting. Također, Kenneth Goldsmith će, osim predavanja, održati i radionicu pod nazivom Kako gubiti vrijeme na internetu gdje će se od polaznika očekivati da šest sati bulje u ekran i komuniciraju isključivo preko chatova, botova, društvenih mreža i mailing lista. Rok za prijave je 30. svibnja.

Više o izložbi, konferenciji i prijavama za radionicu potražite na službenim stranicama Multimedijalnog instituta.

Događaj je organiziran u okviru projekta Prošireni estetički odgoj koji provode Multimedijalni institut iz Zagreba, Kontrapunkt iz Skoplja, Berliner Gazette, Mute iz Londona i kuda.org iz Novog Sada, a u javnim diskusijama okupio je inicijatore i arhivare poput Kennetha Goldsmitha, američkog pjesnika i umjetnika koji vodi projekt UbuWeb, Dušana Baroka, slovačkog umjetnika i aktivista koji je pokrenuo projekt Monoskop, te Simona Worthingtona, londonskog programera i koinicijatora projekta Hybrid Media Publishing i časopisa Mute.

Javna je knjižnica hibridni projekt koji ima karakteristike umjetničkog, ali je prije svega projekt koji pokušava napraviti infrastrukturu za dijeljenje knjiga, i u daljnjoj projekciji, infrastrukturu dijeljenja znanja. “Razlog zbog kojeg su to knjige i knjižnica čisto je taktički”, objasnio je Marcell Mars, programer i aktivist, inicijator projekta i radionice Javna biblioteka/Public Library. “Direktna veza označitelja i znanja jest knjiga. To nisu film ili muzika jer se oni smatraju zabavom, entertainmentom. Istraživajući sam došao do zaključka da javna knjižnica u ovom trenutku treba podršku, ona je kao institucija ugrožena. S jedne strane, digitalne knjige se distribuiraju preko raznih amazona i izdavači ne dopuštaju da javne knjižnice te knjige kupe. Dugoročno, možda smo ušli u svijet u kojem digitalne knjige čine supstancijalni dio svih knjiga, a javne ih knjižnice nemaju jer im to nije dozvoljeno. Druga je stvar ugroza javne knjižnice zbog ekonomske krize gdje su svi javni servisi ugroženi pa se pogotovo u Velikoj Britaniji zatvaraju jer više nema javnih novaca koji ih podržavaju. Ta je kombinacija dovoljna da se zamisli budućnost bez javnih knjižnica koje su postojale u džepu od stotinu godina, koje su od kraja 19. stoljeća do danas ostvarivale san o univerzalnom pristupu znanju. Njihov nestanak dovoljan je razlog da se krene u borbu za njih”.

U ponedjeljak, 15. srpnja, održana je radionica “slobodne arhivistike” na kojoj su polaznici upoznati sa softverskim alatom Calibre koji omogućava svаkom krаjnjem korisniku lаku izradu i održаvanje osobnog kаtаloga knjigа te sa softverskim alatom [let’s share books] koji je razvio Marcell Mars, a koji omogućava da izrađeni katalog postane dostupan svima na internetu. “Postoji neprekinuti niz između onoga što je i kako je artikulirana javna knjižnica i toga što u digitalnoj praksi radimo. Jedini razlog zašto to nije uobičajena praksa jest zbog političke ekonomije digitalnih mreža. Mnogo ljudi ne zna koliko je knjiga zapravo dostupno. Library genesis ima oko milijuna knjiga, aaaaarg.org ima oko tridesetak tisuća knjiga, dok je naprimjer Monoskop izvrstan blog koji stalno nalazi zanimljive knjige i trenutno ih ima oko dvije, tri tisuće”, uputio je voditelj radionice.

Na panelu poslije radionice sudjelovali su Dušan Barok i Kenneth Goldsmith predstavljajući projekte UbuWeba i Monoskopa koje je Marcell Mars opisao kao “zrcalne jer su sličnog senzibiliteta, no Monoskop ima fokus na centralnu i jugoistočnu Europu i jako kvalitetan sadržaj koji nije etabliran kao Ubu koji je već institucija u kojoj ljudi žele biti prvenstveno zbog vrijednosti sadržaja koje sam Kenneth selektira. Dušan je uvjeren da to što on radi rade svi, ali istina je da osim Monoskopa i Ubu teško možemo naći nešto slično”. Goldsmith je istaknuo da arhivi poput Ubu i Monoskopa nisu sveznajući, već da njihova omniscencija proizlazi iz filtriranja informacija te mogućnosti njihova dijeljenja.

U utorak, 16. srpnja, Simon Worthington održao je radionicu u kojoj je fokus stavljen na publiku kao izdavače arhiva. Na radionici “pokušavali smo dodati novi izdavački pogled na arhiviranje, ako zamišljate arhiviranje kao pohranjivanje, katalogiziranje i distribuciju. Tome smo dodali istraživanje koje već tri godine provodim na Sveučilištu u grupi od osamnaest ljudi i na kojima razmatramo nove forme digitalnog izdavaštva, open access izdavaštvo, open source i open standard infrastrukturu za manje nezavisne izdavače. Dakle, želimo spojiti to istraživanje s idejom objavljivanja iz arhiva te, da bude kompleksnije, ne gledamo na arhiv kao instituciju izdavanja arhiva već na publiku, korisnike objavljenih arhiva. Potrebno je stvoriti publikacije koje mogu ići na nove platforme i k novim čitateljima jer današnji mehanizmi ne funkcioniraju sasvim dobro, poprilično su isprekidani. Cilj Hybrid Publishinga jest pomaganje ideji javnih infrastruktura i ideji da bi javna dobra trebala biti u digitalnoj formi i dostupna svima”, objasnio je predavač.

Na kraju dvodnevnog događanja Kenneth Goldsmith održao je predavanje-performans o “nekreativnom pisanju”. Njegova je ideja da živimo u vremenu radikalne inverzije jer u trenutku sveopće dostupnosti informacija moć će imati oni koji će se znati snaći u silini informacija, a ne oni koji će te informacije posjedovati.

Predavanju Kennetha Goldsmitha možete prisustvovati večeras, 18. srpnja, u 19 sati u zagrebačkoj Mami.