Početkom modernoga doba, opći politički smjer i forma lijevog emancipacijskog projekta bili su relativno jasni: pobuna protiv transcendentog autoriteta te ukidanje religijske, političke i ekonomske dominacije s krajnjim ciljem maksimalne autonomije. Danas je očito da ovaj drevni nacrt lijeve politike uključuje mnoge slijepe točke i napetosti, a jedna od njih svakako je religija. Za tradicionalnu ljevicu organizirana religija bila je protivnik kojem je konačni udarac zadan samim kretanjem kapitalizma gdje “sve što je čvrsto i ustaljeno pretvara se u dim, sve što je sveto biva oskrnavljeno”.

Ipak, dug je popis suvremenih fenomena koji dovode u pitanje ovaj pogled tradicionalne ljevice. Trend sekularizacije nije bio neizbježan kao kapitalizam, a unutar teorijskog područja široko je rasprostranjena dijagnoza “postsekularizma”. U nekim je svjetskim silama, poput Kine, SAD-a ili Indije, vidljiva sklonost preklapanju sekularnog autoriteta i religioznih diskursa i pokreta. Također, prepoznata je izrazita religioznost mnogih antisistemskih pokreta ili pobuna, najistaknutije islama, koji nastaju na marginama agresivnih ekspanzija zapadnog kapitalizma. S druge strane, kao što religija nije nestala iz javnog diskursa, nije nestala ni antireligijska kritika, no danas je politički smisao potonje mnogo nejasniji. Borci “novog ateizma” ponekad otvoreno služe kao zagovornici projekta zapadnog imperijalizma, a u Europi reference na sekularizam i tradiciju prosvjetiteljstva sve se češće pojavljuju na desnoj strani političkoga spektra kao pokrov antiislamskog rasizma.

Ovogodišnja će Prvomajska škola, kao i do sada u organizaciji ljubljanskog Instituta za radničke studije, otvoriti pitanja religije i njene kritike. Govornici, predavači i sudionici pokušat će pokriti širok raspon tema i pitanja, od generalnog promišljanja odnosa religije i kapitalizma kao dva principa organiziranja društva, njihovih konflikata i preklapanja, do manifestnih i neodložnih problema poput napetosti između feminizma i religije, ili uloge islamske religije u strukturi konflikata na Bliskom istoku.

Na konferenciji, koja će biti održana od 27. do 30. travnja, sudjelovat će Miha Turk, Giuseppe Acconcia, Aleš Mendiževec, Mirt Komel, Jernej Kaluža, Martin Hergouth, Rachel Aumiller, Sami Khatib, Elettra Stimilli, Philip Homburg, Andrea Jovanović, Muanis Sinanović, Robert Pfaller, Zsuzsa Selyem, Agon Hamza, Tadej Troha, Jean-Pierre Dupuy i drugi.

Detaljan raspored konferencije možete pronaći ovdje.

Jedna od posljedice dugotrajne globalne gospodarske krize jačanje je krajnje desnih političkih struja i otvoreno fašističkih grupacija. S obzirom na poveznice između posljednje globalne krize kapitalizma i Velike depresije 1929. godine, potrebno je imati na umu da je u sličnom društvenom, političkom i ekonomskom kontekstu došlo do pojave fašizma u prvoj polovici 20. stoljeća. Uz sveprisutnu reakcionarnu, rasističku, ksenofobnu, šovinističku i antikomunističku retoriku sasvim je jasno da ista pronalazi institucionalno uporište u službenim politikama zemalja članica Europske unije. 

Trenutno je to ponajviše vidljivo u restriktivnim imigracijskim politikama i ograničenom davanju azila migrantima iz ratom zahvaćenih zemalja Bliskog istoka i Afrike. Usto, provođenje mjera štednje i strukturalnih reformi odvija se autoritativnim metodama, uz drastično sužavanje mehanizama parlamentarne demokracije. Stoga političke odluke donose pripadnici male elite dok nezadovoljne mase u svojim pokušajima utjecanja na štetne odluke nailaze na snažne represivne mjere. U takvoj društvenoj i političkoj klimi dolazi do jačanja stranki koje se ugledaju na povijesni fašizam, poput grčke Zlatne zore, mađarskog Jobbika i ukrajinske Svobode.

Novo izdanje Prvomajske škole u organizaciji Instituta za radničke studije u Ljubljani naslovljeno je How do We Think About Fascism Today?, a bit će posvećeno pitanju da li su trenutne društvene i političke tendencije indikativne da naše suvremeno građansko društvo postaje fašističko društvo. Pritom će se raspravljati o tome da li je fašistička prijetnja skrivena u današnjim političkim režimima, strankama i pokretima koji se oslanjaju na specifičnu upotrebu profašističke retorike i simbolike. S druge strane, raspravljat će se o mogućnosti da se fašizam može povezati sa strukturalnim tendencijama, proturječjima i antagonizmima koji se nalaze u korijenju suvremenih kapitalističkih društava. 

Na konferenciji, koja će biti održana od 27. do 30. travnja, sudjelovat će Mladen Dolar, Ishay Landa, G. M. Tamás. Sami Khatib, Lev Kreft, Donny Gluckstein, Tjaša Pureber, Jana Tsoneva, Anže Dolinar, Martin Hergouth, Sašo Slaček, Tibor Rutar te mnogi drugi. 

Detaljan raspored konferencije možete pronaći ovdje. 

Europska je periferija poprište intenzivnih klasnih borbi. S jedne se strane nalazi kompradorska buržoazija, paratizirajuća klasa lokalnih provoditelja odluka inozemnih financijskih institucija, poduprta ekstremističkim desnim pokretima. S druge je strane fragmentirana radna snaga uglavnom nesposobna za jedinstvenu političku akciju unatoč jednoglasnom protivljenju neoliberalnim politikama.

No, prije ukazivanja na vertikalnu dimenziju klasne borbe (rad vs. kapital), trebali bismo uzeti u obzir njenu horizontalnu dimenziju, konflikte i suprotnosti koji se događaju unutar eksploatatorske i eksploatirane socijalne grupacije. Naprimjer, iako su politike središnjih europskih političkih i financijskih institucija naizgled ujednačene, između i unutar najjačih europskih zemalja postoji strateško neslaganje. Neoliberalne politike stvaraju efekt podijeljenosti među socijalnim grupama koje trpe najteže posljedice politika štednje i restrikcija, a solidarnost kopni podjednako među sindikalno organiziranom radnom snagom, kao i među onom koja to nije. Grupacije rijetko prepoznaju zajedničke interese i temelj za ujednačenu akciju.

Stoga, promašeno je promatrati temeljni konflikt između rada i kapitala u svojoj čistoj formi, pojmove shvaćati fiksno, te na tome temeljiti političko djelovanje. Prvomajska škola u organizaciji Instituta za radničke studije u Ljubljani bit će posvećena traženju odgovora na pitanje: koje klase danas postoje na europskoj periferiji? Odgovor ne može biti čisto akademičan već će smjerati identificiranju najjačih i najslabijih poveznica konkretnih klasnih saveza koji reproduciraju status quo na račun radnika.

Na konferenciji od 30. travnja do 3. svibnja govore Guglielmo Carchedi, Joseph Choonara, Sašo Furlan, Jane Hardy, Ursula Huws, Andrea Jovanović, Stane Kavčič, Ognjen Kojanić, Anej Korsika, Marko Kostanić, Primož Krašovec, Dora Levačić, Marko Lovec, Goran Marković, Domagoj Mihaljević, Madlen Nikolova, Chris O’Kane, Florin Poenaru, Katja Praznik, Tibor Rutar, Anita Tolić, Kire Vasilev, Igor Vobič i Goran Đulić.

Više potražite ovdje.