Policija ih je potom iznijela i privela uz upotrebu sile, iako nisu pružali otpor, dok su se iz okupljene mase čuli povici da se aktiviste i aktivistkinje ubije, baci u Savu i siluje. Na medijskoj snimci prikazanoj na sudu vidi se i muškarac kako šakom udara jednu od osoba koje policajci odnose, dok se u pozadini čuje žena koja dovikuje “treba im još jače”. Policijski službenici nisu reagirali na udarac niti na pozive na nasilje, a javnosti nije poznato ni jesu li naknadno poduzete ikakve istražne mjere.

S druge strane, tri mjeseca kasnije, u žurnom postupku miran i simbolički politički prosvjed proglašen je prekršajem protiv javnog reda i mira, a sutkinja Vesna Fumiš ocijenila ga je “naročito drskim i nepristojnim ponašanjem” koje je izazvalo “uznemirenost, zgražanje i glasno negodovanje velikog broja okupljenih građana sudionika ovog javnog okupljanja”.

U daljnjem obrazloženju presude koju prenose Novosti, objašnjava se da je mimohod bio “proslava obrane”, a ne “manifestacija agresije”, te da su okrivljenici svojim činom “omalovažili i oskvrnuli sjećanje okupljenih građana na poginule i nestale hrvatske branitelje kao i na sve učesnike Domovinskog rata”. Sud pritom zaključuje da su, iako su tijekom privođenja bili mirni i nisu se fizički opirali, pružanjem pasivnog otpora zapravo “pokazali upornost u vršenju prekršaja”.

Posebno je zanimljiva konstatacija da se u ovom slučaju ne radi o prosvjedu ni performansu jer, prema mišljenju suda, javnost nije shvatila što su okrivljenici željeli poručiti, budući da “nema poruke, simbola, uzvika, natpisa ni slogana”. Sud se tako postavlja i kao tumač javne percepcije, preuzimajući na sebe da prosudi što je građanima razumljivo, a što nije. Ali za slučaj da simbolika vojnog mimohoda i čin protivljenja ratnoj mašineriji sami po sebi nisu bili dovoljno jasni, aktivisti i aktivistkinje nakon prosvjednog čina zapravo i jesu poslali proglas medijima, u kojem svoju akciju objašnjavaju kao simbolički podsjetnik na žrtve svih ratova i izraz protivljenja militarizaciji društva te huškačkim i nacionalističkim narativima.

“Danas, dok se održava vojni mimohod koji slavi oružje, ratne operacije i vojnu moć, podsjećamo da rat nije spektakl ni povod za ponos, već simbol uništenja, smrti i razaranja”, stoji u tekstu koji upozorava i da takvi događaji “okupiraju fizički, medijski i financijski prostor, dok obični ljudi gube živote, domove i budućnost” te poziva na ulaganje u društvo koje spašava, a ne uništava živote.

Unatoč tome, već prilikom njihova prvog susreta sa sutkinjom, nakon 18 sati provedenih u pritvoru, pokazalo se da problem nije bio samo u nerazumijevanju poruke, nego i u načinu na koji su je prosvjednici odlučili izraziti. Sutkinja Fumiš tada je aktiviste upitala zašto “jednostavno nisu istaknuli antimilitaristički transparent ili objavili neki članak”. U tom se pitanju možda i najjasnije ocrtavaju granice slobode – iskazivanje otpora režimu prihvatljivo je samo dok ostaje marginalno i nevidljivo.

Ovakvo obrazloženje presude, kao i visina izrečenih kazni, izazvali su zabrinutost dijela javnosti koji smatra da građani imaju pravo iskazati neslaganje s ceremonijalnom upotrebom vojske i općenito s militarizacijom društva. U svojoj reakciji inicijativa Za Hrvatsku slobode, koja okuplja više od 150 organizacija, sindikata, ustanova i pojedinaca, upozorava da se ovakvim postupcima suda sužava građanski prostor djelovanja:

“Ulazimo u zonu u kojoj se vojni protokol tretira kao viša vrijednost od ustavnih sloboda građana. Time se ograničava civilni prostor, a militarizacija postaje ne samo estetika parade, nego i pravni okvir u kojem se svaka kritika označava kao prijetnja. Naša je dužnost jasno reći da nenasilno političko neslaganje nije prijetnja državi, ono je temelj demokratske kontrole države.”

U priopćenju ističu i da osporavanje načina na koji se slavi rat, uloge vojske u javnom prostoru ili monopola jedne službene istine o prošlosti nije incident, nego pravo. Na koncu, Inicijativa traži da se sankcioniranje nenasilnog političkog performansa preispita u žalbenom postupku i pred Ustavnim sudom te da se prestane koristiti retorika javnog reda i dostojanstva države kao “pretekst za discipliniranje političkog neslaganja”. Ovakvim se slučajima, u konačnici, određuje prostor i crtaju granice u kojima ćemo ubuduće moći slobodno misliti i djelovati.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Horizonti promjene koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Povod protestne akcije je Vision Network Summit 2024, odnosno okupljanje članova istoimene svjetske lobističke mreže ultrakonzervativnih organizacija i pokreta poznatijih kao Agenda Europe.

“Mada je mreža tajnovita, namjere su jasne: zabrana pobačaja i kontracepcije, otežavanje razvoda, kriminaliziranje LGBTIQ+ zajednice”, poručile su prosvjednice.

Sudionice prosvjedne akcije podsjetile su i na medijske napise o procurenim e-mail porukama članova Agende koji otkrivaju njihove ciljeve te podsjetile da se nastanak Agende veže uz kršćanske radikale iz SAD-a i Rusije, kao i da je jedna od koordinatorica mreže Željka Markić. Prema njihovim tvrdnjama riječ je o mreži koja raspolaže izdašnim financijskim sredstvima te koordinirano i sistemski organizira kampanje kroz koje pokušava utjecati na zakone i rezolucije o ženskim reproduktivnim pravima, kao i pravima LGBTIQ+ zajednice diljem svijeta.

Prema pisanju Novosti, osim Markić, u Agendu su uključeni i Stjepo Bartulica, Marijana Petir, Ladislav Ilčić i Petra Tišljarić, javne ličnosti koje su podržale referendum za brak, kampanju protiv Istanbulske konvencije i druge ultrakonzervativne inicijative.

Sudionice prosvjedne akcije dodatno ističu svoju zabrinutost za ugrozom ženskih prava i zbog činjenice da su među članovima Agende autori poljskog nacrta zakona o zabrani pobačaja sa zatvorskim kaznama za žene. Pobačaj u Poljskoj još uvijek je dopušten samo u slučaju silovanja i prijetnje po život trudnice.

“Zato, prije nego se okupe u samom centru Zagreba, ovdje smo da podsjetimo koje su njihove stvarne namjere”, za kraj su upozorile prosvjednice.

Savski nasip simbolički je važno mjesto za obilježavanje 8. svibnja, Dana oslobođenja Zagreba. Riječ je o lokaciji na kojoj su partizani_ke prvo ušli u Zagreb, a od 2015. Mreža antifašistkinja Zagreba ondje je ponovno pokrenula tradiciju paljenja Trnjanskih kresova. Ove godine, uslijed zabrane javnih okupljanja, na taj važan dan na Savskom nasipu održala se prosvjedna akcija koja je obilježila Dan oslobođenja, ali i još jednu “obljetnicu” – dva desetljeća Bandićevog upravljanja gradom. Aktivisti_kinje iz Udruge građana Siget, inicijative Zagreb te zove, Zelene akcije i Prava na grad razvili su transparent s porukom “Otpor Bandiću – sloboda Zagrebu”. 

“Zagreb je već dvadeset godina zatočen u klijentelističkoj mreži Milana Bandića, ali rastući otpor građana jasno pokazuje da je vrijeme za oslobođenje od te interesne sprege koja vodi grad u sve veću katastrofu”, poručuju u priopćenju. Podsjetimo, posljednji prosvjed protiv gradonačelnikove politike, u organizaciji istih udruga i incijativa koje su danas raširile transparent, okupio je više od 20 000 ljudi, a protiv Bandićeve vladavine građani_ke su prosvjedovali i tijekom vrhunca epidemijskih mjera iz prostora vlastitih domova, s prozora i balkona. 

Okupljene udruge i inicijative ovom su akcijom još jednom uputile na probleme s prostornim planiranjem koji su kulminirali u padu prijedloga GUP-a u Gradskoj skupštini. Osim toga, upozoravaju i na devastaciju prostora Trga žrtava fašizma, Cvjetnog trga i Varšavske ulice, zatim na štetnost politika smanjenja zelenih zona i prekomjerne izgradnje, kao i izostanak politike gospodarenja otpadom. Nadalje, ističu i nedostatak razvoja prometne politike koji se ogleda u nedostacima biciklističke infrastrukture i činjenici da tramvajska mreža tijekom posljednja dva desetljeća nije doživjela gotovo nikakva proširenja, a javni je prijevoz sve sporiji.

“Uz sve nabrojano, primjeri preplaćenih poslova koje plaća Grad toliko su brojni da su javnost već gotovo prestali šokirati, dok svjedočimo potpunoj neaktivnosti po pitanju sustavne obnove Zagreba nakon potresa i ignoriranju struke. Isto tako, Zagreb je rijedak primjer europskih glavnih gradova koji u vrijeme trenutne krize izazvane pandemijom ne nudi nikakve socijalne mjere koje mogu olakšati život stanovnicima grada”, stoji u priopćenju. “Njegovu politiku treba staviti u ‘karantenu’ na 12 mjeseci kako ne bi mogao nastaviti uništavati grad”, zaključili su aktivisti_kinje.

Inicijativa Hrvatska može bolje 16. lipnja u 18 sati na Trgu Sv. Marka organizira prosvjednu akciju, Hrvatska može bolje – bez vas. U znak podrške ekspertnoj radnoj skupini i nastavku kurikularne reforme, 1. lipnja 2016. godine održani su masovni prosvjedi diljem Hrvatske, no s obzirom na to da su se vladajući potpuno oglušili na zahtjeve gotovo pedeset tisuća građana, organizirana je nova akcija namijenjena institucijama specifično, najavljuju iz Inicijative. Podsjetimo, uoči prvog prosvjeda Inicijativa je od Vlade i Sabora zahtijevala da se prije svega vjeruje stručnosti obrazovnih radnika i njihovoj predanosti ovom procesu. Također, da Sabor izglasa povjerenje nastavku reforme i odbaci cenzorska nastojanja Saborskog odbora, da se donese rezolucija o obrazovanju kao nacionalnom interesu te da se osiguraju sredstva za provedbu reforme.

“Od prosvjeda 1. lipnja do danas, nitko se nije niti jednom riječju izjasnio o našim zahtjevima. Vlada se potpuno oglušila i ignorirala glas građana i tako pokazala kako nema političke volje za provedbu obrazovne reforme na način na koji je zamišljena. Ovom akcijom zato im želimo poručiti da Hrvatska može bez njih, ali ne može bez nas – građana i građanki ove zemlje”, rekla je Eli Pijaca Plavšić, predsjednica Foruma za slobodu odgoja, na konferenciji za medije. “Poruka ove simbolične akcije upućena je Vladi i Saboru u nadi da će nas konačno čuti. Onima koji su na vlasti poručujemo da je dosta i da je vrijeme da odstupe, a onima koji u budućnosti misle vladati ovom zemljom i obnašati bilo kakve odgovorne funkcije, da slušaju glas građana i da smo mi oni kojima odgovaraju”, naglasila je Pijaca Plavšić.

Nikola Baketa nabrojao je sve probleme koje je Ministarstvo obrazovanja prouzročilo u posljednjih pet mjeseci od kad imamo novog ministra, istaknuvši kako je odnos prema kurikularnoj reformi tek jedan u nizu promašaja. Osim politizacije procesa odgojno-obrazovne reforme, koja je dovela do ostavke članova ekspertne radne skupine, odugovlačilo se sa pokretanjem stručne i javne rasprave, a nisu ni osigurana sredstva iz državnog proračuna za provedbu reforme. Dovedeno je u pitanje eksperimentalno provođenje kurikularne reforme u narednoj školskoj godini za što se Vlada obvezala Europskoj komisiji u svom planu nacionalnih reformi u 2016. godini. Ministarstvo je propustilo raspisati natječaj za sredstva iz Europskog fonda za regionalni razvoj namijenjen znanstvenim centrima, čime je ugroženo povlačenje 50 milijuna eura kao i radna mjesta mladih znanstvenika, a ignoriranjem provedbe Strategije znanosti, obrazovanja i tehnologije ugrožava se povlačenje 511 milijuna eura iz Europskog socijalnog fonda u razdoblju od 2016. do 2020. godine. Baketa naglašava i kako je bilo potrebno da studenti danima prosvjeduju ispred Ministarstva kako bi počele isplate dodijeljenih stipendija za koje su sredstva već osigurana, kao i nemar oko pokretanja Nacionalne zaklade za potporu učeničkom i studentskom standardu, za koju su također osigurana sredstva, a što ima posebno velike posljedice za socijalno ugrožene obitelji. 

“Od 1. lipnja stvari više nisu iste. Građani su poručili političarima da oni koji se igraju budućnošću obrazovanja, nemaju njihovu podršku. Unatoč tome, u razdoblju od dva tjedna od kad je bio prvi prosvjed, Hrvatski sabor na dnevni red nije uvrstio prijedlog o podršci Kurikularnoj reformi koji je podnijela grupa zastupnika”, ističe Baketa. Uoči prošlog prosvjeda Inicijativa je naglasila da ako se njihovi zahtjevi ne ispune, vladajući moraju odstupiti, stoga se ovom prosvjednom akcijom zahtijeva ostavka Vlade, zaključila je Pijaca Plavšić.