promocija – Kulturpunkt

Donna Haraway: Kiborški manifest

Matko Vlahović — Mon, 05 Feb 2024 09:19:59 +0000

Kontejner poziva na promociju i javno čitanje prvog izdanja nove edicije Biblioteke 0 Općenito, 6. veljače u 18 sati. Kiborški manifest autorice Donne Haraway u prijevodu Marka Marasa i feminističkoj redakturi Ive Grgić i Biljane Kašić, urednički će kolektiv – u sastavu: Ana Hušman, Ivana Meštrov, Nikola Bojić, Marko Tadić, Ana Labudović/RISO i prijatelji – pročitati u cijelosti.

Uz čitanje, bit će riječi o samom izdanju kao i sveukupnom izdavačkom projektu kolektiva Biblioteka O Općenito. Primjerak tiskanog izdanja, moći će se preuzeti na promociji. Promocija će se odvijati u Kontejneru u Odranskoj 1/1, čitanje prenositi i online putem, a poveznica će biti dostupna neposredno prije događaja.

“Prema riječima Donne Haraway, osnovne teze Kiborškog manifesta nastale su u Cavtatu 1984. godine. Na prijedlog uredništva časopisa Socialist Review, Haraway je sudjelovala na međunarodnoj tribini Socijalizam u svijetu gdje je predstavljala perspektive feminističkog marksizma početkom osamdesetih godina. Bila je među rijetkim ženama na konferenciji pa su se prisutne sudionice brzo povezale te uključile i druge žene koje su radile kao osoblje – služavke, kuharice, daktilografkinje. Predavanje Donne Haraway prošireno razgovorima o feminizmu, reproduktivnim i radničkim pravima žena koji su se spontano dogodili u Cavtatu, stvorilo je diskurzivnu i političku platformu iz koje je, netom po povratku u Santa Cruz, izrastao Kiborški manifest“, ističu iz Kontejnera u najavi predstavljanja.

Promocija mladog slikarstva

petra — Mon, 25 Mar 2013 12:22:52 +0000

Kao popratni program sajma umjetnosti Artexpo New York, od 21. do 24. ožujka organiziran je projekt Inter Imago 6 Expo, u okviru kojeg je svoje radove na Manhattanu predstavilo šesnaest domaćih slikara. Na grupnoj izložbi radove je izložilo osam umjetnika, dok je isti broj slikara prezentiran putem on line projekcija.

Odabranu grupu umjetnika koja je ovom prilikom predstavljena u New Yorku, čine slikari koji su sudjelovali u ranijim Inter Imago projektima, a kriteriji za njihov odabir bili su raznolikosti i originalnosti u izrazu. U okviru projekta, američkoj publici predstavljeno je dvadeset radova nastalih u mediju slikarstva, uglavnom mlađe i srednje generacije umjetnika koji se izdvajaju individualnom slikarskom vještinom te promiču suvremeno dvodimenzionalno štafelajno slikarstvo.

Posebnu pozornost u New Yorku izazvale su Sanja Šakić, slikarica s londonskom adresom, te mlade riječke umjetnice Erna Krstić i Iva Pevalek, dok će organizatori slikarice Karinu Sladović i Nadu Debelić nastaviti tijekom godine promovirati u Americi.

Osim spomenutih umjetnica, na Inter Imago 6 Expo izlagali su još i Josip Rubeš, Margareta Krstić i Vendi Borović, a u okviru digitalne prezentacije sa svojim su radovima sudjelovali su Hari Ivančić, Darija Dolansky Majdak, Tomislav Ostrman, Davor Vuković, Ana Marija Obradović, Ivana Miloglav, Nina Brkić i Orlando Mohorović.

Novi Ka/Os

petra — Thu, 14 Mar 2013 13:09:14 +0000

Časopis za književnu praksu, kritiku i prevođenje Ka/Os koji uređuju članovi Kluba studenata komparativne književnosti k. posljednji je put izašao 2007. godine. Novi broj nedavno je ugledao svjetlo dana te će ga studenti predstaviti 18. ožujka u 18 i 30 sati u konferencijskoj dvorani Knjižnice filozofskog fakulteta.

Osim poezije i proze mladih autora iz Hrvatske i regije, unutar korica svježeg Ka/Osa nalaze se i kazališne kritike te prijevodni blok posvećen luzoafričkoj književnosti.

Književnost i goruće teme

petra — Mon, 18 Feb 2013 13:25:00 +0000

Na predstavljanju 31. broja časopisa Libra Libera govorit će Katarina Peović Vuković, docentica na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci i urednica Libre Libere, Zoran Roško, urednik u Quorumu, Libri Liberi, na Trećem programu Hrvatskog radija i autor prvog mp3 romana na svijetu te Stipe Ćurković, glavni urednik hrvatskog izdanja Le monde diplomatique i suosnivač Centra za radničke studije. Moderator je Roman Simić Bodrožić.

Libra Libera u 31. broju donosi kritički blok tekstova o konceptu zajedničkog dobra, koje je prethodnih godina s privatizacijom raznih sfera postalo jedna od gorućih tema. Ovaj broj donosi i temat o medijskom umjetniku Ryanu Trecartinu, čiji su radovi podigli implicitnu, neosviještenu audio-vizualnu logiku YouTubea na umjetničku razinu. U književnom bloku možete čitati ulomak romana Knjige o anđeoskom zaposjedanju Jasona Stuarta Ratcliffa. U uvodnom, grafičkom dijelu ovaj put je predstavljen rad Igora Hoffbauera, domaćeg autora koji je svojim plakatima za klub Močvara postavio temelje jednog specifičnog stila.

Promocija će biti održana u utorak 26. veljače u 19 i 30 sati u zagrebačkoj Knjižnici Bogdana Ogrizovića.

Wonder Women

petra — Tue, 18 Dec 2012 16:28:11 +0000

U srijedu 19. prosinca godine u 19 i 30 sati u klubu Velvet u Zagrebu bit će predstavljen kalendar na temu domaćeg ženskog strip stvaralaštva.

Tako je višegodišnji projekt popularizacije umjetnica stripa, koji je započela Irena Jukić Pranjić antologijom Ženski strip na Balkanu i realizirala kroz brojne izložbe, promocije, okrugle stolove i tekstove, doživio još jednu razinu. Ovaj kalendar potvrđuje kako su se s margine društvenog prihvaćanja u sam centar pomjerile dvije kategorije umjetničkog stvaralaštva koje se ranije doživljavalo s rezervom. Prvo, stvaralaštvo žena uspjelo se izboriti za poziciju u kojoj je javnost vrednuje kao pozitivno i uspješno te je strip prestao biti shvaćan kao jeftin i površan sadržaj te drži čvrst status umjetničke forme izražavanja.

U kalendaru će biti predstavljen rad dvanaest autorica stripa koje su odabrane između njih tridesetak koliko ih trenutno uspješno djeluju u regiji: Nine Bunjevac, Maje Veselinović, Dunje Janković, Sonje Gašperov, Sare Divjak, Ivane Pipal, Magde Dulčić, Irene Jukić Pranjić, Bojane Dimitrovski, Ivane Filipović, Ivane Guljašević i Helene Janečić.

Kada umjetnost postane život

petra — Mon, 11 Jun 2012 15:30:58 +0000

Prvi ovogodišnji broj časopisa za književnost Fantom slobode upravo je izašao iz tiska. Novo izdanje ove renomirane tiskovine u cijelosti je posvećeno riječkom Multimedijalnom centru.

Kako saznajmo, autori tekstova u friškom Fantomu su sudionici, suradnici i sukreatori programa MMC Rijeka, koji su na četiristo stranica časopisa fotografijama i riječima pojasnili strategije kojima je ovaj kulturni centar prerastao u fenomen koji nadilazi lokalni kontekst te se kao jedan od najsnažnijih nezavisnih projekata u kulturi afirmirao na nacionalnoj, regionalnoj i internacionalnoj razini. Program MMC-a, zasnovan na fuziji suvremene vizualne umjetnosti, rocka, eksperimentalne glazbe, alternativne mode i životnog stila, književnosti i izdavaštva te svih preostalih oblika stvaralaštva i aktivnosti koje je centar udomljavao, zapamćen je kao jedinstvena transgeneracijska i transdisciplinarna paradigma poistovjećivanja umjetnosti i života.

Novi broj časopisa Fantom slobode sastoji se od tekstova napisanih za potrebe kataloga izložbe Deset godina M.M.C-a ususret 40 godina Kluba Palach koja je 2007. godine bila organizirana u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, pa tako pet godina po otvorenju izložbe, funkcionira kao nikad objavljen katalog manifestacije. Posebna poglavlja časopisa posvećena su izložbi u MMSU, djelovanju Galerije O.K. te velikim međunarodnim projektima Festival nove umjetnosti FONA i Goli otok – Novi hrvatski turizam. Urednik izdanja je povjesničar umjetnosti i bivši ravnatelj riječkog Muzeja moderne i suvremene umjetnosti Branko Franceschi, dok su autori tekstova Andrija Anković, Vladi Bralić, Jasmina i Darko Bavoljak, Branko Cerovac, Branko Franceschi, Marina Gržinić, Dubravko Jagatić, Branko Kostelnik, Nataša Š. Lah, Suzana Marjanić, Robert Paulić, Slobodan Večerina i Marko Puhovac te Janka Vukmir. Časopis je bogat ilustriran fotografijama preuzetim iz arhive MMC-a te mu je priložen CD Polje Josipa Maršića i Zorana Medveda.

Promocija novog broj bit će održana u u četvrtak, 14. lipnja u 20 sati u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci. Tom prilikom Fantom slobode će predstaviti Damir Čargonja, Branko Franceschi, Ivo Matulić, Nenad Popović i Ivan Šarar. Zagrebačka promocija časopisa zakazana je za 19. lipnja u Muzeju suvremene umjetnosti.

Fantom slobode je od 2003. godine u suradnji objavljuju nakladnička kuća Durieux iz Zagreba i Art radionica Lazareti iz Dubrovnika.

Izvor: Fantom slobode / Foto: S izložbe 10 godina MMC-a

Promocija udruga

petra — Tue, 08 May 2012 12:39:35 +0000

Udruga za filmsku produkciju te filmske i medijske radionice Blank_filmski inkubator, raspisala je natječaj za pružanje medijskih usluga udrugama. Na ovaj natječaj pozvane su udruge registrirane u Republici Hrvatskoj koje aktivno djeluju najmanje šest mjeseci i žele promovirati svoj projekt od koristi za lokalnu zajednicu.

Blank_filmski inkubator će osigurati sve potrebno za kompletnu profesionalnu produkciju jednog promotivnog videa maksimale dužine 90 sekundi u punoj HD rezoluciji. Ovom produkcijom Blank će odabranoj udruzi donirati uslugu u vrijednosti 20 000 kuna.

Zainteresirane udruge na natječaj se mogu prijaviti preko obrasca objavljenog na stranicama Blanka. Prijave su otvorene do 31. svibnja, a sve dodatne informacije pronađite ovdje.

Priprema! Pozor! POGON!

Vatroslav Miloš — Tue, 22 Mar 2011 14:26:21 +0000

Centar traži osobu koja će prikupljati informacije o programima korisnika POGON-a, kreirati e-newsletter i objavljivati sadržaje na stranici POGON-a te ih promovirati na Facebook-u.

Od zainteresirane osobe se traži osnovno snalaženje u korištenju potrebnih aplikacija, sposobnost uređivanja programskih tekstova, dobro poznavanje engleskog jezika, poznavanje djelovanja organizacija nezavisne kulture i mladih u Zagrebu, komunikativnost, spremnost na timski rad i proaktivnost te je poželjno da ima iskustva u poslovima javne komunikacije i promocije u kulturi.

Zainteresirani mogu svoju prijavu poslati mailom putem elektroničke pošte, a ista mora sadržavati kratko obrazloženje interesa za obavljanje ovog posla te priloženu detaljnu biografiju iz koje je vidljivo da zainteresirani odgovara traženom profilu. Rok za prijavu je 28. ožujka.

POGON – Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade je hibridna kulturna ustanova utemeljena na novom modelu civilno-javnog partnerstva. Zajednički su ga osnovali i njime zajedno upravljaju Grad Zagreb i Savez udruga Operacija Grad, koji okuplja organizacije nezavisne kulture i mladih. Ovakav model omogućuje dugotrajnu održivost koja je rezultat uravnoteženog odnosa između javnog financiranja i nadzora s jedne strane te nezavisnog programiranja i participativnog donošenja odluka s druge strane. Uloga Grada Zagreba je da osigura primjerene prostore i osnovna sredstva za temeljno funkcioniranje i odvijanje programa u Centru. Produkciju programa financiraju organizacije korisnice POGON-a. Dio programa u Centru producira Savez osiguravajući dodatno programsko financiranje iz različitih domaćih i stranih izvora.

Osnovna svrha POGON-a je ponuda bazičnog servisa i upravljanje infrastrukturom za kulturne programe te programe mladih i za mlade. Svaka udruga, umjetnička organizacija i neformalna grupa može koristiti resurse Centra za programe u polju suvremene umjenosti i kulture, kao i različite aktivnosti za mlade. Prostori, oprema i privremeni ured mogu se besplatno koristiti za sve neprofitne aktivnosti.

Više informacija o natječaju potražite ovdje.

Izvor: POGON

Desetljeće koje su pojeli skakavci

admin — Tue, 21 Sep 2010 09:45:21 +0000

Piše: Dejan Kršić

U predgovoru kataloga 02 Željko Borčić piše: “kronična gluhoća velikog dijela društva za pitanja naše struke urgentno traži otvaranje javne rasprave o hrvatskom strateškom opredjeljenju prema dizajnu. … nedostatak dobro dizajniranih hrvatskih proizvoda, usluga, identiteta i sustava vizualnih komunikacija … više je stvar nehaja i neznanja nego objektivnih gospodarskih teškoća.” (Godišnjak hrvatskog dizajna 02, Zagreb 2001., str. 6.). Ako je u međuvremenu na tržištu u području vizualnih komunikacija i došlo do određenog pomaka, on nije vidljiv u privrednom i političkom segmentu.

Za prvi projekt tada tek osnovanog Hrvatskog dizajn centra, Dizajn za održivi razvoj, tijekom 2004. godine nije se našlo financijskih sredstava u mjerodavnim ministarstvima, Hrvatskoj gospodarskoj komori ni u Udruženju drvoprerađivača Hrvatske. Sljedeće godine HDC je surađivao s ministarstvima poljoprivrede i gospodarstva na izradi Programa razvoja dizajna u drvnoj industriji te Programa razvoja dizajna u hrvatskom gospodarstvu, ali neki njihovi rezultati nisu uočeni.

Ipak, kao jedna od posljedica te suradnje, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva u lipnju 2006. godine, uz blagoslov Vlade RH, osniva Povjerenstvo za izradu NSD-a u čijem su sastavu bili predstavnici niza dizajnerskih, obrazovnih, upravnih i gospodarskih institucija. Uz redovne sastanke Povjerenstva i uže Radne skupine, metodologija izrade NSD-a uključivala je i četiri cjelodnevne stručne radionice u kojima je sudjelovalo oko 80 stručnjaka iz područja dizajna, edukacije, uprave i gospodarstva. Radionice, podijeljene u radne grupe (Edukacija, Gospodarstvo, Javni sektor i Kultura), osigurale su, uz transparentnost rada, nužnu razmjenu podataka i ideja između raznovrsnih – često i interesno suprotstavljenih – sudionika. Niz predstavnika različitih institucija i organizacija, od Ministarstva, HGK, udruge poslodavaca, predstavnika obrazovnih institucija i strukovnih organizacija, sudjelovalo je u tim radnim skupinama s ciljem donošenja prijedloga nacrta Nacionalne strategije dizajna (2007-2011.). Već je tada čudno zvučalo da je takav zadatak pao na teret Ministarstva šumarstva a ne, recimo, Ministarstva gospodarstva, ali eto iz nekog njihovog razloga, interesa i odnosa moći, takva je odluka ipak donesena i na nama nije bilo da je preispitujemo.

Rad na prijedlogu nacrta NSD-a nije bio jednostavan, jer su sudionici dolazili iz različitih područja, ne samo s različitim profesionalnim interesima, već i znanjima i shvaćanjima što dizajn jest i čemu bi trebao i mogao poslužiti. Na kraju je neki kompromisni dokument prihvaćen i poslan Vladi. Očekivali smo i da će ga uz eventualne korekcije poslati Saboru na čitanje i usvajanje, nakon čega je trebao biti donesen i operativni Akcijski plan kojim bi se definirale konkretne aktivnosti i mjere za uspješno provođenje strateških razvojnih ciljeva. Dapače, cinici među nama smatrali su da je riječ o svojevrsnom političkom potezu Vlade Ive Sanadera kako bi se u predizbornom vremenu naglasila proaktivna politika, jačanje privrede, sektora kreativnih industrija itd. Očito smo bili naivni i precijenili mudrost političke kaste. Dokument je otišao na čitanje u Vladu i tamo netragom nestao u nekoj birokratskoj ladici. Nikad više ništa nismo čuli o njemu. Članovi užeg povjerenstva obaviješteni su pismenim putem samo da dokument nije prihvaćen. Nikakav razlog nije naveden, a na poslije upućena pitanja odgovor nikad nije stigao. Prema nekim glasinama i prije rasprave o samom sadržaju dokumenta, neki članovi Vlade doveli su u pitanje mjerodavnost Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva da inicira donošenje takvog dokumenta!? U međuvremenu se i to ministarstvo transformiralo u Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva. Rok za koji je Strategija pisana već polako primiče kraju, i da je dokument prihvaćen, već bi trebalo raditi na analizi i reviziji postignutih rezultata i ciljeva, kako bi se započelo s radom na donošenju novog strateškog plana za iduće razdoblje. Nažalost, ništa se od toga nije dogodilo, a politički skakavci opet su nam “pojeli” barem 4 do 5 godina.

Kako se, dakle, već godinama ništa službeno ne čuje o sudbini tog dokumenta, zamolio sam kolegicu Koraljku Vlajo, koja je u ime HDD-a bila jedna od koordinatorica i autorica završne redakcije prijedloga, da Ministarstvu regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva uputi još jedan dopis. Zanimalo nas je kako se sada službeno tretira ta nikad odobrena Nacionalna strategija dizajna. Kako se približavala redovita izložba HDD-a, htjeli smo javno pokazati radnu verziju u kompletnom obliku ili barem ekstenzivno citirati neke njezine dijelove (uz napomenu da se radi o završnoj radnoj verziji). Htjeli smo, naime, iznova institucionalno aktualizirati pitanje Nacionalne strategije i njezina donošenja. Na naše pitanje i molbu, stigao nam je odgovor koji vrijedi citirati u cijelosti:

“NSD je službeni, neusvojeni dokument Vlade RH koji je kao takav pohranjen u Arhivu iste. Odnosno, o istome dokumentu se više ne smije raspravljati, a posebno ne iznositi dokument ili dijelove istoga u javnost.

Navedeno se odnosi na MRRŠVG kao resorno ministarstvo, a posebno na tijelo/a koje je samo sudjelovao/lo, stručnim savjetima, u izradi dokumenta.

Dokument se ne smije citirati.

Jedina informacija koju možete koristiti je podatak da je NSD izrađen kao konačan prijedlog dokumenta koji nije usvojen na Vladi RH.”

Ako je i moguće razumjeti da je ministarstvima nekom odredbom zapriječeno da naknadno komentiraju dokumente koje je Vlada odbacila, čini se najblaže rečeno neutemeljenim tretirati te dokumente kao državnu tajnu i zabranjivati institucijama i osobama koje su sudjelovale u nastanku takva dokumenta da o njemu javno raspravljaju, uključujući tu i njegovo citiranje. Naposljetku i zbog toga što bi svaka javna rasprava donijela neke nove ideje i poglede, omogućila nastanak kvalitetnijeg novog dokumenta. Posebno ako ovaj i nije bio odbačen zbog svog sadržaja, nego ponajprije zbog određenih formalno-proceduralnih razloga i svojevrsne borbe za moć među ministrima i ministarstvima.

No možemo ustvrditi da je čak i to pretjerano optimistično tumačenje. Naime, da je samo o tome riječ, neko drugo ministarstvo, primjerice Ministarstvo gospodarstva, već bi iniciralo to pitanje i Vlada bi mu povjerila izradu novog dokumenta. U međuvremenu se donose opsežni planovi za izlazak iz krize, najavljuje se niz antirecesijskih mjera itd., a o NSD-u ni riječi. Ne samo o strategiji kao dokumentu, već uopće o politikama razvoja tzv. kreativnih i/ili kulturnih industrija, uspostavljanju novog privrednog i razvojnog modela. Maksimum je imaginacije naših privrednih i ekonomskih stručnjaka, i vladinih i opozicijskih, organizacija klastera drvne industrije u kojima bi eventualno umjesto sirove drvne građe izvozili namještaj proizveden za inozemne naručitelje.

U međuvremenu je Vlada u travnju 2010. prezentirala Program gospodarskog oporavka u kojem se ističe da je globalna gospodarska kriza snažno utjecala na gospodarska kretanja u Republici Hrvatskoj pa vrijedi podsjetiti da je u 2009. godini:

bruto domaći proizvod bio za 5,8 posto niži nego u 2008. godini, spustivši se gotovo na razinu iz 2006. godine
industrijska proizvodnja smanjila se za 9,2 posto u odnosu na 2008. godinu
robni izvoz pao za više od 20 posto u odnosu na 2008. godinu
nezaposlenost porasla za 21,2 posto ili za 51.090 tisuća osoba (potkraj godine u odnosu na kraj 2008. godine)
vanjski dug unatoč slabijoj investicijskoj i osobnoj potrošnji dosegnuo 98,5 posto BDP-a potkraj 2009. te iznosi 44,6 mlrd eura ili 4,3 mlrd eura više nego potkraj 2008.
nelikvidnost i dalje raste i ugrožava opstojnost zdravih tvrtki itd.

Vlada je uočila i to da je svjetska kriza samo naglasila postojanje niza strukturnih slabosti među kojima ističe i “slabu konkurentnost hrvatskih proizvoda i usluga na inozemnom tržištu koja proizlazi iz njihove niske tehnološke razine.” Činjenica da se u među zacrtanim mjerama gospodarskog oporavka ne razmatra i dizajn kao razvojna strategija, čudi tim više što se u više navrata naglašava kako su za uspješnu transformaciju gospodarstva nužne značajne promjene sustava vrijednosti, shvaćanja, navika i ponašanja svih subjekata – države i javnog sektora, privatnih poduzeća i stanovništva (u čemu bi primjena dizajna uvelike mogla pomoći, pri čemu najmanje mislimo na propagandnu ulogu), te barata frazama o održivom rastu (praktično nezamislivom bez angažiranja dizajna), dok se komparativne prednosti nalaze isključivo u trivijalnim prirodno-geografskim datostima poput povoljnoga geografskog položaja, ugodne klime i lijepe prirode, znatnih zemljišnih i vodnih resursa, bogate i (navodno) očuvane kulturne baštine i izgrađene cestovne infrastrukture, dok “prilike koje dolaze” proizlaze isključivo iz članstva u NATO savezu i očekivanog ulaska u EU.

U čitavom prijedlogu novih mjera poticanje nove proizvodnje jedva se spominje, nije jasno kako se misli pojačati konkurentnost hrvatskih proizvoda (i kojih!?), kako podignuti tehnološku razinu privrede, a mjere su u prvome redu usmjerene na one fiskalne – rezanje budžeta, smanjenje izdataka javnog sektora i socijalizaciju raznih troškova (školstvo, zdravstvo, mirovinsko osiguranje…).

Jedan od autora, gospodin Škegro, tim povodom tvrdi da nam trebaju uspješna poduzeća, a ne industrija. Premda je to loše formulirao, u određenom aspektu ima i pravo – u ovako maloj zemlji nema smisla orijentirati se na velike sustave granske privrede – očito na područjima masovne tekstilne industrije (koja je gotovo u potpunosti bez riječi uništena), brodogradnje (koju se dobrim dijelom održava zbog socijalnog mira) i sl., ne možemo biti globalno konkurentni. Ali upravo je jedna od osnovnih ideja i ciljeva NSD-a bila ta da treba promijeniti koncepciju, naše shvaćanje što je industrija, kako naći svoj položaj na domaćem i globaliziranom tržištu. Države koje posljednjih godina bilježe najveće stope privrednog rasta, poput Kine, Južne Koreje, ujedno su i zemlje koje danas najviše ulažu u razvoj dizajna, otvaraju nove škole, pozivaju strane stručnjake, predavače… jer znaju da ni one dugoročno ne mogu održati svoj položaj privrednih i ekonomskih velesila na jeftinoj radnoj snazi koja jeftino proizvodi zapadnu robu i njezine jeftine kopije

Finska već desetljećima ističe dizajn kao efikasan način unapređenja domaće industrije i promocije njezinih dostignuća, ali i poboljšanja usluga javnog sektora. Kreativne industrije (među ostalima dizajn, film i izdavaštvo) najbrže su rastući gospodarski sektor u Danskoj, te zapošljavaju oko 15% radne snage. Kod nas takvi statistički podaci ne samo što ne postoje, nego ni ne mogu postojati jer u nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti dizajn uopće ne postoji kao kategorija (kao što su npr. arhitektura ili šumarstvo), pa ga tako ni HABOR nema u registru djelatnosti za koje daje kredit poduzetnicima i malim tvrtkama. Kako su onda tvrtke koje se de facto bave dizajnom registrirane pod različitim kategorijama – grafičke usluge, izdavaštvo, arhitektura … – ne može se realno odrediti koliki je stvaran ekonomski udio sektora dizajna u domaćoj privredi. Dizajn centar HGK pokrenuo je inicijativu da se to promijeni i nadamo se da će ovoga puta institucije promptno reagirati.

Vlada koja u svom vlastitom dokumentu tvrdi da je preduvjet za promjenu gospodarske slike Hrvatske promjena sustava vrijednosti po kojemu je društvo do sada dominantno funkcioniralo – sama ostaje unutar starog sustava vrijednosti, shvaćanja, navika i ponašanja.

Apsurdno je da se uz toliko veliki broj visokoobrazovanih, neskromno recimo i kvalitetnih, afirmiranih dizajnerica i dizajnera, dizajn na državnoj razini ne proglasi nacionalnim prioritetom te da se ne potiče na njegovu uporabu pri stvaranju novih proizvoda i usluga, u cjelokupnom društvenom polju, od javnih institucija i državne uprave do malog poduzetništva.

Nacionalna strategija ne smije svoditi dizajn samo na styling, a na račun inventivnosti, inovacije i razvoja, ni probleme kojima se dizajn bavi svoditi samo na proizvodnju predmeta i povećanje njihove konkurentnosti, zapostavljajući sve ono što nužno ne rezultira u materijalnom objektu industrijske proizvodnje, proizvodu namijenjenom komercijalnoj eksploataciji na globalnom tržištu, od inkluzivnog i interakcijskog do informacijskog dizajna. Ipak, područje kreativnih (kulturnih) industrija svakako je ono na kojem imamo najbolje šanse za uključivanje u svjetsko/globalizirano tršište. Teško možemo očekivati razvoj neke visokosofisticirane tehnološki napredne industrije, ali je lakše napraviti proboje na područjima kreativnosti, umjetnosti, dizajna, mode, razvoja softvera i aplikacija… Koncept “MADE IN CROATIA” (“Proizvedeno u Hrvatskoj”) ne treba u potpunosti odbaciti (posebno u svjetlu aktualne krize i teorija deglobalizacije), ali ga treba dopuniti i razviti konceptom “DESIGNED IN CROATIA” (“Dizajnirano u Hrvatskoj”). Dapače, razvoj proizvodnje u Hrvatskoj ima pravog smisla i opravdanja prvenstveno u sklopu, kao posljedica dizajniranja u Hrvatskoj. Hrvatski dizajneri i dizajnerice, u prvome redu grafički, ali i produkt/industrijski, pa i modni, često su već prepoznati u svijetu kvalitetom svojih rješenja. Taj se kulturni potencijal, nažalost, još uvijek rijetko pretvara u društveni i ekonomski kapital. I to je zadatak za buduće razdoblje jer će se sljedeća izložba, gotovo sigurno, već održavati u sasvim izmijenjenim uvjetima članstva u Europskoj uniji.

***

Ovo je samo jedno od poglavlja teksta o izložbama hrvatskog dizajna i uvjetima razvoja dizajnerske struke. Kako biste pročitali tekst u cijelosti pogledajte i ostala poglavlja:

Foto: Prizmić, Made in Croatia