“…U svojoj ambijentalnoj videoinstalaciji Promjenjivo stanje stvari Andrea Taraš propituje relativnu prirodu stvarnosti, odnosno relacije prostora i mjesta, stvarnog i virtualnog te njihova začudna pretapanja u svrhu otkrivanja međuprostora. Fenomenom interobjekta autorica se koristi kao temeljnom strategijom u istraživanju i performativno stvara spontanim sklapanjem odbačenih komada građevinskih i industrijskih otpadnih materijala u skulpturalne kompozicije. Predmeti dokinute namjene svoje značenje dobivaju postavljanjem u nove odnose, u prostorima gdje ih pronalazi, odnosno u prostorima lišenih sadržaja. Akcije konstrukcije objekata, efemernih radova kojima se konceptualno preispituje sama srž skulpture, autorica potom dokumentira, projicira na određenim mjestima unutar galerijskoga prostora te fizički reinterpretira te objekte. Ponavlja se postupak njihova konstruiranja i dekonstruiranja. Objekti se tako umnožavaju i postoje istodobno u različitim stanjima sastavljenosti…”, u tekstu o izložbi i instalaciji Andree Taraš piše kustosica Jelena Šimundić Bendić

Andrea Taraš diplomirala je 2022. na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer kiparstvo, u klasi izv. prof. art. Vlaste Žanić. Tijekom diplomskog studija pohađa Restartovu školu dokumentarnog filma (2020.) te radi u području montaže, animacije i 3D oblikovanja. Izlagala je na više skupnih izložbi (Široko oko, Galerija SC, 2022.; Tabula Rasa, 2022. i dr.). Samostalno izlaže u Galeriji SC, u sklopu ciklusa Oni dolaze i Galeriji NMG@Praktika 2023. U svom umjetničkom radu istražuje relativnost i nestalnost stvarnosti u kojoj se nalazi, koristeći se u tom procesu dekonstrukcijom vlastite predodžbe korištenih medija.

“Vjerojatno niste čuli za pojam interobjekt, ali sigurno jako dobro poznajete njegovo značenje. Svi predmeti i osobe u našim snovima ili fantazijama koji se doimaju poznatima, koji su dijelovi one bizarne doline, koji se nalaze na međi između dva objekta ili ideje; sve one fantastične kombinacije u kojima je spojeno više poznatih pojava – to su interobjekti, nemoguće pojave koje u snu imaju savršenog smisla.
Andrea Taraš svojom izložbom Promjenjivo stanje stvari nam pripovijeda o tom fenomenu interobjekata.
Pronađene potrošne objekte, građevne materijale i alate iz radionica slaže u konstrukcije koje nemaju jasnu namjenu, a svim tim predmetima poništava njihovu originalnu funkciju. Ovakva dekonstrukcija predmeta i njihovo ponovno slaganje u novotvorene forme kubistički je pristup analizi stvarnosti, što čini prvi temelj Andreinog rada.

Drugi korak u razvoju rada je snimanje takvih konstrukcija i interakcije s njima, što omogućuje prenošenje tih tvorevina u drugo vrijeme i prostor. Treći korak je naslagivanje projekcija snimljenih materijala preko galerijskih zidova te preko samih predmeta, sada postavljenih u prostor galerije. Zajedno s audio zapisima snova, ovo sve stvara jednu ambijentalnu instalaciju koja ispipava delikatno tkivo naše stvarnosti i naših snova. Objekti koji su prisutni u stvarnom prostoru galerije se pretaču i u projekciju, odnosno ulaze u virtualni prostor videoprojekcije. Njihove sjene također oblikuju virtualni prostor, čime se stvara nekakav kvantni interprostor, koji istovremeno postoji, ali i ne postoji.

Andrea Taraš nas ovom izložbom, čini se, upoznaje s pojavama koje istovremeno postoje i u stvarnom i u virtualnom svijetu, s prostorima koji postoje, ali i ne postoje, kao i sa stvarnošću koja je relativna i prepuna mogućnosti”, u predgovoru izložbe piše Katarina Duplančić.

“Interobjekti su tvorbe koje nastaju u kognitivnim rascijepima sanjara kao novi fiktivni objekti koji se opiru svakoj stvarnosnoj logici, rezultirajući stapanjem potpuno nepovezanih objekata. Takve međustrukture nemoguće su u realnosti, a prostor sna omogućuje njihovo postojanje zanemarujući kategorizaciju, odnosno dinstinkciju objekata – kognitivni mehanizam nužan u budnom životu. U svojoj ambijentalnoj videoinstalaciji Promjenjivo stanje stvari Andrea Taraš propituje relativnu prirodu stvarnosti, odnosno relacije prostora i mjesta, stvarnog i virtualnog te njihova začudna pretapanja u svrhu otkrivanja međuprostora. Fenomenom interobjekta autorica se koristi kao temeljnom strategijom u istraživanju i performativno stvara spontanim sklapanjem odbačenih komada građevinskih i industrijskih otpadnih materijala u skulpturalne kompozicije. Predmeti dokinute namjene svoje značenje dobivaju postavljanjem u nove odnose, u prostorima gdje ih pronalazi, odnosno u prostorima lišenih sadržaja.

Akcije konstrukcije objekata, efemernih radova kojima se konceptualno preispituje sama srž skulpture, autorica potom dokumentira, projicira na određenim mjestima unutar galerijskoga prostora te fizički reinterpretira te objekte. Ponavlja se postupak njihova konstruiranja i dekonstruiranja. Objekti se tako umnožavaju i postoje istodobno u različitim stanjima sastavljenosti. Autorica koju vidimo na projekcijama stvara u međuprostoru aludirajući na trenutak kad je spavač svjestan svojih snova, ispitujući tako kreativni potencijal skrivenih procesa razmišljanja. Zvučni ambijent upotpunjuju audiosnimke prepričanih fragmenata snova koji povezuju stvarnost i fikciju. Konačno, prenošenjem fenomena “neuspješnog” spoja dvaju poznatih objekata, autorica naglašava krhku strukturu stvarnosti koja jednako vrijedi u budnom i snovitom stanju jer prijelazi su jedva primjetni u prostoru koji se stalno multiplicira i savija u jedinstvenoj percepciji svakog bića”, piše Jelena Šimundić Bendić u predgovoru izložbe.

Andrea Taraš diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu 2022. godine na Nastavničkom odsjeku u klasi izv. prof. art. Vlaste Žanić. Tijekom diplomskog studija pohađa Restartovu školu dokumentarnog filma te radi u području montaže, animacije i 3D oblikovanja. Sudjelovala je na više skupnih izložbi (Široko oko, Grisia Youth, Tabula Rasa, VGA02 itd). U svojem umjetničkom radu istražuje relativnost i nestalnost stvarnosti u kojoj se nalazi, koristeći se u tom procesu dekonstrukcijom vlastite predodžbe korištenih medija.