“Predavanje ću početi poznatom Foucaultovom kritikom (marksističke) teorije ideologije: da ona 1) uvijek odvaja laži od istine, 2) da se uvijek fokusira na nešto povezano sa subjektom i da 3) pretpostavlja primarne odnose moći u usporedbi s kojima ideologija nastupa kao derivativni, sekundarni diskurs. Po pitanju zadnje točke, provjerit ću Foucaultovu kritiku na Marxovoj teoriji fetišizma iz Kapitala i pokušati pokazati da Marx tu, za razliku od nekih ranijih formulacija problema ideologije, fetišizam ne shvaća kao nešto što je sekundarno i odvojeno od ekonomskih odnosa moći u kapitalizmu, nego kao nešto što im je imanentno. To omogućava kritiku ekonomskih ideologija koja ne pretpostavlja teorije zavjere, manipulacije ili indoktrinacije.

U drugom dijelu predavanja ću se posvetiti drugoj Foucaultovoj kritičkoj tezi (prvu ću donekle uz treću uključiti u prvi dio predavanja) o pitanju ideologije i subjekta. Tu ću ukazati na granice shvaćanja ideologije kroz koncepte subjekta i subjektivacije pomoću, s jedne strane, teorije tjelesnih tehnika (od Maussa do Bourdieua) i pitanja učinaka vlasti na tijelo koje zaobilazi kognitivno-simboličku razinu, a s druge strane preko teorije afekta (od Eliasa do nekih suvremenih deleuzeovskih autora), koja pokazuje da isključivi fokus istraživanja ideologije na odnos između materijalnih interesa i diskursa ostavlja sa strane čitavu emocionalnu i afektivnu razinu djelovanja medija, rasizma, društvenih fobija, političkih strasti…”, stoji u najavi predavanja Primoža Krašovca. 

Primož Krašovec (1979) je asistent na Odsjeku za sociologiju na Filozofskom fakultetu u Ljubljani gdje, između ostalog, predaje i teorije ideologije.

Bivšu tvornicu bicikala Rog iz Ljubljane, nekad najvećeg proizvođača tog artikla u bivšoj Jugoslaviji, “okupirala” je 2006. godine neformalna skupina arhitekata, aktivista, umjetnika i studenata. Više od 7000 kvadratnih metara velike, ali napuštene i zapuštene tvornice Rog u strogom centru grada, zauzeto je nakon neuspješnih pokušaja postizanja sporazuma s gradskom upravom o privremenom korištenju prostora. Gradska uprava povukla je već postignuti dogovor pola sata prije najavljenog potpisivanja ugovora s aktivistima uz obrazloženje da su za takvu odluku bili presudni brojni pozivi građana. 

Nekoliko dana nakon pokretanja aktivnosti “Zajedničku izjavu o otvaranju Roga za zainteresiranu javnost” kolektivno su potpisali i objavili privremeni korisnici i korisnice prostora Tovarne Rog. Naglašena su načela poput aktivizma, političnosti, kritike privatizacije i gentrifikacije javnih prostora u gradu, autonomnosti, horizontalnosti i neposredne demokracije, distanciranje od novog tipa tranzicijske neoliberalne ljevice, te je formirana Skupština privremenih korisnika i korisnica Roga, svojevrsno kolektivno tijelo odlučivanja u tvornici. Na taj način, piše Hajrudin Hromadžić u znanstvenom radu iz 2011, željelo se raskrstiti s idejama neoliberalne ljevice koja u Sloveniji ima tradiciju još od 1980-ih godina (preko pokreta tzv. civilnog društva) i 1990-ih (cijeli niz tzv. nevladinih organizacija). Tako su u Rogu u kratkom vremenu svoje mjesto našli pokreti koji su direktan proizvod političkih, gospodarskih i socijalnih okolnosti nastalih u Sloveniji nakon njezina osamostaljenja i tijekom tzv. tranzicijskog perioda, poput Pokreta za izbrisane, Pokreta za prava azilanata, Pokreta za prava imigranata i prekarnih radnika. 

No, cijela je inicijativa od početka bila izložena direktnim pritiscima i konfrontaciji s lokalnim vlastima koje su na sve načine pokušavale spriječiti aktivnosti u Rogu. Društveni centar Rog ima naglašen društveno-politički angažiran karakter: ovo je prvi prostor koji je svoja vrata otvorio izbjeglicama i migrantima, redovito se održavaju različite aktivnosti, tečajevi slovenskog, engleskog i farsi jezika, kreativne radionice, radionice popravljanja bicikala. Ostala mjesta u Rogu tipično su klupskog karaktera. Lokalna vlast (Mestno občino Ljubljana) donijela je jednostranu odluku da se u Rogu izvrši prenamjena bivše tvornice po principu kombinacije poslovno-rezidencijalnog prostora i mjesta za kulturnu i kreativnu industriju. Iako je iniciran razgovor između korisnika prostora i gradskih vlasti, sporazum je naišao na prepreku s obzirom da korisnici smatraju da ideja gradskih vlasti smjera komercijalizaciji kulturne proizvodnje i zanemarivanju postojećih umjetničkih i kulturnih praksi u Rogu.

Pokušaj rušenja četiriju od pet zgrada Roga dogodio se u noći između 5. i 6. lipnja, no spriječen je živim štitom korisnika prostora. Osiguranje koje je pratilo bagere bilo je nasilno prema ljudima koji su se tu zatekli, dok je policija sve mirno promatrala, priopćile su organizacije okupljene u prostoru, koje su objavile i video napada. Prostor je u međuvremenu ograđen barikadama iza kojih stoje pripadnici osiguranja koje je angažirala gradska vlast. Umjetnici, aktivisti, sportaši i drugi članovi raznih kolektiva i grupa koje su u Rogu aktivne, okupili su se kako bi pružili otpor rušenju. Plan gradskih vlasti je deložacija trenutnih korisnika i rušenje svih zgrada osim glavne. Prosvjed je u tijeku, a događanja možete pratiti na službenoj Facebook stranici.

Sociolog Primož Krašovec za Radio Študent je kazao da Rog ima specifičnu poziciju koja prelazi granicu između komercijalnog i javnog prostora. Rog je važan jer je javni prostor u najširem smislu otvorenosti, no ne i javni prostor koji bi bio podređen odlukama javne vlasti. Radi toga uz sebe veže specifičan politički naboj i otvara prostor šire kritike. Gradonačelnik Zoran Janković, izabran na tu poziciju 2012. u drugi mandat nakon neuspjeha na parlamentarnim izborima sa svojom strankom Pozitivna Slovenija, izjavio je da će koristiti sva pravna sredstava da zaštiti vlasništvo općine Ljubljana. Na pitanje bi li korisnici prostora mogli postati i njegovi vlasnici, rekao je da bi to bio “kraj pravne države”.

Ovdje možete pronaći izjavu skupštine korisnika autonomne Tvornice Rog na hrvatskom jeziku.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Europska je periferija poprište intenzivnih klasnih borbi. S jedne se strane nalazi kompradorska buržoazija, paratizirajuća klasa lokalnih provoditelja odluka inozemnih financijskih institucija, poduprta ekstremističkim desnim pokretima. S druge je strane fragmentirana radna snaga uglavnom nesposobna za jedinstvenu političku akciju unatoč jednoglasnom protivljenju neoliberalnim politikama.

No, prije ukazivanja na vertikalnu dimenziju klasne borbe (rad vs. kapital), trebali bismo uzeti u obzir njenu horizontalnu dimenziju, konflikte i suprotnosti koji se događaju unutar eksploatatorske i eksploatirane socijalne grupacije. Naprimjer, iako su politike središnjih europskih političkih i financijskih institucija naizgled ujednačene, između i unutar najjačih europskih zemalja postoji strateško neslaganje. Neoliberalne politike stvaraju efekt podijeljenosti među socijalnim grupama koje trpe najteže posljedice politika štednje i restrikcija, a solidarnost kopni podjednako među sindikalno organiziranom radnom snagom, kao i među onom koja to nije. Grupacije rijetko prepoznaju zajedničke interese i temelj za ujednačenu akciju.

Stoga, promašeno je promatrati temeljni konflikt između rada i kapitala u svojoj čistoj formi, pojmove shvaćati fiksno, te na tome temeljiti političko djelovanje. Prvomajska škola u organizaciji Instituta za radničke studije u Ljubljani bit će posvećena traženju odgovora na pitanje: koje klase danas postoje na europskoj periferiji? Odgovor ne može biti čisto akademičan već će smjerati identificiranju najjačih i najslabijih poveznica konkretnih klasnih saveza koji reproduciraju status quo na račun radnika.

Na konferenciji od 30. travnja do 3. svibnja govore Guglielmo Carchedi, Joseph Choonara, Sašo Furlan, Jane Hardy, Ursula Huws, Andrea Jovanović, Stane Kavčič, Ognjen Kojanić, Anej Korsika, Marko Kostanić, Primož Krašovec, Dora Levačić, Marko Lovec, Goran Marković, Domagoj Mihaljević, Madlen Nikolova, Chris O’Kane, Florin Poenaru, Katja Praznik, Tibor Rutar, Anita Tolić, Kire Vasilev, Igor Vobič i Goran Đulić.

Više potražite ovdje.

“Jedna od najvažnijih i najpertinentnijih optužbi koje se upućuju tradicionalnom marksizmu jest ona za ekonomski redukcionizam. Optužba pretpostavlja da marksizam nije u stanju objasniti i politički artikulirati neekonomske oblike društvene dominacije i segregacije poput rasizma i seksizma. Iako se temelji na donekle pojednostavljenom i karikiranom prikazu tradicionalnog marksizma, ipak nije sasvim neosnovana.

U predavanju ću izdvojiti dvije glavne teorijske pogreške klasičnog, ili tradicionalnog, marksizma koje onemogućavaju adekvatnu teoretizaciju rasne i rodne društvene dominacije. Prva proizlazi iz isključivog fokusa na reprodukciju kapitalskog odnosa (‘u idealnom prosjeku’ ili ‘na najvišoj razini apstrakcije’) koji nedovršenost Marxova rada pretvara u analitičku prednost i ne polaže dovoljno pažnje reprodukciji kapitalističkog društva kao cjeline, već samo njegovim ekonomskim aspektima. Politički učinak te teorijske skučenosti jest marginalizacija društvenih borbi koje su samo indirektno vezane uz kapitalistički način proizvodnje – one se tretiraju kao strateški sekundarne i kao derivati ‘prave’ klasne borbe. Druga pogreška vezana je uz manjkavu teoriju ideologije koja ne uzima u obzir teoriju fetišizma. Ona je posljedica redukcija rodne ili rasne dominacije i segregacije na stvar ideologije (tj. nadgradnje) te toga što ne uzima u obzir fundamentalne kapitalističke (iako ne strogo kapitalske) društvene odnose. A eliminacija neekonomskih oblika društvene dominacije paradoksalno se predstavlja kao automatski efekt promjena u bazi (tj. socijalizacije sredstava za proizvodnju, planskog upravljanja ekonomijom itd.).

U zaključku ću pokazati kako teorija fetišizma u polemičkom suočavanju s liberalnom politikom identiteta može biti korisnija od dogmatskog inzistiranja na primatu klasne borbe”, ističe Primož Krašovec.

Primož Krašovec (1979) je slobodni sociolog i član, ne funkcioner, Iniciative za demokratične socializem iz Ljubljane. Bavi se pisanjem, prevođenjem, predavanjem i uredničkim radom. Prethodno je radio na Pedagoškom inštitutu i kao suradnik Inštituta za delavske študije (prije poznatog kao Delavsko punkerska univerza). Trenutno predaje teoriju ideologije na Filozofskom fakultetu u Ljubljani i prevodi knjigu The Socialist Alternative Michaela Lebowitza. Njegovi teorijski interesi obuhvaćaju marksističku teoriju vrijednosti, fetišizam, ideologiju i marksističke teorije države i prava.

Predavanje se održava u sklopu izložbe To ti je politička ekonomija, budalo koja je u Galeriji Nova otvorena do 10. svibnja.

Izložba i program predavanja i projekcija su dio višegodišnjeg međunarodnog projekta pod nazivom Početi najbolje što se može (kako govorimo o fašizmu?), u suradnji s programom Estetike otpora. Program Galerije Nova suorganiziraju WHW i AGM.

“U doba kada je restauracija kapitalizma završena na prostorima bivše SFRJ, kada se nalazimo na udaru neoliberalnih politika i sve težih životnih i radnih uvjeta, smatramo da je marksistička kritika kapitalističkog sistema ključna u razumijevanju ovih procesa, ali i kao putokaz za njihove alternative. Predavanja će biti pretežno teorijskog karaktera, u cilju pružanja osnovnog kategorijskog aparata za kritiku kapitalizma, ali i samih njegovih kategorija”, najava je konferencije.

Sudionici su konferencije Aleksandar Stojanović, Mislav Žitko, Sašo Furlan, Luka Mesec, Primož Krašovec, Darko Vesić, Andrea Jovanović i Anej Korsika.

Izvor: IFDT / Foto: Thierry Ehrman

Pitanje o odnosu teorije i prakse aktualnije je nego ikada, a glavni izazov sastoji se u pronalasku pozicije koja je s onu stranu tih jednostranih opcija. “Teorija, ukoliko je radikalna, mora biti aktivistička”, smatra uredništvo časopisa, organizacija mladih filozofa Gerusija, osnovana 2005. godine s ciljem aktivnog doprinosa stvaranju poticajnog filozofskog okruženja i otvaranju novih misaonih paradigmi.

Stvar od svog početka ima podnaslov časopis za teorijske prakse. Gerusija je tijekom 2012/13. godine organizirala Uvod u radikalne teorije kao program predavanja koji je trebao ponoviti vezu koja je prisutna i u podnaslovu gerusijanskog časopisa. Program Uvoda već je bio kontra-edukacija i re-edukacija: kontrirao je selekciji na fakultetima koja isključuje ili prigušuje i neutralizira teorije koje su kritične prema postojećem društvu i ideji da se znanje mora prilagoditi i podrediti tržištu. Predavanja na Uvodu u radikalne teorije održalo je trideset i troje teoretičara, a u novom broju Stvari zastupljeno ih je šesnaest, među njima Ankica Čakardić, Mislav Žitko, Primož Krašovec, Aleksandar Stojanović, Đorđe Hristov, Vuk Vuković i Maja Solar.

Đorđe Hristov i Tatjana Karg preveli su tekst Michaela Heinricha Teorijska istorija Marksove kritike ekonomije, Lazar Atanasković preveo je s engleskog tekst Darka Suvina Moć bez nasilja: lekcija iz plemenskog komunizma, a Maja Solar, Marko Miletić i Vladimir Simović s njemačkog su preveli Manifest inicijative za demokratski socijalizam.

Peti broj Stvari donosi intervju Aleksandra Matkovića s Ivom Marčetić o gradu kao centralnom mjestu eksploatacije, zajedničkim dobrima, socijalnom principu i samoorganizaciji te socijalističkom nasljeđu urbanizma te intervju Maje Solar sa Stipom Ćurkovićem o medijima, kritičkom novinarstvu i zadrugama u kontekstu hrvatskog izdanja Le Monde Diplomatique te značenju i vrijednosti radikalnih teorija.

Peti broj Stvari preuzmite na istaknutom linku.

Gerusija / M.M.

Kako je na početku istaknuo moderator razgovora i glavni urednik domaćeg LMD-a Stipe Ćurković, uredništvo časopisa nastojat će svaka tri do četiri mjeseca organizirati tribine poput ove te se kroz javne susrete još jednom osvrnuti na istaknutije teme iz recentnih brojeva. Uz Ćurkovića, u Francuskoj medijateci govorili su autori tekstova u LMD-u na temu krize Primož Krašovec i Mislav Žitko te izvršna urednica u LMD-u i novinarka Andrea Radak.  

Slovenski teoretičar Primož Krašovec, čiji smo tekst o nedavnim prosvjedima protiv mjera štednje u Sloveniji mogli čitati i u prvom broju LMD-a, na tribini je pozvan prokomentirati začuđujuć doseg lijevih kritičkih glasova u srednjostrujaškim medijima u Sloveniji. Naime, Krašovec je jedan od nekoliko intelektualaca s lijevom neinstitucionalnom pozadinom koji su zimus, u vrijeme serije prosvjeda i ustanaka protiv politike tadašnje vlade Janeza Janše, često citirani i upitani za mišljenje od strane velikih medija. Budući da je nakon Janšina pada zanimanje za takav vid rasprave znatno opao, Krašovec je dinamiku interesa protumačio kao oportunizam liberalnih medija koji su željeli ubrzati promjene na političkom polju. 

Iako je u širem medijskom prostoru radikalna kritika još uvijek “ovisna o spektaklu”, Krašovec ne odbacuje i tako prilagodljivu afirmaciju glasova s ljevice kao priliku, ako će oni čija se kritika prenosi, biti svjesni konteksta. Govoreći o budućim i mogućim strategijama, slovenski je teoretičar napomenuo kako je za lijeve glasove važan nastavak borbe za mjesto unutar postojećih medija, ali i poticanje vlastitih medijskih inicijativa.   

Nakon razgovora o slovenskom tisku, Mislav Žitko iz Centra za radničke studije govorio je o odabiru sugovornika hrvatskih medija pri obradi tema koje se tiču ekonomske krize u zemlji i inozemstvu. Žitko je proučavajući medijsko polje primijetio određena ograničenja domaće ljevice pri artikulaciji kritike ekonomskih procesa. Kako je kazao na tribini, posljedica je to prvenstveno tobožnje depolitizacije ekonomije u 1990-im, procesa koji je medijima danas nametnuo kriteriji koji zahtijeva da se većina pitanja o ekonomiji upućuju tzv. nezavisnim ekonomskim stručnjacima. U tom smislu, situacija je posve različita od Slovenije, gdje su mediji posegnuli i za interpretacijama koji ne dolaze nužno iz oblasti ekonomije. Upozorivši kako je medijska reprezentacija, u ovom slučaju krize, produkt mnogih društvenih silnica, Žitko je kazao kako se i kod nas tu i tamo pojavljuju opozicijski glasovi u mainstream medijima, no na takve pojave se ne može gledati kao afirmaciju lijevog glasa, već kao na načelno pokazivanje pluralnosti mišljenja. Govornik se također složio s Krašovcem kako je jedan od načina da ljevica transformira javno mišljenje taj da proizvede svoj prostor, a takvim sigurno smatra i novopokrenuti LMD. “No, ne mislim samo na pokretanje medija posvećenih debati i kritici, već i na iniciranje promjena u polju civilnog društva i sveučilišta. Ukoliko se to ne dogodi, očekuje nas monotona reprezentacija krize i ekonomije”, zaključio je Žitko.     

Andrea Radak na tribini se također referirala na “ideologiju profesionalizma” koju je prepoznala u zahtjevu za “objektivnim novinarstvom” koje često isključuje kritiku i reproducira metafore. Radak je ukratko izložila upravljačku i uredničku matricu koju je moguće prepoznati u većini domaćih tiskovina, a koju čini čvrsta hijerarhijska struktura, izuzetno malo zaposlenih novinara i velik broj honoraraca, dok kolumnisti često ne zauzimaju kritičku poziciju već svoje tekstove koncipiraju prema željama izdavača ili glavnog urednika. Radak je istaknula kako LMD predstavlja drugačiju paradigmu novinarstva te osim što nastoji emancipirati čitatelje, emancipira i ideju novinarskog kolektiva. Upravo je zato izdavač LMD-a zadruga, nešpekulativna organizacija, jer vlasnički koncept novina utječe na rad i sadržaj.

Zbog ograničenog radnog vremena Francuske medijateke, tribina je zaključena nakon nešto više od sat vremena. S obzirom na aktualnost tema, medijsku reprezentaciju krize i novopokrenuto hrvatsko izdanje LMD-a, te dobar odaziv publike, prostora za još jednu tribinu u organizaciji uredništva LMD-a, u skorije vrijeme zasigurno ima.   

Petra Novak 

Program Zaglavljeni na periferiji, koji će se održavati u Domu omladine Beograda, cilja analizirati procese kapitalističke restauracije koji su proizveli periferizaciju privreda i društava istočnoeuropskih postsocijalističkih zemalja. Kroz seriju predavanja i razgovora inzistirat će se na kritici “tranzicijskih” i “eurointegracijskih” procesa iz perspektive ljevice, kako bi se osvijetlile postojeće pozicije i uloge ovih zemalja unutar globalnog kapitalizma, ali i promislile moguće alternative sadašnjem stanju.

Za sada su najavljena tri događanja, u ožujku, travnju i svibnju. Seriju predavanja 7. ožujka započinju Primož Krašovec, nezavisni istraživač, publicist i prevoditelj iz Ljubljane, te Asbjørn Wahl, povjesničar, sociolog i sindikalist iz Osla. Primož Krašovec govorit će o procesu periferizacije bivših jugoslavenskih zemalja uz osvrt na aktualne prosvjede protiv političkih elita koji i dalje potresaju Sloveniju, a Asbjørn Wahl održat će predavanje naslovljeno kao i njegova posljednja knjiga, Uspon i pad države blagostanja. U ovom će predavanju analizirati uzroke nastanka države blagostanja nakon Drugog svjetskog rata, neoliberalne ofanzive koja je uslijedila 70-ih godina te će se osvrnuti na događanja u Europskoj uniji danas.

Za travanj najavljene su gošće predavačice Ursula Huws i Catherine Samary, a u svibnju predavanja će održati Goran Musić i Michael A. Lebowitz. Seriju predavanja Zaglavljeni na periferiji organizira Centar za politike emancipacije u suradnji s Domom omladine Beograda i uz podršku fondacije Rosa Luxemburg.

KP / DOB

Le Monde diplomatique međunarodna je mreža novina koja međunarodne političke i društvene procese analizira iz kritičke perspektive s fokusom na ”slijepu pjegu” razarajuće liberalne dogme, upozoravajući na opasnosti takozvanog ”sukoba civilizacija”. U siječnju 2012. Le Monde diplomatique izlazio je u 47 međunarodnih izdanja na 28 jezika i prodavao se u 2,4 milijuna primjeraka diljem svijeta. Od siječnja 2013. njima se pridružuje i hrvatsko izdanje koje će izlaziti prvenstveno u tiskanom obliku. Hrvatsko izdanje Le Monde diplomatique prvi je projekt KopMedije, zadruge osnovane s ciljem da temama novinarstva i medija pristupa iz kritičke perspektive. KopMedija zadruga je koja zasad broji desetak članova, a uključuje profesionalne novinare te aktiviste i teoretičare društva.

O hrvatskom izdanju Le Monde diplomatique razgovarali smo s Andreom Milat, članicom KopMedije, koja ističe da je LMD pokrenut zbog nezadovoljstva načinom na koji se u hrvatskim medijima obrađuje područje vanjske politike. ”LMD odnosno Diplo, kako ga zovu Francuzi da bi ga razlikovali od Le Monde iz kojeg je Diplo potekao, novine su za one koje zanima kritička perspektiva koju mainstream mediji više ne pokrivaju. U LMD-u možete čitati o industrijskim uvjetima trećeg svijeta, o medijskoj slici koju vam srednjestrujaški mediji nikad neće prikazati, o politici koja je više od pobrojavanja posjeta nekog političara nekom drugom političaru. U hrvatskom izdanju, trideset posto je tekstova domaćih autora, a sedamdeset posto tekstova prevedeno je iz francuskoga izdanja. Radi se o ugovornoj obvezi koja je bila uvjet za dobivanje licence. LMD izlaze u pedesetak zemalja diljem svijeta i često su izdavači upravo zadruge jer nijednom izdavaču LMD-a nije primarni cilj stjecanje dobiti, već ispunjavanje javne funkcije pravovremenog i točnog informiranja te obrazovanja čitateljstva”. Tekstovi koji će biti objavljeni u prvome broju vezani su uz Hrvatsku, poput teksta Mislava Žitka o strukturnim problemima postsocijalističkih ekonomija, uključujući i Hrvatsku, teksta Primoža Krašovca o recentnim slovenskim pokretima, te tekst glavnog urednika hrvatskog izdanja Stipe Ćurkovića o težnji ”bijega s Balkana” i ”postajanja Europom” kao ključnim momentima u hrvatskoj tranzicijskoj ideologiji.

Prva tiskovna konferencija hrvatskog izdanja Le Monde diplomatique bit će održana u ponedjeljak, 28. siječnja, u knjižnici Bogdana Ogrizovića s početkom u 12 sati.

Sadržaj zbornika čine transkripti pojedinih izlaganja, a pridodan je i prijevod teksta Kriza kao kapitalistička prilika britanske teoretičarke rada i globalizacije Ursule Huws, kao i naknadni intervju sa Živoradom Mrkićem, predsjednikom Novog sindikata zdravstva. Osim spomenutih, publikacija sadrži tekstove Stipe Ćurkovića, Primoža Krašovca, Gorana Musića, Vide Knežević i Dubravke Sekulić, a u radu konferencije sudjelovali su još i Milan Grujić, Radule Ristić, Sanja Petkovska, Jelena Veljić, Branka Ćurčić i Nebojša Milikić. 

Publikacija – koju besplatno možete preuzeti ovdje – objavljena je uz podršku Fondacije Rosa Luxemburg.

Izvor: Centar za politike emancipacije