Nakon što su u siječnju 2016. godine četiri žene u Hrvatskoj ubijene, a počinitelji su bili najbliži članovi njihove obitelji, okupljena je neformalna inicijativa Preuzmite odgovornost za ubojstva žena koja je početkom veljače na Cvjetnom trgu organizirala prosvjednu akciju. Istoimenom akcijom željelo se upozoriti javnost na neodrživo stanje ženskih prava u zemlji, a posebno odnosa prema nasilju u obitelji. 

Pozivajući na prosvjed, aktivistice su tada upozorile kako u Republici Hrvatskoj svakih 28 dana jednu ženu ubije njezin sadašnji ili bivši partner. Više od 30 žena svakog dana trpi fizičko nasilje od strane sadašnjeg ili bivšeg supružnika, a svakih 11 dana jedna žena prijavi silovanje koje je počinio njezin partner ili suprug. Prijavljeno nasilje tretira se kao “kršenje javnog reda i mira”, a često dolazi i do dvostrukog uhićenja (nasilnika i žrtve). I dok se nasilnici uglavnom kažnjavaju s blagim novčanim kaznama, a zaštitne mjere se ne izdaju ili se neadekvatno primjenjuju, žrtve koje su preživjele nasilje suočene su sa zastrašivanjem i dodatno traumatizirane. Takvo postupanje direktno ugrožava život žena te istovremeno šalje poruku kako takvo nasilje nije ozbiljan zločin, dok žene s pravom shvaćaju da nisu zaštićene.

U posljednja dva mjeseca dogodila su se četiri nova ubojstva žena od strane njihovih (bivših) partnera. Feministički kolektiv fAKTIV zato u četvrtak, 24. studenog u 12 sati na Cvjetnom trgu u Zagrebu ponovno organizira prosvjednu akciju pod nazivom Država je odgovorna za ubojstva žena jer… Akcija se organizira uoči Međunarodnog dana borbe protiv nasilja prema ženama, a njome se poručuje kako “država snosi odgovornost za ova ubojstva jer slučajeve nasilja ne istražuje temeljito, jer ne osigurava sustav podrške ženama žrtvama nasilja i jer se nasilje prema ženama ne kažnjava adekvatno.

Također, Hrvatska još uvijek nije ratificirala Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja prema ženama i nasilja u obitelji. Takozvana Istanbulska konvencija predstavlja međunarodni ugovor i sveobuhvatan pravni okvir koji su države potpisnice dužne primjenjivati na sve oblike nasilja prema ženama. Hrvatska je Konvenciju potpisala 2013. godine i jedina je država u regiji koja je još nije ratificirala.

Koliko je stanje alarmantno pokazuje i istraživanje Prevencija nasilja u vezama mladih prema kojem čak trećina mladih ima opravdavajuće stavove prema nasilju u vezama. Mnogi mediji izvještavanjem o nasilju nad ženama također perpetuiraju ili čak stvaraju atmosferu koja problem produbljuje jer se izvještava senzacionalistički, bez odgovornosti prema ozbiljnosti počinjenih zločina i patnji žrtava. Baveći se često nebitnim i potpuno krivim informacijama, prenose pogrešan dojam o tome tko je žrtva, a tko počinitelj. 

“Stajale smo u veljači ove godine, stajat ćemo u četvrtak, stajat ćemo dok god društvo, a posebno oni koji kroje i provode zakone, ne ispune naš zahtjev – Preuzmite odgovornost za ubojstva žena!”, poručuju aktivistice fAKTIV-a.

Feministička borba za prava žena ne dopušta predah, pogotovo ne sad kad su ponovno na meti sve otvorenijih napada seksualna i reproduktivna, radnička prava žena, a nasilje nad ženama i dalje je sveprisutno, prešutno odobravano te u porastu. Feministički je prepoznati da se u ovome trenutku stvara novi mit. Mit kojim se brišu doprinosi antifašističke borbe u ovome društvu, kojim se pokušavaju ugasiti i zadnji tračci nade da će u ovome društvu pravo na korištenje institucija zdravstva ili obrazovanja imati svi i sve, mit kojim se pripadnici i pripadnice manjina pokušavaju opisati kao kakvi bijesni agresori na prava većine. Mit je to koji je uglavnom usmjeren na uništavanje, na sijanje straha, a oni koji to čine nadaju se da će u konačnici uroditi plodom mržnje. Mit je to u kojemu je ono što je ljubav, podrška i razumijevanje definirano dogmama Katoličke crkve koja misli da ima pravo formiranja odgovora na pitanja tko ima pravo pristupa medicinski potpomognutoj oplodnji ili sigurnom i legalnom pobačaju, bez obzira dijeli li ta osoba njihovo religijsko opredjeljenje ili samo ima tu nesreću da kao građanka živi u Republici Hrvatskoj gdje je njihova moć i utjecaj zapakirana u navodno bezazlenu molitvu, za koju bismo valjda trebali zanemariti da se odvija pred, primjerice, bolnicama, a čiji predvodnici i predvodnice uspješno lobiraju pri kreiranju javnih politika koje utječu na sve nas.

Tom mitologiziranju, tom pokušaju instrumentaliziranja naših života, naših tijela mi se suprotstavljamo. Povijest je, koliko god to udžbenici iz kojih se u našim školama uči zanemarivali, ispunjena momentima u kojima su žene jasno i glasno, solidarno i hrabro, odlučno i beskompromisno rekle – dosta. Ovo je takav moment, ovo je takav dan, ovo je vrijeme kada moramo reći dosta – dosta fašizaciji, dosta militarizaciji, dosta seksizmu i mizoginiji, dosta patrijarhatu, dosta klerikalizaciji, dosta kontrole nad našim, i samo našim, maternicama i jajnicima.

Pozivamo vas stoga sve – žene, radnice, sestre, majke, bake, lezbijke, aktivistkinje, vas koje ste preživjele nasilje, sve vas koji se protiv nasilja borite, sve koji prepoznajete da je ovo trenutak u kojemu se treba reći dosta prije nego bude prekasno – da se ove godine odazovete Osmomartovskom noćnom maršu. Marširamo u utorak, 8. ožujka od 18 sati. Okupljamo se u Parku kralja Petra Krešimira IV i krećemo prema Zrinjevcu.

Termin ovoga marša odabran je namjerno i njime se poručuje sljedeće:

najprije, smatramo kako je važno uvažiti učestalu kritiku prilikom organiziranja prosvjeda u vrijeme u kojemu se veliki broj ljudi na njih ne može odazvati prvenstveno iz razloga što u to vrijeme radi. Važno je naglasiti kako žene čine većinu radne i proizvodne snage u industrijama koje se praktički nalaze pred potpunim nestankom, kao i na činjenicu da čine većinu onih koje se bave, u kapitalističkom društvu, najslabije plaćenim uslužnim i javnim djelatnostima, gdje rade u feministički prepoznatima ‘nesigurnim i nestabilnim’ uvjetima rada u kojima je realno nemoguće zatražiti slobodan dan ili prilagođavanje radnog vremena zbog sudjelovanja na ovakvom prosvjedu, a bez da to direktno i nepovratno i taj posao koji imaju ne dovede u pitanje. Želimo i ovim maršom doprinijeti kreiranju društva u kojemu je odlazak s radnog mjesta za prosvjed za osmi mart moguć, ali se isto tako s punom sviješću ograđujemo od moraliziranja prema onima u manjoj poziciji moći, vodeći se samo idejom solidariziranja s onima koje ovaj izrabljivački sustav dovodi na sam rub egzistencije.

Drugo, smatramo kako žene imaju pravo na svaki javni prostor i u svako doba dana ili noći bez da strahuju za svoju sigurnost. Želimo pokazati da se ne bojimo, ali da razumijemo strah onih žena koje ga osjećaju zbog upornog marginaliziranja njihovih problema, zbog upornog institucionalnog ignoriranja i prešutnog društvenog opravdavanja nasilja koje na tim ulicama, no najčešće u svojim domovima, među prijateljima i poznanicima, doživljavaju svakodnevno. 

Pozivamo vas da zauzmemo ulice, da pokažemo našu snagu i hrabrost, pozivamo vas da se odazovete i solidarizirate, da se borite same za sebe, pozivamo vas da s nama marširate i pokažete da je 8. mart naš dan otpora!”, proglas je marša.

Organizatorice su marša Inicijativa Preuzmite odgovornost za ubojstva žena, CESI, HollaBack!, Ženska soba. Udruge podržavateljice su Centar za mirovne studije, BRID – Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju, MAZ – Mreža antifašistkinja Zagreba, LGBTIQ inicijativa Filozofskog fakulteta ‘AUT’, Centar za ženske studije, K-zona, Mreža mladih Hrvatske, Zelena akcija, Trans Aid, SOIH – Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske, B.a.B.e., Direktna demokracija u školi, Zagreb Pride.

U Republici Hrvatskoj svakih 28 dana jednu ženu ubije njezin sadašnji ili bivši partner. Više od 30 žena svakog dana trpi fizičko nasilje od strane sadašnjeg ili bivšeg supružnika. Svakih 11 dana, jedna žena prijavi silovanje koje je počinio njezin partner ili suprug.

Prijavljeno nasilje policija pri očevidu tretira kao ‘kršenje javnog reda i mira’, često dolazi do dvostrukog uhićenja (nasilnika i žrtve). Policija prosljeđuje i agresora i žrtvu u ruke sudaca koji su prema nasilnicima blagi – daju im premale novčane i prekratke zatvorske kazne, ne izdaju potrebne zaštitne mjere ili ih neadekvatno primjenjuju. S druge strane, žrtve žene koje su preživjele nasilje tretirane su neprimjereno, suočene sa zastrašivanjem i dodatno traumatizirane. Takve ‘kazne’ i postupanje ne samo što direktno ugrožavaju život žena, već šalju i poruku kako nasilje nad ženom nije ozbiljan zločin. Žena koja je prijavila nasilje s pravom shvaća da nije zaštićena, da se zlostavljač brzo vraća kući, još agresivniji i spreman da ubije.

Okupljanje inicijative Preuzmite odgovornost za ubojstva žena potaknuto je najnovijim ubojstvima žena u siječnju. Inicijativa svoju prvu akciju organizira u subotu, 6. veljače na Cvjetnom trgu u Zagrebu, od 11 do 13 sati. 

Akciju možete podržati svojim dolaskom i držanjem transparenta, a iz inicijative naglašavaju kako su svi konstruktivni prijedlozi i komentari dobrodošli. Svoje sudjelovanje, i način na koji želite sudjelovati potvrdite na mail adresi, a više informacija o akciji možete pronaći na Facebook stranici.