Iako je ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek u svom uvodnom govoru na kraju dugog popisa počasnih gostiju, pozdravila i prisutne organizacije u kulturi, njih se moglo nabrojati na prste jedne ruke. Naime, uz pozvane predstavnike lokalne i nacionalne vlasti, javnih i državnih tijela, ustanova u kulturi, kulturnih vijeća i članova ministričinih brojnih radnih skupina te predstavnika medija, jedini koji nisu bili pozvani na ovo predstavljanje bile su udruge u kulturi, predstavničke mreže – izvaninstitucionalni dionici kulturnog sustava. Predstavljanje nije nigdje javno najavljeno, poziv je kružio među odabranima, a takva je bila i atmosfera na događaju. 

No, ono što su prisutni dobili bio je još samo jedan PR pokušaj Ministarstva da prikaže svoj rad relevantnim, kontinuiranim i na dobrobit sektora. 

Jedna od urednica Pregleda kulturnog razvoja i kulturnih politika RH, predstojnica Odjela za kulturu i komunikacije Instituta za razvoj i međunarodne odnose Aleksandra Uzelac te ravnateljica Uprave za razvoj kulture i umjetnosti Nevena Tudor Perković, nabrojale su poglavlja i neke teme koje je obuhvatio Pregled, predstavljen po objavljivanju u rujnu 2022. i nikada više tematiziran u javnom prostoru. Pregled je poslužio kao uvod u predstavljanje Nacionalnog plana razvoja kulture i medija koji je trebao obuhvatiti razdoblje do 2022. do 2027., no Ministarstvo je početkom 2023. preimenovalo Plan tako da zanemari tu nesretnu 2022. u kojoj je, kao posljedica zdravstvene, a onda i ekonomske krize, došlo do tektonskih pomaka u kulturnom sektoru. 

Ministarstvo se još jednom opravdalo da su dugo dvojili treba li objaviti Pregled s obzirom da su prilozi odnosno tekstovi nastali prije korona krize 2020., no zaključili su da ga ipak trebaju objaviti takvog kakav jest jer je veliki trud uložen u njega. No, zapravo, Ministarstvo ga treba samo i jedino kako bi služio kao opravdanje da postoji podloga za donošenje Nacionalnog plana. 

O samom Planu na predstavljanju se nije saznalo ništa. Načelnik Sektora za strateško planiranje i analitiku Dinko Klarić nije ulazio u sadržaj dokumenta već se zadržao na tehničkim detaljima izrade Plana pa je rasprava koja je otvorena nakon predstavljanja bila očekivano nemoguća. O čemu da se raspravlja? Pet poglavlja koja je Klarić predstavio ne odstupaju suviše od Nacrta koji je objavljen prije godinu dana i na koji su dionici pozvani da daju svoje komentare i prijedloge. Niti su komentari i prijedlozi objavljeni, niti je javnost bila obavještena o procesu izrade dokumenta sve do ovog, za širu javnost zatvorenog, predstavljanja. Sigurni smo da će do objave ovog članka na stranicama Ministarstva osvanuti fotogalerija i kratki izvještaj s “javne rasprave”. No, ministrica bi do sada i sama trebala znati da naknadne obavijesti ne znače ujedno i transparentnost u postupanju i radu. 

Sličnoj smo proceduri svjedočili i prilikom objave Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi tek u e-savjetovanju. Tada je zalaganjem nacionalnih mreža organizacija u kulturi i njihovim organiziranjem jedine javne rasprave o dokumentu, javnost saznala i za članove radne skupine koja je izradila Zakon i za generalni stav nadležnog Ministarstva oko razvoja sektora koji je obuhvaćen tim ključnim propisom, popularno nazvanim mega-zakonom. Procedura oko mega-zakona bio je jasan znak da Ministarstvo na čelu s Ninom Obuljen Koržinek ne želi zaista uključiti zainteresiranu javnost u oblikovanje sektora, da je e-savjetovanje jedini alat koji predviđaju da saznaju kako sektor razmišlja oko tih ključnih pitanja. A rezultati e-savjetovanja jasno su pokazali koliko se to mišljenje uvažava. 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Ekosustavima uključive kulture koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Prije svega, vrijedi imati na umu da je većina materijala, kako se navodi u samoj publikaciji, bila dovršena već tijekom 2019. godine – što znači da je ona odavno držana “na ledu”, navodno zbog dramatičnih promjena koje je po kulturu donijela pandemija koronavirusa. No to u najmanju ruku ne objašnjava zašto Pregled nije objavljen na samom početku izrade Nacionalnog plana, uzevši u obzir da ga je ministrica Obuljen Koržinek na predstavljanju 21. rujna opisala kao “jedan od temelja za osmišljavanje ciljeva Nacionalnog plana razvoja kulture i medija, odnosno dio njegove analitičke podloge koja će poslužiti kao pomoć pri razradi mjera i aktivnosti”. Neobičnost čitave situacije potencira činjenica da i samo Ministarstvo implicira da je riječ o dokumentu ključnom za proces javne rasprave, budući da je u vijesti o njegovom predstavljanju također objavilo da, “nastavno na objavu analitičkih podloga”, produljuje rok za slanje komentara do 12. listopada. Čini se da se pritom u samoj publikaciji sugerira da nikakve posebne potrebe za ovolikim čekanjem nije bilo, budući da iskustvo pandemije, a onda i dvaju potresa, nije bitno utjecalo na njen sadržaj – kako stoji u Metodološkim i konceptualnim napomenama dr. sc. Romane Matanovac Vučković, dr. sc Aleksandre Uzelac i dr. sc. Dee Vidović, “samo su u pojedinim prilozima u kojima je to bilo nužno naknadno unesene reference koje obuhvaćaju razdoblje tijekom pandemije i nakon potresa”.

Bilo kako bilo, dokument je, makar u iščekivanju faze e-Savjetovanja, koja slijedi nakon prikupljanja komentara, dostupan za konzultiranje. Popis autora i autorica koji su doprinijeli Pregledu je raznovrsan i srećom također uključuje stručnjake i stručnjakinje senzibilizirane za potrebe nezavisnokulturnog sektora, poput dr. sc. Jake Primorac, mr. sc. Mirka Petrića, Marija Kikaša, Marka Goluba, Davora Miškovića, dr. sc. Željke Tonković i drugih. Budući da je njegova korisnost u samom postupku javne rasprave ograničena spornim tempiranjem njegove objave, čini se da će najinteresantnije biti mjeriti raskorak između finalne verzije Nacionalnog plana razvoja kulture i medija i onoga što je na stranicama Pregleda zacrtano ili implicirano kao dobar smjer razmišljanja o budućoj kulturnoj politici. Uzevši u obzir sklonost Ministarstva kulture da ignorira dostupne podatke, istraživanja i mišljenja, uključujući i one koje je sama proizvela, ne treba se čuditi ako se taj raskorak pokaže standardno golemim, osobito kada je riječ o onim segmentima koji upućuju na važnost nezavisne kulture i praksi razvijanih u njenom okrilju.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura na prekretnici koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.