Da je odnos zagrebačkih vlasti prema kulturi obilježen netransparentnošću i isključivanjem aktera koji se ne uklapaju u njene interesne križaljke evidentno je već neko vrijeme temeljem niza primjera – dovoljno je samo podsjetiti se još uvijek aktualne priče o Zagrebačkom plesnom centru da bi samovoljni, prema zainteresiranoj sceni bezobziran model djelovanja bio jasan. Na tom je tragu, po svemu sudeći, novonastala prijeporna situacija oko aktualnog Javnog poziva za predlaganje članova/članica Kulturnih vijeća koji su Grad, odnosno Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport objavili – u vrlo ograničenom smislu te riječi – u srijedu, 4. listopada.

Da nešto nije u redu dalo se naslutiti 5. listopada, kada je portal Teatar.hr izvijestio da “Grad Zagreb polutajno traži članove Kulturnih vijeća”, navodeći pritom informaciju da je rok za prijavu 29. listopada, nemoguću iz jednostavnog razloga što u tekstu Poziva stoji se prijave podnose u roku 15 dana od njegove objave.

Problem je, međutim, što je Javni poziv objavljen na internetskim stranicama na način koji u potpunosti onemogućuje rekonstrukciju njegovih osnovnih parametara, kao i lako informiranje o njemu. Naime, na internetskoj verziji Poziva do popodneva 10. listopada uopće nije bio naveden datum objave pa zainteresirani kandidati najmanje 6 dana nisu mogli znati koji je rok za prijavu.

No to je bio problem s kojim su se suočili tek oni dovoljno sretni da do Poziva na službenim stranicama Grada uopće i dođu, jer iz nekog razloga nije objavljen pod kategorijom Natječaji / Pozivi / Rezultati / Javne rasprave, gdje nedvojbeno pripada, nego se do njega moglo doći tek putem direktnog linka ili Googlea. Ni pretraživanje na gradskoj stranici nije se pokazalo kao najbolja pomoć jer je potrebno unijeti puni naziv dokumenta da bi ga se pronašlo.

Ako bi se propuštanje da se u sâmom tekstu navede rok za podnošenje prijava moglo prozvati gafom – iako, priznajemo, prilično neobičnim – neuvrštavanje Javnog poziva u odgovarajuću kategoriju na stranici baca sumnju na slučajan karakter tog propusta. Ona je organizirana tako da uz naslov svakog dokumenta stoji i datum njegove objave pa se čini kao da je uistinu poduzet napor da se zainteresirana javnost isključi koliko je moguće iz sudjelovanja u Pozivu.

Da je informiranje javnosti izvedeno na krajnje neprimjeren način potvrdio je i razgovor sa službenikom iz Službe za informiranje pri Uredu gradonačelnika. I uz najbolju volju da nam pomogne oko informacija o objavi Poziva i roku za prijave, službenik je, nakon neuspjelih pokušaja da ga samostalno pronađe, do njegove internetske verzije došao tek nakon što nas je zamolio da mu pročitamo završni dio linka kako bi mu mogao direktno pristupiti.

U razgovoru s njime, a i naknadnim pretraživanjem, utvrđeno je da je Poziv na stranici objavljen 5. listopada. Najkasnije sljedeće jutro, 11. listopada, dodana mu je sljedeća crtica: “Javni poziv objavljen je u Večernjem listu 4. listopada 2107.” Trebalo je, dakle, čekati da praktički prođe pola roka da bi taj podatak bio naveden, i to s greškom.

Za detaljnije informacije o Javnom pozivu službenik nas je uputio na Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport, opravdano smatrajući da će oni moći kvalitetnije pojasniti njegov sadržaj i planove s Kulturnim vijećima. Ta se sasvim logična ideja pokazala nešto teže provedivom: iz Ureda su nas uputili na glasnogovornicu koja nam je pak rekla da se mailom obratimo, dakako, Službi za informiranje pri Uredu gradonačelnika. Glasnogovornica se pritom pozvala na “proceduru” implicirajući, izgleda, da odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, prema kojima je usmeni zahtjev jednakovrijedan pismenom, nisu važne u usporedbi s internom samovoljom Uprave.

Vodeći se tako jedinim podatkom do kojega smo posredno došli, provjerili smo za kraj i njegovu točnost i što se pod njime konkretno podrazumijeva. Još jednom, neutralna formulacija prikriva stanje stvari: Poziv uistinu jest bio objavljen 4. listopada u Večernjem listu, ali u njegovom lokalnom izdanju manje tiraže koje u distribuciju ide tek pred kraj dana. Idealno, dakle, da ga ni tamo nitko ne ugleda.

Bojeći se da bismo se do dobivanja pisanog odgovora mogli naći u situaciji da vremena za prijave više nema, objavljujemo ovaj tekst bez očitovanja nadležnih – razina njihove brige za otvorenu komunikaciju s javnošću, uključivanje što šireg kruga dionika u kulturnom polju i jasno rukovođenje kulturom i kulturnim politikama iz ovih je detalja ionako jasna. Iako je moguće da su pravne tehnikalije iz Zakona o pravu na pristup informacijama objavom u Večernjem listu i na internetskoj stranici Grada ispoštovane, cinizam njihovog rastezljivog tumačenja od strane Gradske uprave čini se nespornim.

Stvari ipak djeluju vrlo jednostavne: ako je potrebna pomoć u vidu diktiranja linka da bi sâm službenik za informiranje odgovorne institucije mogao pronaći informaciju o jednom za kulturu izuzetno važnom javnom pozivu, tada sasvim sigurno ona nije objavljena “na lako pretraživ način”, kako u stavku 1 članka 10 Zakona stoji. Ako je ključan podatak o provedbi Javnog poziva na internetskim stranicama objavljen tek tjedan dana nakon njegovog raspisivanja, tada informacije sasvim evidentno nisu bile “pravodobne, potpune i točne”, kako stoji u njegovom 7. članku.

S obzirom na način objave i komunikacije o ovom Pozivu, kao jedino prihvatljivo rješenje čini se produženje roka za prijavu i ovoga puta jasno informiranje svih članova javnosti o toj odluci, kao i svim bitnim parametrima Poziva. U suprotnom, moglo bi ovo biti još jedno ponižavanje ionako rascjepkanog, antagoniziranog i podfinanciranog kulturnog polja.

Prvi Zakon o pravu na pristup informacijama usvojen je u Švedskoj prije 250 godina, a ove se godine diljem svijeta 28. rujna obilježava godišnjica tog zakona koji je osigurao pravo građanima na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. U Hrvatskoj, Zakon o pravu na pristup informacijama (ZPPI) donesen je 2003. godine, no tek od 2010. pravo na pristup informacijama postalo je dijelom Ustava. Također, tek je 2013. u ZPPI uvedeno nezavisno tijelo za nadzor provedbe tog prava – Povjerenik za informiranje. Sabor je na to mjesto izabrao Anamariju Musu, docenticu na Katedri za upravnu znanost zagrebačkog Pravnog fakulteta, koja je u nastupnom intervjuu konstatirala da “kultura transparentnosti jednostavno treba postati nešto što ćemo svi uzimati kao normalnu situaciju. Hrvatska se ionako nalazi na prekretnici u smislu nužnosti stvaranja nove slike o sebi, novog imidža, nadam se da će transparentnost i otvorenost biti potporni stupovi novog društva”.

Prvi Akcijski plan za provedbu međunarodne inicijative Partnerstvo za otvorenu vlast za period 2012-2014 rezultirao je uspostavom suradnje između vlasti i civilnog društva, a slijedio ga je Akcijski plan za period 2014-2016, koji je podrazumijevao unaprjeđenje pružanja javnih usluga, veću pristupačnost tijela državne uprave te veće povjerenje javnosti. Otvorenost vlasti uključuje dvije komponente, transparentnost i participaciju, pri čemu je transparentnost jedan od nužnih preduvjeta za participaciju, odnosno sudjelovanje građana. Trenutno, donošenje trećeg Akcijskog plana je odgođeno, a Vijeće za provedbu Partnerstva za otvorenu vlast kojim predsjedava Ministarstvo uprave, u posljednjih se godinu dana sastalo tek jedanput. Institucija Povjerenice za informiranje, portal za javna savjetovanja, centralni državni portal gov.hr i sustav e-Građani rezultati su platforme Partnerstva za otvorenu vlast, čija su daljnja nastojanja, kao što piše izvjestiteljica za Hrvatsku Ivona Mendeš, trenutno žrtve izbornih procesa. 

Kako bi omogućili građanima lakši pristup informacijama tijela javne vlasti putem interneta, te doprinijeli njihovoj transparentnosti i odgovornosti prema građanima, udruge Code for Croatia i GONG u lipnju 2015. predstavili su internetsku platformu ImamoPravoZnati.org na kojoj građani kroz tri jednostavna koraka mogu tražiti informacije od oko 6000 tijela javne vlasti. Na Dan prava na pristup informacijama GONG je objavio priopćenje u kojem ističe da je u Hrvatskoj neophodno uvesti obavezu kreiranja i objavljivanja informacija o sastancima dužnosnika: od registra sastanaka preko popisa sudionika do zapisnika sastanaka, u svim granama i na svim razinama vlasti – od zakonodavne, izvršne i sudske do lokalne, regionalne i nacionalne razine: “Takve informacije trebaju biti objavljivane proaktivno, pravovremeno i u potpunosti, dok pravila o zaposlenju prije i nakon obnašanja javne funkcije moraju biti usmjerena na dokidanje nepoželjne revolving door prakse”. 

Podsjećamo ovdje na situaciju nastalu prilikom izmjena i dopuna Zakona o državnim službenicima koje je pripremila tehnička Vlada Tihomira Oreškovića, a kojim se model zapošljavanja službenika u kabinetima ministara na vrijeme njihove službe, model kakav je prakticirala bivša koalicijska Vlada i koji je ukinuo Ustavni sud, vratio u upotrebu. Slučaj zapošljavanja bivšeg predsjednika Europske komisije Joséa Barrosoa kao savjetnika investicijske banke Goldman Sachs također je primjer revolving door prakse, ili primjer aktualnog ministra financija Zdravka Marića koji je do 2011. godine bio zaposlen na mjestu tajnika u Ministarstvu financija, nakon čega u koncernu Agrokor postaje izvršni direktor za strategiju i tržište kapitala.

“Istovremeno, neophodno je regulirati rad samih lobista kako bi u jedinstvenom registru javnosti bile dostupne informacije o tome tko i za čiji interes lobira u Republici Hrvatskoj. K tome, Vlada treba usvojiti Kodeks ponašanja kojim treba urediti primjereni način komunikacije s lobistima, način i format obavještavanja javnosti o sastancima koje održava, kao i situacije koje mogu narušiti njen ugled, što je jedna od mjera u antikorupcijskom Akcijskom planu koja treba biti provedena do kraja ove godine”, poručuju iz GONG-a.

Za mjesto je bila kandidirana i novinarka HRT-a Sandra Križanec, a od 93 prisutna zastupnika na saborskom glasanju njih 83 dali su glas upravo Musi. Prema novome Zakonu o pravu na pristup informacijama, izglasanom 15. veljače ove godine, “Povjerenik za informiranje je neovisno državno tijelo za zaštitu prava na pristup informacijama”.

U intervjuu Andreji Žapčić za GONG rekla je “[i]stina je da je pravo na pristup informacijama u Hrvatskoj bilo u određenoj mjeri zanemareno u smislu nerazumijevanja njegove središnje uloge u političkom procesu, odgovornosti javne vlasti svih razina te adekvatnom tretiranju građana, civilnog društva i privatnog sektora u procesu oblikovanja javnih politika i političkog odlučivanja općenito. Što je još važnije, na individualnoj razini, onoj ostvarenja prava građana, prezentiranje informacija na jednostavan, temeljit i pristupačan način nije bila široko usvojena praksa”. 

Prvi Zakon o pravu na pristup informacijama, donesen još 2003. godine, tretiran je kao nužno zlo, istaknula je Musa i dodala da se pomaci primjećuju tek otkako je pravo na pristup informacija postalo Ustavom zajamčenom pravo. 

“Smatram da su i u Hrvatskoj danas, nakon dugogodišnjeg opiranja, stvoreni preduvjeti da se i javnost i, primarno, javna vlast suoči s novim okolnostima i prihvati novu paradigmu javne vlasti i javne uprave, a to je služenje građanima”, kaže Musa i  dodaje: “Kultura transparentnosti jednostavno treba postati nešto što ćemo svi uzimati kao normalnu situaciju. Hrvatska se ionako nalazi na prekretnici u smislu nužnosti stvaranja nove slike o sebi, novog imidža, nadam se da će transparentnost i otvorenost biti potporni stupovi novog društva.

Integralnu verziju intervju možete pročitati ovdje. 

Izvor: GONG / Fotografija: FaH

GONG je objavio skraćenu verziju prve od tri debate u kampanji uoči referenduma o pridruživanju EU. Snimku možete pogledati i slobodno preuzeti na istaknutom linku. 

U debati, koja je u sklopu projekta EU IN Forum održana 10. siječnja u Zagrebačkom plesnom centru, sudjelovali su Tvrtko Jakovina, profesor povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Petar Macut, znanstveni novak na Institutu Ivo Pilar. Debatu je moderirala novinarka i urednica Mirjana Rakić, a sučeljavana su mišljenja, stavovi i argumenti o pitanjima vrijednosnih sustava, suvereniteta, identiteta, te temeljnih ljudskih prava i sloboda. Medijski partner na ovom projektu T-portal omogućio je prijenos debate uživo, dok je Fantastično Dobra Institucija – Fade In producirao skraćenu emisiju.