House of Research

Program House of Research (19. do 28. travnja 2027.) zamišljen je kao zajednički prostor i laboratorij za tri umjetnička projekta ili pojedinačne umjetnike_ce i njihova istraživanja, prvenstveno ona u ranim fazama eksperimentiranja i kreiranja materijala. Na rezidenciji je moguće sudjelovati i s već dovršenim radom kako bi ga se transformiralo u drugi format.

Sudionici_e dobivaju pristup zajedničkom studiju, prostor za individualni rad i moderirane susrete posvećene razmjeni znanja unutar grupe, a od njih se očekuje javno predstavljanje istraživanja u formi work-in-progress prezentacije. Desetodnevna rezidencija uključuje honorar od 12.000 čeških kruna (oko 480 eura) po projektu.

House in the Neighborhood

House in the Neighborhood (9. do 18. kolovoza 2027.) posvećen je izvedbenim projektima koji nastaju u suradnji s lokalnom zajednicom i osmišljeni su za javne prostore praške četvrti Libeň i okolice, pri čemu je ovogodišnji poziv usmjeren na projekte koji rade s populacijom starijom od 55 godina. Prijaviti se mogu projekti u nastajanju i oni u ranoj fazi, a uvjet rezidencije je javna izvedba, premijera ili work-in-progress, u javnom prostoru na kraju boravka.

House of Sweat

House of Sweat (1. do 10. veljače 2027.) namijenjen je izvedbenim projektima osmišljenima ili prilagođenima specifičnom okruženju saune Studija ALTA i njezine neposredne okolice, s naglaskom na istraživanje intimnih prostora, blizine publike i nekonvencionalnih izvedbenih formata. Uvjet je javno predstavljanje u prostoru saune u sklopu programskog bloka od 9. do 12. veljače 2027., a odabrani projekt uz desetodnevnu rezidenciju dobiva honorar od 15.000 kruna (oko 600 eura) te dramaturšku, produkcijsku i tehničku podršku.

Prijave se podnose putem online obrazaca dostupnih na mrežnim stranicama Studija ALTA, a rezultati svih poziva bit će objavljeni 30. rujna. Za sva pitanja organizatori 10. kolovoza u 15 sati organiziraju Q&A poziv putem Zooma.

Serija manifestacija Y okuplja eksperimentalne kazališne izvedbe koje nastaju na razmeđi vizualnih umjetnosti, performansa, glazbe, zvuka i teorije.

U prvoj iteraciji manifestacije, riječima organizatora_ica, traže se umjetničke prakse koje su proizišle iz potisnutih, nečujnih i neistraženih stanja i/ili prostora, odnosno “umjetnost koju nije strah prihvatiti tamu kao emancipatornu snagu”.

Na natječaj se mogu prijaviti ranije predstavljeni radovi ili istraživanja s novijim razvojem koncepta. Prihvaćaju se prijave kolektiva i zasepnih umjetnika_ca, a među kandidatima_kinjama bit će odabrano pet do deset prijava.

Organizacija nudi novčanu naknadu, povratak sredstava za manje materijalne troškove, mogućnost mikrorezidencije u trajanju od tri do pet dana, kustosku podršku te pokriva troškove puta i smještaja.

Više detalja možete pronaći ovdje.

Rok za prijavu je 8. prosinca.

(Vitomirka Trebovac)

Prije 11 godina doselila sam u Zagreb. Bio je srpanj ako se ne varam. Osjećala sam se usamljeno i neprestano sam strahovala da ću se izgubiti. Nakon godina hiperprodukcije tinejdžerske poezije, nisam ništa mogla pisati. Bojala sam da će me Zagreb progutati i da više neću napisati niti jednu pjesmu. Strah od gubljenja postupno je zamijenila želja da otkrivam ulice, da grad promatram proždrljivim očima dotepenke, da se začudni prizori gradske vreve lijepe o mene poput šećerne vune. Obilazeći parkove i sjedeći na njihovim klupama, osjećala sam se da bih ipak jednoga dana mogla postati dio grada. Kada sam osvojila parkove, počela sam i ponovo pisati. Od tada parkove doživljavam kao javne prostore od vitalne važnosti, intimne zaklone, mjesta predaha. Trudim se u svakom gradu pronaći zelenu oazu koja će mi pružiti novi pogled, podmazati moj spisateljski mehanizam, oazu zahvaljujući kojoj ću naprosto profunkcionirati nakon zamora i zasićenja. Kako ovo ljeto provodim u Pragu, odlučujem istražiti ovdašnje parkove. 

Ljeti parkovi postaju glavni organizam grada, posebice u gradovima poput Praga gdje su zime duge. Ljudi se poput kornjačica izmigolje iz zemlje i počnu polako osvajati zelene površine tražeći mjesto za drugačiji spokoj ili za svoju veselu bučnu karavanu. Brojna istraživanja svrstavaju Prag na popis najzelenijih gradova u svijetu. Postotak urbanih zelenih površina u tom gradu iznosi čak 53%. Praški parkovi i vrtovi zaista funkcioniraju poput gradskih odmorišta. Većina turista usputno obilazi vrtove u središtu grada u predahu od obilaska glavnih znamenitosti. Nakon dugih šetnji i razgledavanja, lako se utone u pluća grada.

Na putu prema kompleksu Praškog dvorca mnogi prolaze kroz Kraljevski vrt u kojem se nalazi i palača u kojoj su nekoć živjeli predsjednici Čehoslovačke. Barokni vrt Wallenstein, sa središnjom fontanom i kiparskim uprizorenjima iz antičke mitologije, također je nezaobilazna turistička atrakcija. Za razliku od vrtova, gradski su parkovi utočišta uglavnom za domaće stanovništvo koje želi uteći pred gužvom i gungulom svakodnevice i turista. Tijekom svog boravka u Pragu odlučila sam iskusiti oboje – i turističko hodočašćenje i neopterećeno vrzmanje Pražana. Ovo su moje razglednice iz praških parkova.

Stromovka

Napuštajući ulični žamor i raskopane ulice u društvu prijatelja zalazim u zelenilo Stromovke, najveći praški park koji se prostire na naplavnom području rijeke Vltave.

Nakon konsenzusa oko mjesta, ispod visokih krošanja rasprostiremo šarene deke, iz ruksaka vadimo hranu i piće. Uskoro zrak preplavljuje miris krompiruše koja je nastala u improviziranim uvjetima, bez klasičnih kora za pitu koje se u Pragu mogu pronaći isključivo u balkanskim trgovinama koje uglavnom drže Bugari. Naše razgovore tek na trenutke prekidaju ptice kojima ispadaju grančice. I mi smo tu svili privremeno gnijezdo, slušamo Senidu, naš komad tratine polako postaje Balkan u malom. 

Poslije dokoličarenja na travi polagano krećemo u obilazak jezera unutar Stromovke. Mobitelom pokušavam uhvatiti zanimljive kadrove i shvaćam da se na fotkama bez ljudi park čini kao još jedan u nizu običnih gradskih parkova. Stoga se počinjem osvrtati oko sebe – ponegdje netko čita ili leži posve odsječen od svijeta. Tu i tamo iz dubljeg hlada proviruju slavljenički rekviziti, čuju se glazba i smijeh. Spokojnu statičnost kadrova Stromovke povremeno poljulja poneki trkač ili biciklist.

Stromovka obiluje sadržajima – moguće je unajmiti gradski bicikl i obići je pedalirajući, tu su i punktovi s hranom i pićem, dijelovi parka prilagođeni za dječje aktivnosti, kao i kućica s knjigama. No ponekad je dovoljno spustiti se na splav tik uz jezero, zastati i samo osluškivati mreškanje vode koju katkad zazibaju patkice.

Otok Štvanice

“Ajme, Prag ljeti! A svi Česi na Čiovu!” piše mi prijateljica s odmora. Umjesto da hodam među suncobranima na plaži ili da se krijem ispod hlada borova, nastavljam obilaziti praške parkove. Ovoga puta idemo na vltavski otok Štvanice. Ne čekamo trajekt, pješice prelazimo bijeli most koji Pražani odmilja zovu Holka zato što spaja četvrti Holešovice i Karlin. Ljudi se i ovdje izležavaju po dekicama ili ležaljkama, osvježavaju hladnim napitcima i prepuštaju zrakama sunca. Hrabriji ulaze u Vltavu prizivajući Jadransko more.

Vltava miriše na dalmatinske lučice, mješavinu benzina i katrana, dovoljan je udah i mogu biti bliže onim Česima na Jadranu. No, umjesto da zapinjem o napuhance i ručnike, povremeno si dopustim da zapnem o češke riječi kako bih se na trenutak nekamo smjestila, pa makar u jezik. Nakon što sam umjesto “ano” automatski odgovorila s “da”, pokunjeno se vraćam hrvatskim križaljkama, omiljenoj ljetnoj razonodi. Tu su jezični izazovi sporadični i nekako si uvijek nadomak rješenja. Utješno.

Jedan dio otoka Štvanice svojom živahnošću podsjeća na Mediteran – razgaljena prijateljska okupljanja i obiteljska druženja oko roštilja uz glasan smijeh, nadvikivanje i razmjenu nježnosti. Na drugom dijelu otoka prevladava drugačija, smirenija atmosfera.

Odmičući od obale u neposrednoj blizini Holke gdje je većina privremenih otočana utaborena, nailazimo na osamljene čitatelje, šetače sa psima i odvažne kupače usidrene u svojoj šutnji. Tu se nalaze sportska igrališta, skatepark i kafić. Povremenu buku stvaraju skejteri, no uglavnom je mirno. Poslije ispijanja ledene kave i dovršavanja započetih križaljki, sa zalaskom sunca napuštamo otok.

Grebovka / Havlíčkovy sady

Usprkos kratkotrajnom pljusku toga dana, nastavljam svoje “istraživanje” praških zelenih oaza u društvu svoje hodajuće navigacije, ovaj, dečka. Iz metroa izlazimo na stanici Náměstí Míru odakle nam treba nekih petnaestak minuta do parka Grebovka. Put prema Grebovki doživljaj je sam po sebi zbog prekrasne arhitekture kojom obiluje četvrt Vinohrady – posebno se ističu secesijske građevine s obnovljenim fasadama u pastelnosladolednim bojama. Nomen est omen, ali ova četvrt danas sadrži više hipsterskih restorana i kafića nego vinograda. 

Park Grebovka nastao je u drugoj polovici 19. stoljeća prema zamisli imućnog industrijalca Moritza Gröbea. Službeni naziv parka je zapravo Havlíčkovy sady (“Havlíčekovi voćnjaci”), no poznatiji je pod kolokvijalnim nazivom koji je dobio po Gröbeovom ljetnikovcu, Villi Grebovki, koja se nalazi u središtu parka. Naravno, ništa od ovoga nisam saznala iz reela na Instagramu koji me uostalom i privukao da posjetim ovaj park. 

Na ulazu u park zatičemo svijetloplavi kamiončić sa sladoledom koji je naša prva postaja. Nastavljamo šetnju prostranim parkom svako malo upadajući u igru dječaka i djevojčice koji se dovikuju i trče kao da dan nema kraja. Osjećam se kao da sam u Stars Hollowu, jer se sve doima ljupko i lepršavo u mikrokozmosu Grebovke. Naposljetku ulijećemo u fotosešn mladenaca koji se namještaju uz panoramski pogled na grad. Tik uz taj dio nalazi se padina po kojoj se rasprostiru vinogradi po kojima četvrt i nosi ime. Riječ je o ostacima nekadašnjih velikih vinograda koje je dao posaditi kralj Karlo IV u 14. stoljeću. 

Poslije kratkog predaha produžujemo put do nezaobilazne točke parka, teatrona izgrađenog u neorenesansnom stilu u čijem je središtu fontana. Sama zgrada teatrona sastoji se od brojnih zanimljivih kutaka i malih koridora te umjetne špilje zvane Grotta. U hladu paviljona i teatrona zatičemo čitatelje_ice i male, intimne piknike. Teatron ljeti postaje pozornica kazališne manifestacije Letní Grébovka s Divadlem. 

Za razliku od prethodnih parkova, Grebovka ostavlja dojam da je poglavito za divljenje i mirnije uživanje u šetnji. Ovu istinsku oazu napuštamo ispunjeni njezinim mirom.

Letná

Društveni život Pražana koji cijene parkove noću se seli u park Riegrovy Sady ili na Letnu. Park Letná se nalazi na istoimenom brdu koje je nazvano tako jer je “okrenuto prema ljetu”, odnosno južnoj strani grada. Park na pojedinim mjestima djeluje kao klub na otvorenom – oko 22 sata u podnožju se zahuktava tulum, dok je u blizini metronoma, na čijem se mjestu nekad nalazio ogroman kip Staljina, mirnije ozračje.

Oslonjena o zidić promatram udaljena svjetla praške povijesne jezgre pijuckajući limunadu. Uskoro moju pozornost odvlači žamor i akrobatska izvedba s vatrom na pozornici festivala Letní Letná. Tek što sam počela upijati vlastitim očima vratolomnu izvedbu popraćenu gromoglasnim pljeskom koji me je i privukao tamo, ubrzo nastupa kraj, akrobati se naklonom zahvaljuju publici i iščezavaju u mrak parka. Pozornica se ubrzo uvlači u trbuh kamiona na kojem je bila postavljena. Ostajemo još neko vrijeme u polumraku dok se ljudi razilaze. Na Letnoj shvaćam da ljeto polako otkucava svoje vrijeme; u pokojoj križaljci nedostaje slovo, moja nova bilježnica potpuno je prazna, ali hvatam se za osjećaj da je u parku ipak moguće postati dio grada. 

uvek je isto.
kraj leta
je najlepši
i najtužniji.
osećam
kako mi stvari
izmiču nepovratno
i postajem kraća
sa svakim kraćim danom.

(V. Trebovac)

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kulturne trase društvenosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Filip Cenek će site-specific instalacije izvoditi u četvrtak, 12. ožujka, od 14 do 15 sati (Trg Ivana Klobučarića), od 16 do 17 sati (Trg Svete Barbare),  od 18 do 19 sati (Narodna čitaonica, Korzo 24) i od 20 do 21 sati (Ulica Marka Marulića). 

Umjetnik u Rijeci gostuje u sklopu Spajalice, projekta umjetničkih intervencija u javnom prostoru koje govore o hrvanju s brzim promjenama, istiskivanju javnog prostora iz zajedničkog horizonta te odumiranju dokolice.

Naziv izložbe referira se na specifičnu optičku iluziju, poznatu pod nazivom Retrogradni Merkur; gledan sa Zemlje, planet Merkur tri do četiri puta godišnje izgleda kao da se kreće unazad po svojoj putanji. U popularnoj astrologiji, Retrogradni Merkur označava intenzivan period karakteriziran neuobičajenim pojavama i nezgodama u svakodnevnom životu, koje kao da upozoravaju i signaliziraju potrebu za refleksijom i revizijom – ovo je period u kojem se preporučuju životne prekretnice; napuštanje negativnih stvari iz prošlosti, i oprezno, promišljeno kretanje u budućnost. Također, Merkurov ciklus smatra se važnim markerom mnogih povijesnih događaja i civilizacijskih prekretnica, te uzrokom podizanja kritičke svijesti i kretanja ka radikalnim promjenama. 

Preuzimajući motive sa televizije, interneta, tiskovina, iz pop kulture i mode, koji su onda prerađeni kroz različite estetske pristupe i animacijske tehnike, video animacije uključene u ovu izložbu refleksije su na našu svakodnevnicu i kulturu u kojoj dominiraju masovni mediji, te na neizvjesnu budućnost i mogućnost kvalitativnih promjena. Sam medij animacije omogućuje bezbrojne načine kolažiranja, redukcije i apstrahiranja tog preuzetog materijala. Umjetnici kroz ove priče propituju tematiku identiteta, suvremenih okružja, kulture spektakla, ekscesa konzumerizma, ekonomije i odnosa moći u današnje doba globalne povezanosti. Animacija je ovdje shvaćena kao sredstvo za kritiku socijalnog, političkog i ekonomskog stanja, koje služi umjetnicima da govore o situacijama koje susrećemo na dnevnoj bazi, te da kroz imaginaciju prezentiraju različite vizije bliže i dalje budućnosti. Dimenzija vremena (trajanja videa) pridonosi sugestivnosti ovih snažnih naracija – animiranih svjetova koji kritički korespondiraju našoj realnosti. 

Izvor: ŽH

Device_art 4.013, četvrto izdanje međunarodnog festivalskog trijenala naprava, robota i gadgeta, koji osim zagrebačkog kustoskog tima organiziraju slovenska kustosica Sandra Sajovic i kustosica iz Japana Machiko Kusahara, od 8. do 15. veljače gostuje u Pragu, gdje će prezentirati autorske naprave umjetnika iz Japana, Hrvatske, Slovenije i Srbije. Praški dio Device_art festivala pandan je uspješnom predstavljanju češke scene device arta regionalnoj publici koji je sredinom listopada prošle godine organiziran u zagrebačkom Studentskom centru. 

Centralni događaj Device_art 4.013 u Pragu je izložba u Galeriji Školská 28 koja uključuje samoregulirajuću zvučnu instalaciju Bentronix Slovenca Marka Batiste, interaktivnu, tehno-utopijsku instalaciju G8 Martine Mezak iz Hrvatske, Self-Sustaining System of Absurdity autonomnu instalaciju informacijskog kruga Stevana Kojića iz Srbije i mehaničku instalaciju iluzionističkih slika Pendulum slovenske umjetnice Sanele Jahić, čija će kibernetska predstava Fire Painting također biti predstavljena u obliku video dokumentacije. Tu su još i video dokumentacija sprave koja sadrži skulpturu promjenjivog oblika po imenu Furnace For the Sublimation of Spirits domaćeg autora Silvija Vujičića, glazbene sprave i instrumente skupine Maywa Denki iz Japana, različite sprave koje funkcioniraju kao duhoviti produžeci koji modificiraju tijelo/stroj Japanaca Hiroa Iwate, Kazuhika Hachiye i Ryote Kuwakuba te bio-modificirajući prototip za spravu zvanu Tateye Anselma Tumpića iz Hrvatske. Slovenska tehno-hakerica Saša Spačal predstavit će u suradnji s ljubljanskim umjetnicima Mirjanom Švageljem i Anilom Podgornikom bio-hakiranu glazbenu kutiju Mycophone, a I’MM_ Media lab iz Zagreba izložit će hakirane sprave kao što su Scanner Camera i SoundPlant2SoundBox.

U sklopu festivala najavljen je još i preformans kojeg će izvesti MMessy Oscillators, i.m.klif, Milana Guštar i Marko Batista te okrugli stol i diskusija na kojem će se, između ostalih, predstaviti Tereza Teklić i Ena Hodžić, Michal Kindernay iz galerije Školská 28 te umjetnici Saša Spačal, Deborah Hustić i i.m.klif.

Izvor: KONTEJNER