Dok Amin analizira krize kapitalizam, Bauman zdvaja nad ljevicom. Predavanje pod naslovom Ima li budućnost ljevicu? Zygmunt Bauman, sociolog i jedan od začetnika koncepta postmodernizma,  održat će u utorak, 17. svibnja u 19 sati. Bauman izražava duboku sumnju u socijal-demokrate i njihovu predodžbu “dobrog društva” za koje se vrijedi boriti, barem ne u dijelu svijeta koji mi nastanjujemo. Desnica je ta koja je, uz suglasnost ljevice, preuzela neospornu diktaturu nad političkim programom. Desnica je ta koja odlučuje što je popularno, a što nije, što se može izgovoriti, a što treba/mora (p)ostati neizgovoreno. Desnica je ta koja, s povlađivanjem ljevice, povlači liniju koja razdvaja moguće od nemogućeg i na taj je način rečenicu Margaret Thatcher o tome kako ne-postoji-alternativa učinila samoostvarujućom za sebe…

Nakon Baumana, u 21 sat, slijedi predavanje Slavoja Žižeka Situacija je katastrofalna, ali nije ozbiljna. Žižek priziva anegdotu o razmjeni telegrama između njemačke i austrijske vojne središnjice usred Prvoga svjetskog rata: Nijemci su poslali poruku koja je glasila “Ovdje, na našoj strani fronte, situacija je ozbiljna, ali nije katastrofalna” na što su Austrijanci odgovorili: “Kod nas je situacija katastrofalna, ali nije ozbiljna”. Svi znamo da je na pomolu katastrofa – ekološka, socijalna – no nekako je ne možemo shvatiti baš ozbiljno. U psihoanalizi se takav stav naziva fetišističkim poricanjem: Znam vrlo dobro, ali… (ne vjerujem doista u to), a takav je rascijep jasan znak materijalne snage ideologije koja nas tjera da odbijemo ono što vidimo i znamo. Kako smo završili tu gdje jesmo? I koji su izgledi radikalne emancipacijske akcije u svjetlu takvih teškoća.

Sva predavanja održavaju se u Kinu Europa.