<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><rss version="2.0"
	xmlns:content="http://purl.org/rss/1.0/modules/content/"
	xmlns:wfw="http://wellformedweb.org/CommentAPI/"
	xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"
	xmlns:atom="http://www.w3.org/2005/Atom"
	xmlns:sy="http://purl.org/rss/1.0/modules/syndication/"
	xmlns:slash="http://purl.org/rss/1.0/modules/slash/"
	>

<channel>
	<title>postkolonijalizam &#8211; Kulturpunkt</title>
	<atom:link href="https://kulturpunkt.hr/tag/postkolonijalizam/feed/" rel="self" type="application/rss+xml" />
	<link>https://kulturpunkt.hr</link>
	<description>nezavisna kultura / suvremena umjetnost / dru&#353;tvo</description>
	<lastBuildDate>Mon, 20 Oct 2025 11:11:08 +0000</lastBuildDate>
	<language>en</language>
	<sy:updatePeriod>
	hourly	</sy:updatePeriod>
	<sy:updateFrequency>
	1	</sy:updateFrequency>
	<generator>https://wordpress.org/?v=7.1.4</generator>

<image>
	<url>https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2023/02/cropped-Kulturpunkt-baloncic-novo-32x32.png</url>
	<title>postkolonijalizam &#8211; Kulturpunkt</title>
	<link>https://kulturpunkt.hr</link>
	<width>32</width>
	<height>32</height>
</image> 
	<item>
		<title>Ivana Tkalčić: Hvatanje vjetra</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/izlozba/ivana-tkalcic-hvatanje-vjetra/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Helena Lepur]]></dc:creator>
		<pubDate>Tue, 20 May 2025 11:10:44 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[ekofeminizam]]></category>
		<category><![CDATA[etička odgovornost]]></category>
		<category><![CDATA[galerija VN]]></category>
		<category><![CDATA[ivana tkalčić]]></category>
		<category><![CDATA[okoliš]]></category>
		<category><![CDATA[postkolonijalizam]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?post_type=kp_22_announcement&#038;p=75211</guid>

					<description><![CDATA[Otvorenje izložbe Hvatanje vjetra umjetnice Ivane Tkalčić održat će se u četvrtak, 22. svibnja, u 19 sati u Galeriji VN. Izložba se nadovezuje na performans Hvatanje vjetra, u kojem umjetnica koristi reflektirajući materijal kako bi prikazala strujanja arktičkog vjetra u krajoliku Finnmarka. Na taj način, njezino tijelo postaje osjetilni instrument – površina doticaja s okolišem...]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">Otvorenje izložbe <em>Hvatanje vjetra</em> umjetnice <strong>Ivane Tkalčić</strong> održat će se u četvrtak, <strong>22. svibnja,</strong> u 19 sati u <a href="https://www.facebook.com/galerija.vn/?locale=hr_HR">Galeriji VN</a>.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Izložba se nadovezuje na performans <em>Hvatanje vjetra</em>, u kojem umjetnica koristi reflektirajući materijal kako bi prikazala strujanja arktičkog vjetra u krajoliku Finnmarka. Na taj način, njezino tijelo postaje osjetilni instrument – površina doticaja s okolišem te instrument kroz koji se utjelovljuju i bilježe nevidljive sile prirode.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Ovaj rad razvija ideje iz prethodnog projekta <em>Astronaut(i) bez svemirskog broda</em>, sagledavajući tehnološki optimizam i potrebu za regenerativnim odnosom prema planetu iz kritičke perspektive. <em>Hvatanje vjetra</em> utjelovljuje ekofeminističke i postkolonijalne pristupe, skrećući pažnju na osluškivanje prirodnih ritmova i etičku odgovornost prema Zemlji.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Ivana Tkalčić&nbsp;(1987.) diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti (MA) u Zagrebu i magistrirala ekonomiju na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu (mag.oec.). Akademske godine 2014/2015 boravi na Akademiji likovnih umjetnosti u Münchenu. Finalistica je Erste fragmenata 12, dobitnica nagrade RCAA Young European Award i Rektorove nagrade za samostalni umjetnički rad. Sudjelovala je na brojnim projektima umjetničkih rezidencija u Austriji, Belgiji, Grčkoj, Norveškoj, Nizozemskoj, Italiji i Poljskoj.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Izložba je otvorena <strong>do 14. lipnja</strong>, a razgovor s umjetnicom možete poslušati <a href="https://kulturpunkt.hr/podcast/audio/audio-vodstvo-astronauti-bez-svemirskog-broda-hvatanje-vjetra-ivane-tkalcic/">ovdje</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>CRNO-BIJELO: Istraživači pod povećalom &#8211; Braća Seljan</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/predavanje/crno-bijelo-istrazivaci-pod-povecalom-braca-seljan/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Paula Ćaćić]]></dc:creator>
		<pubDate>Wed, 12 Jun 2024 08:30:19 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[braća seljan]]></category>
		<category><![CDATA[crno-bijelo]]></category>
		<category><![CDATA[msu]]></category>
		<category><![CDATA[postkolonijalizam]]></category>
		<category><![CDATA[škola promjene]]></category>
		<category><![CDATA[tomislav augustinčić]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?post_type=kp_22_announcement&#038;p=65499</guid>

					<description><![CDATA[Treće okupljanje književnog kružoka CRNO-BIJELO održava se u petak, 14. lipnja u 18 sati, u Muzeju suvremene umjetnosti. Susret će biti posvećen čitanju rada State Commissions, Travelogues and Public Issues: Reading the Complexities in the Seljan Brothers&#8217; Brazilian Travel Writing Tomislava Augustinčića. Sam autor, inače asistent je na Odjelu za etnologiju i antropologiju Sveučilišta u...]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">Treće okupljanje književnog kružoka CRNO-BIJELO održava se u petak, <strong>14. lipnja</strong> u 18 sati, u <a href="http://www.msu.hr/" data-type="link" data-id="http://www.msu.hr/">Muzeju suvremene umjetnosti</a>. Susret će biti posvećen čitanju rada <em>State Commissions, Travelogues and Public Issues: Reading the Complexities in the Seljan Brothers&#8217; Brazilian Travel Writing </em><strong>Tomislava Augustinčića</strong>. Sam autor, inače asistent je na Odjelu za etnologiju i antropologiju Sveučilišta u Zadru, ovom će prilikom održati i kratko izlaganje. </p>



<p class="wp-block-paragraph">Cilj Augustinčićeva izlaganja je predstaviti problematiku figure istraživača u kontekstu europskih i izvaneuropskih imperijalnih i kolonijalnih politika kraja 19. i početka 20. stoljeća, kroz primjer braće Mirka i Stjepana Seljana. Različiti autori ukazali su na uloge figure i stvarnih povijesnih ličnosti istraživača u oblikovanju kolonijalnih, imperijalnih i nacionalnih imaginarija te njihovoj komodifikaciji i mobilizaciji, kao i doprinijeli dekonstruiranju narativa usađenih u njihove mitove. Izlaganje, kao i tekuće doktorsko istraživanje na kojem se temelji, polazi od shvaćanja figure istraživača kao profesionalnog identiteta koji izranja tijekom 19. stoljeća u kontekstu promjena u politikama i praksama europskih istraživanja izvaneuropskih naroda i teritorija. </p>



<p class="wp-block-paragraph">Književni kružok CRNO-BIJELO posvećen je obrađivanju problematike (post)kolonijalizma, rasizma, granica i migracija te predstavlja prostor razmjene znanja, učenja i odučavanja za sve koje zanimaju teme dekolonizacije i antikolonijalnog, rase i rasijalizacije, graničnih režima i prisilnih migracija. Kružok se odvija u sklopu programa <em>Škola promjene</em>. </p>



<p class="wp-block-paragraph">Čitanje teksta unaprijed nije preduvjet za dolazak i sudjelovanje, no ako se želite pripremiti, svoj dolazak trebate najaviti putem <em>e-maila </em>na stella@dobrojutro.org do četvrtka, <strong>13. lipnja</strong>.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Više informacija o ovom programu možete pronaći <a href="http://www.msu.hr/dogadanja/crno-bijelo-istrazivaci-pod-povecalom-braca-seljan/1514.html" data-type="link" data-id="http://www.msu.hr/dogadanja/crno-bijelo-istrazivaci-pod-povecalom-braca-seljan/1514.html">ovdje</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Kustoska samozatajnost</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/blic/kustoska-samozatajnost/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Matko Vlahović]]></dc:creator>
		<pubDate>Tue, 25 Oct 2022 09:20:26 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Blic]]></category>
		<category><![CDATA[anca verona mihulet]]></category>
		<category><![CDATA[Centar za suvremenu umjetnost SCCA]]></category>
		<category><![CDATA[kustoske prakse]]></category>
		<category><![CDATA[postkolonijalizam]]></category>
		<category><![CDATA[predavanje]]></category>
		<category><![CDATA[Vizualne umjetnosti]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=kustoska-samozatajnost</guid>

					<description><![CDATA[<p>Rumunjska nezavisna kustosica i povjesničarka umjetnost Ance Mihuleţ održat će <em>online</em> predavanje na temu alternativnih paradigmi kuriranja.</p>]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<div>
<p dir="ltr"><a href="http://www.scca-ljubljana.si/en/home/">Centar za suvremenu umjetnost – SCCA</a>  i <a href="https://www.worldofart.org/">svet umetnosti</a> iz Ljubljane organiziraju <em>online</em> <a href="http://www.scca-ljubljana.si/en/anca-mihulet-exiting-the-future-considerations-on-curatorial-self-effacement-and-the-valorization-of-localities/">predavanje</a> rumunjske kustosice <strong>Ance Verone Mihuleţ</strong> pod naslovom <em>Exiting the Future. Considerations on Curatorial Self-effacement and the Valorization of Localities</em>. Predavanje će se održati na engleskom jeziku, a Mihuleţ će u svojoj prezentaciji analizirati nekoliko važnih izložbi održanih na Kubi, Filipinima, Južnoj Koreji, Tajvanu i Turskoj, i pritom pokušati odrediti alternativne paradigme kustosiranja koje odgovaraju postkolonijalnom kontekstu i promišljanju margina – bilo da su geografske, teorijske ili ideološke.</p>
<p dir="ltr">Anca Verona Mihuleţ je povjesničarka umjetnosti i jedna od najistaknutijih rumunjskih nezavisnih kustosica mlađe generacije sa zavidnim životopisom i mnogobrojnim ostvarenim međunarodnim suradnjama. Trenutno živi u Seoulu, 2019. godine bila je dio kustoskog tima na Singapurskom bijenalu, a već 2013. godine kurirala je postav rumunjskog paviljona na Venecijanskom bijenalu. Kroz svoje djelovanje, Anca progovara o onome što smatra društveno relevantnim pitanjima, uglavnom surađujući s umjetnicama i umjetnicima koji_e u svojim radovima problematiziraju marginalne, alternativne, zaboravljene ili zanemarene aspekte svijeta u kojem živimo.</p>
<p dir="ltr">Umjetnicama i umjetnicima s kojima surađuje također pruža potporu u istraživanju tema kao što su implikacije znanja, povijesti, margina ili krajolika, s fokusom na skrivene priče, postkolonijalizam i nevidljivost. Projekti koje predlaže motivirani su specifičnim povijesnim i društvenim koordinatama, institucionalnim okvirima u kojima se odvijaju – muzejima, bijenalima, galerijama, alternativnim prostorima ili mobilnim strukturama poput rezidencija – ali i njezinom umjetničkom i kustoskom suradnjama. Više o Mihuleţ možete pročitati i u <a href="https://www.kulturpunkt.hr/content/trebamo-postati-svjesniji-zajednica-koje-predstavljamo">intervjuu</a> objavljenom ranije ove godine koji je za Kulturpunkt vodila <strong>Martina Bobinac</strong>.</p>
<p dir="ltr">Predavanje će se održati u srijedu, 26. listopada u 19 sati, preko Zoom platforme, a za sudjelovanje je potrebno prijaviti se putem <a href="mailto:info@scca-ljubljana.si">maila</a>.</p>
</div>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Teen spleen, postkolonijalne elite i granice realityja</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/kritika/teen-spleen-postkolonijalne-elite-i-granice-realityja/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ana Fazekaš]]></dc:creator>
		<pubDate>Tue, 22 Sep 2020 15:19:02 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Kritika]]></category>
		<category><![CDATA[_kulturoskop_kinemaskop]]></category>
		<category><![CDATA[djevojke]]></category>
		<category><![CDATA[Film]]></category>
		<category><![CDATA[kinemaskop]]></category>
		<category><![CDATA[kolonijalizam]]></category>
		<category><![CDATA[maroko]]></category>
		<category><![CDATA[Meriem Bennani]]></category>
		<category><![CDATA[Misija: tinejdžer/ke]]></category>
		<category><![CDATA[Muzej suvremene umjetnosti]]></category>
		<category><![CDATA[organ vida]]></category>
		<category><![CDATA[postkolonijalizam]]></category>
		<category><![CDATA[tinejdžeri]]></category>
		<category><![CDATA[tinejdžerke]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=teen-spleen-postkolonijalne-elite-i-granice-realityja</guid>

					<description><![CDATA["Misija tinejdžer/ke" prikazuje klaustrofobiju mladih, gentrifikaciju i kolonijalizam, ali zahvaća i titravo uzbuđenje adolescencije.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p><em><strong>Back to School</strong></em></p>
<p style="text-align: right;"><em>&#8211; How did you feel going back there?</em></p>
<p style="text-align: right;"><em>&#8211; Late. I felt late.</em></p>
<p><strong>Meriem Bennani</strong>, <a href="http://meriembennani.com" target="_blank" rel="noopener">umjetnica</a> rođena i odrasla u Rabatu, vraća se u svoju nekadašnju gimnaziju oboružana kamerom, na misiji da istraži iskustvo pohađanja francuske škole u marokanskoj metropoli sabirući svjedočanstva današnjih učenica i učenika. Autoricu filma <em>Misija: tinejdžer/ke</em>, postavljenog na festivalu <a href="http://ovfestival.org" target="_blank" rel="noopener">Organ Vida</a> u zagrebačkom MSU, vidimo i ne vidimo u kadru: u trku jer kasni, vježbajući što će reći u školskom zahodu, za školskom klupom tijekom intervjua, u odrazu dizajnerskih sunčanih naočala. Iako ne dopušta da zadugo zaboravimo na njezinu prisutnost, fizički je lik Meriem skriven u narativu unutar kojega je ambivalentno pozicionirana, nevidljiva i sveprisutna kroz rastjelovljeni glas koji predaje svom avataru, antropomorfnom digitalnom magaretu, ujedno fokalizatoru i maskoti filma. U autofikcionalnoj igri zrcala, (implicitna) autorica filma prepušta vlastitu (pri)povijest junakinjama i ponekom junaku filma koji u modusu <em>reality</em> emisije predstavljaju fragmente svojih života s fokusom na identitetska pitanja koja proizlaze iz pedagoške institucije na križanju dviju kultura kompleksne dijeljene povijesti.</p>
<p><em>Mission Française</em>, francuski školski sustav u Maroku, s jedne strane utjelovljuje povijesni kolonijalizam utkan u sjevernoafričku kulturu, dok s druge strane figurira kao radikalno odvojen i bitno drugačiji univerzum od te kulture, što protagonist/kinje jasno artikuliraju kao određujuće trenje vlastitih pozicija. No dok se tema kolonijalnog nasljeđa koje prožima suvremeno marokansko društvo eksplicitno provodi svjedočanstvima i nedoumicama mladih ljudi pri kraju srednjoškolskog obrazovanja, nešto je suptilnije postavljena kulisa neokolonijalnih postavki globaliziranog društva i međunarodne popularne kulture pred kojom se primarna tenzija odvija.</p>
<p>Svaki je isječak tridesetšestominutnog videa značenjski zasićen, svaki kadar krcat signalima, počevši od Prologa u kojemu jedna od djevojaka na temu &#8220;francuske kulture&#8221; ponudi sjećanje iz djetinjstva na posjet Parizu i Eiffelovu tornju s roditeljima. Pripremili su sendviče, postrojili se u red i kada su se konačno približili ulazu, na upit zaštitara pripovjedačica je naivno prijavila: da, imaju nož, u torbi je. Djevojka opisuje majku u hidžabu i oca s bradom te kako je zaštitar demonstrativno podigao nož za sendviče pred dugim redom ljudi koji su uznemireno prošaptali: <em>Un Arabe…</em> Priču koju pamti bolje od samog iskustva Tornja završava začudnim zaključkom koji se prostire preko ekrana poentirajući prolog i uvodeći nas u osnovno tijelo animirano-igranog doku-fikcionalnog hibrida:</p>
<p style="text-align: center;"><em>Thanks to French School I learned not to lie</em></p>
<p><img fetchpriority="high" decoding="async" title="Meriem Bennani: Mission Teens / isječak" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2020/09/BENNANI630_3.jpg" width="630" height="433"></p>
<p><em><strong>Les Vrais Marocains et Les Petits Marocains&nbsp;</strong></em></p>
<p>Postoje &#8220;pravi&#8221; Marokanci i &#8220;mali&#8221; Marokanci, oni većinski i oni manjinski, oni &#8220;stvarni&#8221; i oni koji to &#8220;nisu zapravo&#8221;, objašnjava u jednom trenu tinejdžer u Givenchy sportskoj majici, nakon što pokaže svog pauna (Vegas) i garderobu (Gucci, Louboutin, Balenciaga) te predstavi indonezijsku privatnu poslugu (Shanaae, Norshida, Mizdane i <em>Shanaae, pardon, Sheyna</em>).</p>
<p style="text-align: right;"><em>&#8211; Honestly, I don&#8217;t consider myself Moroccan</em></p>
<p>Sin ambasadora i aspirirajući <em>influencer</em> (sada u Kenzo sportskoj majici), sjedeći s prijateljicom u parku pored džamije razlaže svoj dijagram tri razine marokanskog identiteta. Oni pripadaju skupini &#8220;Marokanaca 3&#8221;, kaže, koja je u najvećoj mjeri kultivirana, dobro stojeća i &#8220;civilizirana&#8221; te čak drži da se klasne razlike odražavaju u fizičkoj ljepoti. Na frustraciju prisutne prijateljice (kojoj je interes za politiku i aktivizam <em>guilty pleasure</em>) kaže da, ako je uopće Marokanac, onda pripada elitnoj manjini, no čak je skloniji izraziti da se ne smatra Marokancem uopće.</p>
<p style="text-align: right;"><em>&#8211; But are you French?</em></p>
<p>Koristeći francusku školu kao još jedan marker svoje razlike u odnosu na društvo koje ga okružuje, u kojemu istovremeno živi i ne živi zapravo, on u njoj ne pronalazi novo identitetsko uporište, ali zato pronalazi još jedan način da se izdvoji iz mase s kojom se izrazito ne želi identificirati.</p>
<div style="text-align: right;"><em>&#8211; Yes, okay, but are you <strong>French</strong>?</em></div>
<div style="text-align: right;"><em>&nbsp;</em></div>
<div style="text-align: left;"><em><img decoding="async" title="Meriem Bennani: Mission Teens / isječak" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2020/09/MERIEM630.jpg" width="630" height="433"></em></div>
<div style="text-align: right;"></div>
<div style="text-align: left;">
<div>Nisu svi likovi u jednakim pozicijama privilegije, nekima ulaz u proto-elitu garantira podrijetlo, drugima obiteljski status, trećima uspjeh na prijemnom ispitu. Iako zauzimaju različite stavove u odnosu na problematiku koju ih film poziva da razmotre i izraze, čini se da svi uključeni osjećaju teret određene identitetske shizo-pozicije koja im kroz institucionalne kanale onemogućuje da fiksiraju vlastiti osjećaj pripadnosti, što je naizgled paradoksalno jer su upravo institucije najrigidnije strukture opresivnih praksi propisivanja identiteta. U ovom slučaju, propisuje se višestruka dezidentifikacija u odnosu na dominantni društveni kontekst, djelomično formativno iskorjenjivanje na osima jezika, nacionalnosti, religije i sociokulturne svakodnevnice.</div>
<div></div>
<div style="text-align: right;"><em>&#8211; Okay, maybe you&#8217;re like cultured and articulate and stuff… but <strong>are you French</strong>?</em></div>
<div style="text-align: right;"><em>&nbsp;</em></div>
<div>
<div>Čak i kad su rubno nepodnošljivi, svi su likovi portretirani s ljubavlju i uspijevamo se zapanjujuće brzo vezati za njih, za njihov <em>reality</em> i načine na koji se s njime (ne) nose, što je uobičajena nuspojava dokumentarističke emocionalne ucjene. Pored spontanosti koja filmu daje šarm i neposrednost, protagonist/kinje pokazuju i potrebu da kuriraju vlastiti život i vlastite misli, nagađajući očekivanja i točne odgovore kao što ih vidimo da to rade u školskim klupama.</div>
<div style="text-align: right;"><em>&nbsp;</em></div>
<div style="text-align: right;"><em>&#8211; What&#8217;s the point for you of studying the history and geography of another country?&nbsp;</em></div>
<div style="text-align: right;"><em>&#8211; Um I dunno, it&#8217;s what&#8217;s in the system..? Also you know I don&#8217;t give a shit about school.</em></div>
<div></div>
<div>
<div><strong><img decoding="async" title="Meriem Bennani: Mission Teens / isječak" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2020/09/bennani630_4.jpg" width="630" height="433"></strong></div>
<div><strong>&nbsp;</strong></div>
<div><strong>Cijena <em>realityja&nbsp;</em></strong></div>
<div><strong>&nbsp;</strong></div>
<div>U pozadini pitanja kulturnih, etničkih i religioznih identiteta koje proizvode, kultiviraju, modeliraju i perpetuiraju školski i ini sustavi, film preispituje i dokumentarizam kao takav, odnos autor/ice i nje/zine autobiografije u kontekstu umjetničkog djela te načina na koji se <em>reality</em> prerađuje u <em>show</em> mehanizmima tendenciozne selekcije materijala, invazivne montaže i manipulativne prerade stvarnosti u umjetnički rad. Jedan je od najzanimljivijih aspekata rada njegova relativna rahlost u pristupu, način na koji ne filtrira teme kojima kritički pristupa prema distinktivnom odgovoru te ih nikada ne patetizira, ne moralizira i ne fiksira vlastitu afektivnu i/li intelektualnu poziciju unutar problematike koju nije ni moguće posve raspakirati.</div>
<div></div>
<div style="text-align: right;">
<div><em>&#8211; Do you feel guilty?</em></div>
</div>
<div style="text-align: right;">
<div></div>
<div style="text-align: left;">Adolescencija je turbulentno vrijeme određeno naglim promjenama u svim dimenzijama vlastitoga bića koje povlače nikad akutnija pitanja identiteta, i to prije nego što smo/ste/su sasvim kapacitirani ta pitanja artikulirati, a kamoli im skicirati odgovore. No zanimljivo je primijetiti da kako ostavljamo svoje teen godine iza sebe, nastupa neobično snažna disocijacija od tog perioda vlastitog života kao i od ljudi koji su u njega u međuvremenu zakoračili što pak proizvodi karakterističnu kombinaciju odbojnosti i gotovo straha. Kako živimo u dobu u kojem tehnologija napreduje većom brzinom nego drugi civilizacijski segmenti te sve mlađe generacije spontano savladavaju stalno nova znanja i umijeća važna za razumijevanje i djelovanje u društvu, za kojima starije kaskaju, stvara se osobita međugeneracijska dinamika. Bennani uprizoruje i nemogućnost da se sve implikacije, afektivne tenzije i buduće reperkusije ove tenzije sasvim sagledaju iznutra, destabilizirajući bilo kakvu dijalektičku shemu koja bi mogla sintetizirati raspoznatljivi zaključak. Milenijalci koji su još prekjučer bili sinonim za &#8220;mlade&#8221; već su nakupili godina i postali predmetom nježnog ruganja naviruće generacije Z koja se u filmu taman sprema maturirati. Kao posljednja generacija koja je iskusila analogno odrastanje i prva koja je dio formativnih godina provela online, milenijalci su stvorili vlastite žanrove, opća mjesta i fiks-ideje, te je više nego ikada prostor kulture, popularne i manje popularne podjednako, preplavio niz generacijskih narativa i autofikcija koje samosvjesno prate što god već odrastanje jest u suvremenom dobu.</div>
</div>
<div style="text-align: left;"></div>
<div style="text-align: left;"><em><strong>Tomorrow way too far away</strong>&nbsp;&nbsp;</em></div>
</div>
<div style="text-align: left;"></div>
<div style="text-align: left;">
<div style="text-align: center;"><em>Like a cute political activist…</em></div>
<div style="text-align: center;"><em>I&#8217;m a star, but just not a famous one…</em></div>
<div style="text-align: center;"><em>On weekends, I spend a lot of time coding…</em></div>
<div style="text-align: center;"><em>It&#8217;s us, actually, like, we&#8217;re gonna run the world…</em></div>
<div style="text-align: center;"></div>
<div style="text-align: center;"><em>&nbsp;</em></div>
<div>
<div>U posljednjih desetak godina imali smo priliku probaviti solidnu količinu umjetničkih lamentacija na temu <a href="https://www.youtube.com/watch?v=dOumNJK1X_M" target="_blank" rel="noopener">&#8220;nisam djevojka, a nisam još ni žena&#8221;</a> koje dotiču, više ili manje fokusirano, strukturalne uvjetovanosti koje doista mijenjaju uvjete i obrasce življenog života. Način na koji Bennani adresira vlastitu (milenijalsku) poziciju originalan je i pametan upravo stoga što je reflektiran u mlađoj populaciji s kojom se sudara kroz istovremenu prisnost i alijenaciju. Sa sugovornic/ama dijeli iskustvo odrastanja u istom društvenom kontekstu i instituciji te generacijsku bliskost, ali kao što nam poručuje činjenica da pored Magareta i druge odrasle u filmu zamjenjuju animirane životinjice, raskorak je nemoguće nadići i problematično ga je, ako ne i smiješno pokušavati prikriti. Kao dio središnjeg postava ovogodišnjeg izdanja festivala Organ Vida s temom <em>Neodlučne slike</em>,&nbsp;<em>Misija: tinejdžer/ke</em>&nbsp;pušta se u <em>loopu</em> u odvojenoj prostoriji koja funkcionira kao mala dvorana za prošireno kino.</div>
<div></div>
<div><img decoding="async" title="FOTO: Damir Žižić" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2020/09/bennaniPOSTAV.jpg" width="639" height="433"></div>
<div></div>
<div>Titrave se boje projekcije razlijevaju prostorom dopuštajući da posve uronimo u sliku, rastopljeni u mekim jastucima. Iako film ima jasan početak i završetak, može funkcionirati kao galerijski videorad utoliko što mu je struktura dovoljno otvorena, a tema dovoljno fokusirana da ulaz u video u nasumičnom trenutku dopušta da se zahvate najvažnije informacije o radu i njegovu predmetu, no sve se dimenzije rada rastvaraju tek u cjelovitom iskustvu filma. Pravilni ritam održavaju kratke epizode koje prate nekoliko narativnih linija, a igra s formatom <em>reality</em> TV-a stvara iluziju repetitivne lakoće i unutaržanrovske međuzamjenjivosti srodnih proizvoda (po logici: svaki <em>reality</em> <em>show</em> nalikuje jedan na drugi) koju podcrtava pojava primjera emisija istog žanra na ekranima unutar ekrana. Film zaigranim humorom i (auto)ironijom p(r)okazuje klasnu diskrepanciju, osjećaj klaustrofobije mladih ljudi u konzervativnoj sredini, gentrifikaciju grada, varijacije kolonijalizma, ali zahvaća i titravo uzbuđenje adolescencije, prisnu nježnost (osobito ženskih) prijateljstava te mekim dodirom uređuje neurednu mudrost mladosti.</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Nevidljiva mjesta ženske povijesti</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/tema/nevidljiva-mjesta-zenske-povijesti/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivana Pejić]]></dc:creator>
		<pubDate>Tue, 27 Feb 2018 16:03:33 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Tema]]></category>
		<category><![CDATA[biljana kašić]]></category>
		<category><![CDATA[Centar za ženske studije]]></category>
		<category><![CDATA[durieux]]></category>
		<category><![CDATA[feminizam]]></category>
		<category><![CDATA[marina matešić]]></category>
		<category><![CDATA[postkolonijalizam]]></category>
		<category><![CDATA[Renata Jambrošić Kirin]]></category>
		<category><![CDATA[Rod i Balkan]]></category>
		<category><![CDATA[Svetlana Slapšak]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=nevidljiva-mjesta-zenske-povijesti</guid>

					<description><![CDATA[<p><em>Rod i Balkan</em> donosi niz ženskih književno-putopisnih tekstova te u svjetlu njihovih čestih imperijalističkih nastojanja otvara prostor za nova feministička čitanja i analize.</p>]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Piše: Ivana Pejić</p>
<p>Kada je potkraj 2016. aktualna Vlada najavila skoro ratificiranje <a href="https://ravnopravnost.gov.hr/UserDocsImages/arhiva/images/pdf/Publikacija%20Konvencija%20Vije%C4%87a%20Europe%20o%20spre%C4%8Davanju%20i%20borbi%20protiv%20nasilja%20nad%20%C5%BEenama%20i%20nasilja%20u%20obitelji.pdf">Istanbulske konvencije</a>, a u srpnju prošle godine u javnu raspravu poslala i <a href="https://esavjetovanja.gov.hr/Econ/MainScreen?EntityId=5638">Zakon o ratifikaciji</a>, krenula je mobilizacija aktivista neokonzervativnih udruga, a onda i samih političara vladajuće stranke, ne bi li zaustavili ratifikaciju dokumenta kojim se u hrvatsko društvo navodno uvodi &#8220;rodna ideologija&#8221;. Tako se pod pritiscima klerikalno-konzervativnih struja opsesivno bavljenje pitanjima roda i spola u nepostojećim konstruktima s društvenih margina prelilo u službenu politiku, a paranoičnom diskursu pridružilo se i Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo HAZU-a <a href="http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2017/12/28/izjava-znanstvenoga-vijeca-za-obrazovanje-i-skolstvo-hazu-rodna-ideologija-u-istanbulskoj-konvenciji-neprihvatljiva-za-odgojno-obrazovni-sustav/" target="_blank" rel="noopener">izjavom</a> u kojoj ističe kako je &#8220;razvidno da se dijelovi Konvencije temelje na rodnoj ideologiji&#8221;, što za odgojno-obrazovni sustav Republike Hrvatske smatraju neprihvatljivim.&nbsp;</p>
<p>Na takva manipulativna i neznalačka tumačenja Konvencije, ali i rodne teorije i pojmovlja u otvorenom su <a href="http://zenstud.hr/2017/12/29/otvoreno-pismo-centra-za-zenske-studije-u-zagrebu-i-rijeci/" target="_blank" rel="noopener">pismu</a> upozorile članice Centra za ženske studije u Zagrebu i Rijeci, a Hrvatsko sociološko društvo u svojoj <a href="http://hsd.hr/hr/2017/12/29/ocitovanje-predsjednistva-hrvatskog-socioloskog-drustva-i-sekcije-hrvatskog-socioloskog-drustva-zena-i-drustvo-povodom-izjave-znanstvenog-vijeca-za-obrazovanje-i-skolstvo-hrvatske-ak/" target="_blank" rel="noopener">reakciji</a> ističe kako bi članovi najviše hrvatske znanstvene institucije morali znati da je pojam roda, osim u postojećem hrvatskom zakonodavstvu, uvriježen i u području društvenih i humanističkih znanosti. Osim negiranja znanstvenih dosega rodnih studija, akademici u svojoj izjavi konstatiraju i da se &#8220;hrvatski odgojno-obrazovni sustav temelji na hrvatskoj i srednjoeuropskoj obrazovnoj tradiciji, čime se čuva identitet hrvatskoga naroda, zemlje i kulture&#8221;, podupirući tako još jednu fiksaciju &#8211; onu o bijegu Hrvatske s Balkana.&nbsp;&nbsp;</p>
<p>Upravo pojmovima roda i Balkana, od kojih je svaki na svoj način problematičan i ideološki nepodoban, u svojoj studiji bavile su se <strong>Marina Matešić</strong> i <strong>Svetlana Slapšak</strong>, dajući neke nove teorijske prijedloge njihovom istraživanju. Knjiga <em>Rod i Balkan</em> (Durieux, 2017), predstavljena prošlog tjedna u zagrebačkom <a href="http://zenstud.hr/" target="_blank" rel="noopener">Centru za ženske studije</a>, rezultat je zajedničkog autorskog pothvata i nastavak arhivskih istraživanja doktorandice Matešić, upotpunjenih mentorskim komentarima i analizama Svetlane Slapšak. Kako je na promociji istaknula<strong> Renata Jambrošić Kirin</strong>, ne radi se o klasičnom odnosu mentor-doktorand, već o &#8220;istinskoj feminističkoj razmjeni znanja&#8221; koja otvara prostor za nova čitanja i teorijske ulaze.&nbsp;</p>
<p>Okosnicu studije čini analiza povijesne prakse prikazivanja Balkana u djelima muških putnika te njima suprotstavljeni putopisi koje su tijekom 18. i 19. stoljeća objavljivale putnice&nbsp;<span style="background-color: #ffffff; color: #545454; font-family: arial, sans-serif; font-size: small;">–&nbsp;</span>avanturistkinje, aktivistkinje, filantropkinje sa Zapada, koje su na kraće ili duže vrijeme boravile u balkanskim gradovima ili selima. Iako su putopiskinje pred sobom imale &#8220;mušku stazu za otkrivanje Istoka&#8221;, njihova su iskustva bila drugačija – ponajprije zbog mogućnosti da prodru dublje u domaćinstvo i intimu Istoka, u ženska i obiteljska područja kojma muški putnici nisu imali pristup. Važna su svakako i vlastita (rodna) iskustava spisateljica koja su im omogućila da život žena na Istoku dožive kroz optiku vlastitog iskustva opresije, a pretvorivši svoja iskustva u zapise razbijale su i poimanje putopisne literature kao muškog kanona.</p>
<p>No, u podrobnijoj analizi putopisa <strong>Mary Wortley Montagu</strong>,<strong> Emily Strangford</strong>, <strong>Dore d’Istrije</strong>, <strong>Jelene Dimitrijević</strong>, <strong>Marije Karlove</strong>, <strong>Pauline Irby</strong> i <strong>Georgine Mackenzie</strong>, autorice pokazuju da njihov pogled, iako djelomično i marginalno subverzivan, Istok i dalje vidi kroz njegov submisivni odnos prema Zapadu. Interpretirajući dodirne točke i mimoilaženja putopisa, autorice ističu da je upravo međuodnos roda i kulture bitno odredio esencijalističko razumijevanje Balkana kao europskog &#8220;neosviještenog dugog&#8221;. Teorijski prijedlog analize tog pogleda autorice pronalaze u kripto-kolonijalizmu, terminu koji potječe od <strong>Michaela Herzfelda</strong>, a označava novi način čitanja prostora Istoka kao svojevrsne tampon zone između koloniziranog i onog još neukroćenog, ali u pripremi za kolonizaciju.&nbsp;</p>
<p>Za epistemološku proizvodnju znanja o <em>Drugoj</em> ključnom se pokazuje uloga ženskih praksi gostoprimstva. Kako ističe Slapšak, gostoprimstvo ovdje ne označava tek kulturne prakse, već &#8220;zajedništvo u odricanju od patrijarhata&#8221;. Zbog toga u njemu prepoznaje i stanoviti naboj pobune koji se sastoji u &#8220;pronalaženju niša&#8221;, odnosno mjesta poroznosti patrijarhalnih struktura. Ipak, u prikazu tih odnosa autorice otkrivaju diskurzivne mehanizme unutar kojih su nezapadne žene najčešće portretirane kao bezglasni subjekti čije pasivno postojanje zapravo služi emancipaciji zapadnih žena. &#8220;Pišući o Istoku i nudeći domaćoj i globalnoj publici stereotipne slike divljaka i razbojnika odnosno submisivnih balkanskih žena koje tiho pate, mnoge su autorice ostvarivale vlastitu emancipaciju unutar klubova tradicionalno zatvorenima za žene&#8221;, tvrde Matešić i Slapšak. Ističući imperijalističke elemente ženskog pogleda, prema riječima <strong>Biljane Kašić</strong>, autorice pozicioniraju &#8220;domaći&#8221; naspram zapadnog feminizma te razotkrivaju u njemu prisutne hijerarhijske modele moći. Tako idu &#8220;onkraj kanona i kodova koje donose postkolonijalne i dekolonijalne teorije&#8221;.</p>
<p>Na samom kraju knjige umjesto semantički ispražnjenog &#8220;roda&#8221; predlažu uvođenje pojma <em>soj</em>. &#8220;Što se &#8216;roda&#8217; tiče, termin se opasno približio nacionalističkim i čak eugeničkim konotacijama, a u javnome diskursu se toliko maskulinizirao, da prave vrijednosti za feminizam više nema. Treba smisliti termin koji bi u mnogo većoj mjeri i i politički izraženije pokrivao područje rodova, barem onoliko politički napeto kao što je to nekada obavljao spol&#8221;. Iako turcizam &#8220;soj&#8221; uz pripadnost nekoj određenoj grupi pretpostavlja i multispolnost, te kao takav otvara prostor za neke nove teorijske ulaze, društveni kontekst u kojem govorimo o rodu, kako vidimo iz uvoda, daleko je od političke rasterećenosti da bi se od njega odustalo.&nbsp;</p>
<p>Kako zaključuje Kašić, &#8220;<em>Rod i Balkan</em> istodobno funkcionira i kao teorijsko-kritički diptih koji s jedne strane donosi niz konkretnih ženskih književno-putopisnih antropoloških i historijskih primjera, dok s druge strane nudi imaginativne, duhovite, uzbudljive epistemološke prijedloge o tome kako raskrinkati strukturu moći koja se skriva ispod proizvodnje zvaničnog ili teleologijskog znanja i uz njega sljubljenu kulturu reprezentacije&#8221;.&nbsp; Da je riječ je o kanonskoj studiji u području istraživanja balkanizma složile su se sve govornice, uz unisonu želju za prijevodom teksta na neki od velikih europskih jezika kako bi se povećao korpus feminističkog znanja i održala ženska kultura prevođenja.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Arhitektura nesvrstanih</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/vijesti/arhitektura-nesvrstanih/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[petra]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 21 Sep 2012 11:29:04 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Vijesti]]></category>
		<category><![CDATA[_arhitektura_i_urbanizam]]></category>
		<category><![CDATA[_vijesti]]></category>
		<category><![CDATA[arhitektura]]></category>
		<category><![CDATA[dubravka sekulić]]></category>
		<category><![CDATA[izložba]]></category>
		<category><![CDATA[muzej savremene umetnosti beograd]]></category>
		<category><![CDATA[postkolonijalizam]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=arhitektura-nesvrstanih</guid>

					<description><![CDATA[<p>Beogradska izložba <em>Tri tačke</em> oslonca kroz arhitekturu Zorana Bojevića razmatra kontekst postkolonijalnog razvoja Afrike.</p>]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Među mnogim poznatim i nepoznatim pričama o Jugoslaviji postoji i ona o jugoslavenskom graditeljstvu i građevinskim kompanijama koje su masovno gradile zemlje Afrike, Azije i Južne Amerike. Dok je ponekad netko znao osobu koja je radila kao inženjer na projektima ili nekom od ovih velikih gradilišta i čuo priče iz “prve ruke”, većina se nije ni trudila saznati nešto više o tome što se, kako i za koga, zapravo, tamo gradilo.&nbsp;</p>
<p>Novine su o ovim projektima izvještavale rutinski, koristeći nezaobilaznu frazu “novi podvizi našeg graditeljstva” i hvaleći građevinare i međunarodnu suradnju. Uglavnom su izvještaji bili fokusirani na kvantitet rada i materijalnu dobit od posla. Profesionalni arhitektonski časopisi uglavnom su ignorirali ovu temu i projekte koji su nastajali izvan Jugoslavije, fokusirani na pitanja lokalne modernizacije i razvoja arhitekture s kojom su bili neposredno suočeni.&nbsp;</p>
<p>Izgradnja u afričkim i drugim nesvrstanim zemljama bila je previše apstraktna, iako je otvarala mnogo pitanja. Kako su se projekti povezivali sa lokalnim stanovništvom i kulturom? Što znači podizanje brana, tvornica ili hotela u zemljama koje su tek proglasile nezavisnost? Koji je odnos između tih građevina i Pokreta nesvrstanih?&nbsp;</p>
<p>U središtu izložbe <em>Tri tačke oslonca</em>, koja je 18. rujna otvorena u<strong> Muzeju savremene umetnosti Beograd</strong>, rad je <strong>Zorana Bojovića</strong>, arhitekta koji je našao, u “svojoj Africi” kako je često naziva, kvalitete i logiku koja mu je pokazala put kroz proces projektiranja. Fokus izložbe su četiri velika građevinska koje je Bojović projektirao radeći za Energoprojekt: Državni sekretarijat Kanou (Nigeriji), generalni urbanistički plan za sedam gradova države Kano (Nigerija), Međunarodni sajam u Lagosu (Nigerija) i Al kulafa – razvojni program ulice Al kulafa u Bagdadu (Irak).&nbsp;</p>
<p>Cilj izložbe koju su postavili kustosi <strong>Andrej Dolinka</strong>, <strong>Katarina Krstić</strong> i <strong>Dubravka Sekulić</strong> jest postaviti praksu arhitekta Zorana Bojovića u širi kontekst postkolonijalnog razvoja Afrike i cjelokupnog Globalnog Juga. Osnovna zamisao je prikazati internu i eksternu dinamiku Pokreta nesvrstanih, koji je definiran kao treća strana u vrijeme bipolarnog sveta izazvanog krizom Hladnog rata. Pored toga, namjera je predstavi svijet nadmetanja u globalnoj građevinskoj industriji, gdje je Energoprojekt igrao važnu ulogu sve do kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća, kao i da se prikaže utjecaja globalnih sila na njegovu arhitektonsku praksu i intelektualnu arhitektonsku radnu snaga koja je dolazila iz nesvrstane Jugoslavije.</p>
<p>Više o ovoj zanimljivoj izložbi koju do 22. listopada možete pogledati u beogradskom Muzeju savremene umetnosti saznajte <a href="http://msub.org.rs/izlo%C5%BEba/tri-ta%C4%8Dke-oslonca-zoran-bojovi%C4%87" target="_blank" rel="noopener">ovdje</a>.&nbsp;</p>
<p style="text-align: right;"><span style="font-size: x-small; color: #888888;">Izvor: <span style="color: #00cccc;">MSUB</span></span></p>
<div>&nbsp;</div>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
	</channel>
</rss>
