Nakon malo više od dva mjeseca, 22. studenog objavljeni su rezultati Posebnog javnog poziva. Od 205 prijavljenih projekata, odabrano je njih 15. S obzirom da je Pozivom predviđeno da se projekti provode do kraja travnja 2023. godine, ne iznenađuje (do sada neviđena) brzina kojom se pristupilo objavi rezultata, no ono što jest došlo kao iznenađenje javno je predstavljanje rezultata natječaja i svečana dodjela potpisanih ugovora koja se odvila niti dva dana po objavi rezultata. Pročelnica Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo, Emina Višnić, na javnom je predstavljanju rezultata istaknula da se pri odabiru vodilo računa o kvaliteti programa, referencama voditelja i izvoditelja, zastupljenosti različitih područja djelatnosti, ali i o zastupljenosti različitih dijelova grada, budući da je fokusiranost na jednu gradsku četvrt bila jedan od uvjeta natječaja.

“Grad Zagreb je ove godine po prvi put raspisao Posebni javni poziv za financiranje programa Kulture i umjetnosti u zajednici. Radi se o području kulture koje je od iznimnog strateškog interesa za Grad Zagreb. Na neki način možemo reći da je ovaj Poziv svojevrsno ispitivanje interesa šire kulturne scene za ovakav oblik programskog djelovanja i doista se pokazalo da taj interes postoji”, rekla je Višnić. Svakako se veliki broj prijava može tumačiti inovativnim ciljevima ovog poziva čije je strateško usmjerenje ključno za kulturni razvoj Grada i suradnje različitih dionika u području kulture, no nije zanemariva ni činjenica da su se kroz ovaj poziv mogle financirati plaće zaposlenika u iznosu od 20% te redovnih troškova poslovanja u iznosu od 5% zatraženih sredstava. S obzirom na poražavajuće niske prosječne plaće zaposlenih u organizacijama u kulturi (među kojima je najveći broj odabranih prijavitelja), mogućnost da se u prvom kvartalu godine kroz ovaj poziv osigura iznos za mjesec dana rada zaposlenih na puno radno vrijeme, također je dobrodošao korak u gradskoj kulturnoj politici. 

Zamjenica gradonačelnika Danijela Dolenec na javnom je predstavljanju istaknula da je gradskoj upravi iznimno stalo unaprijediti proces dodjeljivanja sredstava, jasnoću kriterija, otvorenost i dostupnost gradskog ureda u obrazlaganju svojih stavova i prioriteta. U tom smislu i u smislu Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi, objavu rezultata trebao je pratiti i naputak o roku za prigovore, koji iako ne zadržavaju provedbu odluke o financiranju, ipak predstavljaju neku mogućnost sudjelovanja prijavitelja u procesu dodjeljivanja sredstava, kao i objavu svih prijavljenih, odnosno prihvaćenih i odbijenih projekata, kad već spomenuti Zakon ne predviđa objavu obrazloženja Povjerenstva koje je predlagalo projekte niti obrazloženje Gradonačelnika zašto njihov prijedlog usvaja ili ne usvaja.

Programe će do 30. travnja iduće godine provoditi  AKC Attack s Mjesnim odborom Dugave, Udruga Nahero s Centrom za kulturu i informacije Maksimir, Operacija grad s Centrom mladih Ribnjak, Radio Teatar Bajsić s Mjesnim odborom Voćarska, Teatar Poco Loco s Knjižnicom Špansko-jug, Udruga Bijeli val s Kulturno-informativnim centrom, Skribonauti s Knjižnicom Ivana Gorana Kovačića, Udruga Žaruljica s Knjižnicom Savica, te  Zagrebački solisti s Kulturnim centrom Travno. Putem poziva su odabrani i programi udruga BLOK, WHW, Atelijeri Žitnjak, Vestigium, Ekscena te Omnimedia d.o.o., no kako oni nisu sudjelovali na javnom predstavljanju nije ni poznata informacija s kojim ustanovama će provoditi projekte. Zbog velikog interesa i kvalitete prijavljenih programa, pročelnica Gradskog ureda je najavila ponavljanje Posebnog javnog poziva i sljedeće godine, sa značajno povećanim sredstvima.

Pod novim kulturnim centrima razumijemo nezavisne kulturne centre i društveno-kulturne centre po modelu civilno-javnog partnerstva. Nezavisni kulturni centri javni su ili privatni prostori kulturno-umjetničkog stvaralaštva koje samostalno uspostavljaju i vode neformalni kolektivi ili udruge i savezi. Društveno-kulturni centri javni su prostori koje koristi nekoliko organizacija u sudioničkom upravljačkom odnosu s lokalnim vlastima. Upravo društveno-kulturni centri koji izlaze iz zadanih, često restriktivnih okvira upravljanja i programiranja prostora, predstavljaju iskorak u praksama unutar kulturnog sustava te otvaraju vrata njegovoj demokratizaciji.

Uloga gradova kao mjesta lokalizacije novih kulturnih centara ključna je za razvoj tih prostora, a podrška zakonodavca presudna. Isto tako, podrška razvoju relevantne i dostupne umjetnosti i kulture odnosi se na ulaganje u prostore za kulturne aktivnosti na svim razinama vlasti.

Konferencija pod nazivom Kulturni centri i demokratizacija kulturnog sustava, koja će se održati 23. studenog u Novinarskom domu u Zagrebu, otvorit će važna pitanja institucionalnog i zakonodavnog okvira kulturnog sustava te predložiti rješenja primjerena aktualnim praksama na terenu koje su napredne, eksperimentalne i često propituju zadane okvire i postavljene granice. Kroz dva panela i jednu diskusijsku grupu razgovarat će se o tome kako se tradicionalni i novi kulturni centri mogu povezati u svome djelovanju, te koje su daljnje perspektive razvoja kulturne infrastrukture u Republici Hrvatskoj.

Panel raspravu pod nazivom Institucionalni i zakonodavni okvir kulturnog sustava: mogućnosti i perspektive moderirat će Željka Tonković, a o postojećim i mogućim policy rješenjima problema s kojima se susreće kulturni sustav u pogledu infrastrukture za kulturne i društvene djelatnosti govorit će Ana Žuvela, istraživačica i stručnjakinja u području kulturne politike, Davor Mišković, kulturni radnik i istraživač u području kulturnih politika, te Mirela Travar, kulturna radnica i predsjednica Mreže društveno-kulturnih centara DKC-HR. Nakon panela će uslijediti facilitirane diskusijske grupe o prijedlogu Zakona o kulturnim centrima.

Panel raspravu pod nazivom Kulturni sustav u praksi: kulturni centri u zajednici moderirat će Iva Zenzerović, a o mogućnostima razvoja centara za kulturu i njihovom povezivanju govorit će Emina Višnić, pročelnica Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo Grada Zagreba, Pavlica Bajsić, ravnateljica Centra mladih Ribnjak, te Stefana Došen, predstavnica Multimedijalnog kulturnog centra Split.

Program konferencije dostupan je ovdje.

Konferencija se održava u sklopu projekta Kulturna politika odozdo – Od dobrih praksi društveno-kulturnih centara do održivog okvira za sudioničko upravljanje. Nositelj projekta je Operacija grad (Zagreb), a partneri Savez udruga Klubtura (Zagreb), Kurziv – Platforma za pitanja kulture, medija i društva (Zagreb), Platforma za društveni centar Čakovec (Čakovec), Savez udruga Kaoperativa (Karlovac), Platforma doma mladih (Split), Art radionica Lazareti (Dubrovnik), Savez udruga Rojc (Pula), Savez udruga Molekula (Rijeka) te Mreža društveno-kulturnih centara (Zagreb).

Grad Zagreb je raspisao Javni poziv za predlaganje programa javnih potreba u kulturi za 2023. godinu koji je otvoren do 28. listopada. Javne potrebe u kulturi su sredstva koja se osiguravaju iz proračuna, u ovom slučaju gradskog, za kulturne djelatnosti, manifestacije i programe koji su od javnog interesa. Osim na razini lokalne samouprave, pozivi za javne potrebe u kulturi se raspisuju i na razini resornog ministarstva. U usporedbi s prošlim godinama zagrebački Poziv za 2023. donosi nekoliko novosti potaknutih nedavnom izmjenom zakonskog okvira. Naime, ovogodišnji poziv je prvi koji se raspisuje na temelju Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi koji je na snazi od srpnja 2022. 

Prva uočljiva novost su kriteriji i ciljevi definirani unutar samog Javnog poziva. Novi Zakon naime ne uređuje prioritete i uvjete dodjele sredstava za financiranje javnih potreba u kulturi, već se oni definiraju u sklopu pojedinačnih javnih poziva – dakle, donose se na razini lokalne samouprave te su potencijalno skloni mijenjanju iz godine u godinu, što brojnim prijaviteljima bitno ograničava mogućnosti dugoročnijeg planiranja. S druge strane, ta je okolnost omogućila zagrebačkoj upravi da postavi nešto progresivnije prioritete i ciljeve koji, između ostalog, sada uključuju i poticanje razvoja kulturnih navika, privlačenje novih publika i produbljenja odnosa s postojećom publikom; poticanje izravnog sudjelovanja građana u kreiranju kulturnih sadržaja; promicanje kulturne raznolikosti i uključivosti te zadovoljavanje kulturnih potreba različitih manjina, marginaliziranih i ranjivih društvenih skupina. Za razvoj nezavisne kulturne scene važna je pak novost da su u prioritete uključeni ciljevi poput stabilnosti i razvoja kulturnog sektora grada Zagreba te kontinuiteta programa, kao i poticanje svih oblika dugotrajne suradnje između aktera kulturnog sektora (osobito između javnog i civilnog sektora), intersektorske suradnje te međugradske i međunarodne suradnje.

Druga novost ovogodišnjeg Javnog poziva jest da se sukladno novousvojenom Zakonu o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi te ocjeni izvršenja dosadašnjih ugovorenih obveza korisnika prema Gradu Zagrebu u financiranje uvrštavaju i jednokratni, jednogodišnji i višegodišnji programi i projekti iz svih djelatnosti i područja kulture pokrivenih programom. Mogućnost prijavljivanja višegodišnjih projekata mnogima će olakšati planiranje aktivnosti i osigurati nešto stabilnije uvjete rada. S druge strane valja spomenuti da Ministarstvo kulture i medija, inicijator izmjena spomenutog Zakona koji je omogućio višegodišnje financiranje javnih potreba u kulturi, u ovogodišnjem Javnom pozivu za nacionalnu razinu nije omogućilo prijavljivanja projekata za višegodišnje financiranje na svim kulturnim vijećima niti za sve programe i djelatnosti.

Prije svega, vrijedi imati na umu da je većina materijala, kako se navodi u samoj publikaciji, bila dovršena već tijekom 2019. godine – što znači da je ona odavno držana “na ledu”, navodno zbog dramatičnih promjena koje je po kulturu donijela pandemija koronavirusa. No to u najmanju ruku ne objašnjava zašto Pregled nije objavljen na samom početku izrade Nacionalnog plana, uzevši u obzir da ga je ministrica Obuljen Koržinek na predstavljanju 21. rujna opisala kao “jedan od temelja za osmišljavanje ciljeva Nacionalnog plana razvoja kulture i medija, odnosno dio njegove analitičke podloge koja će poslužiti kao pomoć pri razradi mjera i aktivnosti”. Neobičnost čitave situacije potencira činjenica da i samo Ministarstvo implicira da je riječ o dokumentu ključnom za proces javne rasprave, budući da je u vijesti o njegovom predstavljanju također objavilo da, “nastavno na objavu analitičkih podloga”, produljuje rok za slanje komentara do 12. listopada. Čini se da se pritom u samoj publikaciji sugerira da nikakve posebne potrebe za ovolikim čekanjem nije bilo, budući da iskustvo pandemije, a onda i dvaju potresa, nije bitno utjecalo na njen sadržaj – kako stoji u Metodološkim i konceptualnim napomenama dr. sc. Romane Matanovac Vučković, dr. sc Aleksandre Uzelac i dr. sc. Dee Vidović, “samo su u pojedinim prilozima u kojima je to bilo nužno naknadno unesene reference koje obuhvaćaju razdoblje tijekom pandemije i nakon potresa”.

Bilo kako bilo, dokument je, makar u iščekivanju faze e-Savjetovanja, koja slijedi nakon prikupljanja komentara, dostupan za konzultiranje. Popis autora i autorica koji su doprinijeli Pregledu je raznovrsan i srećom također uključuje stručnjake i stručnjakinje senzibilizirane za potrebe nezavisnokulturnog sektora, poput dr. sc. Jake Primorac, mr. sc. Mirka Petrića, Marija Kikaša, Marka Goluba, Davora Miškovića, dr. sc. Željke Tonković i drugih. Budući da je njegova korisnost u samom postupku javne rasprave ograničena spornim tempiranjem njegove objave, čini se da će najinteresantnije biti mjeriti raskorak između finalne verzije Nacionalnog plana razvoja kulture i medija i onoga što je na stranicama Pregleda zacrtano ili implicirano kao dobar smjer razmišljanja o budućoj kulturnoj politici. Uzevši u obzir sklonost Ministarstva kulture da ignorira dostupne podatke, istraživanja i mišljenja, uključujući i one koje je sama proizvela, ne treba se čuditi ako se taj raskorak pokaže standardno golemim, osobito kada je riječ o onim segmentima koji upućuju na važnost nezavisne kulture i praksi razvijanih u njenom okrilju.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura na prekretnici koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Ključna vrijednost kojom se Kodeks vodi je načelo pravedne naknade, čija provedba “treba osigurati dostojanstvo rada svima u polju, bez obzira na vrstu posla i tip zaposlenja”. To znači da “svatko mora imati pristup angažmanima i zapošljavanju u kulturnom polju koje se vodi načelom pravedne naknade. Svaki rad treba biti reguliran ugovorom, a njegova se cijena dogovara primjenom strukovnog standarda odnosno cjenika. Strukovni cjenik služi kao jamstvo najbolje prakse, a trebao bi se primjenjivati uz komplementarne afirmativne preporuke”, kako stoji u Kodeksu.

Ukazujući, s jedne strane, na ravnopravnu važnost svih sudionika u provedbi umjetničkih i kulturnih programa – od administrativnih i tehničkih radnika_ca do umjetnika_ca i stručnjaka_kinja – te, s druge, na neravnopravnost različitih oblika angažmana, odnosno zaposlenja, autori_ce Kodeksa naglašava važnost formalizacije suradnje putem ugovora kao “prostora zahtijevanja” te iznose niz “afirmativnih preporuka”. Potonje definiraju kao “mehanizam kojim se potiče ravnopravan pristup radu u kulturi, jednakim plaćama koje se temelje na energiji i vremenu uloženom u pojedini segment rada, bez obzira na dob, rod, porijeklo, rasnu i etničku pripadnost i administrativni status radnika i radnica, i jednakim radnim uvjetima koji se grade kroz dijalog, a definiraju ugovorom između poslodavca i radnika/ce”.

Kodeksom definirane preporuke sežu od općenitog zagovaranja ravnopravnog pristupa radu u kulturi do egzaktnih tehničkih smjernica poput  izjednačavanja desetogodišnjeg radnog iskustva u polju sa završenim specijalističkim studijem ili uzimanja u obzir svakog oblika rada u kulturi, uključujući i autorske i slične ugovore, pri raspisivanju natječaja za radna mjesta. Riječ je, kao što je već navedeno, o nedovršenom popisu, koji će se nedvojbeno širiti kroz proces participacije dionika u polju, no objavom Kodeksa svakako je načinjen dobrodošao korak prema širenju resursa na koje se radnice i radnici u kulturi mogu osloniti pri borbi za bolje radne uvjete.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura na prekretnici koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Sve bi to djelovalo makar minimalno ohrabrujuće da u Runjaninovoj postoji smisao za dosljednost i strateški razvoj kulturne politike. Uvijek spremno udariti po manje zaštićenima, Ministarstvo kulture i medija odlučilo je naime eliminirati mogućnost financiranja troškova plaća iz najnovijeg Poziva za predlaganje programa koji omogućuju pristup i dostupnost kulturnih sadržaja za osobe s invaliditetom i djecu i mlade s teškoćama u razvoju. Ovakva je odluka teško shvatljiva iz više razloga, počevši s činjenicom da se potpore na ovom pozivu dodjeljuju u iznosu do 200.000,00 kn, što znači da Ministarstvo očekuje da radnice i radnici u udrugama na provedbi programa ozbiljnog formata rade – besplatno.

Premda ovaj podatak dovoljno zabrinjava sam po sebi, pune njegove implikacije moguće je shvatiti uzmemo li u obzir specifičan položaj osoba s invaliditetom na tržištu rada. Naime, kako u intervjuu objavljenom na portalu H-alter pojašnjava Tomislav Medak, ono “stvara invaliditet, ali istodobno sustavno isključuje invaliditet”. Prema nizu izvora na koje se Medak poziva, svega trećina osoba s invaliditetom je zaposlena, dok je “skoro 40% osoba s invaliditetom izloženo povećanom riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, gotovo dvostruko češće od ostatka populacije”.

Uvjetovana profitnom logikom, takva sustavna isključenost čini neprofitni, civilnodruštveni sektor – u koji spadaju i organizacije osoba s invaliditetom – važnim mjestom njihove zapošljivosti. Navedeno znači da ovakvim raspisom Poziva Ministarstvo kulture i medija direktno otežava položaj populacije kojoj je namijenila ovaj poziv – položaj koji se Vlada Republike Hrvatske već pokazala spremnom otežati, kao u slučaju preusmjeravanja 450 milijuna kuna iz fonda namijenjenog profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom u projekt Potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom.

Da Ministarstvo ovakvu odluku donosi u trenutku kada je po pitanju priznavanja troškova plaća napravilo dobrodošao iskorak čini ovakav potez osobito nepotrebnim, ali, nažalost, ne i sasvim neočekivanim, uzevši u obzir povijest njegovog djelovanja pod ministricom Obuljen Koržinek.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura na prekretnici koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Nažalost, ni najnovija sjednica Savjeta nije donijela nikakav napredak po tom pitanju, budući da Ministarstvo kulture i medija sustavno odbija uvažiti nezavisnu kulturu kao sugovornicu, pa čak i u okviru nacionalnog savjetodavnog tijela koje bi trebalo jamčiti platformu za dijalog organizacija civilnog društva i tijela državne uprave. Naime, premda je Ministarstvo kulture i medija dio Savjeta, još od sredine prošle godine iz Runjaninove na sjednice ne dolaze ni Krešimir Partl kao član ni Krešimir Račić kao njegov zamjenik, čime se aktivno potkopava forum na kojem udruge u kulturi mogu direktno raspraviti svoje potrebe i probleme s ključnim institucionalnim dionicima.

Ta je činjenica posebno sporna uzevši u obzir da se nalazimo u prelomnom razdoblju za kulturni sektor, u kojem se definiraju presudni dokumenti za njegovu budućnost. Podsjećamo, pored Nacionalnog plana, u pripremi je i novi Zakon o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi, čiji – sadržajno, dakako, problematičan – nacrt je izrađen na krajnje isključujuć i netransparentan način. Proceduralna bezobzirnost vladajućih kulminirala je ovih dana uvrštavanjem prijedloga novog zakona na dnevni red nadležnih saborskih odbora na isti dan kada se o njemu treba održati plenarna rasprava u Saboru, što “dovodi u pitanje smislenost i kvalitetu saborske rasprave”, kako upozorava Kulturpunktova Ivana Pejić.

Vratimo li se Nacionalnom planu razvoja kulture i medija, Ministarstvo je otišlo onkraj pukog ignoriranja Savjeta za razvoj civilnog društva, poručivši tom tijelu i njegovim članovima_icama da se o svemu mogu informirati na – internetu: nakon što se Savjet direktno obratio Ministarstvu na temu Nacionalnog plana, iz ureda ministrice Obuljen Koržinek došao je odgovor kako će sve podatke o procesu njegovog donošenja i izrade naprosto objavljivati na svojim službenim mrežnim stranicama. Bez prisutnosti predstavnika Ministarstva, članovi i članice Savjeta mogli su tek predložiti zaključak kojim se apelira na snažnije uključivanje civilnog društva u proces izrade nacionalnog plana. Domagoj Šavor iz Saveza udruga Klubtura napomenuo je kako participacija civilnog društva ne smije započeti u trenutku kada već postoji definirani dokument, kao što je bio slučaj s izradom novog zakona, ističući kako organizacije trebaju biti uključene kroz sektorske analize i različite oblike predstavljanja i rasprava o strategiji kulturnog razvoja. Uzevši u obzir način na koji Ministarstvo tretira sve ključne postupke definiranja kulturne politike, uključujući i početak izrade Nacionalnog plana, takvi se apeli međutim čine osuđenima na oholu tišinu adresata u Runjaninovoj.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura na prekretnici koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

“Nastavno na raspravu o prijedlogu Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi održanu 8. ožujka u organizaciji Saveza udruga Klubtura, Operacije grad i Mreže društveno-kulturnih centara DKC-HR te na završeno javno savjetovanje, Ministarstvo kulture i medija RH krajem travnja objavilo je izvještaj s provedenog savjetovanja, a Zakon se trenutno nalazi pred čitanjem u Hrvatskom saboru.

Usprkos uspješnom i širokom odazivu kulturnih aktera na javno savjetovanje: struke, kulturnih radnika i organizacija civilnoga društva, koji su uputili više od 460 komentara na prijedlog Zakona, njegov konačan oblik nije bitno promijenjen. Komentari iz kulturnog sektora usmjereni na povlačenje Zakona i provedbu uključivog procesa sa svim akterima nisu prihvaćeni, a usvojen je tek manji broj izmjena.

Zakon koji je upućen u proceduru i dalje ne prepoznaje kako javne ustanove u kulturi, odnosno kulturni centri, trebaju imati odvojen i objedinjen zakon kojim će se, između ostaloga, prepoznati demokratizacija upravljanja i vitalna važnost kulturne infrastrukture. Ovako je kronična zanemarenost kulturnih centara dobila i zakonski pečat. Kulturna vijeća novim Zakonom ostaju u svojoj slabašnoj institucionalnoj poziciji bez mogućnosti da u ključnim pitanjima, kao što je dodjela sredstava, ostvaruju utjecaj na konačne iznose za predložene programe. Ostaje otvoreno i pitanje koliko će transparentan i uključiv biti proces izrade pravila i kriterija dodjele prostora za kulturne aktivnosti. Kao što smo bili naglašavali i tijekom javne rasprave, upitno je za koga i zašto se ovaj Zakon donosi imajući na umu da ne donosi ključne, sistemske i toliko nužne promjene za područje kulture.

Posebno zabrinjava da Zakon koji je uskoro na čitanju u Saboru donosi izmjene stavki koje u nacrtu nakon javnog savjetovanja nisu bile ni predviđene. Točnije, propisuje da vijeća izabrana po starom Zakonu o kulturnim vijećima i nakon donošenja novog Zakona ostaju u mandatu. S obzirom na to da je, kako ističe Ministarstvo, osnovni razlog za donošenje novog Zakona promjena obuhvata kulturnih vijeća i izmjena njihovih naziva, aktualni članovi vijeća zaista nemaju temelj za ostanak u mandatima.

Uz zatvoren i polustrukturirani proces izrade koji je obilježio donošenje ovog Zakona, važna tema za budućnost je i zabrinutost za moguće načine i posljedice njegove primjene. Posebice zabrinjava ako se isti proces preslika na aktualnu izradu Nacionalnog plana razvoja kulture i medija od 2022. do 2027. godine, Plana koji je trebao prethoditi Zakonu, a koji je po svemu sudeći udaljen od očiju javnosti i šireg kulturnog ekosustava”, poručuju potpisnici i najavljuju nastavak praćenja usvajanja ovog Zakona, kao i njegovu primjenu.

Matični Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu raspravit će Prijedlog Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi na sjednici u četvrtak, 5. svibnja nakon čega se očekuje njegovo uvrštavanje u dnevni red plenarne sjednice.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura na prekretnici koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Prijedlog novog Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi, koji je trenutno na javnom savjetovanju i o kojemu smo na Kulturpunktu već pisali, objedinjuje osnovna područja kulturnog sustava u Republici Hrvatskoj: financiranje javnih potreba u kulturi, kulturna vijeća i upravljanje javnim ustanovama u kulturi. U odnosu na tri zakona i Pravilnik kojima je do sada bila uređena predmetna materija, ovaj Zakon svojom obuhvatnošću predstavlja značajan iskorak u promišljanju uloge kulture u suvremenom društvu, ali i postavlja drugačiji okvir financiranja i upravljanja kao ključnih segmenata funkcioniranja sustava. 

“Budući da time ovaj prijedlog Zakona predstavlja potencijalno najvažniji dokument kulturne politike u Hrvatskoj, upućivanje prijedloga Zakona u e-savjetovanje ne može obuhvatiti odgovarajuću razinu sudjelovanja stručne, zainteresirane i šire javnosti te ograničava razinu utjecaja na proces donošenja odluka o njegovom sadržaju”, smatraju Savez udruga Klubtura, Operacija grad i Mreža društveno-kulturnih centara DKC-HR koji stoga organiziraju javnu raspravu o bitnim točkama ovakvog prijedloga Zakona.

Cilj rasprave, koja će se održati u utorak, 8. ožujka 2022. u 11 sati u velikoj dvorani Hrvatskog novinarskog doma, jest inicirati široki, participativni proces analize prijedloga Zakona, uz ključno sudjelovanje onih na koje novi Zakon direktno utječe. 

Uvod u javnu raspravu i refleksiju o promjenama koje prijedlog Zakona donosi dat će pročelnik Odsjeka za izvedbene umjetnosti Akademije primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci te bivši predsjednik Kulturnog vijeća za nove medijske kulture/inovativne umjetničke i kulturne prakse Marin Lukanović, ravnateljica Centra kulture na Peščenici (KNAP) Anja Planinčić, predsjednica Mreže društveno-kulturnih centara DKC-HR Mirela Travar i kulturni radnik Davor Mišković. Na raspravu su pozvani i predstavnici predlagatelja Zakona, odnosno Ministarstva kulture i medija.

Javnu će raspravu moderirati Kulturpunktova novinarka i urednica Matija Mrakovčić.

Događanje se održava uz obvezu predočenja EU digitalne COVID potvrde za sve prisutne osobe. Online prijenos događanja bit će moguće pratiti putem Facebook stranica organizatora i Kulturpunkta.

Ukupni iznos za programe financiranja časopisa i elektroničkih publikacija u 2022. godini iznosi 3.133.000,00 kuna, što je za čak 726.500,00 kuna manje od ukupnog iznosa dodijeljenog prošle godine. Za smanjenje budžeta od 20 posto pritom nema posebnog obrazloženja Ministarstva kulture i medija, pa mu je razloge i logiku potrebno tražiti u popisu ostvarenih i odbijenih potpora.

Najvišu pojedinačnu potporu ovogodišnjeg Poziva, kao i svih prethodnih godina, ostvaruje dvotjednik Vijenac u izdanju Matice hrvatske. Izdašna svota od pola milijuna ove je godine u odnosu na prošlu umanjena za 100.000 kuna, no i dalje je deseterostruko veća od prosječne potpore za časopise i elektroničke publikacije u kulturi. Treba dodati da izdanja Matice hrvatske i njenih ogranaka zajedno ostvaruju 860.000 kuna subvencija, što čini gotovo 30 posto ukupnog budžeta za 2022. godinu.

Uz Vijenac sufinancira se još 41 tiskani časopis s područja čitave Hrvatske, a značajno je navesti kako potporu ove godine nije ostvarilo notorno Hrvatsko slovo koje je od ideološkog “zaokreta” 2016. godine od Ministarstva kulture godišnje dobivalo 400.000 kuna. Značajna je i napomena u objavi rezultata Ministarstva kulture i medija u kojoj stoji da se pri vrednovanju programa, uz kvalitetu objavljenih sadržaja i kontinuitet izlaženja i financiranja, “posebna pozornost posvećivala redovitosti realizacije i distribucije koje su kod tiskanih časopisa ključni problem već dugi niz godina”. Dakle, resorno ministarstvo i dalje odgovornost za nepostojeće tržište i izuzetno manjkavu distribucijsku infrastrukturu prebacuje na nakladnike, dok se strateški potezi za rješavanje tog problema ostavljaju za neka bolja vremena.

Na njih će, čini se, čekati i elektroničke publikacije u kulturi, posebno one koje ispadaju iz jednoobraznog koncepta kulturne produkcije. Tako u ovogodišnjem financiranju nije bilo mjesta za OHOHOzin Autonomnog kulturnog centra Attack, časopis Up&underground udruge Bijeli val, časopis za suvremena društvena i umjetnička zbivanja GSG, za Čitanku umjetničke organizacije Četveroruka, kao ni za časopis Treća Centra za ženske studije.

Smanjenjem potpore za čak 30.000 kuna u odnosu na prethodnu godinu, portal booksa.hr u 2022. godini ostao je bez 50 posto sredstava namijenjenih redovnoj medijskoj produkciji. Potporu nije ostvarila ni rubrika posvećena kulturi i medijima portala H-alter, a subvencija kulturne rubrike portala Vox Feminae prepolovljena je s 30 na 15.000 kuna. Negativnu bilancu nezavisne kulturne i medijske scene podebljava odbijanje programa portala Kulturistra u nakladi pulske udruge Metamedij, kao i časopisa Foxtrot Ureda za fotografiju te V magazina Udruge za promicanje vizualnih umjetnosti i kulturnu djelatnost Vizkultura.

Strategiju Ministarstva kulture i medija u području izdavanja časopisa i elektroničkih publikacija u kulturi iz navedenog možemo samo naslućivati, no nemamo je čime potkrijepiti. Naime, u Provedbenom programu Ministarstva za razdoblje od 2021. do 2024. godine, ekvivalentu dosadašnjih strateških planova koji su se donosili za trogodišnje razdoblje, o ovoj temi gotovo i nema spomena. Na potporu izdavanju knjiga, časopisa i elektroničkih publikacija Provedbeni program referira se tek jednom, u članku posvećenom povećanju participacije knjige i književnosti u kulturnom životu, no bez ikakve specifikacije ciljeva ili mjerljivih ishoda u ovom području. Dok nam planovi Ministarstva kulture i medija za medijsku produkciju u kulturi do daljnjeg ostaju nepoznanica, trend izumiranja kulturnih publikacija sasvim je izvjestan.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura na prekretnici koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.