Radionicu će voditi Josipa Lulić, trenerica kazališta potlačenih s gotovo tri desetljeća iskustva. Novinsko kazalište je jedna od prvih metoda koju je Augusto Boal razvio u svojem radu. To je jedna od središnjih tehnika kazališta potlačenih koja kreće od teksta, ali ne klasičnog dramskog, već od teksta iz neposrednog medijskog okruženja: to moze biti novinski članak, reklama ili riječi hit pjesme, a u današnje vrijeme i razne druge vrste medijskog sadržaja.

Ove sadržaje u novinskom kazalištu istražuju se putem kazališnih metoda, kako bismo ih analizirali i u njima prepoznali te transformirali sve što je napisano između redaka, a što utječe na naše živote. Na radionici će polaznici_e imati priliku upoznati se s 12 osnovnih tehnika novinskog kazališta i primjerima njihove primjene, a zatim ih i same_i isprobati. Prijave za sudjelovanje se vrše e-mailom na vesna.ivezic9@gmail.com.

Sudjelovanje se ne naplaćuje, ali je moguće donirati Centru, a preporučena donacija iznosi 5 do 15 eura.

Upravo se tim izazovima bavila tribina Uloga lokalnih aktera u stvaranju uključivih zajednica, održana 23. veljače u prostorijama Knjižnice grada Zagreba (KGZ) u Podsusedu. Predstavnici civilne scene, mjesne samouprave i gradskih knjižnica adresirali su jaz između postojećih lokalnih programa i njihove dostupnosti novim stanovnicima Zagreba. Iskusnim organizatorima pridružili su se novi pokretači u stvaranju mreže koja bi pridošlima zaista osigurala okolinu podrške.

U razgovoru su sudjelovali_e knjižničarka i koordinatorica Knjižnice Podsused Iva Bunčić, ravnateljica Centra za kulturu Susedgrad Nikolina Mazalin, predsjednik Vijeća mjesnog odbora Špansko-Sjever Krešimir Čukman, antropologinja i članica MO Podsused Ivona Grgurinović te glazbenik i edukator Commi Balde Kouyate. Razgovor je moderirala Lucija Mulalić, aktivistkinja Centra za mirovne studije.

Prvi dio tribine obilježila su iskustva i interesi govornika_ca. Bunčić stoji iza KGZ-ovog programa Drugi pogled, na kojem ljudi iz različitih zemalja predstavljaju svoju zemlju, kulturu i tradiciju. KGZ je nedavno proglasio 2026. godinom migracija te će se na njihovim lokacijama odvijati i niz drugih interkulturnih programa. Uz to, članstvo je od ove godine besplatno za migrante s privremenom ili trajnom dozvolom boravka, iako se zasad, prema Bunčić, tek mali broj ljudi oslobodio doći u knjižnice. No smatra da su baš su one ključni lokus uključivosti: “Knjižnice su otvoreni, sigurni prostori i upravo bi se u njima trebale upoznavati nove kulture, ne samo kroz književnost i pisanu riječ, nego i kroz susrete sa živim ljudima.”

Grgurinović je podijelila da i MO Podsused planira programe koji bi funkcionirali kao sigurni prostori za susrete i uključivanje svih njegovih mještana_ki: “To su ljudi iz naših četvrti, koje viđamo svaki dan, naši susjedi,” naglasila je. Čukman je zatim podijelio iskustvo MO Špansko-Sjever, koji održava besplatan tečaj hrvatskog jezika već više od godinu dana. Ocjenjuje da imaju dobar broj polaznika_ca, no ipak uočava problem prilaženja ljudima i jezične barijere: “Kao da ih je strah, a često se neće uključiti i zbog nepoznavanja engleskog jezika”, iako mogu učiti jezik i drugim metodologijama koje ne zahtijevaju takvo predznanje. Pitanje privlačenja ljudi, istaknula je Mulalić, ključno je i aktualno i u radu CMS-a unatoč njegovom dugom iskustvu, a problem je slojevit.

Mazalin je identificirala slične barijere i u dosadašnjim programima CZK Susedgrad. Za razliku od postojeće publike, migranti ne doživljavaju kulturni centar kao “svoje” mjesto, a provod u tom centru često ni ne može biti prioritet zbog radnog vremena i količine obaveza i odgovornosti koje dolaze s njihovim položajem, “no centar može postati sigurno, otvoreno mjesto gdje znate da ćete dobiti informaciju kamo dalje.” CZK Susedgrad, smješten u Gajnicama, zato planira otvoriti info pultove za strance kroz umrežavanje s gradskim Sektorom za ljudska prava.

Mulalić je napomenula i da je Grad Zagreb krajem prošle godine donio petogodišnju strategiju za integraciju koja će uključivati jednogodišnje operativne planove. Jedna od predviđenih aktivnosti je povećanje kapaciteta gradskog Centra dobrodošlice, a u planu je i izgradnja Interkulturnog društvenog centra u Trnju. U svemu tome, bit će ključna suradnja svih aktera kako bi zaista došlo do sadržajnih pomaka.

Za takvu suradnju elementarno je slušati one koji govore iz iskustva. Sljedeći je zato govorio Balde Kouyate, izvorno iz Senegala. Balde već više od 10 godina živi u Zagrebu, radi kao kuhar, podučava djembe i afričke plesove u raznim kulturnim centrima, školama i vrtićima, svira u bendu Kaira Kela te organizira događanja i festivale. No primjećuje da uglavnom radi izvan Gajnica, četvrti u kojoj živi, iako je ona iznimno prikladna za takva događanja: “Ja bih da podijelimo i taj dio – kad već tamo živim, zašto ne? Gajnice trebaju plesati, trebaju svirati.” Razmijenio je kontakte s Mazalin kako bi zajedno kreirali aktivnosti u CZK Susedgrad.

Razgovor je zatim skrenuo na podučavanje jezika. Bunčić je istaknula da su liste čekanja za tečajeve koje financira Grad duge, a mnogi korisnici_e ne znaju da postoje i drugi besplatni programi. Nove izmjene Zakona o strancima obvezivat će ljude da prođu testiranje za A1 razinu jezika nakon godinu dana života u RH. Za taj preduvjet nije potreban formalan certifikat te je moguće naučiti hrvatski kroz tečajeve poput onih u knjižnici u Španskom, kojeg trenutno pohađa 30 polaznika_ca. Knjižnice, istaknula je Bunčić, također vode individualnu edukaciju o korištenju sustava e-građani: “Provodimo konkretne programe i projekte koji su zaista vezani za integraciju i bolje snalaženje u društvu.”

Među prisutnima su bili i suradnici drugih programa, poput Centra za kazalište potlačenih POKAZ, koji uz niz drugih provode i besplatan kazališni program podučavanja hrvatskog jezika. POKAZ-ov Dinko Kreho istaknuo je da je u raspravama o svim tim programima ključno da ih ne gledamo kao davanje, već razmjenu: “Mi zapravo svi skupa učimo, svi skupa razmjenjujemo znanja, vještine, ideje.” Podijelio je i da osim engleskog do većine novih susjeda možemo doći putem hindskog, arapskog i ruskog te podsjetio je da su krucijalni i neformalni elementi inkluzije poput druženja, roštilja i izlazaka. POKAZ-ova Josipa Lulić je kao primjer takve prakse navela program Trešnjevka – kvart utočište koji povezuje ljude kroz hranu, filmove i razgovore.

U završnom dijelu tribine, sudionici_e su govorili_e o ulozi svojih institucija i aktivnosti u povezivanju zajednice. Čukman je izrazio da bi MO trebao biti upravo ta zajednica, davati informacije i približavati se ljudima kako bi se osjećali dobrodošli. Sličan sentiment podijelila je i Mazalin – iako je većina kazališnih programa CZK Susedgrad na hrvatskom, istaknula je da “glazba ima univerzalni jezik” te centar može postati mjesto na kojem grupe i zborovi raznih nacionalnosti stvaraju i imaju rezidencije. Balde Kouyate je podijelio da, iz njegovog iskustva s polaznicima_ama, na slab odaziv utječu česte promjene lokacija programa, jer posjetioci nisu upoznati sa svim prostorima grada ni upućeni kako doći do njih, te bi upravo njihovo konzistentno održavanje u jednom prostoru osiguralo da će ljudi znati gdje se uključiti. 

Grgurinović je istaknula da lokalni akteri, osobito kroz suradnju, mogu pružiti okolinu podrške. Ponovno je naglasila da je ključno pristupati međukulturnoj razmjeni i upoznavanju, a ne jednosmjernoj integraciji u dominantnu kulturu. Sličnu je misao izrazila i Bunčić te dodala da su razgovori poput ovog važni kako bi se akteri osnažili i pokrenuli konkretne promjene. Obećavajući razgovor završio je zato neformalnim tonom i interkulturnom razmjenom – uz sirijsku hranu i senegalske ritmove, okupljeni su razmjenjivali ideje i iskustva koja mogu pomoći da naši novi susjedi što rjeđe nailaze na zatvorena vrata.

Tekst je objavljen u sklopu projekta Kulturni hodogram, sufinanciranog potporom male vrijednosti Grada Zagreba za proizvodnju i objavu programskih sadržaja u elektroničkim publikacijama.

Transnacionalne solidarnosti dio su programa Ljudi u pokretu kluba MaMa, koji vode Bojan Mucko (IEF) i Marija Krstanović (MaMa), u suradnji s Lucijom Mulalić (CPS) i Eminom Bužinkić (IRMO i Inicijativa za slobodnu Palestinu). Ovo događanje organizirano je s Centrom za kazalište potlačenih POKAZ.

Večer će započeti izvedbom proizašlom iz iskustava sudionika radionice čitanja i internalizacije Gazinih monologa. Nakon izvedbe, u razgovoru s Richom Nagar, zajednički će se pokušati odgovoriti na pitanja što radikalna ranjivost čini mogućim u pokretima za pravdu i slobodu, te kako se solidarnost preko granica i borbi može graditi kroz zajedničko slušanje i odgovorno zajedničko djelovanje.

Više informacija pronađite ovdje.

Radionica je dio aktivnosti istoimenog Procesovog projekta koji se bavi patologizacijom seksualne orijentacije i pokušajima njene promjene kroz takozvanu konverzivnu “terapiju”. Programi u okviru projekta predstavljaju nužnu reakciju na konverzivne “terapije”, odnosno duboko ukorijenjeni društveni fenomen koji još uvijek pogađa mnoge pripadnike LGBTIQ+ zajednice, osobito u zemljama gdje je spomenuta pseudoznanstvena intervencija legalna ili društveno tolerirana. Navedeni projekt odvija se u okviru Programa razmjene i suradnje mreže Clubture.

Tema konverzivne terapije poslužit će kao polazište za istraživanje osobnih i kolektivnih iskustava opresije, osnaživanja identiteta i otpora prema normativnim pritiscima. Sudionici_e će kroz igre i vježbe demehanizacije tijela osvijestiti povezanost s emocijama, te raznim tehnikama pokušati prikazati iskustva opresije. Po završetku radionice sudionici_e će “zajednički kreirati scenske prikaze koji reflektiraju specifične trenutke donošenja odluka koje vode prema osobnom osnaživanju.”

Radionica je posebno usmjerena na LGBTIQ+ osobe, pružajući siguran prostor za izražavanje, refleksiju i osnaživanje kroz umjetničke i participativne prakse te su dobrodošle i osobe šire populacije, uz maksimalan broj od 12 polaznika, s ciljem osiguravanja strukturiranog i kvalitetnog rada. Predviđeno trajanje radionice je četiri sata.

Sudjelovanje je besplatno i otvoreno svima, a možete se prijaviti ovdje.

Nastala iz serije radionica s ljudima s migrantskim iskustvom koje je POKAZ organizirao u sklopu projekta ACTivate Your Story, predstava se bavi birokratskim i institucionalnim nasiljem u današnjoj Hrvatskoj.

Nakon predstave gledatelji su pozvani da ostanu sudjelovati u razgovoru kroz koji će biti predstavljeni inovativni pristupi organiziranja zajednice razvijeni pod okriljem platforme Community Organising for All (COFA) te primjere takvih pristupa u praksi.

Predstava i razgovor dio su Laboratorija za otpornost zajednice, trodnevnog događanja posvećenog istraživanju, aktivizmu i kreiranju politika povezanih s migracijama koje okuplja izbjegličke i migrantske zajednice, istraživače, donositelje politika i praktičare koji rade na izgradnji zajednica kako bi zajedno promišljali kolektivne odgovore na pitanja migracija i integracije.

Ulaz je besplatan, a više informacija potražite ovdje.

Program proslave donosi iftar večeru u 18 sati koju priprema kolektiv Žene ženama, zatim u 19 predstavu Centra kazališta potlačenih POKAZ i od 20 sati party program uz interkulturni DJ set Mirona Milića.

POKAZ će ovom prilikom predstaviti novi izvedbeni projekt koji je usmjeren na iskustva u birokratskim procesima koji su, za mnoge osobe, dodatno mučni zbog papirologije na jednom (hrvatskom) jeziku i nesigurnosti sustava. “Ukoliko nemate (prave) papire, zdravstveno osiguranje, i/ili tek učite hrvatski jezik, čekanje poprima posve druge dimenzije – pogotovo ako ne znate hoćete li ikad dočekati to što želite.

U novoj predstavi legislativnog kazališta uprizorujemo upravo jedno takvo iskustvo i perspektivu. No, kao što možete pretpostaviti ako ste se već nekad susrele.i s kazalištem potlačenih, scena koju ćete pogledati samo je polazište za vaše sudjelovanje. Dođite da zajedno razmislimo o načinima na koje se možemo suprotstaviti teroru čekanja, koji najviše pogađa one najranjivije, i testiramo moguća rješenja”, poručuju članovi_ce Kazališta potlačenih.

Više detalja pronađite ovdje.

POKAZ-ovi otvoreni laboratoriji proizišli su iz potrebe za stvaranjem i održavanjem platforme za isprobavanje i eksperimentiranje s različitim metodama, metodologijama i tehnikama kazališta potlačenih.

“Radionica neće pružiti strukturirani uvod u kazalište potlačenih, nego upravo o – laboratoriju! Nemamo unaprijed zacrtan kurikulum i raspored: stvarat ćemo ga i razvijati u dijalogu i razmjeni sa sudionicima i sudionicama. Zamislile smo široku, inkluzivnu, dinamičnu platformu, a konkretne aktivnosti kreirat ćemo zajednički”, poručuju iz organizatori_ce programa.

Cilj otvorenog laboratorija nije samo razmjena iskustava i rad na licu mjesta, nego rad na stvaranju zajednice oko kazališta potlačenih kao modela. Uvjet za sudjelovanje je minimalno iskustvo u bavljenju kazalištem potlačenih (npr. pohađanje radionice).

Prijave za sudjelovanje vrše se putem maila, a više detalja možete pronaći ovdje.

Negativni trendovi potvrđeni su i u istraživanju pučke pravobraniteljice iz 2022. prema kojem se povećao postotak negativnih stavova prema Romima (u odnosu na isto istraživanje iz 2016.), dok su istovremeno prepoznati kao najdiskriminiranija skupina u RH. Nadalje, od brojnih problema navedenih u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2023. godinu pod temom diskriminacije temeljem rasnog ili etničkog podrijetla vezano uz Rome, možda najznačajniji je segregacija u obrazovanju. Prema njenim podacima, usprkos Nacionalnoj strategiji za uključivanje Roma od 2013. do 2020. godine koja je u planu imala „do 2020. godine ukinuti sve razredne odjele koje pohađaju samo učenici pripadnici romske nacionalne manjine“, još 2018. bilo je 45 % romske djece koja su u Međimurju pohađala razrede u kojima su većina ili svi učenici Romi, a 2023. situacija je još gora. Prema podacima prikupljenim izravno od osnovnih škola, “od 24 škole iz različitih dijelova RH koje pohađaju romski učenici/e, u školskoj godini 2022./2023. u 11 škola je bilo ustrojeno ukupno 80 potpuno etnički segregiranih razreda koje je pohađalo 950 romske djece”. 

Ne samo da neka djeca provedu cijelo osnovnoškolsko obrazovanje u segregiranim razredima (u kojima je prosjek ocjena lošiji od onog u miješanim razredima i u kojima se radi po prilagođenim programima), nego neka od njih pohađaju potpuno etnički segregirane škole (npr. PŠ Strmec i OŠ Petrijanec). Jedna od akcijskih mjera provedbe aktualnog Nacionalnog plana za uključivanje Roma je do kraja 2025. smanjiti broj škola sa segregiranim razredima s 10 na osam – što znači da se rješavanje problema samo odgađa, upozorava pravobraniteljica, jer će generacije romske djece i dalje biti diskriminirane. 

Kao reakciju na ovu poražavajuću situaciju, Centar za kazalište potlačenih – POKAZ u suradnji sa skupinom mladih Romkinja iz Romske organizacije mladih Hrvatske (ROMHR) pokrenuo je inicijativu Lakši put. Fokusirajući se na probleme segregacije u školama, vršnjačkog nasilja i sistemskog rasizma spram Roma_kinja, Inicijativa planira provesti zagovaračku kampanju, kao i kampanju na društvenim mrežama pod sloganom Kvalitetna škola za sve! Josipa Lulić i Dinko Kreho iz POKAZa dodatno nam pojašnjavaju zahtjeve Inicijative: “Hrvatska je još 2010. u slučaju Oršuš&Oršuš izgubila tužbu pred Europskim sudom za ljudska prava, i obavezala se da će ukinuti segregaciju u školama. No, dogodilo se upravo suprotno: segregacija se od tada gotovo utrostručila. U duhu presude, tražimo od Hrvatske sveobuhvatan plan desegregacije, koji će podrazumijevati i znatno širu paletu mjera usmjerenih na dublje uzroke ispadanja Roma i Romkinja iz sustava obrazovanja.” 

U sklopu brojnih radionica koje Centar za kazalište potlačenih provodi u Hrvatskoj s ciljem podizanja svijesti o diskriminaciji romske djece nastala je i predstava Lakši put. “Predstavu Lakši put osmislile su i u njoj igraju glumice i glumci romske nacionalnosti, s kojima POKAZ već godinama surađuje preko ROMHR-a; te koji probleme prikazane na sceni nose i u vlastitom iskustvu. Predstava je ostvarena u formi legislativnog kazališta, što podrazumijeva ne samo interakciju s publikom, nego i prikupljanje konkretnih ideja, prijedloga i inicijativa iz publike. Prijedloge prikupljene u najrazličitijim sredinama – u rasponu od romskih naselja u Međimurju i Slavoniji, preko škola i različitih kulturnih prostora, do zagrebačkih fakulteta – diseminiramo kroz ovu kampanju”, kažu Lulić i Kreho.

Metoda rada koju POKAZ koristi u svojim kazališnim projektima – uključivanje publike u prostor dijaloga i djelovanja gdje nakon odgledane scene, odgovaraju na pitanja “Što bih ja napravio_la?” i “Postoje li alternative?” – na neki je način vidljiva i u ovoj kampanji. Građani_ke su pozvane_i da svoja iskustva, ideje i prijedloge za dokidanje segregacije u školama podjele putem anonimne ankete, te da se uključe u rad Inicijative.

Ta odluka otvara i mnoga pitanja, među ostalim i na koji način će se centar integrirati u kvart, koje benefite donosi lokalnoj zajednici te što sve pri njegovu pokretanju treba uzeti u obzir. Kako bismo odgovorili na ta pitanja, osvrnuli smo se na prethodna iskustva i različite primjere interkulturnog djelovanja u lokalnoj zajednici o kojima govore arhitekt i istraživač Antun Sevšek, Sanja Burlović (Attack), Lucija Mulalić (CMS) i Josipa Lulić (Pokaz).

Snimile: Sara Gurdulić i Ivana Pejić
Pripremila: Ivana Pejić

Emisija je nastala u suradnji Platforme Upgrade i Kurziva – Platforme za pitanja kulture, medija i društva, uz financijsku podršku Zaklade Kultura nova i Grada Zagreba, Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo. 

U predstavi se iznosi priča o ženi u borbi s birokracijom koja se pokušava suprostaviti izrabljivanju na poslu, a proizašla je iz iskustava umjetnica iz kolektiva. Koristeći metodu forumske izvedbe, kolektiv poziva publiku da se uključi u pronalasku mogućih strategija otpora i borbe.

Predstava je nastala u okviru projekta Integracija kroz umjetnost- Umjetnost integracije i dio je programa Zimskog bazara Živog Ateljea.

Dolazak na predstavu potrebno je najaviti zbog ograničenog broja mjesta ispunjavanjem online obrasca.

Više informacija pronađite ovdje.