Program započinje otvorenjem izložbe, a zatim u 19 sati kreće koncertni nastup u kojem će sudjelovati gostujući kolektivi poput Drum’n’Bijesa, VINS Vladarica te drugi. Afterparty uz DJ podršku Lune počinje u 21 sat.

“Naše su poruke ozbiljne, ali naš je duh radostan, razigran i raspjevan jer želimo upravo takav svijet za sve nas”, poručuju članovi_ce Le Zbora.

Na koncertu je moguće nabaviti limitirani merch, a ulaz je na donacije (od pet eura).

U organizaciji Galerije Močvara, kolektiv D’epog u suradnji s vizualnim umjetnikom Janom Matýsekom predstavlja svoj rad koji je utemeljen na gledateljima_cama, odnosno interpretaciji i sudjelovanju publike u izvedbi.

Kako piše u tekstu najave, kolektiv razvija “dramaturgiju prostora”, da bi “pomaknuli granice gledateljske percepcije svjesno eksperimentiraju s različitim modelima organizacije scenskog prostora, osobito kroz dinamiku odnosa između gledališta i pozornice. D’epog postavlja svoje programe u nekazališne urbane prostore, koji izvedbama služe kao tematski, idejni i konceptualni resurs”.

Riječima umjetnika_ca: “Sretno nikad više nakon osam. Odjeća čini muškarca. Riječi oblikuju ženu. Ja sam mi minus ti.”

Ulaz na program je slobodan, a više detalja pronađite ovdje.

Imerzivna predstava Snovid, na rasporedu u petak u 20 sati, nastavak je predstave Lojzekov san i centralni dio trilogije Lojzekov triptih. Ova predstava bavi se temom snova, iskustvom sanjanja i prelaska u “u prostor bez čvrstih granica, smjera i povratka”, stoji u tekstu najave.

Isti dan, s početkom u 22 sata održat će se predstava Plava vrata, ujedno i posljednji dio Lojzekove izvedbene trilogije. Središnji lik, Lojzek javlja se kao “fragment duše” iščekujući preobrazbu. Kako stoji u najavi, “to je trenutak u kojem nestajanje postaje početak, a gubitak nužan temelj nade. Ono što se mora srušiti, ruši se; ono što se mora izgraditi, tek traži svoj oblik”.

Dario Bukovski je filmski i kazališni redatelj iz Zagreba. Bavi se dokumentarnim filmom, kazalištem te video produkcijom. Kao autor istražuje intimne ljudske priče često spajajući dokumentarne postupke s poetičnim vizualnim pristupom.

Ulaz se ne naplaćuje, a više detalja pronađite ovdje.

Održana u rujnu 2005., Operacija:grad okupila je organizacije i inicijative koje su privremeno oživjele napušteni kompleks tvornice Badel, pretvarajući ga u eksperimentalni prostor kulturnih praksi koje ukazuju na potrebu za novim kulturnim politikama i modelima upravljanja prostorima. Tijekom deset dana izložbi, diskusija, koncerata i urbanih intervencija, manifestacija je otvorila pitanje strukturne nejednakosti nezavisne i institucionalne kulture, ističući pritom potrebu za infrastrukturom koja bi omogućila njezino održivo djelovanje. Operacija:grad bila je jedan od prvih koordiniranih pokušaja da se nezavisna scena politički pozicionira i zajednički artikulira zahtjeve prema gradskoj vlasti za sustavno ulaganje u prostore kulture, o čemu su neki od aktera već govorili u intervjuu objavljenom na ovom portalu.

Tribina je otvorena naizgled jednostavnim pitanjem: “Što je za vas grad i što je grad danas?” Boris Bakal istaknuo je kako grad općenito promatra kao prostor hipertekstualnosti te da ga je Operacija:grad 2005. kao takvog i utjelovila. Članovi organizacija u to su se vrijeme okupljali oko Multimedijalnog instituta, odnosno kluba MaMa koji je bio središnje mjesto razmjene znanja, ideja i potreba tadašnje nezavisne scene. Tomislav Medak pak grad opisuje kao proizvod masovnog društva u kojem iskustvo nije posredovano zajedničkom kulturom nego razmjenskom ekonomijom. Naglasio je i djelatnu moć institucija te potentan prostor frikcije koji nastaje sudarom istih tih institucija i potreba društva, čemu zaposjedanje Badela i svjedoči.

Dva desetljeća kasnije, prisjećanje na Operaciju:grad navodi na promišljanje o transformaciji grada i postavlja pitanje gubi li grad kao urbani prostor na svojoj kulturološkoj i/ili organizacijskoj snazi. Na samoj tribini o tome nije bilo mnogo riječi pa je ostalo otvoreno pitanje jesu li se, i koliko, pogledi sudionika na grad u međuvremenu promijenili. Možda je to tema koju bi, u nekom drugom kontekstu, valjalo razmotriti kroz perspektive i iskustva novih aktera scene.

Za razumijevanje konteksta Operacije:grad nužno je pak osvrnuti se na političku situaciju u Zagrebu krajem devedesetih i početkom dvijehiljaditih. Kako je opisuje Medak, dominantno nacionalistička kulturna politika bila je usmjerena na reprezentativnu kulturu i kanon, s fokusom na muzeje, film i književnost, dok su alternativni pravci ostajali marginalizirani. U takvoj klimi gotovo da nije bilo prostora za infrastrukturu avangarde ili socijalističkog modernizma, čiji su akteri bili istisnuti iz institucionalnog sistema. Istovremeno, propadanje industrije, popraćeno trgovinom državnim nekretninama, ostavlja za sobom zanemarene objekte u kojima scena pronalazi potencijalna rješenja.

U tom je kontekstu nezaobilazna figura Milana Bandića, koji je imao presudnu ulogu u razdoblju kada se intenzivno zagovaralo rješavanje prostora za nezavisnu kulturu. Iako je odnos scene i gradonačelnika od inicijalnog interesa za suradnju prerastao u otvoreni sukob, sveukupni napori ipak su na koncu rezultirali otvaranjem prostora u kojem se održao i ovaj razgovor: četiri godine nakon održavanja Operacije:grad osnovan je Pogon – Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade kojim zajedno upravljaju istoimena organizacija i Grad Zagreb.

Po pitanju današnje političke situacije, razgovor se fokusirao na dostupnost prostora za kulturnu produkciju, a Bakal je posebno istaknuo postojanu napetost između zagrebačke gradske vlasti i nacionalne politike. U pogledu uloge Grada, zaključak tribine jest da od strane gradske vlasti postoji interes za rješavanje pitanja prostora za nezavisnu kulturu, iako sudionici nisu pretjerano optimistični oko brzine i opsega samih promjena. Određeni pomak dogodio se 2023. osnivanjem gradske ustanove Novi prostori kulture. No, kako ističe Burlović, NPK je po modelu upravljanja tek još jedna ustanova u sustavu, iako programski pokazuje senzibilitet prema nezavisnoj sceni, dok pitanje prostora za produkciju i dalje ostaje otvoreno.

Sudionici tribine neprestano su naglašavali koliko je kolektivizam bio ključan u planiranju i provedbi Operacije:grad. Još mnogo prije same intervencije, akteri zagrebačke nezavisne scene kroz policy forume razmjenjuju znanja, artikuliraju potrebe i koordiniraju pristupe, a kroz projekt Nevidljivi Zagreb Platforma 9,81 pronalazi napuštene, mahom industrijske, objekte prikladne za prenamjenu u prostor kulturnog eksperimenta. Upravo je zajednička aktivnost stvorila okvir u kojem je scena mogla djelovati učinkovito i strateški. Danas, potaknuta sličnim ali i novim problemima s kojima se nezavisna kultura susreće, kolektivna akcija ponovno je uvjet za preživljavanje. 

Pred kraj tribine sudionici su se prisjećali izvedbi i radova koji su bili izvedeni i predstavljeni u Badelu. Iako sjećanje polako blijedi, svi su se prisjetili performansa Siniše Labrovića Stado.org i rada Mladena Stilinovića Staviti na javnu raspravu. Janja Sesar, tada urednica Kulturpunkta, prisjetila se ploče s ispisanim tekstovima koja je služila kao analogni portal i reklama mladog medija. Iz publike su pritom pristizale kratke anegdote – o hranjenju leptira bananama ili danas nezamislivoj izvedbi simulacije potresa u zgradi Badela – koje su zaokružile prisjećanje na razdoblje u kojem se oblikovala suvremena nezavisna scena.

Dvadeset godina kasnije, Operacija:grad ostaje podsjetnik da su pomaci u kulturnom prostoru podjednako rezultat kolektivne imaginacije i političke odluke. Pred kulturnim radnicima_ama danas stoji isti izazov – kako ponovno osmisliti prostor zajedništva i djelovanja u vremenu koje traži nove oblike solidarnosti?

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Iza scene koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Kritički turizam podrazumijeva kritiku neplanske turistifikacije i refleksiju njenih društvenih i estetskih konotacija. U najavi izložbe istaknuto je da “umjetnici_e tematiziraju turizam usmjeravajući pogled prema etikama, poetikama i politikama prostora” te da se korištene metodologije mogu “aplicirati kao case-study na slične turističke lokacije/destinacije diljem svijeta”.

U izložbi sudjeluju Boris Cvjetanović, Jana Dabac, Vitar Drinković, Katerina Duda, Darko Fritz, Dina Gligo i Vedran Gligo, Igor Grubić, Božena Končić Badurina, Andreja Kulunčić, Jelena Lovrec, Maja Marković, Edita Pecotić, Ivan Ramljak, projekt Reciplaža (Valerija Jurjević, Sanda Hančević, Darko Fritz), Ilija Šoškić i Vice Tomasović.

Više informacija pronađite ovdje.

Luka Bosanac u najavnom tekstu ističe kako Odjek „nastaje iz dva motivacijska uporišta: iz želje za uspostavljanjem specifičnog izvođačkog odnosa s glazbom te iz želje za istraživanjem auditivnog aspekta plesačkog tijela. Točnije, za istraživanjem tijela koje će prezentirati tihi ples. Dramaturško povezivanje glazbenog s tjelesno-izvođačkim slojem izvedbe uspostavlja se kroz definiranje gotovo oksimoronskog konceptualnog pitanja kako glazba može naglasiti tihost u plesnoj proizvodnji materijala.“

Više informacija o izvedbi i ulaznicama potražite ovdje.

Fokus ovogodišnjeg festivala stavljen je na zajedničku cirkusku tehniku žongliranja, odnosno manipulaciji objektima, što se reflektira i u podnaslovu festivala –Manipulacije.

Na festival stižu neka od najvećih imena suvremenog žongliranja i manipulacije predmetima, a uz vrhunske predstave organizatori su pripremili niz popratnih sadržaja za sve uzraste i afinitete. Uz glavni i izvedbeni, Cirkobalkana predstavlja i popratni program koji čini niz radionica, izložbi te profesionalnu edukaciju. Osim toga, izvedbene večeri bit će popraćene glazbenim programom na kojem će nastupiti bend Šarijanata i niz DJ-eva_ica.

Riječima organizatora_ica: “U ovogodišnjem izdanju manipulacija se uzdiže na razinu umjetničkog zanosa, donoseći priču o virtuozima koji kroz predanost i dugotrajan rad obične rekvizite pretvaraju u poetske instrumente čuda.”

Festival CirkoBalkana zajednički organiziraju udruge Cirkorama i Cirkusfera u suradnji s Zagrebačkim centrom za nezavisnu kulturu i mlade – Pogon i Komikaze kolektivom.

Ostatak programa i detaljan raspored događanja potražite ovdje.

FAKI je nastao 1998. godine kao odgovor na dominaciju elitizma i komercijalizacije u institucionalnoj kulturi i s namjerom pružanja podrške neovisnoj, avangardnoj i eksperimentalnoj izvedbenoj umjetnosti.

Tema ovogodišnjeg izdanja je briga kao otpor, zbog čega FAKI otvara prostor za promišljanje brige kao čina solidarnosti, otpornosti i zajedničkog učenja upravo u vremenu u kojem društvo sve češće odbacuje odgovornost za druge.

Umjetnici_e iz cijelog svijeta kroz niz besplatnih radionica, predstava, performansa i razgovora istražuju kako društvene, političke i kulturne sile oblikuju našu percepciju brige – počevši od bliskih odnosa do borbi za ljudska prava, ekološku pravdu i dostojanstvo unutar zajednica.

Ulaz na sve izvedbe i radionice je besplatan, a detaljan festivalski raspored možete pronaći ovdje.

Tragedija se konceptualno oslanja na prošireno tumačenje citata Aline Popa, “Tijelo je stvarno, ali ono što o njemu mislimo je fikcija“. U najavnom tekstu pojašnjeno je kako “Popa piše o ‘stvarnom’ u smislu materijalnih svojstava tijela – poput mesa, kostiju, krvi, kože itd. – ali također ukazuje na tijelo kao na strogo kontrolirano mjesto susreta složenih fiktivnih stvarnosti koje se talože i bujaju sve dok ne prodru kroz našu kožu i ne prilijepe se za naše meso kao nešto istinito”. Ova predstava stoga istražuje “tijelo i njegovu okolinu kao kompleksnu mrežu destruktivnih zapadnjačkih fikcija u kojoj svi postajemo nasilni_e akteri_ce umirućeg svijeta”.

Louis Schou-Hansen (1992., Danska) kroz svoju praksu istražuje represivne procese koji živa tijela oblikuju u subjekte, s naglaskom na anti-kvir i kolonijalne konotacije te transformacije. Crpeći iz osobnog iskustva, povijesti i kontrapovijesti, Louis istražuje utjelovljene fikcije, kvir žudnju, mehanizme seksualnosti i smrtnost. Studirao_la je na Dutch Art Institutu i na Oslo National Academy of Dance (KHIO). Godine 2023. ušao_la je u uži izbor za nagradu Sandefjord Kunstforening Art Prize zajedno s Haraldom Behariejem za njihov projekt Shine Utopians, prikazan u Dansens Husu u Oslu.

Ulaz na izvedbu je besplatna, a više informacija potražite ovdje.

Dok postav u Srpskom kulturnom centru Zagreb donosi cjelovitu izložbu sa svim tematskim cjelinama, izložba u Velikoj dvorani Jedinstva osmišljena je u formatu izdvojenog segmenta, te će biti predstavljena uz paljenje kresova na Savskom nasipu.

ZAGREB: OSLOBOĐENJE kroz fotografije, film, dokumente i svjedočanstva vraća fokus na nepokoreni grad i trenutke kada su borba i otpornost donijeli slobodu, tematizirajući širi povijesni kontekst oslobođenja, kao i atmosferu koja je uslijedila u gradu nakon ulaska partizanki i partizana.

Autorski tim čine Sanja Horvatinčić, Josip Jagić, Petra Šarin, Mario Šimunković i Saša Vejzagić.

Ulaz na izložbeni program je slobodan.