“U usporebi s ostalim galerijama takozvana ‘vaninstitucionalna prstena’, što svojim programima također vrlo aktivno sudjeluju u definiranju suvremene scene, Žitnjak se razlikuje upravo po povijesnim, a i recentnim specifičnostima svoje lokacije. Dakako da je Bavoljak svjestan kako te specifičnosti nema potrebe nabrajati, eksterijer na fotografiji i jest lišen dodatne informacije i pojavljuje se tek kao asocijativni označitelj konteksta. No, kroz njega smo ipak morali proći, pa bez obzira što ga često puta ulaskom u galeriju zaboravljamo, ipak ostaje u prikrajku svijesti. I prostor što ga na fotografiji zauzima kao da odgovara prostoru što ga ima u našoj svijesti. Dapače, nalazeći se već unutra, ispred fotografije, odnosno na poziciji iz koje se i ispred i iza nas nalazi istovjetan prizor, taj eksterijer i doživljavamo kao periferiju tom prizoru, jednako u stvarnosti kao i na fotografiji. 

Pa kao da nas taj vizualan doživljaj sjeti kako iznad ulaza u zgradu piše ‘Centar periferije’, pa je zapravo i logično da se i s jedne i s druge strane s obzirom na taj centar, odnosno na tu točku, opet nalazi periferija. Taj oksimoronski apsurdan, no metaforički vrlo precizan naziv, sada kao da je dobio jednako apsurdnu, ali teritorijalno vrlo preciznu lokaciju: centar je upravo ovdje, ispod naziva, na ulaznim vratima, tri metra dalje, predočeno fotografskom iluzijom, ponovo će započeti ono što više nije centar”, zapisao je u pregovoru Boris Greiner.

Izložba je otvorena do 21. lipnja.

Darko Bavoljak je rođen 1961. godine u Zagrebu. Završio je studij snimanja na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Djeluje u području fotografije, filma, konceptualne umjetnosti i kustoskih koncepcija. Fotografije mu se nalaze u privatnim kolekcijama, te u zbirkama fotografija Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu i u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci.