“Vlado Martek je svoju poeziju razdijelio u predpoeziju, poeziju i postpoeziju i to ispremiješanim redoslijedom: poeziju, koju piše od najranije mladosti, predpoeziju od kraja 1970-ih i postpoeziju od sredine osamdesetih godina u kojoj se prepustio pisanju poezije na krajnje slobodan način. Danas se bavi svima trima. (…) Ovdje je u fokusu predpoezija, jer ona je izraz postkonceptualnih Martekovih težnji kojima je posvećena ova izložba i knjiga. Martek predpjesnik nije želio pisati klasičnu poeziju, ali ju je zato prelio u različite vidove umjetnosti. Svoju ‘poetsku revoluciju’ izveo je poričući poeziju, a zatim je nadilazeći. Odbacio je pjesmu da bi prepustio mjesto ‘elementarnim procesima u poeziji’ – sinergiji konkretnih materijalnih elemenata kojima se pisala poezija i ideja tautologije karakterističnih za konceptualnu umjetnost i primarno slikarstvo. Tim je procesima vršio ‘nasilje nad poezijom’, ali ju je zato stavio u pokret, razbio njezinu imanentnu statičnu formu i otvorio novim mogućnostima. 

U želji da poezija bude u društvenoj funkciji, promicao je ideje koje su odgovarale suvremenome urbanom društvu, obraćao se publici na ulici i u galeriji. On je svjestan, emancipiran i otvoren, njegova je strategija kritička, a otpor poetski. Ne priznaje granice i ne voli podjele umjetničkih praksi, zanimaju ga sve životne situacije. Mnoge njegove pjesničke akcije svjedoče da je sve politično. One su lirske i kada su teme političke i vice versa. Želja za pravdom i ljepotom odraz su želje za prisutnošću, za puninom u kojoj mu nije ništa strano, u kojoj se kao pojedinac može dokazati.  

Martek je ujedno i postmodernist – u svojim radovima i akcijama često se referira na radove i ideje iz različitih područja kulture. Reference idu u svim smjerovima, ali najviše prema idejama književnika i pjesnika. Martek, koji svoj radni vijek provodi u knjižnici, dobro poznaje i proučava književnost, filozofiju i umjetnost. On opsesivno čita i njegova umjetnost prvenstveno ‘potječe’ iz svijeta pisane riječi, koja je uvijek bila utočište ovom romantičnom pobunjeniku. U svom radu podrazumijevao je određene ideje nadrealizma, izvjesnu koncepciju svijeta iz koje proističu posebne metode, nepomirljiv životni stav, pobune, težnja za izgradnjom novog duha i drugačijeg svijeta. Nije se pozivao na snagu snova, ali je zato slučaj imao posebnu važnost. U susretu različitih elemenata dolazilo je do neobičnih spojeva i u cilju poetskih istraživanja u njegovim poetskim objektima i crtežima, knjigama i akcijama, racionalno i iracionalno treba uzeti zajedno u razmatranje. Njegova je mašta pjesnička, stoga je Martek u vizualnim umjetnostima nepredvidiv. Pjesničke slike i metafore su u pozadini radova i to vječno šetanje između krajnje konkretnoga i metaforičnog čini njegovo djelo intrigantnim”.

Iz teksta Branke Stipančić

Izložba će biti otvorena do 6. travnja. 

Projekt organizira Drugo more u suradnji s Galerijom Miroslav Kraljević i sufinanciran je sredstvima Grada Rijeke, Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Primorsko-goranske županije i Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva.