Nakon što ih je akademska zajednica u potpunosti odbacila i zahtijevala da se povuku iz procedure, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa kao reakciju na zahtjev oformilo je u prosincu 2010. tzv. “prosudbena povjerenstva za analizu pristiglih primjedbi” i otpočelo s “drugim krugom javne rasprave”. Nastavljajući s nedemokratskim postupkom izrade ovih zakona, Ministar je posegnuo za tijelom koje je presedan u hrvatskoj zakonodavnoj proceduri i u koje on imenuje većinu članova, pretvarajući se da su izabrani demokratskom voljom akademske zajednice, ističu u inicijativi.

Tako izmjene prijedloga zakona donose samo kozmetičke preinake, dok osnovne namjere za njihovo donošenje – privatizacija, komercijalizacija i politička instrumentalizacija  znanosti, sveučilišta i visokog obrazovanja – ostaju i dalje glavne boje prijedloga novih zakona koji zagovaraju potpuno podvrgavanje znanosti i visokoga obrazovanja kapitalu, što će imati katastrofalne posljedice po čitavo društvo. Nadalje, inicijativa naglašava da znanost i obrazovanje  prestaju biti sektori od općedruštvenog interesa i postaju samo još jedan od resursâ za stjecanje privatnog profita. Da bi se takav proces komercijalizacije mogao dovršiti, akademska zajednica stavlja se pod izravan nadzor politike, a radnička prava njezinih članova uvelike se smanjuju.

U javnim istupima ministar Fuchs naglašava da će se zakonima spriječiti “torbarenje” sveučilišnih nastavnika i da se njima ukidaju školarine, no, iz inicijative ističu da su obje tvrdnje netočne. “Torbarenje” je samo jedna od očitih posljedica komercijalizacije visokog obrazovanja i ovi ga zakoni ne sprečavaju, dok školarine nisu ukinute, već su samo terminološki zamijenjene u upisnine koje će se pak određivati prema uspješnosti pa je tako neizvjesno tko će ih sve morati plaćati.

Ne nalazeći potporu u postojećem sindikatu zaposlenikâ u visokom školstvu – Nezavisnom sindikatu znanosti i visokog obrazovanja, inicijativa je formirala novi sindikat – Sindikat visokog obrazovanja i znanosti “Akademska solidarnost” koji okuplja akademske radnike i studente iz cijele Hrvatske, a ustrojen je na načelima direktne demokracije, što znači da su svi članovi ravnopravni i da nema predsjednika. Sindkat je iz dana u dan sve brojniji, a članove ima u Zagrebu, Zadru, Splitu, Rijeci i Puli. Upravo će preko toga sindikata akademski radnici, u tijesnoj suradnji sa studentima, uskoro pokrenuti štrajk kao sljedeći način otpora i krajnje sredstvo u borbi protiv štetnog paketa zakonâ.

Akademskoj solidarnosti na press konferenciji podršku je dao i plenum Filozofskog fakulteta koji ističe da se ponuđenim tekstovima zakona i njihovim preambulama nastavlja provođenje mjera privatizacije, fleksibilizacije i liberalizacije te uspostavljaju temelji za daljnje smanjenje pristupa visokom obrazovanju socijalno podčinjenim slojevima. 

Akademska solidarnost, u najavi štrajka, naglašava kako se neće raditi o neradnom izrazu nezadovoljstva, već kako su u pripremi intenzivni radni programi i znanstveno-edukativni skup. 

Izjave Akademske solidarnosti i plenuma Filozofskog fakulteta u cijelosti možete pročitati ovdje.

Izvor: Akademska solidarnost