“Dinko Telećan, iako u smislenom pogledu prosvjeduje uime jezika, dakle autoreferencijalno, zna i lapidarno omonumentaliti pjesmu: lepršavo, šifrirano, ali dostupno, a katkad i filozofično, no sada s uvažavanjem svakodnevice pa čak i božje nadahnjujuće snage kao u pjesmi Beethovenova“, istaknuo je Sead Begović u pregledu prošlogodišnje hrvatske pjesničke produkcije u Vijencu. 

Dinko Telećan rođen je 1974. godine u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirao filozofiju i anglistiku. Objavio zbirke pjesama Kreševa (Igitur, Zagreb, 1997.), Vrtovi & Crvena mijena (AGM, Zagreb, 2003.) i Iza (AGM, Zagreb, 2005.), knjigu Sloboda i vrijeme (Jesenski i Turk, Zagreb, 2003.), putopis iz Indije i Pakistana Lotos, prah i mak (Jesenski i Turk, Zagreb, 2008.) te zbirku eseja pod naslovom Pustinja i drugi ne-vremeni ogledi (Sysprint, Zagreb, 2009.). Pjesme su mu objavljivane u brojnim domaćim časopisima, a kraći izbor preveden je na njemački i mađarski. Prevodi književna i teorijska djela s engleskog i španjolskog jezika. Prevodio, među ostalima, J. L. Borgesa, Halila Džubrana, Richarda Flanagana, Patricka McGratha, Isabel Allende, Harukija Murakamija, Ernesta Sabata, Julija Cortázara, Slavoja Žižeka, H. D. Thoreaua, Williama Morrisa i J. G. Frazera. Povremeni je vanjski urednik filozofske edicije u sklopu izdavačke kuće Jesenski i Turk te vanjski urednik na Trećem programu Hrvatskoga radija. Za prijevod Frazerove Zlatne grane nagrađen je 2003. godišnjom nagradom Društva hrvatskih književnih prevodilaca, čijega je Upravnog odbora član od 2004. godine. Dobitnik je prve nagrade na natječaju časopisa Zarez za najbolji esej 2005. Na Sajmu knjiga u Sarajevu 2006. nagrađen za najbolji nefikcionalni prijevod godine (Slavoj Žižek, Škakljivi subjekt). Od 2002. godine član Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Od 2009. član Hrvatskog društva pisaca.