Kao povod radionici, organizatori_ce ističu “eroziju” kritičkih i diskurzivnih prostora što je dovelo do značajnog smanjenja broja autora_ica, teoratičara_ki i drugih profesionalaca_ki u području plesa. “Unatoč obnovljenom interesu za praksu pisanja i učenja u polju kritike, autori imaju ograničene mogućnosti izvan službenog akademskog sustava za sustavno, dubinsko usavršavanje koje im može pomoći na njihovu putu profesionalizacije”, stoji u pozivu.

Kako bi ovaj prostor popunili, Maska i DSPS organizira višednevnu međunarodnu radionicu na engleskom za kritičare_ke iz regije. Radionica je besplatna, a ima za cilj produbiti razumijevanje koreografije i pisanja te će se usredotočiti na različite teme, metodologije, probleme, zatim (političku) kontekstualizaciju i povijest suvremenog plesa.

Radionicu će voditi Bojana Cvejić, međunarodno priznata teoretičarka i dramaturginja, koja od 2000. surađuje, podučava i objavljuje na području europskog suvremenog plesa i performansa. Osim Cvejić, sudjelovat će i gostujući_e teoretičari_ke, urednici_e i autori_ce; Pia Brezavšček će dati pregled slovenskog suvremenog plesa s fokusom na feminističke metodologije, a Rok Vevar će propitivati ​​različite političke kontekste u njihovom odnosu prema suvremenom plesu.

Cjelodnevni program radionica uključivat će i posjete festivalskim izvedbama. Prijave se vrše putem maila (info@maska.si), a potrebno je priložiti životopis, primjer autorskog teksta (članak, kritika, teorijski tekst) i motivacijsko pismo. Sudionici_e iz regije (Hrvatska, Srbija, BiH, Makedonija, Crna Gora, Albanija, Kosovo, Grčka, Turska, Rumunjska i Bugarska) imaju pravo na novčanu potporu u vidu honorara za prijevoz i smještaj.

Više detalja o edukaciji možete pronaći u pozivu koji je dostupan na slovenskom i engleskom jeziku.

Rok za prijavu je 20. veljače.

Na taj način polazišno pitanje u uvodniku je formulirala glavna urednica časopisa Pia Brezavšček, naglasivši i kako određene pozicije, posebno pozicije onih koji su zbog svog roda ili seksualne orijentacije na vlastitoj koži iskusili nepravdu i nezadovoljstvo prevladavajućim načinima djelovanja, nose veću osjetljivost na ove teme i, često iz sasvim egzistencijalnih razloga, imaju veći potencijal za preosmišljavanje rješavanja problema, uvjeta suradnje i suživota.

Upravo zbog toga, broj se uvelike naslanja na queer i feminističke perspektive, istražujući kroz osam tekstova riznicu ideja o tome kako djelovati drugačije. O takvim pristupima pisala je teoretičarka Eve Kosofsky Sedgwick, nazvavši ih reparativnima. Riječ je o terminu koji, kako objašnjava Brezavšček, u svojim tekstovima koristi dio autora_ica ovog broja časopisa, a koncept reparativnosti također je polazište međunarodnog projekta Testing Ground (koji zajednički razvijaju Maska, Krytyka Polityczna i Kulturpunktov nakladnik udruga Kurziv) u čijem okviru izlazi ovaj broj.

Izdanje otvara prilog zagrebačke teatrologinje i profesorice Une Bauer koja polazeći od vlastitog iskustva promišlja postupanje s prijavama seksualnog nasilja unutar institucija. Koreograf_kinja Gry Tingskog piše o parazitskim protu-strategijama i mikropolitičkim intervencijama u institucijama, dok kolektiv prekarnih radnica_ka u kulturi Systering opisuje pregovore unutar svoje grupe. Metodama kolektivnog rada posvećen je i tekst publicistice i socijalne pedagoginje Klare Otorepec, koji se nadovezuje na njeno dugogodišnje iskustvo u feminističkom čitalačkom kružoku Sestrinstvo ponosnog delfina.

Kustos i umjetnik Gyula Muskovics u svom tekstu istražuje kreativne principe eksperimentalne drag grupe Blacklips Performance Cult, dok je razgovor glumice i izvedbene umjetnice Line Akif s burlesknom izvođačicom Peekaboo Pointe posvećen reparativnoj moći užitka. Užitkom se bavio i istraživač Slavčo Dimitrov u tekstu o analnim tijelima i politikama. Broj zaključuje prilog kazališne redateljice Tjaša Črnigoj koja otkriva metodologije razvijene kroz proces istraživanja i stvaranja zapažene serije performativnih predavanja Spolni odgoj II.

Maska je časopis koji istražuje izvedbene umjetnosti u vezi sa širim područjem suvremene umjetnosti, multimedijskim praksama, društvenom teorijom i filozofijom. Časopis izlazi tri puta godišnje u dvojezičnom izdanju.

Broj Metodologije, taktike, strategije, kao i sva ostala izdanja Maske, možete naručiti na njihovoj stranici.

U fokusu razgovora Feminist Pathways bili su načini rada u našim istraživačkim i umjetničkim praksama, kao i pitanje možemo li se složiti da bi oblici i uvjeti našeg rada, kao i načini na koje bismo željele raditi, trebali slijedili određenu etiku brige, kojom opisujemo različite vrste relacija povezane s feminističkim orijentacijama? U okviru ovog razgovora, “feminističko” se doživljava kao tip osviještenosti kakva nam omogućuje da vidimo probleme normativnih načina rada, kao i drugih društvenih situacija čiji je glavni cilj (re)produktivnost.

U razgovoru su sudjelovale istraživačice, umjetnice i kulturne radnice Tjaša Črnigoj (Slovenija), Nina Gojić (Hrvatska) i Pola Salicka (Poljska), a moderirala ga je urednica i kulturna radnica Pia Brezavšček (Slovenija).

Epizoda je izvorno objavljena na KLFM-u, koji je pridruženi partner projekta.

Testing Ground: Reparative Practices for New Cultural Ecosystem je projekt koji su uz potporu programa Kreativne Europe Europske unije razvili i provode Kurziv – Platforma za pitanja kulture, medija i društva, Stowarzyszenie Im. Stanislawa Brzozowskiego/Krytyka Polityczna  i Maska Ljubljana. Prvi razgovor organiziran je u okviru projekta Svijet oko nas – očuvanje prostora kritike sufinaciranog sredstvima Zaklade Kultura nova.

Program uz Kreativnu Europu Europske komisije podržavaju i Ministarstvo kulture i medija RH, Ured za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo Zagreba te Zaklada Kultura nova.

Trodijelni seminar Reparative Explorations serijom od tri online razgovora obilježio je početak zajedničkog programa i eksperimentalnog istraživačkog procesa koji vode zagrebački Kurziv/Kulturpunkt, Maska Ljubljana i Krytyka Polityczna iz Varšave, organizacije aktivne u područjima kritičke, medijske i umjetničke produkcije. Kroz projekt nazvan Testing Ground: Reparative Practices for New Cultural Ecosystem, uz potporu Europske Unije razvijamo “reparativne metode” – kreativne oblike istraživanja koji kroz kombinaciju teorijskih/znanstvenih i umjetničkih/kulturnih alata, ispituju i nadograđuju potencijal kulture za društveni oporavak uslijed trenutne političke i ekološke krize.

Razgovor The Pursuit of Joy 4. travnja istražio je mogućnosti užitka i radosti kao okidača u istraživačkim procesima. Konkretnije, razgovor je bio posvećen potencijalima uživanja i razigranosti kao odgovora na političku depresiju, kao reakciju koja proizlazi  iz osjećaja bespomoćnosti i beznadnosti uzrokovanih društveno-političkim okolnostima, kao sviješću o trenutnim i budućim ekološkim gubicima. U razgovoru su sudjelovale istraživačice Una Bauer (Hrvatska), Klara Otorepec (Slovenija) i Ola Knychalska (Poljska), a program je moderirala urednica, istraživačica i kulturna radnica Hana Sirovica (Hrvatska).

11. travnja održan je razgovor More-than-human potentials posvećen mogućnostima više-no-ljudskih odnosa i suradnji, odnosno potencijalima onakvih umjetničkih i istraživačkih pristupa koji se trude dovesti u pitanje uvriježene hijerarhije između vrsta i pojava na Zemlji. U razgovoru su sudjelovale biologinja i vizualna umjetnica Krysia Jedrzejewska-Szmek (Poljska), vizualna umjetnica i istraživačica Ana Kuzmanić (Hrvatska) i dramaturginja i umjetnička istraživačica Tery Žeželj (Slovenija). Program je moderirala stručnjakinja za obrazovanje i umjetnica s fokusom na klimatska pitanja Olga Roszkowska (Poljska).

U fokusu posljednjeg u nizu razgovora Feminist Pathways, održanog 18. travnja, bili su načini rada u umjetničkim, istraživačkim i dizajnerskim praksama, te pitanje može li nam feminizam ponuditi alate za oporavak oštećenog društvenog tkiva. U razgovoru su sudjelovale umjetnica i redateljica Tjaša Črnigoj (Slovenija), dramaturginja i istraživačica Nina Gojić (Hrvatska) i dizajnerica i producentica u kulturi Pola Salicka (Poljska), a moderirala ga je urednica i kulturna radnica Pia Brezavšček (Slovenija).

U nastavku projekta čijoj inicijalnoj fazi pripadaju nedavni razgovori, nastavit ćemo pokretati interdisciplinarne radne procese u kojima će sudjelovati umjetnici_e, kustosi_ce i producenti_ce, znanstvenice_i, novinarke_i i kritičari_ke, istraživači_ce i teoretičarke_i, a s ciljem zamućivanja uobičajenih granica između umjetničke i znanstvene proizvodnje znanja.

U iduće dvije godine, partnerske organizacije će predstaviti niz tribina i seminara, predavanja, izvedbi i izvedbenih predavanja, izložbi; eksperimentirat ćemo s medijskim formatima i organizirati rezidencije za umjetničko istraživanje kako bismo stvorili prostor za testiranje i razvoj reparativnih metoda koje odgovaraju na različite zone neizvjesnosti: rodnu neravnopravnost, ekološku krizu u urbanom okolišu, te strukturne prepreke s kojima se suočava umjetničko i kulturno stvaralaštvo. 

***

Serija razgovora dijelom je projekta Testing Ground: Reparative Practices for New Cultural Ecosystem koji su uz potporu programa Kreativne Europe Europske unije razvili i provode Kurziv – Platforma za pitanja kulture, medija i društva, Stowarzyszenie Im. Stanislawa Brzozowskiego/Krytyka Polityczna i Maska Ljubljana.

Pursuit of Joy i Feminist Pathways organizirani su u okviru projekta Svijet oko nas – očuvanje prostora kritike sufinaciranog sredstvima Zaklade Kultura nova.

Program podržavaju:

Ministarstvo kulture i medija RH
Ured za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo, Zagreb
Zaklada Kultura nova
Program Kreativna Europa Europske komisije

U fokusu razgovora Feminist Pathways bit će načini rada u našim umjetničkim, istraživačkim i dizajnerskim praksama. Možemo li se složiti da bi oblici i uvjeti našeg rada, kao i načini na koje bismo željele raditi, trebali slijedili određenu etiku brige, kojom opisujemo različite vrste relacija povezane s feminističkim orijentacijama? U okviru ovog razgovora, “feminističko” ćemo razumjeti kao tip osviještenosti kakva nam omogućuje da vidimo probleme normativnih načina rada, kao i drugih društvenih situacija čiji je glavni cilj (re)produktivnost. Može li nam feminizam ponuditi alate za oporavak oštećenog društvenog tkiva?

U razgovoru će sudjelovati istraživačice, umjetnice i kulturne radnice Tjaša Črnigoj (Slovenija), Nina Gojić (Hrvatska) i Pola Salicka (Poljska), a moderirat će ga urednica i kulturna radnica Pia Brezavšček (Slovenija).

Ideja reparativnosti, od koje program polazi, slijedi koncept “reparativne kritike” teoretičarke Eve Kosofsky Sedgwick, koji se u humanistici koristi kako bi se opisali oblici mišljenja i tipovi reakcije koji ne slijede unaprijed zadane pristupe ni već postojeće okvire. Nasuprot paranoičnim pristupima, reparativni pristupi svom objektu pristupaju bez upisivanja i predumišljaja, ne analiziraju ga s distance već misle uz njega ili s njime, omogućujući da iz odnosa bliskosti i pažnje proiziđu neočekivani ishodi.

Razgovori Reparative Explorations obilježavaju početak zajedničkog programa i eksperimentalnog istraživačkog procesa koji vode Kurziv/Kulturpunkt (Zagreb), Maska (Ljubljana) i Krytyka Polityczna (Varšava). Kroz projekt ćemo razvijati “reparativne metode” – kreativne oblike istraživanja koji će kroz kombinaciju teorijskih/znanstvenih i umjetničkih/kulturnih alata, ispitivati i nadograđivati potencijal kulture za društveni oporavak. U prvom razgovoru nazvanom The Pursuit of Joy 4. travnja istražili smo mogućnosti užitka i radosti kao okidača u istraživačkim procesima, a posljednji razgovor pod nazivom Feminist Pathways na rasporedu je 18. travnja.

O sudionicama:

Nina Gojić je dramaturginja koja živi u Zagrebu, a radi većinom u suvremenom plesu i skupno osmišljenom kazaištu. Piše tekstove za izvedbe i o izvedbama, te voli razmišljati o pisanju kao izvedbi. Također piše pisma. U suradničkim kontekstima razvija istraživački utemeljene, procesno usmjerene formate i kuriozitete.

Pola Salicka je dizajnerica i producentica u kulturi iz Varšave. Kreće se između šuma, močvara, vrtova, materijala, instalacija, objekata, radionica i umjetnosti. Obrazovala se u području industrijskog dizajna koje ostaje referentom i polazišnom točkom istraživanja kako radni procesi s različitim materijalima mogu biti uključivi i za više-no-ljudske zajednice. Zalaže se za snažniju suradnju između ljudi i ostalih bića kakva se odražava u radikalnoj ekologiji i politici brige, kao i u našim društvenim odnosima. Ovakav način rada prakticira i u kolaborativnim procesima poput Zakole grupe.

Tjaša Črnigoj studirala je kazališnu režiju, filozofiju i komparativnu književnost te se obrazovala u psihodramskoj terapiji. U redateljskom radu posebno ju zanima dokumentarno kazalište. U tom je žanru režirala predstavu Bakice s kolektivom Igralke, Savezom udruga Molekula i KUD-om Transformator. Godine 2021. pokrenula je transdisciplinarni laboratorij Through the eyes of the others: The city of love u Parizu. 2022. dodijeljena joj je stipendija Wiener Festwochena za perspektivne umjetnike_ce i kulturne radnice_ke In the field. U aktualnoj kazališnoj sezoni režira seriju izvedbenih predavanja koja tematiziraju seksualni užitak kao osnovno sekusalno pravo u okviru ljudskih prava, Seksualna edukacija II (Maska, Slovensko mladinsko gledališče, Mesto žensk)

Razgovor je dijelom projekta Svijet oko nas – očuvanje kritike u regiji podržanog od strane Zaklade Kultura nova. Serija razgovora dijelom je projekta Testing Ground: Reparative Practices for New Cultural Ecosystem koji su uz potporu programa Kreativne Europe Europske unije razvili i provode Kurziv – Platforma za pitanja kulture, medija i društva, Stowarzyszenie Im. Stanislawa Brzozowskiego/Krytyka Polityczna i Maska Ljubljana. Program podržavaju Ministarstvo kulture i medija RH, Ured za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo, Zagreb, Zaklada Kultura nova i Program Kreativna Europa Europske komisije.

Simpozij će se sastojati od panela posvećenih nostalgiji i spekulaciji na kojima će sudjelovati niz kritičarki i kritičara iz regije te predavanja Svetlane Slapšak na temu “Čežnja za rodnim selom u planinama i druge zavere protiv sećanja i kritike”.

Panel 1: Kritički potencijali nostalgije, 1. travnja u 16h, Booksa
Nostalgija za minulim vremenima, mladošću, ljubavi itd. je čest motiv književnosti koji se na prostoru bivše Jugoslavije nakon raspada te države pretvorio u prije svega ideološko i političko pitanje. Nostalgija tako dobiva pozitivan ili negativan predznak ovisno s kojeg ideološkog stajališta je se iščitava. Osim toga, ona je i generacijsko i estetsko pitanje s obzirom na to da se koristi kao sredstvo karakterizacije likova, ali i kao oznaka jednog smjera u književnosti na ovim prostorima, tzv. stvarnosne proze. Ona tako postaje prizma kroz koju se sagledava društvena stvarnost, kulturno i političko naslijeđe, kao i trauma koja iz njega proističe.

Moderacija: Matija Prica
Panelisti: Vladimir Arsenić, Lamija Milišić, Igor Ružić

Panel 2: Kritički potencijali spekulacije, 1. travnja u 18h, Booksa
Duga književna tradicija utopije, distopije i fantastike govori u prilog potrebi da se budućnost zamisli, oblikuje i stavi pod kontrolu. Spekulacija izvire kako iz ludističkog poriva tako i iz društvene i osobne tjeskobe koja traži razrješenje u vidu alternativnog svijeta u kojem se reflektiraju suvremene neuralgične točke pojedine kulture. Pri tome je spekulacija neodvojiva od povijesti u kojoj se nalaze izvori društvene neuroze. Iako se svaki trenutak u povijesti njegovim suvremenicima činio presudan, 21. stoljeće u koje smo ušli nakon proglašenja kraja povijesti te koje se čini ujedno i krajem budućnosti uslijed tektonskih poremećaja klime, globalnih sukoba i političkih preslagivanja dobilo je sve osobine prijelomne točke.

Moderacija: Ana Fazekaš
Panelisti: Pia Brezavšček, Maja Abadžija, Bojan Krištofić, Ozren Pupovac

Predavanje: Svetlana Slapšak, Čežnja za rodnim selom u planinama i druge zavere protiv sećanja i kritike, 1. travnja u 20h, Booksa
”Na osnovu čitanja Svetlane Boym, Mauricea Halbwachsa, Victora Klemperera i Herodota, pokušavam uspostaviti vezu između nostalgije, sećanja, filologije i istorije kao traženja budućnosti – i kritike kao osnovnog postulata humanistike. Glavni predmet kritike u ovom slučaju je nostalgija, kao bastardni proizvod uspostavljanja novih, (uglavnom) represivnih društvenih oblika. Međusobna destruktivnost i istorijsko ‘ispadanje iz šina’ pojedinih naučnih disciplina, umetničkih pokreta/stagnacije i posledični period banalizacije tvori izvesno post-kritičko razdoblje u kojem živimo, u kojem teorija tavori, kritička praksa nestaje kao potpuno nepoželjna na tržištu, filologija gubi bitku sa neznanjem, a utopija se postavlja kao jedini oponent ‘stvarnosnom’. Umesto sajma žanrova, karnevala stilova i opšteg erotizma stvaranja, stisnuto grlo još nalazi užitak u nalivanju nostalgijom. Tako se nostalgijom zatire neudobno kritičko mišljenje, još više kritička praksa i neophodni odgovor na rastući (umesto da se smanjuje) kulturni kolonijalizam. Mogućna rešenja vidim u novoj interdisciplinarnosti, posebno sa istoriografijom odnosno društvenim angažmanom, kulturnoj empatiji jugoslovenskog prostora i praksi delovanja au pair.”

Odgovarajući na potrebu za kritičkim uvidima koji prate složenost i živost suvremene umjetničke i kulturne produkcije, kao i na sve manju zastupljenost posvećene i dubinske kritike u mainstream medijskom krajoliku, Kulturpunkt, odnosno Kurziv kao njegov nakladnik, već podulji niz godina radi na jačanju prostora za kritičku refleksiju. 

Prvi smjer naše posvećenosti razvoju kritike kao prakse i forme jest urednički rad s domaćim kritičarkama i kritičarima te objava njihovih tekstova na portalu, i on se razvija od samih početaka Kulturpunkta, odnosno od 2006. godine. Drugi smjer nastaje nešto kasnije kao zasebna programska linija posvećena razvoju kritike u širem smislu – pored klasične novinske kritike, ona se kroz diskurzivne, edukativne i razne druge formate bavi i refleksijom u području kritičke teorije i kritičkog promišljanja umjetnosti i društva, stvarajući prostor za komunikaciju i živu raspravu. Drugim riječima, kritiku i kritič(ars)ki rad kroz ovu programsku liniju, pokrenutu u suradnji s udrugom Kulturtreger (Booksa.hr), trudimo se osnažiti ne samo u medijskom, već i u širem kulturnom i društvenom kontekstu. 

Kritička linija zato odolijeva izazovima već više od deset godina, raste i razvija se u različitim geografskim, suradničkim i tematskim smjerovima. Njenim dijelom je i neformalna regionalna platforma Svijet oko nas, koja je od 2016. posvećena jačanju potencijala i prostora kritičkog mišljenja u kulturnom prostoru bivše Jugoslavije. Posljednje dane 2022. koristimo kako bismo se još jednom osvrnuli na ključne teme kojima smo se bavili i ljude koji su označili ovogodišnji program naše kritičke linije.

Jedna od osnovnih postavki od samih početaka jest ta da je umjetničkoj kritici kakva fingira “objektivnost” i “distancu”, kritici kakva se objektu svog promišljanja i/li čitatelju_ici obraća s visoka – odavno odzvonilo. Umjesto toga, zalažemo se za razvoj kritike kakva je u bliskom, sugovorničkom odnosu s praksom, a u godini iza nas ovaj je fokus poprimio nove konture kroz program Kritička dramaturgija koji smo razvili u suradnji sa strukovnom udrugom Savez scenarista i pisaca izvedbenih djela (SPID). Kritička dramaturgija održala se ljetos kao ciklus različitih formata, a zanimali su nas nehijerarhijski modeli stvaranja i promišljanja izvedbe i filma. Program su koncipirale SPID-ovka Nina Gojić i Kurzivovka Hana Sirovica, a u fokusu je imao teme reciklaže u filmu, feminističkih principa rada u izvedbi te kolektivnog i kolaborativnog kritičarskog stvaranja. 

Uz radne grupe, koje su na navedene teme osmislile i vodile filmske radnice Karla Crnčević i Daria Blažević, plesna umjetnica i teoretičarka Ana Dubljević i kolektiv Critical Interruptions (kritičarke/umjetnice Bojana Janković i Diana Damian Martin), program je uključivao i niz javnih razgovora u kojima su uz voditeljice radnih grupa sudjelovale i naše drage suradnice, kritičarke i/li dramaturginje: Lucija Klarić, Ana Fazekaš, Pia Brezavšček i kritičarski kvadrilog u sastavu Jasna Jasna Žmak, Agata Juniku, Goran Pavlić i Una Bauer. Za sve koji su propustili pridružiti nam se uživo, snimke razgovora dostupne su na Kulturpunktovom Youtube kanalu. Potaknute novim smjerovima koje nam je Kritička dramaturgija otvorila, drago nam je najaviti da program nastavljamo i u idućoj godini, i dalje uz dramatično prepoznatljive vizuale Zorana Đukića.

Još jedan ciklus koji je obilježio godinu, odnosno njezin izmak, bio je Seminar koji smo u prosincu organizirali u suradnji s partnerskom organizacijom SCCA-Ljubljana u sklopu diskurzivnog dijela Human Rights Film Festivala. Seminar je redovni program kojim uz predavanja pozvanih teoretičara_ki i istraživačica_a jednom godišnje ispitujemo različite društvene i kulturne fenomene. Nedavno izdanje nosilo je naziv Seminar za prekarna vremena i bavilo se problemima s kojima se suočava kreativni i intelektualni rad danas, u razdoblju koje je oblikovano rastućom neizvjesnošću, društvenim podjelama i nazadovanjem životnih i radnih uvjeta. Predavanja o različitim naličjima prekarnosti u kulturrnom i intelektualnom radu održale su poljska filozofkinja Ewa Majewska, slovenska sociologinja Katja Praznik te domaći istraživači_ce i teoretičarke_i kulture Lea Horvat i Mario Kikaš, a popratnu diskusiju moderirala je Barbara Gregov.

U foto-finišu godine, u Zagrebu smo u suradnji s Kooperativom organizirali Na istom prostoru, ispred vremena, razgovor posvećen kritičkom razmatranju nasljeđa nezavisnih kulturnih scena bivše Jugoslavije, odnosno umjetničkih praksi koje su se na našem području razvijale u izvaninstitucionalnom kontekstu od devedesetih do danas, ali i stvaralaštvu koje im je prethodilo od sedamdesetih godina. Na tribini su sudjelovale kustosice, kritičarke, kulturne radnice i aktivne stvarateljice povijesti srpske i hrvatske nezavisne scene Darka Radosavljević i Janka Vukmir, istraživač tog perioda, kritičar i kustos Bojan Krištofić te kritičarka Miona Muštra.

Ovom je razgovoru prethodila tribina Pripasti ili propasti u (ne)zaslužnim vremenima, koja je srodne teme historijata izvedbenih umjetnosti na nezavisnoj sceni protresla ljetos u sklopu Jedinstvene vrtne zabave, a na njoj su također sudjelovali aktivni dionici_e i istraživači_ce scene Ivana Slunjski, Igor Mihovilović, Agata Juniku, Iva-Matija Bitanga i Ljubica Anđelković Džabić uz vodstvo Marije Krnić. Povod za obje tribine bio je naš recentni zbornik posvećen novijoj povijesti domaće nezavisne umjetničke scene koji možete preuzeti ovdje.

Pored nabrojanih, prisjećamo se i nekih od događanja koja su se održala diljem regije kao dio platforme koju koordiniramo: tribinu o stanju kritike u bivšoj Jugoslaviji na kojoj su uz Kulturtregerovu Miku Buljević i Kurzivovu Hanu Sirovicu sudjelovali izvedbeni i filmski kritičari Rok Vevar (Slovenija) i Mirza Skenderagić (BiH) organizirali smo u travnju u Mostaru, što je bilo prvo gostovanje naše platforme u Hercegovini. Jesenas su pak u Beograd na poziv naše parnerske organizacije Maska i festivala BITEF doputovale Ana Fazekaš i Hana Sirovica. One su svojim izlaganjima, uz Borisava Matića iz partnerske organizacije Pobunjene čitateljke i niz autorica i autora iz regije, sudjelovale na međunarodnoj konferenciji o jugofuturizmu The swish of the tracksuits of the future i predstavljanju novog broja časopisa Maska. Na poziv partnerske organizacije SEEcult.org i srpske sekcije međunarodnog udruženja likovnih kritičara AICA, u Beograd su na Oktobarski salon u prosincu stigli naši suradnici_e Leila Topić i Miha Colner, koji su sudjelovali u raspravi o budućnosti te manifestacije suvremene umjetnosti i snimanju serijala Kritika na delu.

Pored javnog programa, u sklopu kritičke linije nedavno smo počeli provoditi istraživanje čiji je cilj kritička (re)valorizacija recentne povijesti umjetničkih i kulturnih praksi, a koje ispituje relacije između uvjeta u kulturnom sustavu i razvoja (ili sputavanja) eksperimentalnih tendencija i sklonosti eksperimentu od 1970-tih do danas. Istraživanje uskoro ulazi u novu fazu, u kojoj ćemo početi javno predstavljati njegove teme, metode i zaključke, a pripremamo i niz novih formi na razmeđu kritike, prakse, eksperimenta i teorije koje će se u njegovom okviru razvijati.

Predstave koje je žiri prepoznao kao eksplicitan način suvremenog promišljanja o pokretu i obliku, predstavljeni su u glavnome programu kao svojevrsna cjelina. To su: Istovremeno drugi Matije Ferlina, Dvojnik Snježane Premuš, are made of this / soiztega Dragane Afirević, Balet otpora Leje Jurišić i Petre Veber, Veoma ukusan zalogaj Cristine Planas Leitão i Jasmine Križaj, Zvon tjelesne tišine Kaje Lorenci i Ivana Mijačevića, Transland Magdalene Reiter i Neautorizirano Kolektiva Federacija. Osim toga, žiri je predložio niz izvedbi koje zbog vrlo različitih konstanti u svome radu zaslužuju biti predstavljene u popratnom programu: OTTETTO (8 Swings for His Highness) Iztoka Kovača, Eden Male Kline te Sramota Maje Delak.

Gibanica će se održati na lokacijama Stare mestne elektrarne – Elektro Ljubljana, Cankarjeva doma, Plesnog kazališta Ljubljana i Kulturnog centra Španski borci. Najavljene su radionice pod vodstvom Klausa Ludwiga i okrugli stolovi o suvremenom plesu koje će moderirati Andrej Kopač, Rok Vevar i Bojana Kunst. Program pronađite ovdje.

Izvor: gibanica