Kako stoji u najavi, izložba Melankolija gledanja stvari po posljednji put poziva na refleksiju o promjeni percepcije svijeta čija je budućnost uvjetovana dubokim ekološkim, društvenim i egzistencijalnim krizama. Kustosica Leila Topić u tom povodu okuplja umjetnike koji istražuju temu gledanja kroz prizmu oproštaja i svjedočanstva, a ne posjedovanja ili kontrole.

“U duhu T. S. Eliota, koji je završetak svijeta opisao ne kao veličanstveni prasak, nego kao ‘šapat’, ‘melankolija gledanja’ poziva nas da uočimo neprimjetne, gotovo nezapažene trenutke završetka, kako bismo otvorili prostor za novu pažnju, odgovornost i moguću nadu. Kroz fotografiju, slikarstvo, crtež i
instalaciju, umjetnici poput Mirosława Bałke, Marine Abramović, Rogera Ballena, Josipa Klarice, Natalije Borčić Peuc, Svena Klobučara, Žarka Vijatovića, Mare Milin i drugih oblikuju fragmente svjetova koji nestaju”, stoji u najavi.

Topić ovom izložbom okuplja meditacije “o nestajanju kao uvjetu postojanja” i “odnosu između prisutnosti i odsutnosti, svjetla i tame, sjećanja i zaborava.” Osim navedenih autora, u izložbi sudjeluju Tomislav Buntak, Ivan Buvinić, Petra Grozaj, Miljenko Horvat, Stjepan Šandrk, Ulay i Zlata Vucelić.

Izložba u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta može se posjetiti do 14. rujna, a više detalja pronađite ovdje.

U odnosu na prijašnji rad u kojemu je većinom naglašena tendencija ka plošnosti i apstrahiranju, novi ciklus Petre Grozaj predstavlja iskorak prema stvaranju slikarske dubine.

Kao inspiraciju umjetnica uzima različite fotografije, često slavnih osoba i glamuroznog karaktera koje koristi kao predložak. Slikajući, odmiče se od odabranog motiva, razrađuje ga i transformira do neprepoznatljivosti. Sama umjetnica točno detektira na koji način radove karakterizira njihov neodređeni “mračni sjaj”. Iako izvorište često imaju u površnom mainstream glamu, slikarskim izrazom radovi bivaju pretvoreni u gotovo prijeteću, napetu slojevitost. Tamnu atmosferu umjetnica ne ostavlja doslovnom, jednodimenzionalnom, nego u nju unosi natruhe ironije. Ironijsku dimenziju postiže stvaranjem neobične, uvrnute atmosfere, između ostalog i uvođenjem sjajnih površina mahom oslikanih draperija. Na taj način gotovo podcrtava, inzistira na glamuru, no on kao da se urušava u vlastito blještavilo otkrivajući svoju tamnu pozadinu. Umjetnica kao da se odmiče i pomalo ironizira oba prisutna aspekta, i blještavilo i tamu, te pokazuje njihovu relativnost, njihovu prolaznost i naličja. Neočekivani i nepripadajući detalji, poput primjerice sokola na slici “Napuštajući močvaru čekanja” doprinose nadrealnosti prizora. Motivi poput ovoga prodiru u sliku iz neke druge priče, nekakvog tajnovitog konteksta koji kao da komunicira nerazumljivu poruku. Uz osjetno uživanje u slikarskom procesu vidljivom u radu Petre Grozaj, njezine slike kao da komuniciraju neke tajne, darkerski blještave poruke, ironizirajući same sebe činjenicom da nikada potpuno ne upadaju u atmosferu koju suvereno stvaraju.

Petra Grozaj diplomirala je slikarstvo 2002. g. na nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Sudjelovala je na brojnim samostalnim i skupnom izložbama u zemlji i svijetu. Dobitnica nekoliko nagrada i priznanja za svoj umjetnički rad. Živi i radi u Zagrebu.

Izložba je otvorena do 6. svibnja.