Tekstovi prate razvoj institucije od njezina osnutka 1953. do osamdesetih godina prošlog stoljeća, uključujući manje poznato razdoblje prije useljenja u današnju zgradu u Ulici grada Vukovara 68. Posebna pozornost pritom se posvećuje oblikovanju novih modela obrazovanja odraslih, prilagođenih potrebama radnika, kao i ulozi Radničkog sveučilišta u širenju kulturnog i umjetničkog obrazovanja izvan tradicionalnih institucija.

Jedna od središnjih tema serije jest razvoj koncepta animatora kulture, koji se u okviru Radničkog sveučilišta postupno oblikuje od kraja 1950-ih godina. Animator kulture zamišljen je kao posrednik između kulturnih institucija i radnih sredina – radnik ili radnica osposobljen_a za iniciranje i organiziranje kulturnih aktivnosti u tvornicama, mjesnim zajednicama i kolektivima. Kroz seminare, klubove i druge specijalizirane obrazovne programe kultura se nastojala približiti radnicima kao sastavni dio svakodnevice, a ne tek kao oblik razonode u slobodno vrijeme.

Važno mjesto u istraživanju zauzima i filmsko obrazovanje, koje se u Radničkom sveučilištu razvija od samih početaka djelovanja ustanove. Rad Filmskog kluba “Moša Pijade” obuhvaćao je zajedničko gledanje filmova, diskusije i susrete s autorima, a arhivska građa svjedoči o nastojanjima da se filmska pismenost razvija kroz kolektivni rad i kritičku raspravu, unatoč čestim organizacijskim i programskim izazovima.

Program Fokus grupa dodatno je proširen tekstom Maše Štrbac, koji djelovanje Radničkog sveučilišta sagledava u kontekstu Pokreta nesvrstanih, potaknut izložbom Nikoline Butorac u sklopu programa Radničko. Istraživanjem arhiva POUZ-a i Hrvatskog državnog arhiva identificirani su dokumenti koji potvrđuju da su se tijekom 1960-ih i 1970-ih godina na Radničkom sveučilištu obrazovali i za studij pripremali deseci studenata iz zemalja Afrike, Azije i Latinske Amerike, čime se otvara nova perspektiva na međunarodnu dimenziju djelovanja ustanove u razdoblju Hladnog rata.

Serija tekstova pokazuje kako se kultura nastojala učiniti dostupnom izravno na mjestu rada, oslanjajući se na mrežu educiranih animatora kulture, ali i na niz konkretnih programa i alata – od kulturnih akcija u poduzećima do “džepnih knjižnica” – kojima se poticalo aktivno sudjelovanje radnika u kulturnom životu.

Kako ističu organizatori, cilj programa jest “široj javnosti približiti vrijedan, ali nedovoljno istražen dio arhiva POUZ-a, osvijetliti slojevitu povijest Radničkog sveučilišta te potaknuti daljnja istraživanja na tom području”.

U toj su posljednjoj etapi u suradnji s Kulturnom redakcijom Radio Studenta producirani audioprilozi o nekadašnjem prostoru Galerije suvremene umjetnosti (Petra Galović), izlagačkom prostoru Haustor (Franka Štrkalj), prostoru radne zajednice umjetnika Podroom (Ivana Završki) te prostoru Galerije proširenih medija (Tereza Kelam). Također su provedena istraživanja o nekadašnjoj Galeriji Križić Roban i Galeriji Doma JNA.

U sklopu predstavljanja projekta održat će se razgovor s autoricama audiopriloga i jednim od nekadašnjih voditelja Galerije Križić Roban, Nenadom Robanom, te predstaviti novi web sadržaji. Posjetiteljima će također biti omogućeno preslušavanje audiopriloga (putem QR kodova) te pregledavanje odabranih publikacija.

Projekt Kodirani prostori platforma je za mapiranje iščezlih sadržaja koja se bavi istraživanjem izlagačkih prostora u širem smislu, metodom mapiranja putem QR kodova postavljenih na trajnim spomen pločama te formiranjem digitalnog arhiva na webu. O prvoj etapi projekta Kodirani prostori , povodom predstavljanja publikacije u Booksi, pisala je Marija Krstanović.

Više o projektu možete saznati ovdje, a detalje o događaju ovdje.

Mekani brodovi su dokumentarni film Željka Zorice Šiša o kazališnoj grupi Kugla glumište koja je bila najvažnija avangardna kazališna, multimedijalna i interdisciplinarna umjetničkih skupina u Hrvatskoj od sredine sedamdesetih i početkom osamdesetih godina dvadesetog stoljeća. Umjesto tradicionalnog kazališta, Kugla je zamišljala teatar kao urbani ritual i socijalnu situaciju. Narušavala je teatar kao “kocku”, u kojoj se unaprijed znalo mjesto za gledatelje, te uspostavljala teatar kao Kuglu, kao ne-dramski teatar, totalni teatar preklopljen sa životom. Grupi je bilo važno kako uspostaviti novi način organizacije rada u proizvodnji kazališta.

Nakon filma uslijedit će razgovor s producenticom filma Anom Janjatović Zoricom, teatrologinjom Višnjom Kačić i članom Kugla glumišta Damirom Bartolom Indošem koji će voditi Petra Galović i Tereza Kelam iz Radio Studenta i Kluba studenata FPZG-a.

Ulaz na projekciju i razgovor košta 2 eura, a više informacija pronađite ovdje.

Zorica se u knjizi bavio skulpturalnim dekoracijama s motivima faune na zgradama Donjega grada i upoznao i opisao neobična zagrebačka fantastična bića koja bi zavolio i J.L. Borges kad bi ih susreo, poručuju organizatori.

Predavanje Kako se gradio Donji grad turističke voditeljice Petre Galović će se održati prostoru KIC-a. Predavanje u subotu počinje u 10, a u nedjelju u 13 sati.

Nakon predavanja kreće se na audio šetnju Pogledaj gore!, za koju je potreban pametni telefon s osobnim slušalicama i udobna obuća, a u slučaju kiše poželjan je kišobran.

Program je besplatan, a prijave se vrše mailom.

Više informacija potražite ovdje.

Početnica je namijenjena studenticama i studentima preddiplomskih i diplomskih studija povijesti umjetnosti, umjetničkih akademija, humanističkih, ali i drugih struka, koji su dosad imali malo ili nimalo iskustva s pisanjem u formi likovne kritike ili kratkog eseja.

Polaznici_e Početnice učit će kako pristupati suvremenim umjetničkim djelima interdisciplinarnog, multimedijskog i istraživačkog karaktera, kako ih gledati i čitati te, naposljetku, kako o njima pisati. Program Početnice sastojat će se od grupnih posjeta izložbama, razgovora s autorima_cama, kustosima_cama i voditeljima_cama izložbenih i umjetničkih prostora, rada na tekstovima uz podršku i vodstvo mentorica, grupnih konzultacija sudionika_ica i mentorica, čitanja i kritičkog komentiranja teorijskih tekstova, te druženja s umjetnicima iz Atelijera Žitnjak. Produkcijsku i uredničku podršku programu pruža redakcija studentskog portala Kulturflux, koji će objavljivati tekstove nastale tijekom Početnice, dok će na portalu Suvremena hrvatska fotografija biti objavljeni završni tekstovi polaznika.

Polaznici_e će Početnice, također, stjecati znanje o kritici kao književnom rodu u (post)digitalno doba, kada se ona istovremeno grana i razvija na internetu, u tisku, na radiju i televiziji. Dodatni segment Početnice bit će usmjeren na radio, te će obuhvaćati upoznavanje s pisanjem za medij radija, snimanjem zvuka, osnovama montaže i obrade zvuka, kao i radijskim govorom. Radijska praksa ostvarit će se u suradnji s Kulturizacijom, središnjom emisijom Kulturne redakcije Radio Studenta, a prilozi polaznika_ca Početnice bit će emitirani u sklopu redovnog programa emisije.

Poziv za sudjelovanje otvoren je do nedjelje, 15. listopada u ponoć. Polaznici_e će se odabrati na temelju životopisa, motivacijskog pisma te napisanog teksta o suvremenoj umjetnosti.

Točno trajanje i termini održavanja Početnice bit će dogovoreni sa sudionicima nakon provedbe poziva te odabira sudionika. Program Početnice likovne kritike u potpunosti je besplatan.

Prijava treba sadržavati:

• kratku biografiju (do 900 znakova s razmacima)
• motivacijski tekst duljine najviše jedne kartice (1800 znakova s razmacima)
• jedan primjer dosad napisanog (ne nužno i objavljenog) teksta ili dijela teksta na temu suvremene umjetnosti (do 3600 znakova sa razmacima)

Prijave se šalju na e-mail adresu, s naznakom “Za Početnicu 2023.” Prijave koje ne sadrže sve potrebno neće se razmatrati. Voditeljice Početnice likovne kritike 2023. su Franka Štrkalj i Petra Galović (Kulturna redakcija Radio Studenta) za radijski dio, te Tena Starčević (Ured za fotografiju) i Mirna Rul (Atelijeri Žitnjak) za pisani dio Početnice, uz uredničku podršku redakcije portala Kulturflux i Suvremena hrvatska fotografija (Ured za fotografiju).

Koristeći se medijem GIF-a, Ančić temi sebstva pristupa “kroz vizuru zazornosti kojoj je nemoguće umaknuti, koja prikazani subjekt neprestano guta postajući njegov konstitutivni dio”.

“Poetika Ančićeve”, stoji u uvodnom tekstu Petre Galović, “lako je smjestiva u gotski žanr” koji u svojem suvremenom obliku “povlači teme i motive baštinjene prvenstveno iz viktorijanske i edvardijanske književnosti”, ali se također i “demokratski širi na sve druge oblike umjetnosti (vizualnu, kazališnu, filmsku, glazbu, strip…) u kojima, u postmodernističkoj maniri, rapidno stvara nove oblike, napose u žanru horora”.

Marija Ančić je bivša finalistica Nagrade Radoslav Putar i umjetnica čiji rad u domaćoj sredini ima specifičan status, jer se odvija na sjecištu tradicionalnih umjetničkih disciplina (crtež, animacija) i kulture društvenih mreža (GIF, blog itd.). Ančić je rođena 1982. u Sarajevu. Diplomirala je na Umjetničkoj akademiji u Splitu, na smjeru konzervacije-restauracije 2005. i na kiparstvu 2010. Uz tri samostalne izložbe u Zagrebu i Splitu, sudjelovala je na više skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Živi i radi u Zagrebu kao samostalna umjetnica. 

Detaljniji prikaz izložbe dostupan je na službenoj stranici Galerije Galženica.

Izložba je otvorena do 7. travnja.

Autori priloga su Lana Cirkveni, Lucija Furač, Petra Galović, Borna Kezele, Martina Lončar, Viktorija Novosel, Tibor Obradović, Ema Pavlović i Nikolina Rafaj.

“Trenutno je u našoj zemlji situacija s izbjeglicama. Iznenađuju me ljudi koji su prošli rat i način na koji oni govore o njima. Tolika količina ružnih riječi a nisu upoznali osobno niti jednu izbjeglicu. Zar je naš mentalitet tako zadrt. Pa gdje ja to živim”, riječi su Marina zapisane u rubrici Vaša iskustva na službenoj stranici novopokrenute kampanje Nije smiješno.