Petra Dolanjski Harni u predgovori ističe kako je izložba oblikovana kao fotografska serija koju “prate iskazi, ali koji se ne odnose na ono što je autorica zabilježila u dnevniku putovanja koji je putujući vodila, nego na dijelove koji su tada ostali izostavljeni, pa ih sada, s vremenskim odmakom od nekoliko godina i u drugačijim okolnostima, priziva u pamćenje i bilježi u tekstu. Na taj način fotografske vizure s putovanja Albanijom, Kosovom, Grčkom, Makedonijom, Hrvatskom, Crnom Gorom, Indijom, Kazahstanom i Kirgistanom istovremeno govore i o tome da je određene uvide moguće steći tek se vremenskim odmakom, promjenom okolnosti i drugačijom pozicijom.”

Petra Slobodnjak radi kao slobodnjak, nezavisni profesionalac, na po­dručju grafičkog dizajna i fotografije. Za rad DISPLACEMENT Planinska 7 dobila je godišnju nagradu za mlade umjetnike ULUPUH-a te nagradu za mlade umjetnike Ivan Kožarić.

Više informacija pronađite ovdje.

“Rad Planinska 7 prije svega je dugotrajan, iznenađujuće uspio socijalni eksperiment u kojem je Petra Slobodnjak odigrala dvostruku ulogu: pokretača i sudionika.

Petra Slobodnjak punih je petnaest godina živjela na istoj adresi, u istoj stambenoj zgradi, i to od trenutka dolaska iz rodnog grada u Zagreb na studij pa sve do preseljenja u vlastitu nekretninu. Tih je petnaest godina provedenih na istom mjestu za Petru bilo formativno na puno načina. Kako sama navodi: ‘Ono što je započelo kao normalna ljudska interakcija koja je služila kao lijek za umanjivanje izoliranosti, budući da već godinama radim od kuće, postalo je dugoročni proces stvaranja prijateljstva s pojedincima različitih životnih, vjerskih i političkih uvjerenja.’ Međutim, da bi se pokrenuo jedan takav proces stvaranja prijateljstva, odnosno, kako fotografije pokazuju, aktivnog suživota međusobno potpuno različitih ljudi, ne samo s različitim stavovima, kako piše Petra, već i s potpuno različitim navikama i životnom dinamikom, potrebno je puno više od činjenice da se nalaze na istom mjestu. Potrebno je izuzetno puno truda, strpljenja, čekanja, osluškivanja, ulaganja, potreban je jedan izniman karakter. 

Fotografije zajedničkog života stanara Planinske 7, koje se mogu vidjeti na izložbi, nižu se poput prizora iz neke predstave ili serije o obitelji čiji su članovi izuzetno bliski, no pomalo čudnih navika. Čak i situacije koje na prvu djeluju kao uobičajene, pomnijim promatranjem pokazuju detalje koji u gledatelju stvaraju niz pitanja. Važno je napomenuti da se u Planinskoj 7 ne radi o insceniranoj fotografiji. Petra Slobodnjak fotografirala je situacije koje su se pred njom (i s njom) odvijale. Fotografijama su pridružene i priče, crtice iz života, koje Petra donosi vještom naracijom, vrlo živo, britko, duhovito, oživljavajući dodatno likove s fotografija. Osim što nam pruža uvid u detalje (su)života živopisnih stanara jedne adrese, suptilno osobnim pričama podastire nam kroniku našeg doba u lokalnom i globalnom kontekstu istovremeno mu prkoseći”, piše Iva Prosoli u predgovoru izložbe.

Knjiga predstavlja nastavak uspješne izložbe istoga naziva koja se mogla vidjeti u Galeriji Događanja u listopadu 2022., za koju je Petra Slobodnjak primila prvu nagradu na natječaju Muzeja suvremene umjetnosti, Zagreb i Grada Zagreba za mlade umjetnike Ivan Kožarić te godišnju nagradu za mladog umjetnika ULUPUH-a. Knjiga govori o životu stanovnika Planinske 7 kroz vizuru autorice Petre Slobodnjak, ujedno i aktivne sudionice zajedničkih događanja.

“Petnaest godina živjela sam u iznajmljenom stanu na zagrebačkoj Pešči. Kupovinom vlastite nekretnine prvi put sam napustila tu za mene posebnu zgradu, u koju sam došla kao studentica na prvoj godini fakulteta i stvorila novu zajednicu, možda čak i obitelj. Ono što je započelo kao normalna ljudska interakcija koja je služila kao lijek za umanjivanje izoliranosti, jer već godinama radim od kuće, postalo je dugoročni proces stvaranja prijateljstva s pojedincima različitih životnih, vjerskih i političkih uvjerenja. Priča o zgradi eklektični je kolaž spontanih događaja, njenih interijera i osebujnih individualaca između kojih se stvorila neočekivana bliskost”, pojašnjava autorica.

O knjizi će govoriti autorica i urednica knjige Petra Slobodnjak, povjesničarka umjetnosti Iva Prosoli, vizualni umjetnik Igor Kuduz te povjesničarka umjetnosti Ivana Meštrov, voditeljica Galerije Događanja.

Dodjeli je, osim Janković i Stojadinovića iz žirija, prisustvovala i ravnateljica MSU-a Zdenka Badovinac koja je ukratko podsjetila na utjecaj koji je Kožarić imao na mlade hrvatske umjetnike, ali i na podršku koju je pružao mlađim kolegama u njihovim početcima te aktivno pratio njihov rad. Ime nagrade tako je hommage autoru za kojeg je Janković istaknula kako je, bez obzira na godine, bio najmlađi hrvatski umjetnik zbog svog duha koji se vidi u njegovom radu, uvijek novom i nedovršenom. Spomenula je također kako su ove godine primili devedesetak prijavljenih radova i devet online projekata te da je kriterij za odabir najboljih radova bila inovativnost i kreativnost stvaralaštva te umjetnička vrijednost djela. Stojadinović je u nastavku naglasio kako je odluka o dodjeli ove Nagrade proizašla iz pandemije i njezinih posljedica po mlade umjetnike, a cilj joj je potaknuti njihovo daljnje stvaralaštvo.

Osim prve tri nagrade, dodjeljuje se i posebna nagrada Kožarić Digital predviđena za digitalna umjetnička djela koja su pogodna za postavljanje na online platformama Muzeja, bilo web stranici ili društvenim mrežama. Otkupom digitalnih umjetničkih djela želi se potaknuti na razvoj digitalne umjetnosti čija online prezentacija omogućava širu percepciju novomedijskog stvaralaštva. Ovogodišnji Kožarić Digital dobio je Alex Brajković za audio-vizualnu instalaciju Generative Contemplation – Cellular Automata u kojoj autor stvara prošireni zvučni pejzaž (soundscape) kombinirajući prethodno snimljene zvukove prirode sa sintetiziranim ambijentalnim zvukovima. Pritom se koristi vlastitim algoritmom za oponašanje prirodnih procesa i slučajnosti, čime stvara beskonačne ambijentalne i kontemplativne kompozicije.

Treća nagrada pripala je Kristijanu Popoviću za rad Replika javnog spomenika u hrvatskoj povijesti, rad u kojem je autor replicirao samoposlužni automat kojeg je zamijetio na zagrebačkom Zapadnom kolodvoru. Postavljajući takav uporabni predmet u derutnom stanju na poziciju javnog spomenika, autor ironijski komentira tranzicijski period hrvatske povijesti. Drugu nagradu dobila je Marina Rajšić za Pauzirane čestice lipe, rad u kojem se tematizira obnova i regeneracija zajednice naselja Lipa prethodno devastiranog u Drugom svjetskom ratu. Autorica se nadovezuje na prethodni rad, u kojem je prah osušenog lišća lipe nanosila na javne prostore istoimenog naselja, šireći prah kao simbol priče obnove i regeneracijski potencijal naselja. U Pauziranim česticama lipe autorica miješa prah lipe u smjesu smole, stvarajući maleni kubus koji je na sobnoj temperaturi postojan, ali razgradiv u vodi, spremajući tako prah i njegov regeneracijski potencijal za potencijalno buduće korištenje.

Za kraj, prvu nagradu osvojila je Petra Slobodnjak za rad Displacement, Planinska 7 u kojem je autorica, tijekom deset godina života u zagrebačkoj četvrti Peščenica, kroz 27 fotografija i 10 autorskih tekstova bilježila priče iz susjedstva i danas možda zaboravljene trenutke jednog tipa zajednice, prenoseći nostalgiju za prijateljstvom i dobrosusjedskim odnosima. Ovom je prilikom najavila izdavanje knjige o radu i pozvala sve prisutne da prisustvuju promociji kako bi popratili nastavak njegovog razvoja  u drugoj formi. U pozadini foajea, iza konferencijskog stola, nalazio se samostojeći LCD totem na kojem su prisutni, u nizu izabranih fotografija, mogli pogledati isječak nagrađenih radova. Ovakve nagrade važne su ponajviše zbog priznanja mladim umjetnicima koji su se prijavili, što uključuje i financijsku potporu za svaki od nagrađenih radova, čime se dodatno daje vjetar u leđa umjetnicima i umjetnicima i pomaže im u nastavku autorskog puta.