Umjetnik Kruno Jošt bavi se kreativnim spojem permakulture i samoodrživosti s umjetnošću “odustajanja”. Svoju je umjetničku praksu predstavio predavanjem koje se održalo 8. ožujka, na temu dizajnerskih smjernica permakulture i transdisciplinarnog korištenja kreativnih metoda.

Praktični dio radionice okupio je ukupno dvanaest polaznika_ca koji su zajednički radili na izgradnji modela samoodržive kuće, počevši od ideje i skiciranja pa sve do realizacije u obliku makete. Na radionici su formirane grupe koje su istraživale razne tehnologije koje se mogu primijeniti na “off the grid” permakulturnom imanju, poput solarnih panela i vjetroturbina, istraživanja kvalitete tla i mikroklime.

Kruno Jošt promišlja ekološku kontekstualnost s fascinacijom za ulazak u proširene prostorne sekvence i neočekivane vremenske raspone. Slobodno migrirajući s jedne ljestvice na drugu, spaja subjektivne perspektive u nova kolektivna kretanja i zaplete. Na taj način razvio je jedinstvenu umjetničku praksu koja se bavi permakulturom, životom izvan mreže, održivošću i interakcijom između ljudi i neljudi u polju suvremene umjetnosti.

Više informacija o izložbi možete pronaći ovdje.

Drugi dan konferencije Otvoreni grad – prema Interkulturnom društvenom centru započeo je panelom Interkulturni društveni centar u kontekstu razvoja grada, a ugostio je Mennu Weijsa iz Europske kulturne fondacije, Teodora Celakoskog iz Operacije grad, Dražena Šimlešu iz Zelene mreže aktivističkih grupa, Teu Vidović iz Centra za mirovne studije te Mirelu Travar koja je raspravu moderirala. 

Dražen Šimleša je kroz iskustvo rada u području dobre (ili solidarne) ekonomije te održivog življenja istaknuo više mogućih smjerova. “Solidarna ekonomija funkcionira kao nadpojam i alat koji nam već danas i sada omogućuje da smanjimo ovisnost o ovom destruktivnom sustavu”, veli Šimleša i dodaje da “dobra” ili “solidarna” ekonomija i terminološki zahvaća šire područje od onoga što se naziva društvenim poduzetništvom jer u potpunosti isključuje profit kao nusproizvod takvog rada. S druge strane, ističe on, “ako se slažemo da kapitalizam treba uništiti, to se ne može preko noći, bar ne s pozitivnim posljedicama. Dok ne stvorimo alternativu načinima na koji stvaramo i dijelimo energiju, hranu, zdravstvenu skrb, kulturu, to nema smisla, jer s jedne strane prosvjedujemo protiv sustava, a svojim životnim stilom ga perpetuiramo. Interkulturni društveni centar mogao bi biti prostor za realizaciju tih ideja, odnosno prostor u koji mogao zadovoljiti potrebe širokog spektra ljudi”. 

Tea Vidović istaknula je da je u tom procesu izuzetno bitna integracija i uključivost, a što se – barem se takva slika perpetuira u mainstream medijima – uglavnom percipira kao integracija azilanata i emigranata. “Prema definiciji integracijskih politika Europske unije, integracija je dvosmjeran proces koji uključuje i nove i stare članove nekog društva, no u praksi to se gotovo isključivo odnosi na migrante”. Tu bi, smatra Vidović, interkulturni društveni centar predstavljao “alternativu nacionalnim politikama koje često ignoriraju dvosmjernu integraciju, prostor susreta u kojem bi se svi osjećali dobro i dobrodošlo, te baza za rad i razvoj interkulturnog društva”. Podsjetila je i na Manifest o interkulturalnom društvu u izdanju Centra za mirovne studije u kojem, među ostalim, stoji: “Integracija se odnosi na stvaranje uvjeta za stvarnu participaciju izbjeglica u svim aspektima ekonomskog, društvenog, kulturnog, građanskog i političkog života zemlje u koju dolaze osobe iz drugih kultura kao i na stvarnu percepciju osoba migrantskoga porijekla o prihvaćenosti u društvu”.

Na potencijalne prepreke u realizaciji interkulturnog društvenog centra kao stepenici prema otvorenom gradu i otvorenom društvu upozorio je Teodor Celakoski, leži u problemu “inicijativnosti”, odnosno percepciji prema kojoj se agende ove magnitude u principu smatraju “gotovim proizvodom”, a ne onim što zapravo jesu: proces koji se u svakom trenutku može raspasti. Prema Celakoskom, problem “inicijativnosti” rasprostire se na tri razine: prva je razina civilnog društva gdje je teško, s obzirom na način rada, ostvariti uvjete za dugoročnu realizaciju agende, a postoje i poteškoće u povezivanju s poslovnim sektorom sa socijalnom agendom te, što se ideje otvorenosti prostora tiče, moguća otežana komunikacija sa svjetonazorski različitim akterima. Druga je razina države s kojom će – s obzirom da ona sama tu ideju nije iznijela – teško biti uskladiti prioritete i spriječiti ju da tu ideju ne pervertira u procesu implementacije, a treća je razina lokalne uprave, gdje se doslovno nailazi na zidove nerazumijevanja. “Ovdje imamo priliku napraviti korak unutar hrvatske kulturne politike koji relevantnošću nadilazi njene granice”, kaže Celakoski i dodaje da nam predstoji težak posao, u koji ne samo da “mi uključujemo građane već i građani uključuju nas”. 

Diskurzivni program konferencije Otvoreni grad nastavlja se predavanjem Preispitivanje interkulturalizma: od izvedbe do politike Rustoma Bharuche u petak, 14. listopada s početkom u 19 sati, te razgovorom Integracijske politike nekad i sad u subotu, 15. listopada s početkom u 10 sati.

BESA kazališni kamp je međunarodno mjesto susreta izvedbenih umjetnika, studenata, glumaca, ali i raznolikih zaljubljenika u umjetnost i permakulturu tijekom kojeg se kroz festivalski kulturni program, ali i radionički edukativni događa intenzivna razmjena znanja i iskustva, stvaraju prijateljstva i suradnje među pozitivnim ljudima s raznih strana na jednom prekrasnom otoku.

“U BESA festivalu kojim ćemo oživjeti ulice i trgove Komiže prikazat ćemo vlastite nove autorske predstave (JaMajka Dream, Pendrekmen), ugostiti stare prijatelje iz AK Branislav Nušić iz Šida (Bajka o zmaju,  Devojčica sa slike) te Teatar PocoLoco (Ružno pače), kao i ponuditi prezentacije radionica, trkački polumaraton Komiža-Vis-Komiža te javne projekcije i predavanja iz permakulture.

U radioničkom programu ističemo ponovni dolazak nagrađivane glumice, redateljice i pedagoginje iz Francuske Lee Delong koja će voditi masterclass radionicu tehnike BUFFONA za profesionalne glumce i studente. U permakulturnom programu ugostit ćemo ZMAG (Zelenu mrežu aktivističkih grupa), vodeću organizaciju u Hrvatskoj na području prakse i edukacije o permakulturi. ZMAG će po prvi put na Visu održati cjeloviti 72-satni Tečaj permakulturnog dizajniranja koja se naziva i osnovna škola permakulture. Bit će tu ukupno 7 radionica i za djecu i mlade, ljubitelje glazbe, izvedbenih umjetnosti te joge”, stoji u najavi.

Ovogodišnji BESA kazališni kamp dio je cjelovitog projekta Održiva umjetnost za održivi otok, a cilj mu je edukacijom i korisnim znanjima poduprijeti lokalne snage i ljude da stvaraju bolji život za sebe i svoju zajednicu na otoku. Dugoročni cilj je projekta pokretanje umjetničkog permakulturnog imanja na Visu kao sjedišta Kazališta BESA.

Sve detaljnije informacije o programu, prijavama, uvjetima sudjelovanja nalaze se na web stranici Kazališnog kampa i Facebook profilu. 

U suradnji s Recikliranim imanjem Vukomerić organiziran je tečaj permakulture prije samog početka festivala, od 7. do 20. srpnja na festivalskom prostoru. Permakultura je svjesno oblikovanje i održavanje poljoprivredno produktivnih ekosustava koje odlikuje bioraznolikost, stabilnost i žilavost prirodnih ekosustava. Sam pojam dolazi od izraza permanentna agrokultura koju su ’70-ih godina razvili Bill Mollison i David Holmgren. Mentor tečaja je Toni Andersen koji je tijkom ’80-ih i ‘90-ih usko surađivao s Mollisonom, a voditelj tečaja je Bruno Motik, osnivač imanja Vukomerić, u okolici Zagreba.

Cijena tečaja je 4200kn a uključuje sva predavanja (popis se može pronaći na web stranici festivala), festivalsku ulaznicu i izlet na imanje Vukomerić. Po završetku tečaja polaznici dobivaju internacionalno priznati certifikat.

Lost Theory festival objavio je kompletan popis glazbenih izvođača ovogodišnjeg izdanja. Otvorene su i prijave za volontere, trgovce, cirkuske umjetnike, promotore, predavanja i radionice. Svi zainteresirani mogu se prijaviti putem online aplikacija na web stranici festivala.

Izvor: Lost Theory Festival

Za Rakeshovo predavanje osiguran je prijevod na hrvatski jezik, a ulaz na predavanje je besplatan. Predavanje organizira Udruga za promicanje održivog načina življenja Gredica. Predavanje će biti održano u petak, 17. kolovoza, u 19 sati u Županijskoj palači u Varaždinu.

Permakultura je tema kojoj se Subverzije često vraćaju, jer predstavlja dobar primjer onoga što svakodnevno možemo raditi i pomaže nam pri dizajniranju životnog prostora, bilo da je riječ o graditeljstvu ili uzgoju hrane. Uostalom, permakultura se i bazira na dizajnu, odnosno shvaćanju područja u kojem živimo i što boljem imitiranju prirodnih procesa.

Publika će gledati i dokumentarni film Global Gardener – Permaculture with Bill Mollison iz 1991. u režiji Juliana Russella i Tonyja Gaileya. Nakon pogledana prva dva filma, na rasporedu su posljednja dva koja govore o permakulturi u hladnijoj klimi i urbanim sredinama.



Bill Mollison nas kroz četiri polusatna filma vodi kroz različita klimatska područja u svijetu, gdje u najtežim i gotovo nemogućim uvjetima uz pomoć lokalne zajednice i permakulturnih principa pretvara prave pustoši u područja bogata hranom. Način na koji to postiže objašnjava u detalje, no osim same proizvodnje hrane, ovaj pristup ima važnu društvenu ulogu, jer osnažuje lokalnu zajendicu i pomaže joj da preuzme inicijativu i svoj život u svoje ruke.

Početak je u 18 sati, ulaz besplatan, a donacije dobrodošle.

Permakultura je tema kojoj se Subverzije često vraćaju, jer predstavlja dobar primjer onoga što svakodnevno možemo raditi i pomaže nam pri dizajniranju životnog prostora, bilo da je riječ o graditeljstvu ili uzgoju hrane. Uostalom, permakultura se i bazira na dizajnu, odnosno shvaćanju područja u kojem živimo i što boljem imitiranju prirodnih procesa.

Publika će gledati i dokumentarni film Global Gardener – Permaculture with Bill Mollison iz 1991. u režiji Juliana Russella i Tonyja Gaileya.

Bill Mollison nas kroz četiri polusatna filma vodi kroz različita klimatska područja u svijetu, gdje u najtežim i gotovo nemogućim uvjetima uz pomoć lokalne zajednice i permakulturnih principa pretvara prave pustoši u područja bogata hranom. Način na koji to postiže objašnjava u detalje, no osim same proizvodnje hrane, ovaj pristup ima važnu društvenu ulogu, jer osnažuje lokalnu zajendicu i pomaže joj da preuzme inicijativu i svoj život u svoje ruke. Ovaj put na rasporedu su prva dva filma, koja govore o permakulturi u tropskoj klimi i pustinjama.

Početak je u 18 sati, ulaz besplatan, a donacije dobrodošle.