Performans Upisivanje, trajanje, potencijal Maje Milić istražuje tijelo kao nositelja kulturnog pamćenja i povijesti. Polazeći od kućnih filmova iz Jugoslavije snimljenih na 8-milimetarskoj vrpci, umjetnica izdvaja i preslaguje fragmente pokreta i tjelesnih položaja, stvarajući promjenjivu koreografiju slike, zvuka i vlastite prisutnosti. Film i zvuk pritom postaju otvoreni materijali kojima se manipulira i na koje se reagira u stvarnom vremenu. Rad je dio kontinuiranog istraživanja eksperimentalne autoetnografije i koncepta Drugoga u sebi.

Ulaznice u iznosu od 5 eura su dostupne putem sustava Entrio, i na ulazu u KONTEJNER.

Razgovori se snimaju u studiju uz kamin, bez scenarija i klasične produkcije. Sudionici sami biraju trajanje i oblik nastupa, od kratkog dijaloga ili monologa do prepuštanja tišini.

Poziv je otvoren izvedbenim umjetnicima, piscima, glazbenicima, teoretičarima i svima koje zanima dijalog kao oblik performansa. Prijava treba sadržavati kratku biografiju do 150 riječi, opis ideje i kontaktne podatke. Organizator osigurava smještaj i simboličan honorar, a putne troškove i prehranu snose sudionici.

Prijave se šalju na adresu udrugauke@gmail.com do 20. listopada.

Smještaj je ograničen, pa prednost imaju ranije prijave. Više informacija dostupno je na mrežnim stranicama udruge.

Performans je izgrađen na susretu dvaju izvođača_ica i skupovima predmeta poput portreta javnih osoba, mrtve prirode i drugih. Kako piše u najavi, kroz objekte, zvuk, video i koreografiju, performans 2009 “promišlja prikazivanje, tehnologiju i povijesnost, te koristi argumentaciju, odnosno praksu uvjeravanja, kao izvedbeni postupak.

Ovdje dekontekstualizirano, ime izvedbe obilježava dugo prvo desetljeće 21. stoljeća koje promatramo kao formativnu epohu, svojevrsnu priču o odrastanju koja je danas dovoljno udaljena da joj se možemo vratiti interpretacijom. Gledajući unatrag, pitamo se kako smo postale podložne popularnim oblicima koji nas danas organiziraju. Izvedba je organizirana oko susreta”.

Izvedba nastaje unutar projekta Opit, 1, te u koprodukciji UO Objekt Plesa (Zagreb) i kolektiva queerANarchive (Split). Dijelove kostima izradila je Lydia Mcglinchey. Zbog ograničenog broja mjesta potrebno je poslati prijavu na prozori.galerija2@gmail.com s naznakom za koji datum se prijavljujete.

Marko Gutić Mižimakov je vizualni i izvedbeni umjetnik koji živi i radi između Bruxellesa i Zagreba. Zanima se za načine oblikovanja osjetilnih materijala putem intimnih, suradničkih i društvenih procesa. Trenutno radi kao vanjski suradnik na Akademiji Likovnih Umjetnosti u Zagrebu.
 
Stefa Govaart je umjetnik s bazom u Bruxellesu. Njezin rad, po prirodi suradnički, propituje ulog kritike danas, te razmatra izvođačicu kao “funkciju” uhvaćenu u različitim oblicima institucionalnosti. Trenutno surađe s Markom Gutićem Mižimakovom na dva filmska projekta i izvedbi naslova 2009. 

Više detalja o performansu pronađite ovdje.

“Riječ je o istraživačkom radu i prostornoj instalaciji koja polazi od stvarnog istraživanja pri kojem je utvrđeno da oko 7 % ispitanika u anketi američke mljekarske industrije vjeruje da čokoladno mlijeko dolazi od smeđih krava.

Kutleša kroz eksperiment preokreće logiku samog mita, intervencijom u prehranu krave Bistre istražuje mogućnost promjene okusa njenog mlijeka, vraćajući u fokus ono što se u suvremenoj komercijalnoj proizvodnji hrane često zanemaruje – odnos između načina proizvodnje, troškova prehrane životinja i svojstava konačnog proizvoda.

Tako dobiveno mlijeko čokoladnog okusa istodobno je stvarni prehrambeni proizvod i umjetnički eksperiment koji propituje granice između činjenica, interpretacije i marketinške fikcije”, stoji u najavi.

Otvorenje izložbe odvit će se uz live stream mužnje krave Bistre te degustaciju svježeg, prokuhanog mlijeka. Izložba ostaje otvorena do 23. rujna, kad je u 18 sati zakazan i razgovor s umjetnikom. Za vrijeme trajanja izložbe moći će se svakodnevno degustirati Bistrino mlijeko u radno vrijeme KONTEJNER-a. Ulaz na izložbu je besplatan.

Antonio Kutleša diplomirao je grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2018., s nagradom Akademskog vijeća za najuspješnije diplomante. Od 2024. radi kao umjetnički suradnik u polju kiparstva na istoj Akademiji, a djeluje u proširenom polju grafike, izlažući u Hrvatskoj i inozemstvu.

Izložba se, kako navode organizatori, bavi načinima na koje društvene norme oblikuju, čitaju i usmjeravaju tijelo. Kroz različite medije autori promišljaju rod, identitet, pripadnost, poželjnost i društvena očekivanja, ali i mogućnosti njihova pomicanja i otpora. U sklopu izložbe Karlo Štefanek izvest će i performans, kojim se istraživanje tijela i njegovih društvenih uloga proširuje u prostor izvedbe i neposrednog susreta s publikom.

Ines Borovac multimedijska je umjetnica koja trenutačno djeluje u Amsterdamu i koja, oslanjajući se na iskustvo balkanskih tradicija i na napetost između istočnih i zapadnih kulturnih okvira, koristi vlastito tijelo kao prostor u kojem se susreću vidljivi i neprimjetni oblici nasilja i žudnje. Izlagala je, među ostalim, u Kunstinstituutu Melly, Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, FRAC Champagne-Ardenne i Garageu Rotterdam.

Karlo Štefanek multidisciplinarni je umjetnik čija praksa kroz autoportret i performans istražuje kako se identitet konstruira, dekonstruira i rekonstruira, a živi i radi između Zagreba, New Yorka i Amsterdama gdje trenutačno boravi kao student diplomskog studija na Sandberg Instituutu.

Izložba je u Galeriji Novo otvorena do 23. listopada.

Gavula, koji je školovani klesar, u radu poseže za arhaičnim tehnologijama podizanja teških tereta, ritualom koji je, kako navodi Grúň, od davnina služio i za odavanje počasti precima. Fizički napor svladavanja gravitacije kustos čita kao sastavni dio kiparske discipline, a i sam naslov rada izvodi iz latinskog glagola elevare, koji u europske jezike ulazi u razdoblju prosvjetiteljstva i nosi značenje podizanja i uzdizanja, jednako u fizičkom kao i u duhovnom smislu.

Na prostoru Spomen-parka Dotrščina za vladavine ustaškog terora tijekom Drugoga svjetskog rata ubijene su tisuće građana i građanki Zagreba, okolice i drugih krajeva, a velik dio žrtava ubijen je i pokopan na lokaciji Doline grobova, gdje, kako se navodi u najavi, jedan od prevrnutih kamenih blokova ima nejasnu ulogu.

Gavulin rad Grúň opisuje kao participativni događaj s performativnom funkcijom sjećanja, u kojem masivni kamen predstavlja teret s kojim se treba suočiti. Potragu za mogućim izgubljenim tekstom na naličju kamena, tekstom koji bi govorio o pogubljenima i mučenima, kustos tumači kao simbol kolektivne tame i kulture zaborava fašističkih zločina, dok se na toj drugoj, nevidljivoj strani nalaze i mržnja, sram i pasivnost.

U kustoskom tekstu Grúň povlači i paralelu sa Slovačkom, u kojoj je fašistički režim na čelu s katoličkim svećenikom Jozefom Tisom u smrt otpremio desetke tisuća vlastitih stanovnika, a čija priroda, piše, ni do danas nije u potpunosti društveno osuđena niti pravno raščišćena. Kao mjesta usporediva s Dotrščinom navodi Kremničku, danas dio Banske Bystrice, i Nemecku, gdje su 1944. i 1945. pogubljene stotine civila.

Organizatori ističu da je prisutnost stranih umjetnika dio nastojanja da Dotrščina postane i mjesto relevantne međunarodne, europske i angažirane suvremene umjetničke produkcije.

Od pokretanja aktivnosti Virtualnog muzeja Dotrščina 2012. godine, autorskog projekta Saše Šimprage, radove su na tom prostoru izveli Saša Šimpraga, Davor Sanvincenti, Slaven Tolj, Daniel Kovač, Zoran Pavelić, Gildo Bavčević, Sandra Sterle, Tonka Maleković, Driton Selmani, Diana Sokolić, Vlado Martek, Patricia Pisani i Tomo Savić Gecan. Ovogodišnja se intervencija održava u partnerstvu Virtualnog muzeja Dotrščina i Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba, a godišnja memorijalna intervencija tradicionalno se izvodi u povodu Svjetskog dana mira.

Umjetnica ovim radom iz perspektive dijaspore istražuje migraciju, identitet i pripadnost. Na otvorenju izložbe Bačić će izvesti performans naslovljen ljudski bot koristeći odabrane vizuale iz projekta. Osim toga, od 7. do 9. rujna umjetnica će se u unaprijed određeno vrijeme (10.30 do 11.30 sati) pojavljivati u fizičkom prostoru predstavljajući slike javnoj web-kameri u starom gradu Korčule.

“Izložba e/migrate times u Wi-Fi galeriji siva) (zona u Korčuli okuplja izbor arhivskih slika, reklamnih plakata i promotivnih materijala iz australskih arhiva. Materijali obuhvaćaju razdoblje od emigracijskih kampanja s početka 20. stoljeća do sadržaja proizvedenih na različitim jezicima za različite europske publike tijekom 1960-ih. Kroz ove vizualne zapise projekt prati kako su se mijenjali kriteriji ‘poželjnih’ migranata, jezik i poruke imigracijskih kampanja, ali i načini na koje su se te poruke distribuirale i obraćale javnosti”, istaknuto je u popratnom tekstu.

Izložbi se može pristupiti do 31. listopada.

Anita Bačić australska je umjetnica hrvatskog podrijetla koja svoju praksu razvija iz perspektive dijaspore, radeći na sjecištu medijske umjetnosti, participativnih praksi i novih tehnologija. Završila je Master of Fine Art (Media Arts) na College of Fine Arts, UNSW u Sydneyju. Sa sivom) (zonom surađuje od 2015. godine, uključujući projekt Walk[in] Past (2018.), posvećen Blatu na otoku Korčuli.

Riječ je o izložbi koja se bavi “čovjekom, odnosno ljudskim tijelom kao osnovnom mjerom unutar koje spoznajemo svijet i svemir. Proporcije unutar kojih je čovjek evoluirao mogu se primijetiti na nizu spomenika, od drevnih piramida, grčkih hramova, rimskih gradova, pa do suvremene umjetnosti. Još jedan način aktiviranja ljudskog tijela u urbanoj strukturi, odnosno u zajednici je umjetnost performansa.

Pozivajući se na tradiciju te vrste umjetnosti u Hrvatskoj Grimani će od Galerije Forum napraviti polje u koje poziva gledatelje da se uključe u performativni čin, kojim dovršavaju izložbeni projekt i prostornu instalaciju”, istaknuto je u najavi.

Katalog će pokazati jedinstveni postav u Galeriji Forum, kao i nekoliko urbanih intervencija Petra Grimanija, načinjenih povodom izložbe Forum i grad. Na promociji će sudjelovati i književni kritičar Zdravko Zima.

Više detalja pronađite ovdje.

Na dan otvorenja, program započinje performansom Čitanje korovu Vjerana Vukašinovića s početkom u 18 sati u Galeriji Prozori, a nakon toga na istoj lokaciji u 19 predstavljaju se radovi Vukašinovića i Hu Yuna. U 20 sati počinje drugi dio izložbe koji se odvija u Galeriji VN, a obuhvaća performans Bartola Indoša i Vrvilo, te predstavljanje njihovih radova.

“Naslov izložbe Staze leta ptica postale su rute izbjeglica, preuzet iz rada Dereka Robertsona (The flightways of birds have become the routes of flight for refugees), odnosi se na dvije povezane izložbene cjeline realizirane u Galeriji Prozori i Galeriji VN, koje kroz različite umjetničke pristupe otvaraju zajedničko tematsko polje migracija ljudi i ne-ljudi, prisilnih kretanja, granica i pitanja opstanka u svijetu obilježenom geopolitičkim, ekološkim i društvenim krizama.

Kroz umjetničke radove Hu Yuna i Vjerana Vukašinovića u Galeriji Prozori te Damira Bartola Indoša, Tanje Vrvilo i Franca Purga u Galeriji VN, obje izložbe uvode u fokus vidljivost Drugih Drugih (ne samo ljudi nego i biljnih, životinjskih i drugih ne-ljudskih aktera koje kapitalocen često svodi na resurse)”, istaknuto je u najavi izložbe koja se može posjetiti do 24. srpnja.

Više detalja o izložbi i performansima možete pročitati ovdje.

“Radikalna subjektivnost, velika dvostruka samostalna izložba Katalin Ladik i Tomaso Binga u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, središnje je događanje ljetnog izložbenog programa Muzeja, a okuplja radove dviju istaknutih umjetnica koje su od šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća razvijale eksperimentalne umjetničke prakse usmjerene na odnos jezika, tijela i glasa.

Mađarska umjetnica Katalin Ladik, rođena u Novom Sadu, i talijanska umjetnica Tomaso Binga (pravog imena Bianca Pucciarelli Menna) među najznačajnijim su autoricama europske vizualne poezije i performansa. Kroz radikalno preispitivanje granica jezika, glasa i tjelesnosti njihove umjetničke prakse otvaraju pitanja identiteta, roda i subjektivnosti te istodobno oblikuju prostore otpora dominantnim kulturnim, društvenim i rodnim normama.

Osim zajedničkog interesa za vizualnu poeziju te granice i potencijale jezika, umjetničke prakse Katalin Ladik i Tomaso Binga povezuje istraživanje identiteta i izvedba roda. Kroz kolaž, fotografiju, performans i video, ove umjetnice pretvaraju jezik, glas, tijelo i sliku sredstva oblikovanja identitetskih i rodnih pozicija”, istaknuto je u najavi.

Izložba ostaje otvorena do 27. rujna.

Više detalja pronađite ovdje.